REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P-2010/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici mr.sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Grad Zadar, OIB: 09933651854, Zadar, Narodni Trg 1 zastupan po gradonačelniku Grada Zadra, a on po punomoćnici OM dipl. iur. djelatnici tuženika, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, te nakon objave dana 16. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužitelj GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao vlasništvo na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1512 m2 (nastale parcelacijom matične nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 96108 m2, sve prema Geodetskom elaboratu izrađenog od BIT GEODEZIJE d.o.o. iz Zadra, koji je elaborat potvrđen od Ureda za katastar Zadar dana 10. srpnja 2024. godine, Klasa: 932-06/2024-02/2354, Urbroj: 541-24-02/5-24- 3), za cijelo, što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužitelju da to svoje pravo vlasništva i upiše u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, sve u roku od 15 dana.

II.Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 Eur-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1512 m2 nastala parcelacijom matične nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 96108 m2, sve prema Geodetskom elaboratu izrađenog od BIT GEODEZIJE d.o.o. iz Zadra, koji je elaborat potvrđen od Ureda za katastar Zadar dana 10. srpnja 2024. godine, Klasa: 932-06/2024-02/2354, Urbroj: 541- 24- 02/5-24-3. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem oca pok. HM i diobom sa sunasljednicima braćom PM, G i ČM te sestrom O. Pok. HM je istu stekao nasljeđivanjem oca pok. H, i diobom sa P pok. ŽM, a koji su se još 1900-ih godina podijelili i upravo je utužena nekretnina pripala H, a ŽM je dobio druge nekretnine u k. o. [katastarska općina]. Posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika je miran i nesmetan već više od 150 godina. Kako tužitelj ima pravni i stvarni interes za utvrđivanjem svoga prava vlasništva te usklađivanjem stvarnog i pravnog stanja, to predlaže da sud nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti kao neosnovan u cijelosti. Tužitelj kao osnov prava vlasništva navodi nasljeđivanje i diobu u obitelji, te dugogodišnji posjed obitelji GM ali u spis nije priložen nijedan dokaz na te okolnosti. Utužena nekretnina predstavlja vlasništvo i posjed tuženika, a ranije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma. Prilaže se e-izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te preslik zbirke Z-12619/2012 iz kojih je vidljivo kako je Grad postao vlasnik matične nekretnine, dok će se cjelovita povijest zemljišnoknjižnog upisa dostaviti naknadno, odmah po zaprimanju. Nakon što tužitelj priloži povijest posjedovanja tuženik da će se moći detaljnije očitovati, ali je već sad iz priloženog geodetskog elaborata vidljivo da utuženo zemljište nije evidentirano kao posjed tužitelja već Grada Zadra, pa navodi o dugogodišnjem posjedu nikako ne stoje. Štoviše, općepoznato je da je na predmetnom području bilo dosta zauzimanja općenarodne imovine i šumskog zemljišta, pa ukoliko se tužitelj i nalazi u faktičkom posjedu treba utvrditi osnov te kvalitetu istog. Budući je tuženik postao vlasnik matične kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem pravomoćnog rješenja o izdvajanju šume i/ili šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske donijetog temeljem Zakona o šumama i Zakona o izvlaštenju, da smatra potrebnim o ovom postupku obavijestiti Republiku Hrvatsku putem Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, te Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, na adresi [adresa], a sve temeljem odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 96108m2 (l.s.4-8), neslužbeni prijepis posjedovnog lista 5543 k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar od 18.09.2024.g. (l.s.9-12), izvod iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar (l.s.18), geodetski elaborat Bit geodezija d.o.o. za geodetske usluge od 11.06.2024.g. (l.s.14-45), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela – povijesni prikaz (l.s.51-53), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela – povijesni prikaz (l.s.54-60), rješenje Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva

Klasa:UP/I-946-02/08-01/153 Urbroj:538-07-09-03 od 16.rujna 2009.g. (l.s.61-64), potvrdu o plaćenoj naknadi Hrvatskih šuma d.o.o. od 02.listopada 2012.g. (l.s.65), potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. od 9.1.2025.g. (l.s.70), saslušao svjedokinju ĐM (l.s.72-73), svjedoka ŽM (l.s.74-75), svjedoka RM (l.s.75-76), svjedoka IM (l.s.76), svjedoka SM (l.s.77-78), izvršio uvid u povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Mbr.334626) Područnog ureda za katastar Zadar Klasa:930-04/24-05/926 Urbroj:541-24-2/17-25-5 od 06.02.2025.g. (l.s.83-85), potvrdu o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski pojas Hrvatskih šuma d.o.o. Klasa:DIR/25-01/795, Ur.broj:15- 00-05/02-25-02 od 6.ožujka 2025.g. (l.s.87), očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. Klasa:DIR/25-01/95 Ur.broj:15-17/03-25-03 od 10.03.2025.g. (l.s.88), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja GM (l.s.90-92), izvršio uvid u povijest zemljišnoknjižnih upisa (l.s.94-121).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Nekretnina koja je predmet postupka je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela, u koji je upisana kat. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 96108m2, upisana kao vlasništvo Grada Zadar za cijelo-1/1, s tim da tužitelj potražuje vlasništvo na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1512 m2 nastale parcelacijom matične nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 96108 m2, sve prema Geodetskom elaboratu izrađenog od BIT GEODEZIJE d.o.o. iz Zadra, koji je elaborat potvrđen od Ureda za katastar Zadar dana 10. srpnja 2024. godine, Klasa: 932-06/2024-02/2354, Urbroj: 541-24- 02/5-24-3.

6.Čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), st. 2. istog čl. određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St. 3. istog čl. propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je st. 5. istog čl. propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

6.1.Čl. 114. st. 1. ZVDSP-a propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a st. 2. istog čl. određeno je da na temelju stavka 1. tog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

6.2.Čl. 115. st. 1. ZVDSP-a propisuje da na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

6.3.Čl. 159. st. 1. ZVDSP-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, st. 2. istog čl. određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, st. 3. istog čl. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. tog članka.

6.4.Čl. 160. st. 1. ZVDSP-a propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, st. 2. istog čl. propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, st. 3. istog čl. određeno je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, dok st. 6. istog čl. određuje da na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prekidu odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

7.Iz činjeničnog osnova tužbe, kao i iz tijeka raspravljanja, slijedilo bi da tužitelj potražuje tužbom da se utvrdi kao vlasnik utužene nekretnine koju da je stekao dosjelošću, originarno, u odnosu na upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, te su radi procjene subjektivnog momenta kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja korišteni kao dokazni materijal priložene isprave i iskazi saslušanih svjedoka, kao i u pogledu objektivnih kvaliteta posjeda.

8.Svjedokinja ĐM kći Č, rođena **.**.1955.g., kojoj je tužitelj stričević je u iskazu navela da joj je poznato gdje se nalazi nekretnina iz tužbe, tamo je išla još kao dijete, a i kasnije kada je starija bila, odlazila je u šparoge, tamo su bili vinogradi, da je sada otići još da bi se našla loza, postoji suhozid, i žica, ograda, a tamo su bile posađene maraške, toga se jako dobro sjeća, jer su se maraške prodavale, to se koristilo za zelje, krumpire, u ono vrijeme je bilo više kiše nego danas, to je crvena zemlja, u produžetku imaju i oni, odnosno svjedokinja i njezini rođaci svi, ta zemlja je preko puta igralište u [adresa], na kraju, a tu su imali i gajeve, pa im je to šumarija uzela, zadnji koji je to radio je bio ČM brat od GM, a on je preminuo ima dvije godine, a tu su kupili travu za kravu, njihova majka Ž, na toj zemlji je bio otac mu HM, a i oni kao djeca su morali raditi tu zemlju, kopali su, jer ih je bilo 7, HM je to stekao od svoga oca H, njezin djed je ŽM, a ŽM, H i treći brat Đ, svi su braća. Na tom području da nije nikada bilo situacija da bi netko iz gradskih vlasti dolazio i kazivao da to nije njihova zemlja, niti za GM, da sada i ona mora kontrolirati i svoje parcele, morati će pogledati da li se i njoj uknjižio Grad Zadar. Njezin djed da je ŽM, a ŽM i H da su se podijelili prije nego što se ona rodila. GM da ima braće i sestara, i da su se oni podijelili, i to da ima braću PM, G, ČM koji je preminuo, i sestra O koja je živa, oni da su se međusobno podijelili. Što svjedokinja zna nitko u obitelji GM da nije smetao GM u posjedu tih zemalja i obrađivanju tih zemalja, niti je li bila neka treća osoba. Svjedokinja da je čula za gospodarsku zonu [adresa], ona da je možda nekih 2 km od te zemlje otprilike možda i manje, poslovna zona je hrastova šuma i kamenjar sve tamo do Babinduba, a da bi na ovoj zemlji što je predmet postupka trebao bi biti upisan njegov djed H, možda i otac. Susjedi međaši ove zemlje iz tužbe da bi bili EM, UM, i put sa dvije strane sa desne i prema poslovnoj zoni, jer ta parcela da je na kraju uz put i tu je suhozid.

9.Svjedok ŽM pok. Č, rođen dana **.**.1939.g., nesrodan sa tužiteljem, je u iskazu naveo da je tu bio vinograd, dosta je bilo maraske, tu je bilo 30, 40 stabala maraške, tu je bilo i maslina, dosta smokava, i to su oni radili, ćaća im HM, i kasnije djeca bi pomagala, svjedok ga zna kao GMN, a ne zna ga kao HM, možda mu je i tako ime bilo, ali su ga zvali HM, to je obrađivao HM i kasnije su mu djeca pomagala, sve su na motiku kopali i radili, nije bilo ni freze ni traktora, sve se na ruke radilo na motiku, od djece je znao PM, pok. R, GM je znao kao dečka, a dugo ga nije vidio jer je otišao u Ameriku, a ovu sestru nije znao, ta zemlja se nalazi gore ispod igrališta u [adresa], oni je zovu "Jovićeva ulica", i tu je njihova zemlja, to su radili i s tim su živjeli, jer drugog nije bilo, živjeli su od te zemlje, ta zemlja je ograđena u suhi zid, to je zidao im pokojni ćaća HM, ta zemlja je odmah uz put, put je sa desne i lijeve strane zemlje. Tu da ih nitko nije smetao u tom obrađivanju, oni su to uvijek radili, tu da nije nitko smetao, nije nitko dolazio niti iz općine, niti iz grada, od kada svjedok zna za sebe, a ima 85 godina, to bi se čulo u selu da je bilo kakvih problema i sporova, a nije ih nikad bilo, oni su to radili i živjeli s tim, dok se djeca nisu podigla i otišla vani. Tu da je sada ledina, ČM je zadnji obrađivao, ima 15 godina da se ne obrađuje, biti će tako, jer on nije mogao više. Svjedok ne zna da li su se na tom području vodili postupci pred komisijom za uzurpaciju zemljišta, za gospodarsku zonu [adresa] da je čuo, ali da ne zna koje područje obuhvaća, da ima svoga posla, blago drži, a i čovjek je u godinama.

10.Svjedok RM, sin DM rođen dana **.**.1974.g., tužitelj mu je rođak, je u iskazu naveo da mu je poznato gdje se nalazi zemlja iz tužbe, to je negdje po sredini [adresa], prema igralištu sa lijeve strane, tamo se nalazi ta parcela, ta parcela je ograđena suhozidom, zna da postoji suhozid, a možda i neka žica, bila je, a ne zna da li je i dalje, ali za suhozid zna da je tamo, njemu da je otac pričao da je tu bio vinograd, davno prije, pa su tu bile nekakve voćke, maraške, ili bagremi, tako mu je otac pričao, a poslije se tu sadilo povrće, danas misli da se to više ne obrađuje, misli da se to obrađivalo do 1990. godine do početka Domovinskog rata, misli da je zadnji obrađivao pok. brat ČM, misli da je on, a prije ČM je obrađivao otac, djed im, misli čak i I, misli da je I otišao za SAD prije Domovinskog rata, i da tu nitko iz grada ili općine nije dolazio, niti da tu ima gradske zemlje, svjedokov djed je S, a Anđelkov otac i S su braća, a njegov pradjed je H, nije čuo da bi bilo sudskih sporova, a čuo je da su se oni podijelili između u obitelji RM. Gospodarska zona [adresa] da je udaljena negdje 1500, do 2000 metara od groblja koje se radi, a groblje je unutar te gospodarske zone, misli da groblje spada pod Zadrom pod [adresa], a da je zona pod Poličnikom, pod Općinom Poličnik.

11.Svjedok IM pok. DM, rođen dana **.**.1966.g., kojem je tužitelj rođak je u iskazu naveo da mu je poznato gdje se nalazi zemlja iz tužbe, to se nalazi sa zapadne strane igrališta u [adresa], ta zemlja je ograđena u suhozidu sa svih strana, a sa istočne strane i sa donje strane je omeđena putem, taj dio su stari ljudi zvali "Građe", svjedoku da je pok. otac pričao da su oni to obrađivali, tu je bio vinograd, pa maraške, pa poslije krumpir, zelje i drugo, a iza Domovinskog rata to se više ne radi, pok. ČM da je to radio, a kada je umro to sad više nitko ne radi, a to je brat od GM, svjedok da je znao viđati pok. ČM na toj zemlji, da radi tu zemlju, većinom je to radio ČM dok je bio živ, a ovi drugi su u Americi, od braće ima pok. G, PM, ČM pok. koji je umro prije 2 godine, sestra O, i bila je E koju nije poznavao, umrla je, i bila je još jedna sestra koja je bila udata u Bokanjcu, i ona je umrla, GM se podijelio sa braćom, ne zna da li se podijelilo poslije rata ili prije, svjedokov pok. djed S i njihov otac HM su dva brata, i oni da su se međusobno podijelili, na način da jednom pripadne jedan dio, a drugom drugi, oni su se podijelili davno, svjedok da se nije ni bio rodio, ta dioba se poštivala, koliko svjedok zna nije bilo nikakvih sporova sa gradom Zadrom niti ondašnjom općinom. Kada je otac od tužitelja preminuo da se ne sjeća dobro, bio je mali, nije išao još ni u školu, možda 1970.-ih godina. Ne zna kako su to stekli njegov djed i otac od tužitelja, ali da su se međusobno podijelili kao braća, jednom jedan dio, a drugom drugi.

12.Svjedok SM, rođen dana **.**.1955.g., nesrodna sa tužiteljem, je u iskazu naveo da mu je poznato gdje se nalazi zemlja iz tužbe, to je jedno otprilike 500 metara prema sjeveru od kuća IM, od njihovih stari kuća, starine, a ta parcela je pravokutnog oblika, ima oko 1500 kvadrata, omeđena je sa suhozidom sa sjevera i istoka, a sa ove druge strane su griblje, na toj parceli je njegov otac HM imao vinograd, kasnije maraške, a od 1990.-th je koristio brat ČM za krumpire, luk, kapulu, majka im je preminula pa je ČM ostao sam, a ČM je to obrađivao negdje do 2015., 2020. godine, a ima 3 godine da je on umro, to je sada livada, pašnjak, ima samo trava, ČM i GM su stekli od svoga oca HM, a HM od svoga oca H, a H ne zna to je već predaleko, to je njihova starina koji su oni obrađivali, uživali, i oni su tu preko 100 godina u posjedu zasigurno, oni su živjeli od te zemlje, jer drugoga izvora nije bilo, morala se dati hrana kravi, svinjama, a i sebe prehraniti, ne zna da li je bilo sporova sa gradom, općinom koliko on zna nije bilo, ali zna da su se oni podijelili ČM, PM, GM i sestra im O, ima jedno 5, 6 godina, oni su između sebe se podijelili, tako da se točno zna koja parcela kome pripada, ne zna da li su napravili kakav ugovor između sebe, vjerojatno imaju između sebe, te su oni između sebe podijeljeni. Dok su obrađivali tu zemlju da ih nije nikada nitko smetao, to je velika parcela gdje svi IM imaju, zvalo se "Marnikove građe", a i danas se tako zovu, postoji put koji je uz parcelu, vodi prema nogometnom igralištu i dalje prema industrijskoj zoni, šumi, taj put je javan, tuda se gonilo blago, a tuda su išli i konji na ispašu, tuda su svi prolazili. Industrijska zona da je udaljena od parcele GM jedno kilometar. U okolici predmetne nekretnine da se nalaze i druge nekretnine nazove "Marnikove građe", ova od GM je do puta zadnja, ispod Anđelkove su druge od IM, a iznad Anđelkove je šuma, sve se to zove "Marnikove građa", jer da je to sve ograđeno suhozidima, kako se kopao vinograd, tako se vadio kamen i radio zid okolo, sve skupa je to velika parcela od IM, te "Marnikove građe" su od kuća, pa sve do Anđelkove parcele, tu ima širine jedno 500 m, a dužine 500,600 m. Put da je sa dvije strane od Anđelkove parcele, sa istoka i sa sjevera, ovo sve dobro zna jer su on i pok. ČM bili kumovi na vjenčanju, tako da su jedno drugom pomagali kopati, škropiti i sve drugo, pa je pomagao ČM i na ovoj zemlji, tako on svjedoku i na njegovoj zemlji, dok su bili u snazi dok su mogli raditi.

13.Tužitelj GM pok. ZM, rođen u [adresa], dana 25.2.1955.g., je u iskazu naveo da je ova zemlja u obitelji sigurno više od 100 godina, a tu zemlju je naslijedio djed od svog oca, a njegov otac je to dobio nasljedstvom od djeda, a djed se zvao H, a H je naslijedio njegov otac HM, i njegova braća, troje pa su se oni podijelili i onda je u toj diobi ta zemlja pripala njegovog oca HM, ta dioba je bila prije više od 70 godina, i od tada HM ima kao svoje vlasništvo, a oni su to koristili za vinograd, jer je tu bio najprije vinograd, a poslije za krumpire, dok je bila mater živa i brat, bile su i maraške poslije, i kasnije je mater imala kravu, držali su tu kravu, jer je ostala majka sa mlađim bratom ČM, ČM je jedini ostao u [adresa] sa majkom NM, a svi oni da su otišli u New York, oni da su se podijelili između sebe 2002. godine, to je bilo negdje na ljeto, jer je tada bila majka bolesna i loše, pa su se svi skupili, bio je i brat PM, R, ČM i sestra O i tužitelj, i onda su se dogovorili oko zemlje kome će što pripasti, tako je ova zemlja pripala tužitelja, nisu napravili ništa napismeno, ali su postigli jasan usmeni dogovor i toga se drže i to poštuje, među njima nema sporova oko toga kome što pripada, ova parcela je sa tri strane ograđena suhozidom, i to sa strane prema putu, prema igralištu, i na strani prema Vidaićima na sjeverozapadnoj strani, a na ovoj četvrtoj strani je bodljikava žica, oštra žica sa željeznim štapovima, i to sa donje strane, tako je ograđena sa sve četiri strane, tako je uvijek bila ograđena, i tu se ništa nije mijenjalo, taj suhozid je vjerojatno radio još njegov pradjed, možda i prije, taj suhozid je prastar, taj suhozid je visine sigurno 2 metra, negdje nešto manje od visine čovjeka, a širine je možda metar ipo, a sa zapadne strane prema Vidaićima je možda šire, a visine je ista, kako se kopala zemlja tako se taj kamen tu stavljao, tako su još pradidovi kopali, tako se taj kamen vadio i tu stavljao na suhozid, obitelj je bila siromašna i teško je živjela, otac je fizički radio, a majka je imala kravu i prodavala je mlijeko i od toga su živjeli, pa nije bilo novaca za sređivati zemlju i papire, pa stoga ih nema nigdje u evidencijama, inače svu tu zemlju su zvali "Marnikova građa" i ta zemlja se proteže od njegove parcele pa prema dolje, to bi bilo prema moru, prema dolje, pa tako tu zemlju imaju KM, ĆM pok. i PM mamin brat, i IM, RM, DM koji je pokojni, a IM i RM su mu djeca, a IM mu je prvi rod od strica sin, tu nikad nije bila šuma, kao dijete je živio u [adresa], rodio se u Crnom 1955. godine i otišao je za Italiju 1971., i od 1955. do 1971. godine je cijelo vrijeme bio u [adresa], išao je u školu u [adresa] do 4 razreda, a poslije je išao u Arbanase, i sjeća se iz tog vremena djetinjstva da tu nije bilo nikad šume, ta zemlja se radila, bili su vinogradi, krumpiri na cijelom tom području "Marnikove građe", pa tako i ova njihova zemlja, to nikad nije bila šuma, ne zna kako su to njihovi pradjedovi stekli, ali to je oduvijek bilo od DM, i oni su te suhozide radili, i obrađivali ovu zemlju, oni su živjeli od te zemlje, tužitelj je 1971. godine otišao za Italiju, tamo je bio 8 i po mjeseci i na 27.6.1972. je došao u New York, još tamo živi, pa dolazi u Hrvatsku u [adresa] svake godine 6 mjeseci od kada je u mirovini, već jedno 8 godina koliko je u penziji, prije penzije bi došao jednom godišnje svake godine, ovisno koliko bi imao godišnjeg odmora, brat ČM je bio cijelo vrijeme u [adresa] koji je sada pokojni, on je umro ima 3 godine, on je radio zemlju kada ih nije bilo, a pomagao mu je ŠM, oni su kumovi. Tužitelj osobno, niti njegovi prednici da nisu imali slučaj da je netko dolazio iz Grada Zadar i zabranjivao im, da bi bilo sudskih sporova, te da nikad nitko nije dolazio da bi im zabranjivao rad, niti je bilo ikakvih sporova, niti za vrijeme majke i oca, a niti kasnije, nitko se nije pojavljivao iz grada Zadra da bi ih tjerao sa zemlje, a niti od strane Hrvatskih šuma, a niti od strane države, nikad nitko. Tužitelju da je otac umro kada je došao u New York 1972. godine i rekli su mu da je došao nekakva papir, ali on da nema pojma gdje je taj papir, to se vjerojatno i izgubilo za vrijeme rata, jer su im zapalili kuću gdje su se rodili, pa je moguće da je tamo taj dokument stradao, ali ne zna kakav je to papir bio koji je došao. Nakon smrti majke da nisu o tome ništa govorili, samo su se podijelili ljudski na riječ. Od braće i sestara da je bila polusestra U, to je dijete od oca iz prvog braka, jer mu je žena umrla i ta polusestra se odrekla zemlje, sestra D, pokojna, udala se u Bokanjac i ona se isto odrekla zemlje, sestra O je uzela svoj dio, i ona je dobila svoj dio zemlje kada su se podijelili 2002. godine, brat ČM je dobio više parcela zemlje, on je tu živio pa je znao točno gdje se zemlje nalaze i kolike su, koliko ima metara kvadratnih, a svi su dobili jednako po kvadraturi, brat R je pokojni a i on je dobio svoju zemlju, i brat PM je dobio svoju zemlju, po površini su dobili svi istu kvadraturu, to je sve podijeljeno 2002. godine na ljeto kada je majka bila loše, sa svojom braćom i sestrama da je u normalnim odnosima, ostali su brat PM i sestra O isto u New Yorku, a svi drugi su pokojni.

14.U prvostupanjskom postupku je stoga utvrđeno da tužitelj preko svojih prednika posjeduju predmetnu nekretninu zasigurno od 1945. godine, iz vremena iza Drugog svjetskog rata, obzirom na iskaze svjedoka, od kojih su neki srodnici tužitelja, dok drugi nisu srodnici, međutim koji istovjetno opisuju način korištenja sporne nekretnine i njezinu pravnu sudbinu, i efektivni vlasnički posjed ČM koji je ostao posljednji na zemlji obrađujući je do smrti, od članova obitelji ČM. S obzirom na te činjenice proizlazi da su nasljednici GMN po njegovoj smrti 1972.godine vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću jer su posjedovali predmetnu nekretninu preko 40 godina, uz uračunavanje posjeda svojih prednika i koji nasljednici su kasnije izvršili međusobnu diobu 2002.godine, kada je tužitelju pripala upravo sporna nekretnina u individualno vlasništvo.

15.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-291/14 zauzeo pravni stav:„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

16.U odluci broj Rev 158/2017 rečeno je da je ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske u presudi br. 35298/04 naveo:„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi Z v. [adresa], br. 32457/05, stavak 40., 13. prosinca 2007. i N v. [adresa], br. 65582/01, stavak 50., 24. svibnja 2007.)."

17.Dakle, nakon novih odluka ESLJP-a iz 2016. godine više nije bitno za primjenu stajališta u predmetu Trgo protiv Hrvatske je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Naime, u predmetima K i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002. godine, dakle, nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4.ZVDSP-a, te nakon što je donesena nova odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu. ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima K i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao “imovina” zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Ono što je za ESLJP bitno je da li je vlasništvo nad predmetnom imovinom preneseno podnositelju zahtjeva prema zakonu u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. bio u obliku u kojem je izvorno sročen još uvijek bio na snazi. Drugim riječima ESLJP smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bila na snazi. To bi dalje značilo da bi se i danas mogla podnijeti tužba radi stjecanja vlasništva dosjelošću, uz tvrdnju da je to vlasništvo stečeno u navedenom periodu, ako su ispunjene ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano.

18.Naime, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „Trgo“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima K i dr. protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP) zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale javne vlasti i potom lokalne javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu spornog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da je prednik tužitelja OMN osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu zasigurno od 1945. godine, a po njegovoj smrti 1972.g. njegova djeca, nasljednici, kroz konačni efektivni posjed ČM, koji nasljednici su 2002.godine izvršili konačnu diobu između sebe, te da su se već 1985. godine istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZVDSP-a ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni

1 0

ovoga suda zaključuje da su nasljednici GMN ispunili uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997.godine, pa su postali vlasnici predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer su u tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu 52 godine. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine, dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, zaključuje se da su nasljednici GMN temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a ex lege postali vlasnica predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a itko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim tužitelja ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a izvan snage, zbog čega su u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa nasljednici GMN stekli vlasništvo na spornoj nekretnini dosjelošću. Prema tome, po ocjeni prvostupanjskog suda ovi nasljednici, a među kojim je i tužitelj su stekli pravo vlasništva dosjelošću 1. siječnja 1997. godine i kako na toj nekretnini nitko drugi nije stavljao zahtjeve za vlasništvom ili kojim drugim stvarnim pravom, činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a po kojoj su stekli vlasništvo te nekretnine, ne može za njih proizvesti gubitak prava vlasništva koje su temeljem tada važećeg zakona stekli, i kasnije međusobnom diobom u isključivo vlasništvo prepustili tužitelju, pa je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen.

19.Tužitelju je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14,70/19,80/22,114/22 i 155/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.1.),za zastupanje na ročištu od 29. studenog 2024. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 11. veljače 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 6. lipnja 2025. godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),ukupno 400 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) - 800,00 Eur-a, uz pdv – 1.000,00 Eur-a, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 Eur-a i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a, ukupno 1.079,64 Eur-a.

20.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

1 1

U Zadru, 16. lipnja 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćnici uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a.

2.Tuženiku

3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar