Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Sinj, Petrovac 3
Broj: Pp-5833/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĐI, FI i DI, zbog prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem klasa 211-07/24-5/13546 od 23. svibnja 2024. nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika i u odsutnosti branitelja Mije Jeličića, iz Odvjetničkog društva Jeličić & partneri d.o.o., 12. lipnja 2025., temeljem članka 143., 179., 180., 182., 183. i 185. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 16. lipnja 2025. objavio je i
presudio je
Trećeokrivljeni DI, sin pok. Đ i FI, dj. Šušnjara, rođen **.**.1981., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], ekonomist, oženjen, dvoje djece, pismen, VŠS, zaposlen, mjesečna primanja 1500,00 eura, dobrog imovnog stanja, prekršajno neosuđivan,
kriv je
I. što je 17. svibnja 2024. u 19:00 sati u mjestu [adresa], ispred kuća, na neograničenom otvorenom javnom mjestu koje je dostupno većem broju građana, zbog imovinsko pravnog spora narušavao javni red i mir slučajnim prolaznicima i drugim mještanima, na način da je fizički napao ĐI kojom prilikom ga je rukama gurao četiri – pet metara, uslijed čega je ĐI pao na tlo od čega je zadobio lakše tjelesne ozljede u vidu kontuzije prsnog koša i otvorene rane ručnog zgloba i šake nespecificiranog dijela, koje ozljede su konstatirane u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Sinj, čime se učinjena radnja okrivljenika reflektirala upravo na tom neograničenom otvorenom javnom mjestu,
čime je postupio protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 13. istog Zakona, te se okrivljeniku, temeljem istog propisa te članka 33. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22.),
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 eura (tristo eura).
Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.
II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
III. Temeljem članka 182. Prekršajnog zakona,
Prvookrivljenik ĐI, sin F i D, dj. G, rođen **.**.1966., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], radnik, pismen, OŠ, neoženjen, bez djece, zaposlen, mjesečna primanja 1600,00 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan,
Drugookrivljena FI, kći pok. V i pok. GI, dj. P, rođena **.**.1942., iz [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenica, udovica, četvero djece, pismena, OŠ, mjesečna primanja 512,00 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivana,
oslobađaju se od optužbe
da bi 17. svibnja 2024. u 19:00 sati u mjestu [adresa], ispred kuća, na neograničenom otvorenom javnom mjestu koje je dostupno većem broju građana, zbog imovinsko pravnog spora narušavali javni red i mir slučajnim prolaznicima i drugim mještanima, na način da je FI vikala na ĐI te ga vrijeđala riječima "govno smrdljivo", nakon toga je ĐI vikao na FI i istu vrijeđao riječima "gubo jedna", čime se učinjena radnja okrivljenika reflektirala upravo na tom neograničenom otvorenom javnom mjestu, a ĐI je alkotestiran istog dana u 21:10 sati kojom prilikom mu je utvrđena koncentracija alkohola 0,83g/kg,
čime da bi postupili protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), a što da je kažnjivo po istoj odredbi članka 13. istog Zakona.
Obrazloženje
1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 28. svibnja 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Na zaključenoj glavnoj raspravi prvookrivljenik ĐI izlaže kao na zapisniku s prethodne rasprave gdje je iskazao da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Prvookrivljenik navodi da nije narušavao javni red i mir, a te prigode DI je nešto radio, rušio je neki zid, da su susjedi, radi se o starim kućama, zid je podignuo netko od njegovih, da mu je smetalo što ruši zid jer je imao zabranu da ne smije ništa raditi, te kad je upitao DI što radi, odgovorio mu je da što ga briga, nakon čega je krenuo s tog mjesta, a njegova majka FI koja se tu nalazila, koliko se sjeća nije vikala, već mu je govorila "smrdiš, smrdiš", svi su bili u neposrednoj blizini možda udaljeni oko 1 metar jedno od drugog, nakon čega je on njoj, koliko se sjeća, bez vikanja odvratio da je jedna guba, a kad je to čuo njen sin DI fizički ga je napao, uhvatio ga za vrat i gurao, te da je od toga pao te je desnom stranom prsiju udario od pijesak odnosno od pod, te je išao na hitnu pomoć, a bio je alkoholiziran. Nitko od susjeda tu nije nalazio, a susjedne kuće su malo dalje, jer se radi o starim kućama. To mjesto gdje se ovo dogodilo vodi se kao put. Nakon što je upoznat sa obranom okrivljenice FI, iskazuje da nije istina da je glasno vikao da je guba, ali da joj je rekao da je guba, a sve iz razloga jer je ona prije toga njemu rekla da je govno smrdljivo. Da je tada šutjela ne bi se ništa dogodilo, a on da bi prošao kući. Nije istina da se krećući unatrag pao, već je istina sve ono što je prethodno naveo. Nakon što je upoznat sa obranom okrivljenika DI, navodi da takav iskaz nije istinit, te da ostaje pri onom što je prethodno naveo, da je bio napit, ali da nije bio agresivan, istina je da je prolazio tim putem, FI je bila na putu, bila je na udaljenosti od njega niti 1 metar, te mu se obratila riječima da je smrad, a on njoj da je odgovorio da je guba, a njen sin DI bio je udaljen oko 10ak metara, te je to vjerojatno čuo, a ne zna kako nije čuo što je ona njemu rekla, tako da se zaletio, te ga tada uhvatio za vrat, te ga gurao pri čemu je pao. Na upit suda između njih sada nema neriješenih imovinsko pravnih pitanja. Točno je da je bio u šlapama, a prilikom guranja da se spotaknuo i pao. Na upit suda, a s obzirom na iskaz okrivljenika DI, u kojem je naveo da on nema nikakvu zabranu rada iako je to okrivljenik ĐI izjavio, okrivljenik ĐI navodi da misli da je tada imao zabranu rada, nije siguran, ali i tada na mjestu događaja nije bio siguran, a na upit suda iz kojeg razloga je tada VI rekao da ne smije ništa raditi, jer da ima zabranu, okrivljenik ĐI, iskazuje da ne zna, može biti da mu je izletjelo. Okrivljenik DI iskazuje da ovo nije prvi put već da se to dogodilo četiri puta da se okrivljenik ĐI tako ponašao, a vezano uz radove na vlastitoj kući, okrivljenik ĐI iskazuje da je tako postupio samo još jedan put. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim.
3. Na zaključenoj glavnoj raspravi drugookrivljena FI izlaže kao na zapisniku s prethodne rasprave gdje je iskazala da je razumjela što joj se stavlja na teret te da nije kriva. Drugookrivljena navodi da nije istina da je narušavala javni red i mir te vikala i vrijeđala ĐI. Nije mu rekla da je govno smrdljivo, da je nju ĐI vrijeđao, glasno vičući da je jadna guba, te kako je poletio prema njoj i kako je izgledalo da će je udariti, njen sin se tada umiješao, te da nije vidjela da bi njen sin DI tada ĐI uhvatio za vrat i gurao ga 4-5 metara, pa da bi on uslijed toga pao na pod te se ozlijedio, a da je ona tada sinu rekla da nema posla sa smradom, te je moguće kada da je njen sin poletio prema njemu, a ĐI se povlačio krećući se unatrag, pri čemu je pao, a isto tako iskazuje da je te prigode bio napit. To se sve događalo ispred njene kuće, na njenom vlasništvu, to je mjesto dostupno javnosti, a napominje da od kada joj je umro suprug, a od toga ima 25 godina da joj ĐI i njegov brat L ne daju mira, vodili su pet parnica, sve su izgubili, tako da je ĐI ove prigode došao ispred njene kuće, na njeno vlasništvo, te da se sada ne vode nikakvi imovinsko pravni sporovi. Na ovom mjestu gdje se ovo događalo, kako je već rekla, da je ona vlasnica, a ĐI i njegov brat L imaju pravo prolaza. U onom momentu kada je ĐI pao da je otišla u kuću, ništa se dalje nije čulo te misli da se ĐI povukao. Svjedoka ovoga događaja nije bilo. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ĐI, ostaje pri onom što je izjavila, te navodi da je ĐI te prigode vikao na nju, vikao je da je guba, a da je ona, kako je htjela svog sina DI odmaknuti od svega, rekla odmakni se od smrada, nije bilo vike, odnosno nije vikala, da nije vidjela da ga je njen sin napao, da se vjerojatno već tada okrenula i otišla u kuću, jer da joj je sin DI tada rekao da ode u kuću, te da nije vidjela kako je ĐI pao, a svi su bili tu u blizini, a kad je njen sin došao, bio je udaljen od njih oko 1 metar, te kad je došao i kad joj je rekao da ide u kuću, da je otišla, tako da nije vidjela što se dalje događalo. Što se tiče ovog mjesta, ne postoje nikakvi imovinsko pravni sporovi. Nakon što je upoznata s obranom DI, ostaje pri onom što je navela, te navodi da je točno da je tada njen sin stao između njih, te da joj je tada rekao da ide u kuću, da je ona to i učinila te da nije vidjela da bi ga tada njen sin odgurnuo jer se tada već okrenula i otišla u kuću, a kuća joj je bila udaljena oko 1 metar, te kako je ušla u kuću da nije vidjela što se kasnije događalo. Da je čula da je tada ĐI psovao na njenog sina. Istina je da je tada bila na putu, radi se o seoskom prolazu, i da ĐI mora proći tim putem. Okrivljenica iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivom.
4. Na zaključenoj glavnoj raspravi trećeokrivljeni DI u odsutnosti branitelja, uredno pozvanog, izlaže kao na zapisniku s prethodne rasprave, a na raspravi od 19. kolovoza 2024. je iskazao da se ne smatra krivim te da mu je branitelj potreban te predlaže da se rasprava odgodi, te da će na sljedeću raspravu doći s braniteljem, te angažirati branitelja Miju Jeličića, te je utvrđeno da je branitelj Mijo Jeličić dostavio podnesak kojim traži odgodu rasprave, te je ista i odgođena, a na sljedećoj raspravi je isti iskazao da će obranu dati u odsutnosti branitelja gdje je iskazao da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Trećeokrivljeni navodi da je živo u inozemstvu 20 godina, a prije dvije godine vratio se u [adresa] sa suprugom i djecom, renovirao je staru kuću, a poznato mu je da je bilo dosta parnica između njegove majke s jedne strane te ĐI i njegovog brata H s druge strane, međutim sve je to riješeno u njihovu korist, tako da je ove prigode renovirao staru kuću, koja se nalazi u njihovom vlasništvu, s tim da put mogu koristiti, te se ne može raditi o imovinsko pravnom sporu. Dok je radio na kući, ĐI je došao na njegovo vlasništvo, nalazio se od njega na udaljenosti oko jednog metra, bio je vidno alkoholiziran, a inače je i vrlo agresivan, te ga upitao da što radi, na što mu je odgovorio da radi na svome, te da ga ostavi na miru, te ako ima problema da se obrati sudu. Tada mu je ĐI počeo prijetiti da neće ništa raditi, psovao mu je boga i gospu, kretao se prema svojoj kući, u pravcu njegove majke, a koja je bila udaljena od njih 15 metara, a to mjesto gdje je njegova majka bila, bila je na putu gdje ĐI mora proći pored njegove majke, te kada je čuo da viče na njegovu majku riječima da je jedna guba i kada se i dalje kretao putem prema njegovoj majci, kako je već rekao da je bio vidno agresivan i napit, da se tada zaletio, stao između njih, a u tom momentu od njegove majke da je ĐI bio udaljen oko jednog metra, te da je on tada ĐI odgurnuo, međutim kako je on tada bio u šlapama i alkoholiziran spotaknuo se i pao, te nije istina da ga je uhvatio rukama za vrat i gurao 4-5 metara, već da je, bojeći se za majku postupio na način na koji je naveo. Tada je majci rekao da ide u kuću, a ĐI kojega svi zovu Š, rekao je da ide u kuću, i da se rastrijezni. Nikoga od svjedoka na tom mjestu nije bilo. Da mu tada nije izgledalo da je Milan zadobio bilo kakve ozljede. Da još može reći da je ĐI, a od kada se vratio, u ove dvije godine, a s obzirom na to da mu je prijetio, dolazio mu u kuću govoriti što može, a što ne može raditi, da je bio prisiljen četiri puta zvati policiju, a isto tako da mu je svaki put govorio da mu ne dolazi kući, već da ako ima kakvih problema da se obrati organima, pri tom misli na sud i policiju. Ove prigode policijski službenici nisu izlazili na lice mjesta, a te prigode mu je bila izrečena mjera opreza kao i njegovoj majci, a misli da je i ĐI tada izrečena mjera opreza. Nakon je upoznat s obranom okrivljenika ĐI, iskazuje da nema nikakvu zabranu rada te predlaže da se očituje o tome okrivljenik ĐI, jer se u vezi toga radi o njegovom lažnom iskazu. ĐI da je te prigode došao na njegovo vlasništvo te mu počeo prijetiti da neće ništa raditi bez njegove dozvole, bio je pijan i agresivan, jako glasan, da je čuo da je vikao na njegovu majku, da nije čuo da mu je majka tada išta odvratila, nije istina da ga je uhvatio za vrat i gurao, te u potpunosti ostaje pri prethodno navedenom iskazu. Nakon što je upoznat s iskazom svoje majke FI, a u kojem je navela da je stao između njih te da joj je tada rekao da ide u kuću, te da je ona to i učinila te da nije vidjela što se kasnije događalo, iskazuje da je to moguće jer je majci bio okrenut leđima, ĐI se spotaknuo i pao, te kako je već rekao ĐI se spotaknuo i pao te misli da to njegova majka nije vidjela, on se spotaknuo i pao ispred njega, kako mu je majka bila iza leđa, da je tada na tom mjestu nije vidio. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijesti počiniteljima prekršaja, naredbe o određivanju mjere opreza, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za ĐI, medicinska dokumentacija, te podnesak branitelja Mije Jeličića iz Odvjetničkog društva Jeličić & partneri.
6. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa , viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a istim člankom propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.
7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je trećeokrivljeni DI narušavao javni red i mir upravo na način kako je to opisano u točki I. izreke presude, dok je prvookrivljenika ĐI i drugookrivljenu FI, u nedostatku dokaza trebalo osloboditi od optužbe.
8. Obrana trećeokrivljenika DI u kojoj poriče počinjenje prekršaja, nije osnovana.
9. Naime, trećeokrivljenik u svom iskazu navodi da kako je te prigode čuo da prvookrivljenik ĐI viče na njegovu majku drugookrivljenu FI i da kako se kretao putem prema njegovoj majci, a kako je bio vidno agresivan i napit, da se tada zaletio te stao između njih, a ĐI da je tada od njegove majke bio udaljen oko jednog metra, da ga je tada odgurnuo, međutim da kako je ĐI bio u šlapama i alkoholiziran da se spotaknuo i pao, te da je bojeći se za majku postupio na način na koji je naveo, proizlazi da je isti kritične prigode, premda nalazi opravdanje za takvo postupanje, iako za to prema njegovom iskazu nije bilo razloga jer prvookrivljenik ĐI je išao putem koji je zajednički, a na kojem se nalazila drugookrivljenica FI, te je morao proći pored nje, a osim toga isti je od njegove majke bio udaljen oko jednog metra, iskaz okrivljenika u kojem traži opravdanje za takvo svoje postupanje nije prihvaćen, jer iz istog proizlazi da se ne može reći da je isti tada postupao u stanju nužne obrane, a stavkom 2. članka 18. Prekršajnog zakona propisano je da je nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugog odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, a kako iz naprijed navedenog proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti za postojanje nužne obrane, te stoga iskaz trećeokrivljenog u kojem navodi da nije kriv za prekršaj, nije osnovan, te je jedino usmjeren prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti, dakle očito je da je trećekrivljenik postupajući na navedeni način ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle da je na javnom mjestu, na putu, koje je dostupno većem broju osoba, kritične prigode gurnuo prvookrivljenika ĐI, uslijed čega je isti pao te tom prilikom zadobio tjelesne ozljede, a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije koja je priložena u spis, te također iskaz trećeokrivljenika u kojem navodi da kako je prvookrivljenik bio u šlapama te se spotaknuo i pao, što je točno da je prvookrivljenik pao, međutim, da nije bilo radnje trećeokrivljenika DI koji je tada gurnuo prvookrivljenika ĐI, isti tada ne bi pao te zadobio ozljede, te je guranje od strane trećeokrivljenika DI uzrok pada prvookrivljenika ĐI, dakle, uslijed radnje trećeokrilvjenika DI, došlo je do pada prvookrivljenika uslijed čega je isti pao te zadobio tjelesne ozljede.
10. Slijedom navedenog je za zaključiti da je trećeokrivljenik DI počinio prekršaj opisan u točki I. izreke presude, pa ga je valjalo proglasiti krivim i kazniti.
11. Pri odlučivanju o vrsti kazne za prekršajno djelo iz izreke presude, okrivljeniku su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njihovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nije osuđivan, okrivljeniku je izrečena novčana kazna u visini Zakonom propisanog posebnog minimuma za ovu vrstu prekršaja, a sve vjerujući da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.
12. U izreci presude je izostavljeno je da je trećeokrivljeni DI kritične prigode uhvatio rukama za vrat prvookrivljenika ĐI, a sve stoga što nije dokazano da ga je te prigode uhvatio za vrat, budući da trećeokrivljenik DI u svom iskazu to poriče, premda prvookrivljenik ĐI navodi da ga je kritične prigode trećeokrivljeni uhvatio rukama za vrat, međutim krivnja trećeokrivljenika ne može se temeljiti samo na iskazu prvookrivljenika, te stoga nema dokaza da je trećeokrivljenik uhvatio rukama za vrat prvookrivljenika, slijedom čega je isto izostavljeno u izreci presude.
13. Prvookrivljenika ĐI i drugookrivljenu FI, u nedostatku dokaza trebalo je osloboditi od optužbe.
14. Imajući u vidu iskaz prvookrivljenika ĐI u kojem navodi da je kritične prigode bez vikanja, a nakon što mu je drugookrivljenica govorila da smrdi, da joj je odvratio da je jedna guba, premda drugookrivljenica FI u svom iskazu navodi da je prvookrivljenik kritične prigode glasno vikao na nju da je jedna guba, te premda to potvrđuje trećeokrivljenik DI, a budući da drugih svjedoka događaja nije bilo, te da se krivnja jednog okrivljenika ne može smatrati dokazanom iskazom ostalih okrivljenika, u ovom slučaju drugookrivljenice i trećeokrivljenika, za zaključiti je da u potpunosti nije dokazano da je prvookrivljenik kritične prigode na javnom mjestu vikao i vrijeđao drugookrivljenu FI, a isto tako imajući u vidu iskaz drugookrivljenice FI koja u svom iskazu također poriče počinjenje prekršaja navodeći da te prigode nije vikala na prvookrivljenika ĐI, a što potvrđuje u svom iskazu i prvookrivljenik, također je za zaključiti da u potpunosti nije dokazano da je drugookrivljenica kritične prigode vikala i vrijeđala prvookrivljenika ĐI, te slijedom iznesenog, imajući u vidu odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku kojom je propisano da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog dijela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku, te kako se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, što u ovom slučaju nije, odnosno nema dokaza da su okrivljenici ĐI i FI počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je slijedom iznesenog okrivljenike, temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, trebalo osloboditi od optužbe.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.
16. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Sinju 16. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Martina Šušnjara,v.r.
Vinka Kulić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.
DN-a: 1. okrivljenicima
2. tužitelju
3. branitelju
4. u spis