Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž R-136/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ivici Čuturić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-284/2024 od 03. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-284/2024 od 03. travnja 2025. u toč. II) izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime pravične novčane naknade pored iznosa iz toč. I) izreke presude od 321,32 eura i daljnji iznos od 135,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2023. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-284/2024 od 03. travnja 2025. u toč. III) izreke u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 687,50 eura i rješava:
Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju i preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 195,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.04.2025. do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 321,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2023. do isplate, dok je toč. II) izreke tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 778,68 eura zajedno sa zateznom kamatom, a toč. III) izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 687,50 eura zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Protiv toč. II) i III) izreke pobijane presude žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenog u čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP- a), te predlaže preinačiti pobijanu odluku, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo tj. odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha jer da pri tom nije vodio računa o pravičnosti i inflaciji. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i cijenu sata za tuđu pomoć i njegu jer da je ista neusklađena sa gospodarskim stanjem u državi. Osporio je i odluku o trošku jer da sud nije vodio računa da je tijekom postupka tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica ozljeđivanja na radnom mjestu u KBC Zagreb, tijekom redovnog radnog vremena, a kojom prilikom je zadobio ozljedu lijevog gležnja.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:
- da između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika,
- da nije sporno da je tuženik prije utuženja tj. 31.01.2024. isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 1.642,00 eura,
- da je između stranaka sporna visina utužene naknade štete,
- da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Jošku Filipušiću, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i objektivnog proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio uganuće lijevog skočnog zgloba, da mu je liječenje završilo 11.12.2023., da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, da su srednje jaki bolovi trajali 7 dana, dok da su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 60 dana, potom da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, da je tijekom daljnjeg liječenja trpio sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana, te kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana radi brige za stanje zdravlja i za ishod liječenja, te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice, te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe 2 sata dnevno kroz 30 dana zbog imobilizacije i mirovanja,
- da cijeneći sačinjeno medicinsko vještačenje tužitelju na ima pravične novčane naknade po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 1.300,00 eura i po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 600,00 eura, odnosno ukupno 1.900,00 eura,
- da iz sačinjenog medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 60 sati (2 sata dnevno kroz 30 dana ), pa da mu, uzimajući da cijena sata tuđe pomoći iznosi 3,32 eura (koji iznos je tuženik učinio nespornim) po tom osnovu pripada iznos od 63,32 eura.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1100. i čl. 1103. ZOO-a smatra da tužitelju pripada ukupna neimovinska i imovinska šteta u iznosu od 1.963,32 eura, umanjena za nesporno plaćeni iznos od 1.642,00 eura. Stoga dosuđuje tužitelju ukupan iznos naknade štete u iznosu od 321,32 eura, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev za iznos od 778,68 eura. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a.
9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Također pravilno je prvostupanjski sud primijenio i mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 1100. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a odlučujući o visini tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
11. Naime, pravilno je sud cijeneći Nalaz i mišljenje vještaka dr. Jošku Filipušiću u svezi trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli i straha, dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura. Pri tom valja istaknuti da se, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine navedene neimovinske štete nije strogo matematički pridržavao iznosa iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, već je iste odmjerio u višem iznosu.
12. Pri tom se ističe da je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu štete s osnove tuđe pomoći i njege jer u situaciji kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, pripada mu naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, a visina takve naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružati takvu uslugu. U konkretnom slučaju tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije priložio dokaze na okolnost visine tuđe pomoći i njege, pa je prvostupanjski sud utvrdio visinu te naknade, slobodnom ocjenom u iznosu od 3,32 eura/po satu, a što prihvaća i ovaj sud.
13. Stoga po stavu ovog suda dosuđeni iznosi predstavljaju naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja tužitelja, pa su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.
14. Međutim pogrešno je prvostupanjski matematički obračunao dosuđenu naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege jer za 60 sati, uzimajući u obzir da jedan sat iznosi 3,32 eura, ukupna naknada štete po tom osnovu iznosi 199,20 eura, a ne 63,32 eura.
15. Slijedom navedenog tužitelju bi pripadala ukupna naknada štete u iznosu od 2.099,20 eura ( 1.900,00 +199,20 eura), umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.642,00 eura, odnosno ukupno iznos od 457,20 eura.
16. Obzirom na navedeno tužitelju pored dosuđenog iznosa naknade štete od 321,32 eura, pripada još i iznos od 135,88 eura ( 457,20 - 321,32 eura ), pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a preinačena odluka kako je odlučeno u točci I ) izreke ove presude.
17. Posljedično navedenom pogrešno je prvostupanjski sud izračunao i omjer uspjeha tužitelja u sporu od 30%. Naime, tužitelj je konačnim tužbenim zahtjevom potraživao ukupan iznos od 1.100,00 eura, dok mu je dosuđen iznos od 457,20 eura slijedom čega njegov uspjeh u parnici iznosi 42%.
18. Stoga pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju pripada ukupni trošak za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 546,00 eura ( 42% od priznatih 1.300,00 eura ) uz PDV u iznosu od 136,5 eura i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, odnosno ukupno iznos od 882,50 eura.
19. Stoga tužitelju pored dosuđenog iznosa troška u iznosu od 687,50 eura pripada i daljnji trošak od 195,00 eura, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ove presude.
20. Budući da je tužitelj u žalbenom postupku uspio tek s razmjerno neznatnim dijelom, to mu nije priznat žalbeni trošak, sve to uz primjenu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 166. ZPP-a kako je odlučeno u točci III) izreke ove presude.
21. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč.I) izreke.
U Rijeci, 11. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ksenija Dimec
