REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-661/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mati Kukavici u pravnoj stvari tužitelja BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbnici MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ona po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, Ante Starčevića 3/2, protiv tuženika PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Jadranku Kozariću, odvjetniku u Makarskoj, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29.04.2025., u prisutnosti punomoćnika skrbnice tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Delipetra, odvjetnika, 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku PĐ da tužitelju BĐ preda u suposjed nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], i to:

- k. č. zgr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška],

- dio k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u površini od 832 m2 i to baš onoj dio te nekretnine koji je prikazan na skici mjerenja vještaka mjernika VĐ od 23. studenog 2011. koja čini sastavni dio presude Općinskog suda u Makarskoj broj 1 P-80/10 od 08. srpnja 2013. godine (u tada spojenom predmetu 1 P-71/10) i označen slovima: B-C-D-E- F-H-S-R-T-U-V-B, a sve temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Makarskoj broj 1P-80/10 od 08. srpnja 2013. godine, te

- osobno vozilo marke „Škoda fabia“, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], i to sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku PĐ naknaditi tužitelju BĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.207,40 eura sa zateznom kamatom počevši od 16. lipnja 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 648,78 eura sa pripadajućom zateznom kamatom počevši od 16. lipnja 2026. pa do isplate.

IV/ Obija se u cijelosti zahtjev tuženika PĐ za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se tuženik bez valjane pravne osnove nalazi u isključivom posjedu nekretnina i pokretnine (osobnog vozila) opisanih u tužbenom zahtjevu. Naime, ističe da su parnične stranke suvlasnici svaki u ½ dijela predmetnih nekretnina i pokretnine, pa kako tvrdi da se tuženik nalazi u isključivom posjedu, tužbenim zahtjevom traži da mu se predaju predmetne nekretnine i pokretnine u suposjed, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu suvlasništva na predmetnim nekretninama i osobnom vozilu, te ističe da priznaje tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu dijela koji se odnosi na predaju u suposjed nekretnina. Unatoč tome, ukazuje da nema posjed nad garažom jer ne raspolaže ključevima iste, a jednako navodi glede osobnog automobila koji se nalazi u predmetnoj garaži.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio u e-mail poruku punomoćnika tužitelja od 27. svibnja 2020., neslužbene kopije izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-2512/20 od 29. travnja 2020., a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka UĐ i MĐ, te je izvršen uvid u priklopljeni spis ovog suda R1-48/22.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između stranaka je nesporno da su iste suvlasnici predmetnih nekretnina i osobnog vozila i to svaki po ½ dijela, da se tuženik nalazi u posjedu predmetnih kuća, ali je između stranaka sporno je li se tuženik nalazi u posjedu garaže (kao jedne od nekretnina koje su predmet zahtjeva za predaju u suposjed) i osobnog vozila zbog njegove tvrdnje da ne raspolaže ključevima garaže i tog osobnog vozila koji se nalazi u garaži.

6. Uvidom u priklopljeni spis R1-43/2020 utvrđeno je da je taj postupak vođen radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u pogledu istih stvari koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva te da je u okviru tog postupka izveden dokaz uviđajem na licu mjesta s vještakom građevinske i vještakom geodetske struke, kao i da je upravo tuženik vještaku građevinske struke UĐ predao ključeve kao kuća (radi se o dvije kuće), tako i garaže, a što proizlazi iz dopisa vještaka od 10.03.2021. (list 43 priklopljenog spisa).

6.1. Iako se ne sjeća imena osobe koja mu je dala ključeve, iz iskaza svjedoka UĐ u ovom postupku (list 56 i 57 spisa), utvrđeno je da mu je ključeve za potrebe izrade nalaza i mišljenja dala muška osoba, pa kada se taj njegov iskaz dovede u vezu s činjenicama utvrđenim uvidom u sadržaj dopisa tog svjedoka kao vještaka u tom postupku, razvidno je da je tuženik doista raspolagao ključevima garaže.

7. U tom smislu, ne mogu se prihvatiti kao osnovane tvrdnje tuženika da ne raspolaže posjedom garaže i osobnog vozila koji se nalazi u garaži pri čemu se posebno u odnosu na osobno vozilo ukazuje da se u smislu odredbe čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) kao posjed smatra svako vršenje vlasti na vozilu, a to znači, u slučaju da nedostaju ključevi, i pristupanje vozilu radi otklanjanja tog nedostatka (npr. obraćanje tvornici radi izrade i dostave novih ključeva prema broju šasije i sl.). Drugim riječima, sve da tuženik doista i ne raspolaže ključevima, isti je dužan omogućiti tužitelju kao drugom suvlasniku vršenje faktične vlasti na vozilu kao vlasniku koji ne raspolaže ključevima, dakle, omogućiti mu da pokuša doći do ključeva putem kojih bi se ispunila svrha vršenja vlasti na tom vozilu.

8. Slijedom navedenog, a kako između stranaka preostale bitne činjenice niti nisu sporne, sud nije posebno razmatrao iskaz svjedokinje MĐ (ujedno skrbnice i majke tužitelja) jer je upravo iskazivala u bitnome o činjenicama koje nisu sporne.

9. Jednako tako, unatoč učestalim pozivima od strane suda radi saslušanja, tuženik je u više navrata opravdavao svoj izostanak zbog liječenja, te nije pokazivao nikakvu inicijativu da se taj dokaz izvede u nekom drugom terminu ili izvan zgrade suda, unatoč izričitom pozivu suda da se izjasni u tom smislu, pa je sud imajući u vidu obvezu da se ovaj spor okonča u razumnom roku u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a, kao i visok stupanj suglasnosti oko nespornih činjenica između stranaka, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika.

10. U skladu sa svim istaknutim, valjalo je temeljem odredbe čl.162. ZV-a prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

11. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo je tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužitelju dosuđeno po 200,00 eura za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 05.11.2024., 22.11.2024., 29.04.2025., 50,00 eura za zastupanje na ročištu od 20.12.2024., te 100,00 eura za zastupanje na ročištu od 21.03.2025. što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 1.187,50 eura, a na što je valjalo pridodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,90 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

12. Sud tužitelju nije dosudio zatraženi iznos za zastupanje na ročištu od 20.12.2024. i za ročište od 21.03.2025. jer se u prvom slučaju radilo o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja a u drugom slučaju jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, sve u smislu Tbr. 9. Tarife. Nadalje, nije dosuđen tužitelj trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude jer ta radnja u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bila potrebna radi vođenja parnice. Osim toga, tužitelj nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na tužbu kao niti da je istu platio u traženom iznosu, a sudsku pristojbu na presudu će sukladno Zakonu o sudskim pristojbama moći platiti u polovici iznosa i to u iznosu od 19,90 eura (koliko mu je i dosuđeno) ukoliko istu plati u roku od tri dana. Nema uvjeta za dosudu bilo kakvog troška temeljem Tbr. 39. Tarife, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u izreci pod točkom III.

13. U cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka jer je tužitelj u skladu s odredbom čl. 154. ZPP-a u cijelosti uspio u sporu, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

14. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 16.06.2025. pa do isplate.

U Imotskom, 16. lipnja 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. skrbnice tužitelja

2. pun. tuženika