Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

Pr-367/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika Športski objekti-Split, Osječka 11, Split, OIB: 12492147815, kojeg zastupa punomoćnica Ružica Petrović, odvjetnica u Splitu, radi zaštite dostojanstva i naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 19. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica VC uznemiravana na radnom mjestu kod tuženika čime su povrijeđena njena prava na dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje, te se nalaže tuženiku da osigura prestanak svih radnji kojima se vrijeđaju pravo tužiteljice na dostojanstvo, ugled i čast i duševno zdravlje, kao i da se tuženik suzdržava i kloni takvih i sličnih radnji u buduće.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti isplati tužiteljicu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 50.000,oo kn (6.636,14 eura) s zakonskim zateznim kamatama, počam od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 11. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi zaštite dostojanstva i naknade štete. U tužbi se navodi tužiteljica je radnica tuženika koja je s istim zaključila ugovor za radno mjesto „Higijeničarka“ dana 16.1.2020., dok je nadređena djelatnica tuženika RC od mjeseca prosinca 2022. godine bez ikakvog razloga i povoda šikanozno postupala prema tužiteljici s ciljem da je se ukloni s radnog mjesta na način da je recimo po kiši tražila da pere prozore, da joj je zabranila da zatvara vrata prostorije u kojoj tužiteljica boravi, na način da je tužiteljici zabranila da zaključava ormar u kojoj tužiteljica drži svoje stvari, da je stalno stavljala neopravdane primjedbe na način izvršavanja rada tužiteljice, čime je tužiteljica na svom radnom mjestu podvrgnuta pravom teroru, što je nezakonito i nedopušteno. Tužiteljica je profesionalno i osobno diskreditirana, da se nad istom vrši kontinuirani mobbing, uslijed čega je povrijeđen tužiteljičin ugled i čast, narušeno joj je zdravlje, te tužiteljica trpi neimovinsku štetu. Na temelju čanka 134. Zakona o radu, te odredbi članaka 1046. 1048. i dr. Zakona o obveznim odnosnima, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica VC uznemiravana na radnom mjestu kod tuženika čime su povrijeđena njena prava na dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje, uz nalaganje tuženiku da osigura prestanak svih radnji kojima se vrijeđaju pravo tužiteljice na dostojanstvo, ugled i čast i duševno zdravlje, kao i da se tuženik suzdržava i kloni takvih i sličnih radnji u buduće, kao i da se naloži tuženiku da na ime naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti isplati tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 50.000,oo kn (6.636,14 eura) sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, uz potraživanje troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 16. listopada 2023. tuženik osporava sve navode tužiteljice iz tužbe kao neistinite te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor prekluzije te promašene pasivne legitimacije. Navodi kako iz tužbe i tužbenog zahtjeva nije jasno o kojoj se vrsti diskriminacije radi, po kojoj osnovi i kojoj točno radnjom ili propuštanjem je tuženik navodno povrijedio tužiteljičino pravo, a iz tužbe nije razvidno je li tužiteljica zatražila i kada je zatražila zaštitu svojih prava na dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje od tuženika pa se u tom smislu ističe prigovor prekluzije, predlaže da naslovni sud odbaci predmetnu tužbu. Tužiteljica ne navodi koji bi bio zakonski zabranjeni temelj navodnog uznemiravanja odnosno mobbinga odnosno ne navodi je li isto uopće vezano za neki od taksativno navedenih zabranjenih temelja uznemiravanja, radi čega ne bi mogla tražiti sudsku zaštitu temeljem članka 134. Zakona o radu, već eventualno temeljem odredbi odgovornosti poslodavca za štetu i odredbi Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, iz navoda tužbe nije jasno tko je točno i kada, kojom točno radnjom uzrokovao štetu tužiteljici te na koji je to točno način ta radnja uzrokovala štetu tužiteljici, a odgovornost za štetu postoji pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Iz tužbenog zahtjeva nije jasno koja je to štetna radnja tuženika koja bi bila protupravna, a radnje koje tužiteljica navodi pod točkom 2. tužbe kao šikanozne na nikakav način ne predstavljaju protupravne radnje protivne zakonu. Tuženik osporava sve navode tužiteljice iz tužbe da bi ista bila uznemiravana na radom mjestu, već je upravo tužiteljica ta koja je zanemarivala obavljanje poslova svog radnog mjesta, te na isto bila više puta upozoravana pa je tako gospođa SC, upraviteljica T.C. Firule, više puta upozoravala tužiteljicu da izvršava radne zadatke koja je uporno odbijala izvršavati, a i gospođa NC, zaposlenica tuženika na radnom mjestu referent za naplatu, također je upozoravala tuženika kako tužiteljica ne izvršava radne zadatke te napušta mjesto rada prije isteka radnog vremena, što proizlazi iz niza e-mail poruka od strane gospođe NC i gospođe SC rukovoditeljici gospođi TC koje se dostavljaju u prilogu. Tužiteljica nije bila uznemiravana na svom radnom mjestu već je ista upozoravana na propuste u svom radu od strane nadređenih osoba, radne zadatke svog radnog mjesta uporno odbijala izvršavati te je pritom vrijeđala nadređene i kolege te je istima prijetila ona osobno, kao i njezin suprug, napuštala radno mjesto bez odobrenja. Gospođa SC nikada nije tužiteljici stavljala neopravdane primjedbe na način izvršavanja rada tužiteljice već isključivo primjedbe koje su se odnosile na propuste u njezinom radu i koji su bili potpuno opravdani. Predlaže se odbaciti tužbu tužiteljice te istu podredno odbiti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ocjene probnog rada tužiteljice od 12.2.2018, pod. br. 210/18, medicinske dokumentacije za tužiteljicu, e-mail poruka od 6.9.23., 30.9.22., 1.10.22., 7.10.22., 18.10.22., 25.10.22., 11.11.22., 2.12.22., potvrde MUP-a PU SD, II policijska postaja Split od 16.2.23., ispisa SMS poruke FC, Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 7.11.22., fotografija TC Firule Split (list 122-140 spisa), ugovora o radu na određeno vrijeme od 12.1.18., od 6.7.18., dodatka ugovoru o radu na određeno vrijeme od 31.12.18. i 1.2.19., odluke javne ustanove Športski objekti Split br. 58/19 od 22.1.19., dodatak 3 ugovora o radu na određeno vrijeme od 10.7.19, dodatak 4 ugovora o radu na određeno vrijeme od 6.8.19., ugovor o radu na određeno od 10.1.20., ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.1.20., dodatak 1 ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.1.21., odluke javne ustanove Športski objekti Split br 63/21 od 1.1.21., ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 322/22 od 28.11.22., dodatak br. 1 ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.6.23., dodatak br. 2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.7.23., Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta (list 161-202 spisa), od 19.6.23, odluke o koeficijentima za utvrđivanje plaća radnicima javne ustanove Športski objekti Split od 14.7.23., Obračunskih lista (list 207-236, 238-276 spisa), saslušanjem svjedoka ŠC, PC, NC, FC, ŽC, TC, RC, te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru smatrajući isti suvišnim i nepotrebnim, te je odbio prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĐC i ĆC jer su ti dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljica nije dokazala da ih bez svoje krivnje nije mogla prije predložiti pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. 1. 2020., uz dodatke ugovoru o radu, na radnom mjestu "Higijeničarka",

- da se tužiteljica nalazi na bolovanju od prosinca 2022. godine,

- da se prema specijalističkim nalazima tužiteljica vodi pod dijagnozama F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj (nalazi od 8.12.2022.,26. 1. 2023., 21. 2. 2023.28.3.2023.) i F43.0 Akutna reakcija na stres (nalaz od 28.12.2022.), a u razdoblju od 12. 4. do 8. 5. 2023. nalazila se u dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju pod dijagnozama F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj te F43.2 Poremećaj prilagodbe (nalaz od 8. 5. 2023., potom nalazi od 31. 5. 2023., 19. 6. 2023., 24. 7. 2023., 23. 8. 2023., 29. 9. 2023., 27.10.2023., 27.12.1013.).

5. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je uznemiravana na radnom mjestu kod tuženika čime joj je povrijeđeno dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje, uz nalaganje tuženiku da osigura prestanak svih radnji kojima se vrijeđaju njezina prava na dostojanstvo, ugled i čast i da se tuženik suzdržava i kloni takvih i sličnih radnji ubuduće uz naknadu tužiteljici neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti zbog mobinga u iznosu od 6.634,14 eura.

8. U konkretnom slučaju, tužiteljica smatra da je uznemiravana, diskreditirana i da se nad njom vrši kontinuirani mobbing zbog čega joj je narušeno zdravlje.

9. S obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva – potraživanje naknade štete zbog posljedica uznemiravanja, odnosno mobinga od strane nadređenog radnika tuženika prema tužiteljici, radi se o odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava. Za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21; dalje ZOO) potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravljanje štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Dakle, uz postojanje navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, šteta, uzročna veza i protupravnost), uvijek je pretpostavka odgovornosti za štetu i štetna radnja štetnika, u ovom slučaju tuženika.

9.1. Da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja mobinga i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

10. Odredbom čl. 134. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) određena je zaštita dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, te je propisano da se postupak i mjere te zaštite uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

11. Tužiteljica se u tužbi i tužbenom zahtjevu poziva na uznemiravanje, a uznemiravanje po ZR uživa (što bi proizlazilo iz odredbe članka 134. stavak 1. ZR) zaštitu samo ako je utemeljeno na nekom od osnova diskriminacije (i to ne samo onih taksativno propisanih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije i koje uznemiravanje prema odredbi članka 3. stavak 1. ZSD predstavlja svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od diskriminacijskih osnova koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe te uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje), ali uznemiravanje koje se podvodi pod mobing uživa zaštitu po ZR u svezi Zakona o obveznim odnosima, jer, prema odredbi članka 111. stavak 1. ZR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete odnosi se na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

12. Ovaj sud smatra, a nakon provedenog dokaznog postupka (saslušanja svjedoka, saslušanja tužiteljice kao parnične stranke, materijalnih isprava) da nema mjesta naknadi štete jer tužiteljica navedeno nije dokazala. Opće pretpostavke za postojanje izvanugovorne odgovornosti za štetu su postojanje subjekata obveznog odnosa, štetne radnje, štete, uzročne veze između štetne radnje i nastale štete te protupravnost time da te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a ako jedna od njih izostane, ne postoji odgovornost za naknadu štete.

13. Naime, mobing nije kategorija koja je definirana u Zakonu o radu ili kojem drugom Zakonu, ali pod pojmom mobinga se smatra specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do uklanjanja s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale, odnosno ako traju određeno duže vrijeme, a ne jedna radnja u vidu fizičkog sukoba.

13.1. Dakle, potrebno je utvrditi postojanje sustavnog, dugotrajnijeg psihičkog zlostavljanja tužiteljice, odnosno sustavnog povrjeđivanja prava tužiteljice iz radnog odnosa od strane tuženika kao poslodavca, odnosno radnika tuženika koji je bio nadređeni tužiteljici, da bi se ispunile pretpostavke da se tužiteljici dosudi naknada štete zbog mobinga.

13.2. Konkluzija je ovog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o uznemiravanju tužiteljice, odnosno mobingu, a postupanje tuženika kao poslodavaca, kao i nadređene osobe tužiteljici u svakom pojedinom slučaju na koji se poziva tužiteljica ne ukazuje da bi tuženik učinio bilo koju štetnu radnju.

14. Naime, tužiteljica tvrdi da je mobing prema njoj započeo od kada je došla nova upraviteljica RC, zbog koje je, radila još neko vrijeme i onda otišla na bolovanje, jer je napravila dramu od njezina života, satrala ju je živu.

14.1. Nadalje, tvrdi da postupanje poslodavca, odnosno upraviteljice RC prema tužiteljici ima sadržajno sva obilježja mobinga koji je izazvao narušenje zdravstvenog stanja radi kojeg je tužiteljica završila na bolovanju. Tužiteljica je iskazala kako ju je dočekala upraviteljica rekavši "dobro jutro VC, od sada vam se sve mijenja, ja sam šefica, neće se više raditi kako se radilo, te da će se raditi po novom", našto joj je ona rekla da se njoj ništa nije promijenilo i da radi isti posao već 5 godina, a upraviteljica je na to rekla "e, vidjet ćeš", te da je od tada krenulo njezino maltretiranje, tjerala ju je vani po kiši da pere "škure", odčepljuje odvod na terasi, da traži velike skale, da skida plafonjere i pere ih, da bi iz kiše ušla u prostoriju za higijeničarku da se ugrije uz pećicu i osuši, a upraviteljica bi došla i rekla "Diži se, imaš posla, idi raditi", a kada bi išla na pauzu, tu pauzu bi provodila u toj maloj prostoriji, a upraviteljica bi otvorila vrata i rekla da mora držati vrata od prostorije otvorena da ju ona vidi, svaki put kada sjedi unutar te prostorije da ju ona vidi, te joj je naredila i da ormarić mora držati otvoren i da će tu prostoriju dijeliti s domarima jer oni nemaju gdje, a kada joj je rekla da ne može s tri muškarca biti u tako maloj prostoriji, upraviteljica je kazala da će onda njezine stvari premjestiti u podrum koji je bez grijanja i prozora. Ponižavala ju je svakodnevno, tražila je način da se iskali na njoj, ni sa čim što ona napravi nije bila zadovoljna, a kada bi ju vidjela odmah bi našla nešto da ju ponizi pa je zbog takvog njezinog odnosa prema njoj završila na psihijatriji.

15. Saslušani svjedoci (NC, AC, TC, ŠC, JC, PC) nikada nisu čuli, niti su vidjeli da bi se upraviteljica RC na neprimjeren način ponašala prema tužiteljici, da ju je vrijeđala, ponižavala, maltretirala, uznemiravala i dr., već su svjedoci ŠC i JC vidjeli tužiteljicu uplakanu i to jedan dan ŠC (koja je iskazala da je tužiteljicu rijetko viđala, ali jedino što može izdvojiti da ju je jedan dan kada je prošla pokraj kafića Tenisa u kojem je ona sjedila, vidjela uplakanu, ali joj se nikada nije povjeravala, tako da ona nema nikakvih saznanja za odnos nadređenih prema njoj), a dva dana JC (koji je iskazao kako je dva puta zatekao tužiteljicu u suzama i kada ju je vidio takvu prišao joj, pitao je što joj je, a ona bi odgovorila da ima problema sa šeficom, da se šefica RC prema njoj ružno ponašala, vrijeđala ju, što je po njemu izgledalo kao mobing), a svjedok PC, suprug tužiteljice nikada tužiteljicu nije vidio u takvom stanju u kakvom je bila dolaskom nove upraviteljice RC.

15.1. Osim toga, svjedok PC je iskazao da je upraviteljica RC izmaltretirala njegovu suprugu koja je trpjela njezine napade i ponižavanja o čemu mu je sve supruga pričala, te da ga je supruga jedanput zvala da dođe kod nje na posao, bilo je oko 10-11 sati ujutro, našao ju je uplakanu, blijedu, bila je izvan sebe, tresla se i nije mi mogla reći što joj je pa ju je odveo kući, a onda na prvu pomoć, a oni su je poslali na psihijatriju i od tada je njegova supruga non stop na psihijatriji na razgovorima i nekakvim tabletama i još uvijek je na bolovanju, dakle isti nema nikakvih neposrednih saznanja, a niti je nazočio ikakvom razgovoru između tužiteljice i upraviteljice RC u kojem bi se ona prema tužiteljici ponašala na neprimjeren način, ponižavala ju ili napadala, kako je i sam iskazao, već saznanja o tome ima po pričanju svoje supruge- tužiteljice. Ni svjedoci ŠC i JC nemaju neposrednih saznanja, svjedokinja ŠC samo ju je vidjela jedanput uplakanu, a svjedok JC dva puta uplakanu i iskazivao je prema onome što mu je tužiteljica kazala.

15.2. Također, činjenica da je tužiteljica otišla na bolovanje dolaskom nove upraviteljice i da se još nalazi na bolovanju ne dovodi samim time do mobinga.

15.3. U postupku nije utvrđeno da je poslodavac, a niti neposredno nadređena tužiteljici RC poduzimala radnje kojima je sustavno psihički zlostavljala i ponižavala tužiteljicu dajući joj radne naloge koji premašuju objektivne mogućnosti, jer iz dokumentacije priložene u spisu od strane tuženika sud nije utvrdio da bi se radilo o davanju radnih naloga koji su izlazili iz okvira opisa poslova i radnih zadataka tužiteljice ili pak kojima bi nadređeni omalovažavao i ponižavao tužiteljicu, što nesumnjivo proizlazi i iz iskaza svjedokinje RC. Štoviše iz iskaza same tužiteljice proizlazi nepoštivanje, a i vrijeđanje nadređene - RC , a da se tužiteljica neprimjereno ponašala prema svojoj nadređenoj proizlazi i iz iskaza svjedokinje NC koja zna da je došlo do nekog nesporazuma između tužiteljice i voditeljice RC i da je tužiteljica otišla na bolovanje i nije se više vratila; da se promijenila struktura, da je upraviteljica RC osoba koja je željela samo da se poštuju pravila sistematizacije, kao i radno vrijeme, tako da su svi dobili iste naputke, koja su njihova radna mjesta te da poštuju radno vrijeme, kao i stavke iz sistematizacije, a problem je bio radno vrijeme i prostor kuhinje, s time da tužiteljica nije poštivala radno vrijeme (za tužiteljicu je mislila da radi na 4 sata pa zbog toga izlazi još malo ranije od tih 4 sata s posla), a što se tiče kuhinje, kuhinja je bila zajednička, ali je tužiteljici smetalo što će i muškarci koristiti to mjesto.

15.4. Isto tako i iz iskaza svjedoka FC proizlazi kada je nova upraviteljica RC došla na posao održala je sa svima sastanak i uputila ih po sistematizaciji na opis poslova i njihove dužnosti po sistematizaciji, a tijekom tog sastanka, a i poslije sastanka čuo je da tužiteljici to nije odgovaralo jer se ona odmah izjasnila da zna svoje obveze i bez toga. Ističe kada je tek došao u firmu mislio je kako tužiteljica radi pola radnog vremena jer bi radila negdje do 9-10 sati, a poslije ju više ne bi viđao u centru, dok je gđa. RC zahtijevala da se na poslu bude onoliko koliko je i radno vrijeme te da neće ulaziti u to kako se je prije radilo.

15.5. Svjedokinja UC, rukovoditeljica između ostalog i Tenis centra Firule, navodi kako nije imala uvid u tužiteljičin rad, ali je imala primjedbe – pritužbe RC u smislu da VC napušta radno mjesto, da nije poštivala radno vrijeme, da je odbijala neke radne zadatke i neku svoju volju je provodila pa je nakon tih pritužbi s tužiteljicom obavila razgovor, rekla joj da se mora pridržavati sistematizacije i opisa radnog mjesta i radne zadatke obavljati po nalogu upraviteljice, kao i da se treba pridržavati radnog vremena, a tužiteljica je na to rekla da će vidjeti što će napraviti, a što je napravila, otišla je na bolovanje i još uvijek je na bolovanju. Ističe kako se tužiteljica tom prilikom žalila kako se upraviteljica ponaša prema njoj, govorila je da neće na taj način raditi, da neće poštivati te naputke, da je ona prije na drugi način radila kada je bio drugi upravitelj i to njezina zaova GC.

15.6. Iz iskaza svjedokinje RC nesumnjivo proizlazi da tužiteljica svoje radne zadatke nije izvršavala na vrijeme, odnosno odbijala je radne zadatke govoreći kako se umorila ili bi jednostavno ignorirala, a da bi prikrila svoje neizvršavanje radnih obveza tvrdila je da se vrši mobing nad njom, te da su svi njezini razgovori s njom završavali njezinim teškim vrijeđanjem i vikom, a kulminiralo je 8.12.2022. kada je vidjela tužiteljicu da od 7 h sati sjedi u kuhinji te ju je upitala "je li zna na zakonsko pravo na pola sata pauze, a da sjedi već sat vremena" da bi tužiteljica povišenim tonom "što bi ja sad tribala ovdje, sjaši mi", a kada joj je rekla da na taj način ne može s njom razgovarati ona je rekla "e, baš mogu ili e, baš hoću" i vikala je za njom "lapačo, glupačo".

15.7. Okolnost što je RC tužiteljici davala poslove, koje joj je u okviru svoje nadležnosti mogla dati, a koje poslove tužiteljica drži da nisu u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu, samo za sebe ne znači da te radnje predstavljaju sustavno zlostavljanje i uznemiravanje, odnosno mobing. Naime, tuženik kao poslodavac dužan se pridržavati sklopljenog ugovora o radu, te tužiteljici dati posao u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu, te internim aktima tuženika – Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, međutim, samo kršenje te ugovorne obveze tuženika kao poslodavca, samo za sebe, ako takvo kršenje obveza iz radnog odnosa ne prate protupravne radnje sustavnog šikaniranja i uznemiravanja, ne dovodi do odgovornosti za štetu zbog mobinga.

16. U konkretnom slučaju, radnje tuženika, odnosno nadređene RC za koje tužiteljica tvrdi da narušavaju njezino dostojanstvo, čast i ugled (upozoravanje na radno vrijeme, upozoravanje na obavljanje ugovorenih poslova i dr.) predstavljaju radnje koje neposredno nadređeni obavlja u okviru svojih ovlasti i koje je ovlašten poduzeti prema svojim zaposlenicima sukladno odredbama ZR-a pa činjenica da je ista davala primjedbe na izvršene poslove, tražila ispravke, upućivala na blagovremenost izvršavanja radnih zadataka, davala upozorenja na izvršavanje obveza iz radnog odnosa (što je razvidno iz dokumentacije priložene u spisu, a i iz e mailova, kao i iz iskaza svjedokinje RC, nadređene tužiteljici) takvo postupanje iste ne predstavlja kršenje odredbi ugovora o radu.

16.1. Osim toga, tužiteljica ne navodi da joj zadani poslovi ne spadaju u opis poslova i radnih zadataka njezinog radnog mjesta ili pak da je poštivala radno vrijeme, te da je obavljala sve ugovorene poslove za vrijeme radnog vremena, već samo upućuje na maltretiranje, šikaniranje od strane upraviteljice.

16.2. To što je tuženik upozorio tužiteljicu na počinjenje povreda obveza iz radnog odnosa samim time ne ukazuje na protupravno postupanje tuženika jer je pravo poslodavca upozoriti radnika na povrede iz radnog odnosa, ukoliko takvih povreda radnih obveza ima. Da tužiteljica nije obavljala svoje radne zadatke proizlazi i iz iskaza svjedokinje TC kojoj su se djelatnici kao npr. voditelj – održavatelj Tenis terena, žalili na rad tužiteljice na način da je puno otpada kojeg tužiteljica nije htjela kupiti, pa su oni to morali raditi, a nije u opisu njihovog radnog mjesta i njoj su se obraćali jer je tužiteljica bila u rodbinskoj vezi sa svojom šeficom GC, a obraćala joj se i gđa NC s pritužbom na higijenu u samom Centru, te da joj je tužiteljica jednom prijetila upućujući prijetnje i njoj i vjerojatno RC.

17. Također, okolnost što je tuženik dao korištenje prostorije, koju je jedino tužiteljica koristila do dolaska nove upraviteljice, svim radnicima, a ne samo da ju koristi tužiteljica kao što ju je do tada koristila, ne znači da takvo postupanje samo za sebe predstavlja mobing.

18. Naime, da bi postojala tuženikova odgovornost za štetu zbog mobinga potrebno je da na strani tuženika postoje (protupravni) postupci tuženika koja imaju obilježja sustavnog i učestalog uznemiravanja, odnosno šikanoznog postupanja, međutim, sud cijeni da radnje za koje tužiteljica smatra da predstavljaju radnje mobinga to nisu.

19. Dakle, tužiteljica je u postupku bila dužna dokazati da su postupanja tuženika kao poslodavca, odnosno njoj nadređenih osoba imala obilježja uznemiravanja ili općenito elemente mobinga, a što tužiteljica, prema ocjeni ovog suda, to nije uspjela dokazati. Nije dokazana štetna radnja tuženika (mobing) koja bi imala za posljedicu odštetnu odgovornost. Zdravstveni problemi tužiteljice ne znače da je uznemiravana, diskriminirana, odnosno mobingirana, već treba postojati uzročno posljedična veza između ponašanja za koja radnik tvrdi da predstavljaju uznemiravanje i zdravstvenih problema, a čega u ovom slučaju nema.

20. Po ocjeni ovog suda tužiteljici se dolaskom nove upraviteljice promijenio način njezinog rada, odnosno nerada, jer je za vrijeme bivše upraviteljice GC, zaove, očito sama sebi organizirala radni dan (što će raditi i koliko će raditi), a kada su uvedena nova pravila prema kojim ne može raditi onako kako ona želi i koliko ona želi, nastao je problem. Njezin odnos prema radu i nadređenima je neprimjeren (kako to nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza svjedokinje RC, već i iz iskaza svjedoka NC, FC, te TC), a to želi prikazati kao uznemiravanje, odnosno mobing. Naravno da je teško prihvatiti promjene vezane za rad dolaskom nove upraviteljice, posebice one koje ne odgovaraju, ali te promjene ne mogu se podvoditi pod uznemiravanje, šikaniranje, odnosno mobing i onda otići na bolovanje.

21. U odnosu na prijedlog tužiteljice za provođenje psihijatrijskog vještačenja, koji prijedlog je sud odbio, za navesti je da bez obzira na medicinsku dokumentaciju iz koje su razvidne psihičke smetnje tužiteljice u svezi s događajima na poslu i to najprije miješana anksioznost i depresivni poremećaj (kao i akutna reakcija na stres, a u nastavku poremećaj prilagodbe) i što tužiteljica tvrdi da je to oboljenje posljedica uznemiravanja i mobinga, to samo po sebi ne dovodi do zaključka da je to oboljenje posljedica mobinga, odnosno uznemiravanja. Naime, subjektivni doživljaj tužiteljice da je u navedenom razdoblju bila izložena uznemiravanju i mobingu mora imati objektivizirane pokazatelje, te nije dovoljno da se tužiteljica, temeljem svog subjektivnog osjećaja osjetila uznemiravanom. U ovom konkretnom slučaju, u postupku nije utvrđeno da radnje tuženika u svojoj ukupnosti imaju obilježja mobinga tako da okolnost što je tužiteljica imala subjektivni osjećaj da je narušeno njezino dostojanstvo i da je bila izložena mobingu, neovisno o psihijatrijskom vještačenju, ne znači i da je tuženik tužiteljici odgovoran za štetu. Dakle, medicinsko vještačenje moglo bi samo potvrditi činjenicu da je tužiteljica oboljela od psihičkog oboljenja, ali ocjenu o tome radi li se o mobingu koji bi za posljedicu imao i takvo oboljenje može dati jedino sud nakon provedenog postupka, a ne medicinski vještak, jer bolest može biti posljedica ukoliko se utvrdi da je vršen mobing i da je tužiteljica upravo zbog njega oboljela. Stoga, kako je nesumnjivo utvrđeno da se nije dogodilo ono što tužiteljica tvrdi (da je uznemiravana, odnosno mobingirana na poslu), to je sud smatrao suvišnim provoditi medicinsko vještačenje i time odugovlačiti postupak i stvarati bespotrebne troškove.

22. Dakle, iz dokaznog postupka ne proizlazi da postupanja tuženika kao poslodavca za koja tužiteljica smatra da su joj narušila dostojanstvo i ugrozila zdravlje u svojoj ukupnosti predstavljale sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje, odnosno mobing. Posljedično tome, a s obzirom na to da tužiteljica u postupku nije dokazala postojanje štetne radnje kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, nema osnove da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je uznemiravana na radnom mjestu čime su povrijeđena njena prava na dostojanstvo, ugled, čast, tjelesno i duševno zdravlje, uz nalaganje tuženiku da osigura prestanak svih radnji kojima se vrijeđaju prava na dostojanstvo, ugled i čast i da se suzdrži takvih i sličnih radnji ubuduće te za naknadom neimovinske štete.

23. Štetne radnje koje po tužiteljici predstavljaju pojedini postupci tuženika koji po njoj imaju obilježja uznemiravanja, odnosno mobinga u postupku sud nije utvrdio da bi postupanje tuženika kao poslodavca imalo obilježja uznemiravanja, odnosno mobinga, odnosno bilo kakvog ponašanja s ciljem eliminacije tužiteljice s radnog mjesta.

24. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

25. Tuženik je istakao prigovor prekluzije, međutim, za istaknuti je kako u odnosu na zaštitu od mobinga ZR nije osigurao zaštitu radnika na radnom mjestu, već se u tom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima prema kojima radnik može zahtijevati od poslodavca da se ukloni opasnost štete i da se suzdrži od djelatnosti kojima joj se nanosi šteta.

25.1. Naime, rok od 8 dana za podnošenje tužbe radi zaštite od uznemiravanja odnosni se samo na situacije kada je radnik prekinuo rad i samo u tim okolnostima u smislu odredbe čl. 134. st.4. ZR-a radnik je dužan podnijeti tužbu u roku od 8 dana od prestanka rada, a u ovim okolnostima kada nije prekinuo rad odredbama ZR nije propisan poseban rok u kojem se mora obratiti sudu radi zaštite prava od uznemiravanja, a tužbu radi naknade štete podnijela je u roku propisanim čl. 139. ZR (tužba je podnesena 11. 5. 2023., a šteta je nastala u 12. mjesecu 2022.).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 14212, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), pa je tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu priznat sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 12. 2. 2024. 25 bodova, 25. 3. 2024. 50 bodova, 10. 6. 2024., 18. 9. 2024., 7.11.2024., 22. 1. 2025., 13. 3. 2025. i 19. 5. 2025. po 100 bodova, za sastav podneska od 20. 3. 2024. i 10. 5. 2025. po 100 bodova, od 25. 6. 2024. 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 2.100,00 eura, na ime PDV-a iznos od 525,00 eura, daje ukupan iznos od 2.625,00 eura, a kao u točki II izreke presude. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 25. 6. 2024. budući da taj podnesak nije bio nužan niti potreban. Također nisu priznati troškovi sudske pristojbe, jer zahtjev za naknadom tih troškova naznačen kao "sudske pristojbe po odluci suda" je neodređeno postavljen.

U Splitu 16. lipnja 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika