Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-61/2023-23

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika DUBROVAČKI AUTOCENTAR d.o.o., OIB 48449245898, Čibača, Tomislava Macana 6, Mlini, kojeg zastupa Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika-protutužitelja EURO DAUS d.d., OIB 19212513210, Split, Put Mostina 1, kojeg zastupa AL i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica II. Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi isplate iznosa od 19.970,96 EUR po tužbi tužitelja i radi utvrđenja ništetnosti ugovora po protutužbi tuženika (v.p.s. 19.970,96 EUR), po objavi presude, 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Siminiati iz Visa, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-518/2022 od 11. studenog 2022., kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 9.978,17 EUR / 75.180,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.1.2022. do isplate te iznos od 9.992,79 EUR / 75.290,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.2.2022. do isplate, sve po stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 191,57 EUR / 1.443,39 kn sa zateznom kamatom od 11.11.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i prihvaća se tužbeni zahtjev.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zakupu pogona od 31.12.2018., sklopljen između DUBROVAČKI AUTOCENTAR d.o.o., OIB 48449245898, Tomislava Macana 6, Mlini, Čibača i EURO DAUS d.d., OIB 19212513210, Put Mostina 1, Split, potvrđen od strane javnog bilježnika Nikša Mozara, Dubrovnik, Vukovarska 17, dana 14.01.2019., pod brojem OV-233/2019."

III. Nalaže se tuženiku – protutužitelju EURO DAUS d.d., da u roku od 15 dana naknadi tužitelju – protutuženiku DUBROVAČKI AUTOCENTAR d.o.o., trošak parničnog postupka u iznosu od 4.621,16 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 317,41 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, odbija se zahtjev tužitelja – protutuženika kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadom troška parničnog postupka u povodu protutužbe u iznosu od 5.886,35 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Nakon što je javni bilježnik Jelena Siminiati iz Visa, po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, na temelju priložene vjerodostojne isprave – Kartice salda konti kupaca za razdoblje od 1.1.2021. do 23.8.2022., kao izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja za ukupan iznos tražbine od 150.471,18 kn, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-518/2022 od 11. studenog 2022. (sudski predmet Općinskog suda u Splitu: Ovrv-25488/2022), kojim je tuženiku, kao ovršeniku, naložena isplata iznosa od 75.180,50 kn / 9.978,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11.1.2022. do isplate te iznosa od 75.290,68 kn / 9.992,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11.2.2022. do isplate i odmjereni su nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.443,39 kn / 191,57 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – 11. studenog 2022. do isplate, protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik podnio prigovor.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, tuženik je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi jer da je isto nezakonito zbog toga što prijedlog za ovrhu nije sastavljen sukladno s odredbom članka 39. Ovršnog zakona i da ne sadržava sve zakonom propisane elemente (ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj), a isprava na kojoj temelji pobijano rješenje o ovrsi da nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe članka 31. OZ-a. Nadalje je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je u prijedlogu za ovrhu kao ovršenik navedena nepostojeća pravna osoba EURO DAUS d.d. PODRUŽNICA DUBROVNIK te je predložio ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu. Isto tako je naveo da osporava osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja jer da ovršenik nema dospjelih, a nepodmirenih dugovanja prema ovrhovoditelju kao i da predmetno potraživanje nema zavedeno u svojim poslovnim knjigama, a radi zaštite svojih pravnih interesa istakao je prigovor zastare spornog potraživanja, osporavajući dospijeće pojedinačne tražbine ovrhovoditelja kao i datum početka tijeka kamata te visinu kamatne stope. Naveo je da je EURO DAUS d.d. – PODRUŽNICA DUBROVNIK s danom 24. prosinca 2021. brisana iz sudskog registra i prestalo je poslovanje te podružnice na području Dubrovnika. Prigovorio je odmjerenim troškovima ovršnog postupka.

3. Nakon pravodobno podnesenog prigovora, Općinski sud u Splitu – Stalna služba u Trogiru se rješenjem poslovni broj: Ovrv-25488/2022-11 od 16. prosinca 2022. oglasio nenadležnim za postupanje i odlučio nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesnom nadležnom sudu.

4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-61/2023-2 od 10. ožujka 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sve u smislu članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona.

5. U nastavljenom parničnom postupku tužitelj je podneskom od 27. travnja 2023. dostavio račune koji su sadržani u vjerodostojnoj ispravi tužitelja – izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi. Osporio je tvrdnju tuženika o neurednosti prijedloga za ovrhu jer da bi u tom slučaju javni bilježnik ili sud bio dužan pozvati tužitelja kao ovrhovoditelja da uredi prijedlog za ovrhu uz prijetnju odbacivanja, što se nije dogodilo. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije istakao je da su stranke iz ovog postupka i to pravne osobe zaključile Ugovor o zakupu pogona koji je solemniziran kod javnog bilježnika Nikše Mozara u Dubrovniku 14. siječnja 2019. pod poslovnim brojem ovjere OV-233/2019, dodajući kako podružnica nema svojstvo pravne osobe već da sva prava i obveze podružnice stječe trgovačko društvo koje je istu osnovalo, tako da je tuženik stranka u postupku jer je donio odluku o prestanku Podružnice Dubrovnik, pa je njegov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. U odnosu na Ugovor o zakupu pogona, tužitelj je istakao da mu je 15. studenog 2021. dostavljena od tuženika potvrda o sporazumu o prestanku Ugovora o zakupu pogona u kojoj su punomoćnici tuženika obavijestili tužitelja o raskidu predmetnog ugovora uz otkazni rok od 90 dana počevši od 9. studenog 2021. stoga je tuženik protekom otkaznog roka bio dužan predati posjed stvari, ali da tuženik nakon proteka roka od 90 dana to isto nije učinio i držao je u svom posjedu i koristio prostor tužitelja sve do 1. ožujka 2022. kada je predao ključeve tužitelju. U odnosu na predmetni poslovni prostor tužitelj je ispostavio i dostavio račune tuženiku R-1 br.: 13/401/1 od 1. veljače 2022. i R-1 br.:1/401/1 od 4. siječnja 2022. koje mu tuženik nije vratio i u povodu kojih računa je tužitelj uputio tuženiku dvije opomene radi podmirenja istih na koje se tuženik nije očitovao niti ih je vratio. Tužitelj je predmetne račune proknjižio u glavnoj knjizi sukladno Zakonu o računovodstvu i prijavio nadležnoj Poreznoj upravi radi obračuna i naplate PDV-a te je ustrajao u održavanju platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti.

6. Podneskom od 21. srpnja 2023. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 27. travnja 2023. kojim je ustrajao u svim prigovorima iznesenim u prigovoru kojeg je podnio protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Tuženik je istakao kako Ugovor o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. (dalje: Ugovor) koji je potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku prema odredbama članaka 480. Zakona o trgovačkim društvima predstavlja poduzetnički ugovor za koji ugovor je prema tom zakonu propisan poseban postupak sklapanja, izmjena i prestanka. Tuženik je istakao da je odredbom članka 481. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima propisano da je poduzetnički ugovor valjan samo ako je sklopljen uz prethodnu suglasnost skupštine društva i ako su ispunjene pretpostavke iz članka 481. do 481.b. ZTD-a, pa ugovor koji je potpisan po zastupniku po zakonu bez suglasnosti skupštinedruštva, ne proizvodi pravne učinke.

6.1. Isto tako je tuženik naveo da predmetni Ugovor nije upisan u sudski registar te zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji suglasnost skupštine društva za sklapanje tog Ugovora s time da nije provedena niti propisana procedura prema ZTD-u i da predmetni Ugovor nije valjan, a sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sukladno navedenom, tuženik je podnio protutužbu s protutužbenim zahtjevom sadržaja kao u točki II. izreke ove presude.

6.2. Istim podneskom tuženik je osporio tvrdnju tužitelja da je tuženik predmetni pogon koristio i držao u svom posjedu do 1. ožujka 2022. te je napomenuo kako je tuženikova podružnica Dubrovnik brisana iz sudskog registra s danom 24. prosinca 2021. kao i da je tuženik obavijestio tužitelja da zaključno s 31. prosinca 2021. prestaje obavljati djelatnost u predmetnim prostorima odnosno pogonima te je potvrdio da su se stranke dogovorile kako će tuženik tužitelju isplatiti zakupninu za razdoblje od 90 dana računajući od 9. studenog 2021.

7. U odgovoru na protutužbu tužitelj se kao protutuženik usprotivio predmetnoj protutužbi i protutužbenom zahtjevu navodeći da su stranke ovog postupka 2013. sklopile Ugovor o zakupu pogona kojim je tuženik preuzeo u zakup pogon uključujući i radnu snagu, petnaest radnika, čiji ugovori o radu su preuzeti po tuženiku te je tuženiku u zakup dana i oprema koja se nalazila u pogodnu (aparati, strojevi, alati i sl.) a tužitelj je 2013. (22. ožujka 2013.) pribavio suglasnost za sklapanje tog ugovora te su stranke nakon sklapanja osnovnog ugovora, sklopile još četiri aneksa tog ugovora i to od 14. srpnja 2014., od 15. svibnja 2015., od 16. ožujka 2016. i od 17. svibnja 2018.

7.1. Tužitelj je tvrdio da Ugovor o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. je ugovor o zakupu poslovnog prostora različit od Ugovora o zakupu pogona od 22. travnja 2013. jer tim Ugovorom nije prenesena radna snaga i nisu preneseni ugovori o radu što je nužno kada se radi o zakupu pogona. Nadalje je istakao da je tuženik – protutužitelj uredno plaćao zakupninu sve do zaključno 31. prosinca 2021., međutim da je tek 1. ožujka 2022. predao predmet ugovora o zakupu, iako je otkazni rok istekao 9. veljače 2022. pa je dužan platiti predmetno potraživanje tužitelja.

8. Tijekom postupka stranke su ustrajale u navodima iznesenim u podnescima i prijedlozima s time da je tuženik – protutužitelj je ustrajao u tvrdnji da iz naziva i sadržaja Ugovora o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. jasno proizlazi da se radi o poduzetničkom ugovoru o zakupu kompletnog pogona i opreme, a u članku 8. tog Ugovora da je ugovoreno da se po prestanku tog ugovora mora registarskom sudu podnijeti prijava za upis prestanka ugovora, napominjući da su odredbe članka 13. Ugovora o zakupu pogona od 22. travnja 2013. sadržajno gotovo identične Ugovoru od 31. prosinca 2018.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to: Kartica salda konti kupaca za razdoblje od 1.1.2021. do 23.8.2022., kao izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja za ukupan iznos tražbine od 150.471,18 kn (stranica 7 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-21/13614-2 od 24. prosinca 2021. (stranica 24 spisa), račun tužitelja R-1 br.: 13/401/1 od 1. veljače 2022. za zakup poslovnog prostora (01.02.-28.02.2022.) na iznos od 75.290,68 kn (stranica 53 spisa), račun tužitelja R-1 br.: 1/401/1 od 4. siječnja 2022. za zakup poslovnog prostora (01.01.-31.01.2022.) na iznos od 75.180,50 kn (stranica 54 spisa), ponovno izvod iz poslovnih knjiga sa stranice 7. spisa te opomene (stranice 55-63 spisa), Ugovor o zakupu pogona od 31.12.2018. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Nikše Mozara pod poslovnim brojem OV-233/2019 od 14. siječnja 2019. (stranice 64-69 spisa), Izvadak iz sudskog registra za tužitelja (stranice 74-79 spisa), tuženikova potvrda sporazuma o prestanku ugovora o zakupu pogona od 12. studenog 2021. s povratnicom (stranice 80 i 81 spisa), korespondencija između stranaka (stranica 82-84 spisa), sudska praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (stranice 85-89 spisa te 124-147 spisa), zapisnik sa skupštine društva tužitelja od 22. ožujka 2013. (stranice 94 i 95 spisa), aneks ugovora o zakupu pogona od 14. srpnja 2014. (stranica 96 spisa), aneks II. Ugovora o zakupu pogona od 15. svibnja 2015. (stranica 98 spisa), aneks III. Ugovora o zakupu pogona od 16. ožujka 2016. (stranica 99 spisa), aneks IV. Ugovora o zakupu pogona od 17. svibnja 2018. (stranica 100 spisa), Ugovor o zakupu pogona od 22. travnja 2013. (stranice 101-106 spisa), popis radnika čije ugovore o radu preuzima tuženik temeljem Ugovora o zakupu pogona (stranice 107 spisa), Dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike Ispostava za velike porezne obveznike Split, KLASA: 410-01/24-01/40, URBROJ: 513-07-23-07-24-2 od 9. srpnja 2024. u kojem se obavještava sud da porezni obveznik EURO DAUS d.d. u knjigama U-RA nije evidentirao račune tužitelja (stranica 117 spisa), dopis Porezne uprave središnjem ureda Trgovačkom sudu u Pazinu u vezi poreza na dodanu vrijednost (stranice 148 i 149 spisa).

U postupku je saslušan svjedok SL na ročištu od 11. studenog 2024. (stranice 152 i 153 spisa), te zastupnica po zakonu tužitelja ML na ročištu od 20. siječnja 2025. (stranice 167 i 168 spisa).

Na ročištu od 11. studenog 2024. tuženik – protutužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka FL (stranica 153 spisa).

Tužitelj – protutuženik je na ročištu od 20. siječnja 2025. odustao je od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanja zastupnika po zakonu tuženika – protutužitelja JL te je odustao od prijedloga za provedbom financijskog vještačenja. Tuženik – protutužitelj je dostavio dokumentaciju iz sudskog registra – iz zbirke isprava – upise i sudska rješenja (stranice 158-164 spisa).

10. Predmet ovog spora je po tužbi tužitelja (prijedlogu za ovrhu) zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 150.471,18 kn / 19.970,96 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja i to 75.180,50 kn / 9.978,17 EUR od 11. siječnja 2022. do isplate i 75.290,68 kn / 9.992,79 EUR od 11. veljače 2022. do isplate, za neplaćenu zakupninu za mjesece siječanj 2022. i za veljaču 2022. ( za trajanja otkaznog roka) sukladno članku 8. Ugovora o zakupu pogona kojeg su stranke zaključile 31. prosinca 2018. koju ispravu je potvrdio javni bilježnik Nikša Mozara iz Dubrovnika poslovni broj OV-233/2019 od 14. siječnja 2019. i utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju, propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, kojeg je tuženik – protutužitelj otkazao 9. studenog 2021. te po protutužbi radi utvrđenja ništetnim tog Ugovora o zakupu jer da tužitelj prethodno za sklapanje tog Ugovora nije imao pisanu suglasnost Skupštine društva tužitelja niti je nakon sklapanja tog Ugovora istog upisao u sudski registar.

11. U odnosu na tužbu tužitelja – prijedloga za ovrhu i u odnosu na prigovor koji je podnesen protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika ističe se kako je isprava koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu Kartica salda konti kupaca za razdoblje od 1.1.2021. do 23.8.2022., kao izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja za ukupan iznos tražbine od 150.471,18 kn (stranica 7 spisa) vjerodostojna isprava sukladno članku 31. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona jer se radi o izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja koje tužitelj u svojim poslovnim knjigama vodi u odnosu na tuženika, stoga se ne prihvaća prigovor tuženika da tužitelj nije predložio ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem nije priložena vjerodostojna isprava jer bi u protivnom doista javni bilježnik ili sud trebao pozvati tužitelja kako ovrhovoditelja dostaviti ispravu u smislu članka 31. OZ-a, što se nije dogodilo.

11.1. Isto tako je potrebno navesti da prema članku 7. stavak 3. ZTD-a podružnice nisu pravne osobe i njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo tako te sukladno navedenoj zakonskoj odredbi budući da Podružnica Dubrovnik nije pravna osoba to je u vezi s njezinim poslovanjem prava i obveze stekao tuženik EURO DAUS d.d. sa sjedištem u [adresa]. Činjenica brisanja navedene podružnice u prosincu 2021. nije ništa promijenila jer je obveza i dalje pravne osobe odnosno tuženika. Stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije iz naprijed navedenog razloga.

12. U odnosu na Ugovor o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. čije utvrđenje ništetnosti predlaže tuženik – protutužitelj ističe se da je sud procjenjivao poslovni odnos između stranka u vezi zaključenog predmetnog Ugovora o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. i zaključio je da su stranke zaključile taj Ugovor, kao novi ugovor o zakupu poslovnog prostora, iako nosi identičan naziv kao i Ugovor o zakupu pogona kojeg su stranke zaključile 22. ožujka 2013. kao poduzetničkog ugovora koji je upisan u sudskom registru i u odnosu na koji Ugovor su stranke zaključile četiri aneksa s time da je zadnji IV. aneks ugovora o zakupu pogona zaključen 17. svibnja 2018. kojim je produljena primjena ugovora o zakupu pogona do 31. prosinca 2018. nakon čega su stranke zaključile novi Ugovor o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. na rok od 5 godina s mogućnošću produženja za još 5 godina, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., koji nema obilježja poduzetničkog ugovora u smislu članka 480. ZTD-a. Naime, stranke očigledno nisu željele produžiti Ugovor o zakupu pogona iz 2013. iako su to mogle novim aneksom ugovora kao što su i prethodnim aneksima to činile već su zbog promijenjenih okolnosti, poglavito što u novom Ugovoru nije ugovoreno npr. preuzimanje ugovora o radu za petnaest radnika koji su zaposleni u pogonu i vezani uz pogon kao u ranijem ugovoru i njegovim aneksima bez obzira što taj novi Ugovor nosi isti naziv kao i Ugovor o zakupu pogona iz 2013. stoga po stajalištu suda za zaključenje tog novog ugovora iz 2018. nije bilo potrebno prethodno ishoditi suglasnost skupštine društva tužitelja jer taj ugovor nije poduzetnički ugovor kojeg je bilo potrebno upisati u sudski registar u kojem je upisan tužitelj već se radi o ugovoru o zakupu u smislu odredaba zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj 125/11, 64/15 i 112/18, dalje ZKKPP) kojeg zaključuju pravne osobe tužitelj i tuženik u odnosu na predmetni poslovni prostor.

12.1. Točno je da ništetnost nastupa po samom zakonu i to od trenutka sklapanja pravnog posla te ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja te kada je ugovor u cijelosti ispunjen.

12.2. Predmetni ugovor o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. je ispunjen i između stranaka nije sporno da je tuženik taj ugovor otkazao tužitelju (raskinuo) dopisom od 12. studenog 2021. s početkom otkaznog roka od 90 dana od 9. studenog 2021. što je tužitelj i prihvatio. Tako da je tuženik – protutužitelj bio dužan za daljnjih 90 dana plaćati tužitelju zakupninu sve dok ne vrati poslovni prostor. Slijedom navedenog, sukladno izvedenim dokazima poglavito pregledom spisu priloženih isprava te saslušanom zastupnicom po zakonu tuženika ML i svjedoka SL koji su u svojim iskazima potvrdili otkaz Ugovora o zakupu te otkazni rok od 90 dana, ali se nisu suglasili kada su od strane tuženika predani ključevi tužitelju jer stranke nisu međusobno sastavile i potpisale zapisnik o predaji poslovnog prostora i sud je poklonio vjeru zastupnici po zakonu tužitelja da je predmetni poslovni prostor vraćen tužitelju od strane tuženika 1. ožujka 2022. predajom ključeva novom zakupniku.

12.3. Uvidom u predmetni Ugovor o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. i njegov članak 8. kojim su stranke ugovorile raskid ugovora uvidom u dopis tuženika od 12. studenog 2021. kojim tuženik potvrđuje dogovor stranaka od 9. studenog 2021. o prestanku Ugovora o zakupu pogona uz otkazni rok od 90 dana koji je započeo dana 9. studenog 2021. te je tuženik u obvezi za vrijeme trajanja otkaznog roka od 90 dana plaćati zakupninu tuženiku. Utvrđeno je i nije sporno između stranka da je tuženik tužitelju platio zakupninu do 31. prosinca 2021. ali je i nakon tog datuma bio u poslovnom prostoru tužitelja i nije ga vratio tužitelju za vrijeme trajanja otkaznog roka, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom neplaćene zakupnine za mjesece siječanj i veljaču 2022. radi čega je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika sukladno ispostavljenim računima tužitelja za mjesece siječanj i veljaču 2022. sa zateznim kamatama prema odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora jer se u konkretnoj stvari radi o trgovačkom ugovoru, budući da su stranke trgovci pa se za razdoblje do 31. prosinca 2022. primjenjuje stopa zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno izmjenama i dopunama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

12.4. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i prihvatio tužbeni zahtjev te odlučio kao u točki I. izreke sukladno članku 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a).

12.5. U svezi sa nastalim troškovima postupka sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je tužitelju odmjeren nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.443,39 kn / 191,57 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – 11. studenog 2022. do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se određuje za ostale odnose jer to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora te tužitelj u odnosu na troškove ovršnog postupka ima pravo na kamatu po stopi uvećanoj za tri postotna poena kako je to tužitelj i tražio u prijedlogu za ovrhu – tužbi i to za razdoblje od 11. studenog 2022. do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. s obzirom da je 1. siječnja 2023. uveden euro kao službena valuta u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) te za razdoblje od 1. siječnja 2024. pa nadalje sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

12.6. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 150.471,18 kn / 19.970,96 EUR, tužitelju za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom pripada javnobilježnički trošak i to javnobilježnička nagrada sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021 i 18/2022) iznos od 1.443,39 kn / 191,57 EUR u koji iznos je uključen PDV od 25% a sve sa pripadajućim zateznim kamatama, za koji iznos je sud u točki I. izreke ove presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika sukladno odredbama članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona te odredbama članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a u odnosu na troškove ovršnog postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

12.7. Isto tako nije prihvaćen prigovor zastare kojeg je tuženik istakao već u prigovoru podnesenim protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku, bez posebnog obrazloženja tog prigovora. Prigovor zastare je materijalnopravni prigovor na kojeg sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo na prigovor dužnika (čl. 214. st. 3. ZOO-a), a odredbom članka 215. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno prvog dana nakon dana dospijeća tražbine, dok zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze protekom posljednjem dana zastarnog roka. Budući da je tužitelj, kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu odredio da je obveza tuženiku dospjela za tražbinu od 9.978,17 EUR dana 10.1.2022., a za obvezu od 9.922,79 EUR dana 10.2.2022. to je tužitelj mogao na utuženo potraživanje zahtijevati zateznu kamatu od dospijeća do isplate. Budući da je tužba podnesena 23.8.2022. , a najstarije potraživanje tužitelja prema tuženiku dospjelo je na naplatu 10. siječnja 2022. to tužitelju nije nastupila zastara za njegovo potraživanje jer u konkretnom slučaju zastara potraživanja tražbine na ime zakupnine tužitelju nije istekao, a primjenjuje se trogodišnji rok zastare sukladno članku 229. ZOO-a u vezi s člankom 226. stavak 1. ZOO-a.

13. Kako je naprijed navedeno sud nije prihvatio zahtjev tuženika iz protutužbe za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. iz naprijed navedenih razloga koje se odnose na činjenicu da su stranke zaključile novi ugovor o zakupu pogona odnosno poslovnog prostora različit od ranijeg ugovora o zakupu pogona iz 2013. i njegovih aneksa budući da je odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako je stajalište suda da se radi o novom ugovoru o zakupu poslovnog prostora na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora i odredbe Zakona o obveznim odnosima, a ne odredbe Zakona o trgovačkim društvima to se nisu ispunile pretpostavke za utvrđenjem ništetnim Ugovora o zakupu pogona od 31. prosinca 2018. te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

14. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) i Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23).

14.1. Tužitelju – protutuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka sud je odmjerio trošak sastava tri obrazložena podneska od 27.4.2023., od 31.8.2023. i od 31.1.2025., svaki po 250 bodova – ukupno 750 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje ročištima na kojima se raspravljalo i izvodili su se dokazi i to od 3.7.2024., od 11.11.2024., od 20.1.2025. i od 5.3.2025., svako po 250 bodova – ukupno 1.000 bodova (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 1.750 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 3.500, 00 EUR, kojem iznosu je pridodan PDV od 25 % u iznosu od 875,00 EUR te sudska pristojba presude u iznosu od 246,16 EUR, tako da je tužitelju – protutuženiku sveukupno odmjeren parnični trošak u iznosu od 4.621,16 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose i riješeno je kao u točki III. izreke ove presude.

14.2. Više traženi trošak u iznosu od 317,41 EUR, sud tužitelju – protutuženiku nije odmjerio jer tužitelj - protutuženik nije pristupio ročištu za objavu presude pa ga ne pripadaju zatraženi troškovi za navedenu radnju, dok o troškovima koji su odmjereni po javnom bilježniku, sud je odlučio sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a i svoju odluku o troškovima pred javnim bilježnikom je unio u točku I. izreke ove presude.

14.3. Slijedom navedenog, za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 317,41 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

15. Budući da tuženik – protutužitelj nije uspio sa protutužbom to istom i nisu odmjereni zatraženi troškovi parničnog postupka u iznosu od 5.886,35 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose radi čega je riješeno kao u točki V. izreke ove presude.

16. Napominje se da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu od 23. kolovoza 2022. kada se kao službena valuta u Republici Hrvatskoj primjenjivala kuna pa je sud u svojoj odluci, iako se od 1. siječnja 2023. kao službena valuta primjenjuje euro, tražbinu izrazio u eurima i u kunama primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.

U Splitu 16. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- tužitelju po pun., uz rješenje za sud. pristojbu presude u iznosu od 246,16 EUR

- tuženiku po pun., uz rješenje za sud. pristojbu tužbe (protutužbe) u iznosu od 246,16 EUR i presude u iznosu od 246,16 EUR

- u spis