REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-252/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Domagoju Vuković, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Sanja Conjar, DZ i PZ [adresa], protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 13. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Domagoja Vuković, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika EZ, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu NZ, dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 4 i čl. 7.2. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 9012638061 sklopljenog između tužiteljice ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, OIB02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb kao kreditora, od 19. lipnja 2007. potvrđenog od javnog bilježnika Nada Kemec iz Slavonsko Broda, Trg pobjede 22 pod brojem OV-9774/07 19. lipnja 2007. kojim odredbama je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, OIB02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb isplatiti tužiteljici ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, iznos od 4.704,46 EUR koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ima vratiti tužiteljici sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- na iznos 48,70 EUR od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,69 EUR od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,69 EUR od 01.05.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,69 EUR od 01.06.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,69 EUR od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,69 EUR od 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,69 EUR od 01.09.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,69 EUR od 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,68 EUR od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,68 EUR od 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos 48,68 EUR od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,79 EUR od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,79 EUR od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,78 EUR od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,78 EUR od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,77 EUR od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,77 EUR od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,77 EUR od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,76 EUR od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,75 EUR od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,75 EUR od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,74 EUR od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos 52,74 EUR od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,73 EUR od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,72 EUR od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,72 EUR od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,71 EUR od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,70 EUR od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,69 EUR od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,68 EUR od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,68 EUR od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,67 EUR od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,66 EUR od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,65 EUR od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos 52,64 EUR od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,62 EUR od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,61 EUR od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,60 EUR od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,59 EUR od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,58 EUR od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,56 EUR od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,55 EUR od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,54 EUR od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,52 EUR od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,51 EUR od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,50 EUR od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos 52,48 EUR od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,47 EUR od 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,45 EUR od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,43 EUR od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,42 EUR od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,40 EUR od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,38 EUR od 01.07.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,36 EUR od 01.08.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,34 EUR od 01.09.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,33 EUR od 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,31 EUR od 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,29 EUR od 01.12.2012. godine do isplate,

- na iznos 52,27 EUR od 01.01.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,25 EUR od 01.02.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,23 EUR od 01.03.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,20 EUR od 01.04.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,18 EUR od 01.05.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,16 EUR od 01.06.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,14 EUR od 01.07.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,11 EUR od 01.08.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,09 EUR od 01.09.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,06 EUR od 01.10.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,04 EUR od 01.11.2013. godine do isplate,

- na iznos 52,01 EUR od 01.12.2013. godine do isplate,

- na iznos 51,99 EUR od 01.01.2014. godine do isplate,

- na iznos 51,96 EUR od 01.02.2014. godine do isplate,

- na iznos 51,94 EUR od 01.03.2014. godine do isplate,

- na iznos 51,91 EUR od 01.04.2014. godine do isplate,

- na iznos 51,88 EUR od 01.05.2014. godine do isplate,

- na iznos 51,85 EUR od 01.06.2014. godine do isplate,

- na iznos 51,82 EUR od 01.07.2014. godine do isplate,

- na iznos 51,80 EUR od 01.08.2014. godine do isplate,

- na iznos 33,35 EUR od 01.09.2014. godine do isplate,

- na iznos 33,33 EUR od 01.10.2014. godine do isplate,

- na iznos 33,30 EUR od 01.11.2014. godine do isplate,

- na iznos 33,28 EUR od 01.12.2014. godine do isplate,

- na iznos 33,25 EUR od 01.01.2015. godine do isplate,

- na iznos 33,23 EUR od 01.02.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,25 EUR od 01.03.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,23 EUR od 01.04.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,21 EUR od 01.05.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,18 EUR od 01.06.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,16 EUR od 01.07.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,14 EUR od 01.08.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,14 EUR od 01.08.2015. godine do isplate,

- na iznos 27,14 EUR od 01.08.2015. godine do isplate,

- na iznos 21,60 EUR od 01.09.2015. godine do isplate,

- na iznos 21,58 EUR od 01.10.2015. godine do isplate,

- na iznos 21,55 EUR od 01.11.2015. godine do isplate,

- na iznos 21,53 EUR od 01.12.2015. godine do isplate,

- na iznos 21,51 EUR od 01.01.2016. godine do isplate,

- na iznos 21,49 EUR od 01.02.2016. godine do isplate,

- na iznos 14,21 EUR od 01.03.2016. godine do isplate,

- na iznos 14,19 EUR od 01.04.2016. godine do isplate,

- na iznos 14,17 EUR od 01.05.2016. godine do isplate,

- na iznos 14,15 EUR od 01.06.2016. godine do isplate,

- na iznos 14,13 EUR od 01.07.2016. godine do isplate,

- na iznos 14,11 EUR od 01.08.2016. godine do isplate,

- na iznos 10,51 EUR od 01.09.2016. godine do isplate,

- na iznos 10,50 EUR od 01.10.2016. godine do isplate,

- na iznos 10,48 EUR od 01.11.2016. godine do isplate,

- na iznos 10,47 EUR od 01.12.2016. godine do isplate,

- na iznos 2,65 EUR od 01.01.2017. godine do isplate,

- na iznos 2,64 EUR od 01.02.2017. godine do isplate,

- na iznos 2,63 EUR od 01.03.2017. godine do isplate,

- na iznos 2,62 EUR od 01.04.2017. godine do isplate,

- na iznos 2,61 EUR od 01.05.2017. godine do isplate,

- na iznos 2,60 EUR od 01.06.2017. godine do isplate.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 7.1., 7.2. stavak 1., 7.3. i 7.4. Ugovora o kreditu broj 9012638061 sklopljenog između tužiteljice ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb kao kreditora od 19. lipnja 2007. potvrđenog od javnog bilježnika Nada Kemec iz Slavonsko Broda, Trg pobjede 22 pod brojem OV-9774/07 19. lipnja 2007. kojim odredbama je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa."

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, OIB02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb naknaditi tužiteljici ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana troškove parničnog postupka u iznosu od 2.525,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom troškova postupka u iznosu od 250,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu u kojoj navodi da je 19. lipnja 2007. u [adresa] s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 9012638061 kojim je banka tužiteljici odobrila kredit u iznosu od 379.800,00 kn uz kamatnu stopu od 4,83 % godišnje, promjenjiva, s rokom otplate od 360 jednakih mjesečnih anuiteta.

1.1. Navodi da banka nije tužiteljicu informirala o općem riziku vezanom uz promjenjivu kamatnu stopu, nadalje da tužiteljici nisu priopćeni svi podatci koji su mogli utjecati na obim njezinih obveza i na temelju kojih je ona mogla sagledati koliki će biti njezin iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu te da o kamatnoj stopi i ostalim elementima ugovora, osim roka vraćanja, tužiteljica s tuženikom nije imala mogućnosti pregovarati jer se ponuda kreditora temeljila na principu „ uzmi ili ostavi“.

1.2. Poziva se na postupak vođen u povodu udružene tužbe u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je Trgovački sud u Zagrebu donio je 4.srpnja 2013. presudu broj: P-1401/12, a koja presuda je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.godine. Utvrđeno je da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u njima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača i suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

1.3. Tužiteljica svoje pravo da se poziva na gore navedene presude crpi iz odredbe čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača, a kojim je propisano da odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa iz čl. 106 st. 1 istog zakona, u smislu postojanja povrede zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene. Tužiteljica kao potrošač ovlaštena je pozvati se na sadržaj osuđujućih presuda te je osnova njezinog potraživanja neupitna.

1.4. Ističe da kamatna stopa treba biti određena odnosno odrediva sve u smislu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 Zakona o obveznim odnosima ( presuda VSRH broj: Revt-249/14-2 od 9.travnja 2015. godine).

1.5. Tužiteljica navodi da tuženikovo znanje i iskustvo u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima tužitelja kao prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo.

1.6. Poziva se na čl. 232 Zakona o obveznim odnosima kojim su propisane posljedice ništetnosti i na odredbu članka 1111 Zakona o obveznim odnosima kojom je regulirano stjecanje bez osnove.

1.7. zaključno predlaže obvezati tuženu na isplatu iznosa stečenog bez osnove u visini od 5.001,00 kn.

2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno, ističe prigovor neurednosti tužbe zbog neisticanja deklaratornog tužbenog zahtjeva.

2.1. Ističe kako iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-7129/13 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a ZZP i 502.c. ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima.

2.2. Dalje navodi da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Budući da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim potrošačem, pa se individualni potrošač na presudu ne može pozivati zbog čega je presuda VTSRH irelevantna u ovom sporu, kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih pitanja.

2.3. Navodi da je tuženik tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem ugovornu kamatu mijenjao ali isključivo zbog promjena tržišnih uvjeta te da tužitelj niti jednom nije prigovorio povećanju stope redovne kamate, a sama promjenjivost kamatne stope zbog promjena tržišnih uvjeta, bila je posljedica jednostavne činjenice da u praksi nije postojala jedinstvena referentna stopa koja bi objedinila sve troškovne komponente koje utječu na visinu kamatne stope Ugovorima o potrošačkim kreditima u kunskoj protuvrijednosti CHF. Ugovorena kamata koja podliježe promjenama zbog promjene tržišnih uvjetima, u stvarnim prilikama hrvatskog novčarskog tržišta, nije uvjetovana jednostranom odlukom bilo koje banke nego je posrijedi bila nužnost prilagođavanja poslovanja zakonskim propisima koje uređuju bankarsko poslovanje i specifičnim obvezama koje za banke proizlazi iz tih propisa, u vezi s kreditiranjem, odnosno sigurnim poslovanjem.

2.4. Tuženik ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Kako ugovor predstavlja javnobilježnički akt, zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ugovora je neosnovan. Poziva se na praksu Vrhovnoga suda Republike Hrvatske iz presude Rev 895/2003, od dana 09.02.2005. Za tužitelja tvrdi da je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Smatra da se tužiteljica svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenila kako joj, sukladno njenim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara.

2.5. U svezi prethodnog postupka prije sklapanja ugovora o kreditu, tuženik ističe da je iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem i da to obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće, kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka, tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Pri tome ponovno ukazuje da je korisnik kredita poslovno sposobna osoba koja je od tuženika prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije kao i da je ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka mu je rastumačen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije.

2.6. Vezano uz promjenjivu kamatnu stopu ističe da su stranke na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju, tako da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o ugovaranju fiksne kamatne stope.

2.7. Očituje se i na navode o ništetnosti valutne klauzule za koju smatra da je dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije „nečija špekulacija“ već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu. Nadalje se u ugovoru o kreditu ne navodi da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio i u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF. Smatra da nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF, odnosno upravo suprotno, iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja, jedni je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 22. ZOO-a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita. Ako je temeljem čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati.

2.8. U odnosu na zahtjev za isplatom, smatra da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi da je tečaj trebao ostati fiksan kao i kamatna stopa, kroz cijelo promatrano razdoblje.

2.9. Podneskom od 1. listopada 2024. tuženik dodatno pojašnjava svoje navode i ističe i prigovor zastare potraživanja.

2.10. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda.

3.1. Tužiteljica je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev preinačila, prvo podneskom od 29. listopada 2024. u kojem postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi članka 4. i 7. Ugovora o kreditu i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.350,00 eura na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnj stopi.

3.2. Naknadno je, nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka preinačila kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu iznosa od 4.704,46 eura na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

4. Nesporno je da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev u deklaratornom dijelu prije zaključenja prethodnog postupka a u kondemnatornom dijelu nakon zaprimanja nalaza vještaka, kojoj preinaci se tuženik protivio.

5. Sud je dopustio navedene preinake temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99- pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. Vezano uz preinaku u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva posebno se dodaje da u situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužiteljici, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka.

6. Ukazuje se i na odredbu članka 327. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti tako da se o zahtjevu na pravo povrata stečenog bez osnove iz ovog postupka moglo raspravljati i bez deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva.

7. Prema čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojim odluka (primjerice Rev- 1137/04 od 20. prosinca 2005., Rev-170/11 od 11. ožujka 2014., Rev-191/12 od 12. srpnja 2016., Rev 4040/2019 od 16. svibnja 2023.) iznio pravno shvaćanje da je sud dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost (ništavost) pravnog posla na kojemu se temelje zahtjevi stranaka, ali u okviru činjeničnih tvrdnji stranaka te u okviru općepoznatih činjenica.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9012638061 od 19. lipnja 2007. kojim je kreditor tužiteljici stavio na raspolaganje iznos od 379.800,00 kuna. Nije sporno da je ugovorena kamatna stopa od 4,83% promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za stambene kredite, te da je ugovoren rok otplate kredita od 360 mjeseci. Nije sporno da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu.

10. Sporno je jesu li u Ugovor o kreditu inkorporirane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i odredba o otplati kredita nepoštene, a time i ništetne, ima li sada tužiteljica pravo na isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa p osnovi promjenjive kamatne stope. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužiteljica ima status potrošača. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

11. U dokaznom postupku, izvršen je uvid i pročitan je Ugovor o kreditu broj 9012638061 od 19. lipnja 2007. (list 15 do 20 spisa), početni otplatni plan (list 21-27 spisa), pregled otplata (str. 5-6 spisa), otplatni plan (str. 7-9 spisa), potvrde o plaćenim kamatama (str. 9-12 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolić od 23. siječnja 2025. (str.93-149 spisa) kao i u svu ostalu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu. Osim toga, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke i svjedoka TZ.

12. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužiteljica je u skladu s istim postavila konačni tužbeni zahtjev.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

14. Iz Ugovora o kreditu broj 9012638061 od 19. lipnja 2007. (list 15 do 20 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu u svrhu kupnje stambenog objekta (čl. 2.1.) u iznosu od 379.800,00 kuna (čl. 1.), promjenjivom kamatnom stopom (čl. 4.) i rokom otplate od 360 mjeseci (čl. 7.1.).

15. Istovremeno, odredbom čl. 7.2. stavak 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima prema otplatnoj tablici u sastavu Ugovora, s tim da korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta u slučaju promjene kamatne stope.

16. Saslušana pred sudom tužiteljica je iskazala da je kredit realizirala u 2007. za kupovinu stana, da je otišla u svoju banku gdje je dogovorila realizaciju kredita vezanog uz kune i sa službenicom banke uglavnom razgovarala o potrebnoj dokumentaciji za realizaciju te da nikakvog razgovora nije bilo vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, već se razgovor isključivo vodio o iznosu kredita, roku otplate i visini rate. Nije bila upozorena da je ugovorila promjenjivu kamatnu stopu, niti je bilo razgovora o tome što sve može utjecati na njezinu visinu. Kredit je redovito otplaćivala i danas ga otplaćuje trajnim nalogom na mirovini te da je u tečaju do 2037. Stan je kupila za svoje osobne potrebe i nikada nije bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe. Na sebi nikada nije imala niti obrt, niti udjele u trgovačkom društvu. Ugovor je pročitala kada ga je dobila, ali samo u dijelu koji je razumjela i koji ju je zanimao, a to je iznos kredita, rok otplate i visina rate.

17. Saslušana kao svjedok TZ, zaposlenica banke je iskazala da je bila zaposlenik banke u vrijeme kada je kredit realiziran, na što ukazuje činjenica da su pomoćnik direktora AZ i ona kao osobni bankar potpisani na ugovoru o kreditu. Navela je da su za svaki kredit imali određene brošure na kojima bi stajale sve bitne stvari vezane uz takav kredit. Sjeća se da su u to vrijeme imali kunske kredite vezane uz fiksnu kamatu i uz promjenjivu kamatu, s tim da su ugovori vezani uz promjenjivu kamatu bili povoljniji, odnosno imali su nižu otplatnu ratu. Sigurna je da je stranci objasnila razliku između fiksne i promjenjive kamate stope. Na pitanje da li je tužiteljici objasnila parametre koji utječu promjenu visine kamatne stope iskazala je da se više ne može sjetiti ali je sigurna da su imali upute banke i vezane uz takva tumačenja i pojašnjavanja. Nadalje na pitanje na koji način su tumačili parametre koji utječu na promjenu visine kamatne stope iskazala je da je to bilo jako davno i da se ne može sjetiti. Pretpostavlja da se ovdje tužiteljica odlučila za promjenjivu kamatnu stopu jer je bila povoljnija.

18. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužiteljice koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, odnosno o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužiteljice istinitim u dijelu u kojem je iskazala da joj je kredit vezan uz promjenjivu kamatnu stopu prezentiran kao povoljniji, kao i da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora.

19. Činjenica da je svjedok TZ iskazala da su nudili i kredite sa fiksnom kamatnom stopom ne potvrđuje da su stranku upoznali s rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope. Svjedok se nije mogla sjetiti niti da li su objašnjavali na koji način i što sve utječe na visinu kamatne stope, što je od krucijalnog značaja za donošenje odluke klijenta vezano uz odabir vrste kredita, odnosno kamatne stope.

20. Iz iskaza tužiteljice te Ugovora o kreditu utvrđeno je da je kredit realizirala radi kupovine stambenog objekta koji je koristila za privatne svrhe pa je ista u ugovornom odnosu s tuženikom u statusu potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu. Tužiteljica je sklopila pravni posao s tuženikom u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

21. Sud je nedvojbeno utvrdio da je odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopu sadržana u čl. 4. Ugovora nepoštena jer tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužiteljicu, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom.

22. Pogrešno se tužiteljica u ovom predmetu poziva na utvrđenja i pravna shvaćanja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, o ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jer se navedene odluke odnose na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF, a ne na valutu EUR-a. Takvo shvaćanje u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odlukama Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev-314/2021-2 od 30. kolovoza 2023., Rev-678/2024-2 od 21. svibnja 2024.

23. Tužiteljica u tužbi, osim što se pozvala na presudu iz kolektivnog spora, iznijela je i tvrdnje da je banka u unaprijed sastavljen standardan ugovor unijela odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da tužiteljica nije mogla utjecati na njen sadržaj kao i da je takvom odredbom bez postojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana znatna neravnoteža.

24. Odredbama čl. 81. i 82. ZZP/03 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, pa je čl. 81. st. 1. i 2. tog zakona propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

25. Iskazima tužiteljice i svjedoka u ovom postupku utvrđeno je da je sporna odredba općenita i nerazumljiva za prosječnog potrošača, jer ne sadrži egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope, da je odredba sastavni dio po tuženiku unaprijed sastavljena tipskog ugovora o kreditu te da se u smislu odredbe čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra da se o toj odredbi prethodno nije pojedinačno pregovaralo, a tu zakonsku presumpciju tuženik tijekom postupka nije oborio niti je na te okolnosti predložio dokaze.

26. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica kao potrošač bila u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njezine pregovaračke moći, razine znanja (po zanimanju domaćica), tako da su njena znanja vezana uz spornu ugovornu odredbu i njezino tumačenje, zasigurno bila skromna što je banka trebala cijeniti u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i pružiti joj na jasan i razumljiv način kompletnu informaciju o načinu i razlozima zbog kojih bi se kamatna stopa mogla mijenjati u periodu od 360 mjeseci ugovorenog perioda povrata kredita.

27. Tuženik nije na okolnosti davanja informacija tužiteljici predložio niti jedan dokaz već je upravo tužiteljica tražila saslušanje službenice banke sa kojom je dogovarala kredit, čijim iskazom je potvrđeno da joj nije bila pružena cjelovita, adekvatna, razumljiva informacija o odredbi ugovora zbog koje joj je rata kredita znatno porasla.

28. Sporna odredba je nepoštena i ništetna u smislu odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 - dalje: ZZP) odnosno čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07).

29. Na temelju odredbe čl. 1111. ZOO tuženici je naloženo vratiti tužiteljici iznos razlike između kamate obračunate po početnoj kamatnoj stopi naznačenoj u ugovoru o kreditu i kamate koja se kasnije mijenjala odlukom tuženice i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana plaćanja u skladu s čl. 1115. ZOO i čl. 29. ZOO.

30. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi ništetnost, pored odredbe članka 4., i odredbe članka 7. Ugovora.

31. Odredba članka 7. Ugovora ima četiri toćke od kojih je prema stavu ovoga suda ništetna jedino odredba članka 7.2. stavak 2. u dijelu u kojem se navodi da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

32. Navedeni dio odredbe članka 7. je u svezi sa člankom 4. odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i u tom dijelu korisnik kredita daje pristanak na povišenje ili snižavanje kamatne stope iz ugovorne odredbe za koju je ovaj sud utvrdio da je ništetna, što i nju čini ništetnom.

33. U preostalom dijelu ugovorne odredbe članka 7. u kojem se govori o roku otplate i načinu dostavljanja obavijesti banke kao i dospijeću anuiteta, ovaj sud je stava da se ne radi o ništetnim odredbama ugovora.

34. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod I. izreke presude i usvojio tužbeni zahtjev u deklaratornom dijelu vezano uz odredbu članka 4. i dio odredbe članka 7.2. ugovora, a u preostalom dijelu odbio tužiteljicu sa traženjem kako je to navedeno pod III. izreke presude.

35. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta kamatne stope sm početnih 4,83 % do 6,10% tužiteljica više platila iznos od 4.704,46 eura.

36. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije imala nikakvih primjedbi, te je u skladu s nalazom i mišljenjem podneskom od 28. siječnja 2025. preinačila i uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 4.704,46 eura na ime više plaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi skupa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog anuiteta do isplate.

37. Tuženik također nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, no prigovorio je nalazu iz razloga što je temeljen na premisi da je među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa fiksni tečaj, što nije bila ugovorna volja stranaka. Sud navedeno nije cijenio osnovanim iz prethodno navedenih razloga. Naime, kako je odredba ugovora o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom to je za izračun potraživanja tužiteljice osnovano i opravdano primijeniti početnu ugovorenu kamatnu stopu na dan isplate kredita tužiteljice.

38. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

39. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. I zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

40. Tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. Ugovora u iznosu od 4.704,46 eura što čini zbroj više plaćenih iznosa tijekom cijelog razdoblja otplate, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka. Sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev kako je to navedeno pod II. izreke presude.

41. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud je prigovor ocijenio neosnovanim u cijelosti.

42. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. ZOO).

43. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare i u odnosu na kondemnatroni dio tužbenog zahtjeva jer potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina prema odredbi članka 371. ZOO-a a kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe članka 104. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe članka 4. i dijela odredbe članka 7. Ugovora o kreditu i tuženik obavezan na isplatu kako je to zatraženo.

44. Tužiteljici su priznate kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. ZOO, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužiteljici pripadaju kamate upravo kako je i postavila tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude pod točkom II.

45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tako da joj sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove ovoga postupka.

46. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 2.775,00 eura i njezin je zahtjev djelomično osnovan. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (4.704,46 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 29.10.2024., 28.1.2025. i 19.3.2025. za svaki iznos od 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištima 30.10.2024., 26.11.2024., 25.2.2023. i 13.5.2025. za svako po 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 9/1), te trošak pristupa ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9/3). Tužiteljici je tako na ime zastupanja priznat trošak od 1.700,00 eura skupa s pridodanim PDV-om od 425,00 ukupno 2.125,00 eura.

47. Navedenom trošku pridodani su troškovi plaćenog financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura tako da su ukupni priznati troškovi tužiteljice u iznosu od 2.525,00 eura kako je to i navedeno pod IV. izreke presude.

48. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

49. Tužiteljici nije priznat trošak sastavka podneska od 10.12.2024. u zatraženom iznosu od 200,00 eura s pridodanim PDV-om, ukupno 250,00 eura, sve iz razloga što se radi o podnesku kojim tužiteljica obavještava sud o uplati predujma o čemu sud ima saznanje samim plaćanjem na račun suda i isti nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari. Slijedom, odlučeno je kao pod V. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 16. lipnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. ZOU BZ, DZ i PZ, [adresa],

2. OD Leko i partneri, Zagreb.