REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-409/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja TOKIĆ d.o.o., Sesvete, Ulica 144. Brigade Hrvatske vojske 1a, OIB: 74867487620, kojeg zastupa punomoćnik Željko Jutriša, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jutriša & Jutriša, Zagreb, Trnjanska cesta 45a, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22.05.2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16.06.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju TOKIĆ d.o.o., Sesvete, Ulica 144. Brigade Hrvatske vojske 1a, OIB: 74867487620 iznos od 458.093,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.02.2020. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 73.856,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.06.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 331,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.06.2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20.02.2023. i tijekom postupka navodi da su u periodu od 21.02.2020. do 27.02.2020. na teret žiro računa tužitelja provedena sljedeća plaćanja:

- 21.02.2020. nalog IB69169464 u iznosu USD 647.900,00 izvršen pod ref.br. 0402000004763913

- 25.02.2020. nalog IB69272343 u iznosu USD 658.700,00 izvršen pod ref.br. 0402000005052488

- 27.02.2020. nalog IB69346620 u iznosu USD 670.900,00 izvršen pod ref.br. 0402000005220855,

sve u korist računa broj: 41510704512, korisnika HONG KONG SHUI FAT TRADING LIMITED koji se nalazi u Sandard Chartered bank Hong Kong i to bez znanja i odobrenja uprave tužitelja, a nalozi za plaćanje izdani su i provedeni bez postojanja bilo kakve dokumentacije za plaćanje. Navedena plaćanja nemaju temelja u pravnom poslu ili bilo kakvom ugovornom odnosu jer tužitelj nikad nije poslovao sa društvom HONG KONG SHUI FAT TRADING LIMITED niti sa bilo kojim trgovačkim društvom ili poslovnim subjektom iz Hong Konga. Pojašnjava da je do spornih plaćanja došlo uslijed organizirane prijevarne sheme kojom su ciljane ovlaštene osobe društva tužitelja (voditeljica računovodstva NM) slanjem lažnih e-mailova i informacija sa ciljem da iste osobe potaknu da na štetu tužitelja izvrše sporna plaćanja. U tako stvorenoj namjeri, u periodu od 21.02.2020 do 27.02.2020. tadašnja voditeljica računovodstva NM, dala je nalog tadašnjoj glavnoj knjigovođi ĆM da unese sporna plaćanja i autorizira ih na teret žiro računa tužitelja, a zbog opisanih postupanja imenovanim je radnicama uručen izvanredni otkaz ugovora o radu te je slučaj prijavljen policijskim vlastima koje do danas nisu otkrile počinitelja ove prijevarne sheme. Tužitelj je od tuženika zatražio da se storniraju zadani platni nalozi, ali je storniranje ostalo bezuspješno jer su zadani nalozi za plaćanje izvršeni odmah po zaprimanju i bez provjere čime je tužitelj oštećen za ukupan iznos od 1.977.500 USD.

1.1. Tužitelj dalje navodi da je tuženik kao banka odnosno kreditna institucija obveznik primjene i provedbe mjera, radnji i postupaka u cilju otkrivanja i sprečavanja pranja novca koja je obveza propisana člankom 9. st. 2. Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma ("Narodne novine" broj 108/17., 39/19., 151/22. – dalje ZSPNFT) na čije se odredbe čl. 13. - čl. 16. i čl. 67. poziva. Navodi i da je Hrvatska narodna banka donijela i objavila Odluku o postupku procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma te načinu provođenja mjera pojednostavljene i pojačane dubinske analize stranke prema čijem čl. 22 je tuženik kao obveznik dužan primijeniti mjere pojačane dubinske analize kad su u pitanju složene i neobične transakcije, a to su one transakcije koje su veće u odnosu na očekivanje društva s obzirom na spoznaje o stranci, poslovnom odnosu ili kategoriji kojoj stranka pripada, koje nemaju očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu ili su neočekivane u usporedbi s uobičajenom aktivnošću stranke ili transakcijama koje su povezane sa sličnim strankama, proizvodima ili uslugama ili su vrlo složene u usporedbi s drugim sličnim transakcijama povezanima sa sličnim vrstama stranaka, proizvodima ili uslugama. Po računu tužitelja i ostvarenom prometu najveći pojedinačni iznos plaćanja (izuzev ova tri sporna) iznosio je 38.882,91 EUR, dok je prosjek plaćanja bio oko 11.749 EUR ne uključujući sporna plaćanja. Sva osnovana plaćanja izvršena su u korist dobavljača rezervnih dijelova odnosno dugogodišnjih poslovnih partnera u Europu. Sumarno gledajući, ukupno sva osnovana plaćanja iznosila su ukupno 141.093,00 EUR dok su neosnovana (tri) plaćanja iznosila ukupno 1.977.500 USD. Tužitelj ističe da od tuženika nikad nije zaprimio nikakav zahtjev za kontrolu provjere osnovanosti zadanih naloga za plaćanje, premda je u konkretnom slučaju bila riječ o složenim i neobičnim transakcijama kakve predviđa čl. 22. Odluke Hrvatske narodne banke.

1.2. Zbog propusta tuženika u primjeni prisilnih propisa o sprečavanju pranja novca, tuženik je odobrio naloge za plaćanje do kojih odobrenja ne bi došlo da je tuženik primijenio odredbe ZSPNFT ili Odluke HNB. Naime, da je tuženik suspendirao sporne transakcije i zatražio tužitelja provjeru poslovnog odnosa odnosno dokumentacije za sporna plaćanja, tužitelj bi potvrdio da sporna plaćanja nemaju nikakvu podlogu u pravnom poslu niti osnovanost jer se radi o društvu s kojim tužitelj nikada nije poslovao. Stoga tužitelj smatra da u ovom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti nastanka štetnog događaja, za nastanak štetnog događaja postoji suodgovornost tuženika u omjeru od najmanje 25%, što u odnosu na iznos od 1.977.500 USD čini iznos od 494.375 USD ili 458.093,95 EUR na dan 21.02.2020 po srednjem tečaju HNB pa taj iznos potražuje od tuženika po osnovi naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnesen 03.05.2023. i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da se sporne transakcije nikako ne mogu podvesti pod slučaj pranja novca, već isključivo pod slučaj prijevare koju je tuženik u svojim pravilnim odnosno zakonitim postupanjem pokušao spriječiti, međutim, radi postupanja samog tužitelja, odnosno njegovih zaposlenika i uprave, prijevara je očito realizirana. Pojašnjava da su tuženik kao banka i tužitelj kao klijent zaključili 25.10.2019. Ugovor o RBA transakcijskom računu temeljem kojeg je kod tuženika otvoren multivalutni račun IBAN [broj bankovnog računa], a prije sklapanja tog ugovora od tužitelja je prikupljena cjelokupna dokumentacija radi ispunjenja obveza propisanih ZSPNFT. Opći uvjeti poslovanja po transakcijskim računima poslovnih subjekata i Terminski plan izvršenja platnih transakcija zajedno s Ugovorom čine Okvirni ugovor. Opći uvjeti i Terminski plan su dokumenti koji se javno objavljuju na internetskim stranicama tuženika. Prema navedenom Ugovoru, među strankama je sklopljen Ugovor o korištenju RBA DIREKT servisa koji se sastoji od zahtjeva za korištenjem RBA i-DIREKT SERVISA i izdavanje FININOG certifikata za poslovne subjekte, Općih uvjeta za korištenje RBA DIREKT servisa za poslovne subjekte te uputa za korištenje. Zahtjevima tužitelja kao korisnici navedenog servisa određene su zaposlenice tužitelja NMC i TM. Tužitelj je NMC dao ovlaštenje da putem navedenog servisa unosi podatke i autorizira platne naloge. Radi se o servisu koji omogućuje korisniku da banci zadaje autorizirane platne naloge putem interneta. Opći uvjeti RBA DIREKT servisa i upute za korištenje navedenog servisa su dokumenti koji se javno objavljuju na internetskim stranicama tuženika.

2.1. U odnosu na sporne transakcije odnosno autorizirane platne naloge tužitelja navodi da su istima prethodila dva autorizirana platna naloga tužitelja koja nisu izvršena pri čemu je prvi autorizirani platni nalog tužitelja iniciran 20.02.2020. u 14:09:01 sati u iznosu od 647.900,00 USD, te je isti nalog odmah opozvan od strane ovlaštene osobe tužitelja ĆMC. Navedena ovlaštena osoba tužitelja ponovno je zadala identični drugi autorizirani platni nalog istog dana u 14:43:08 sati, ali taj nalog je odbijen od strane tuženika jer na računu tužitelja nije bilo dovoljno sredstava. Ističe da je tuženik naprijed navedene autorizirane neprovedene platne naloge kroz svoj sustav nadzora prijevarnih transakcija uočio kao potencijalno sumnjive zbog neuobičajeno visokog iznosa transakcija i činjenice da tužitelj do tada nije vršio nikakve uplate u korist računa iz predmetnih naloga pa je, sukladno svojim internim procedurama za sprječavanje prijevarnih transakcija, pokušao tog istog dana (20.02.2020.) u periodu od 14:53:41 sati do 15:05:16 sati telefonski kontaktirati tužitelja (šest puta) na različite kontakt brojeve telefona tužitelja koji su bili evidentirani u sustavu tuženika, međutim nitko se od strane tužitelja na navedene pozive tuženika nije odazvao pa kako tužitelj nije bio dostupan za potvrdu naprijed navedenih autoriziranih platnih naloga, isti u sustavu tužitelja nisu bili zabilježeni kao prijevarni. Nakon toga su uslijedili sporni autorizirani platni nalozi tužitelja 21.02.2020., 25.02.2020. i 27.02.2020. inicirani od strane ovlaštene osobe tužitelja ĆMC prema sada već poznatom računu i u istim većim iznosima pa je iste, uzimajući u obzir činjenice da prethodni identični platni nalozi nisu označeni kao prijevarni jer tužitelj nije stupio u kontakt sa tuženikom niti se odazvao na tuženikove ranije pozive, tuženik morao izvršiti sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Zakona o platnom prometu ("Narodne novine" br. 66/18., 114/22., 136/24.). Radilo se o međunarodnim platnim transakcijama, sukladno čl. 3. Zakona o platnom prometu i čl. 3. Općih uvjeta, koje je tuženik dužan izvršiti prema ugovorenim rokovima na str. 3. Terminskog plana. Naime, ukoliko su ispunjeni svi uvjeti koji su taksativno navedeni u čl. 29. Općih uvjeta, a što se u odnosu na sporne platne naloge i ostvarilo, tuženik je dužan izvršiti nalog za plaćanje u okviru raspoloživog pokrića na računu, sukladno čl. 36. Općih uvjeta. U konačnici, sporni nalozi nisu opozvani od strane tužitelja sukladno čl. 41. Općih uvjeta. Stoga navodi da je nedvojbeno da je do spornih transakcija došlo isključivo postupanjem tužitelja, dok je tuženik samo ispunjavao ugovorom preuzete obveze sukladno zakonskim propisima. Naime, u odnosu na sporne transakcije nije postojao niti jedan indikator koji bi ukazivao da se u predmetnom slučaju radi o pranju novca, a što se u konačnici pokazalo točnim jer izvor sredstava spornih transakcija nije bila imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti, već imovina stečena redovnim poslovanjem tužitelja.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao u dokumentaciju koja prileži spisu. Ujedno je saslušao svjedoka AM (list 421.-422. spisa). Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tog dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok rezultati vještačenja ne bi doveli do drugačijeg ishoda spora.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 458.093,95 EUR na ime naknade štete u omjeru od 25% koja je tužitelju nastala izvršenjem, u periodu od 21.02.2020. do 27.02.2020., tri naloga za plaćanje čime su provedene transakcije sa njegovog računa otvorenog kod tuženika u korist računa društva u Hong Kongu, a za koju provedbu bez prethodne provjere tužitelj smatra djelomično odgovornim tuženika.

6. Između stranaka nije sporno da tuženik ima otvoren račun kod tuženika, da je tužitelj preko svojih ovlaštenih osoba zadao sporne naloge i da su isti provedeni. Dakle, nije sporno da je bila riječ o autoriziranim transakcijama. Nije sporno niti da u konkretnom slučaju nije bila riječ o pranju novca u smislu čl. 3. ZSPNFT, odnosno da je porijeklo novca na računu tužitelja od njegove poslovne djelatnosti.

7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti s obzirom na oprečna shvaćanja stranaka u pogledu pitanja dužnosti tuženika da u odnosu na konkretne naloge izvrši provjere sukladno mjerodavnim propisima. Sporno je je li tuženik bio dužan primijeniti mjere pojačane dubinske analize i je li se radilo o složenim i neobičnim transakcijama, sve u smislu čl. 53. ZSPNFT.

8. Na temelju dokumentacije u spisu, utvrđene su slijedeće činjenice:

8.1. Sporna tri naloga su provedena (list 7. -9. spisa) te je tužitelj 28.02.2020. zatražio od tuženika da hitno opozove navedene naloge jer se radi o pokušaju prijevare (list 14. spisa) i o tome je istog dana obavijestio policiju (list 15. -16. spisa). Djelatnicama tužitelja NM i NMC uručene su Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04.03.2020. (list 10.-11.,12.-13. spisa), a tužitelj je 15.06.2020., 10.11.2021. i 03.07.2022. od tuženika zatražio obavijesti o tome je li tuženik u odnosu na predmetne tri transakcije proveo kontrole mjera propisane odredbama ZSPNFT (list 17.-18., 18.-19., 19.-20. spisa), na što se tuženik očitovao dopisom od 21.07.2022. (list 24. spisa) u bitnom ističući iste tvrdnje koje ističe u odgovoru na tužbu.

8.2. Stranke su 25.10.2019. sklopile Ugovor o transakcijskom računu (list 70. -71. spisa) kojem je prethodilo ispunjavanje Upitnika za klijente – poslovne subjekte od 14.10.2019. (list 44.-53. spisa). Iz formulara Informacije o klijentu / računu (list 72.-75. spisa) proizlazi da je kao kontakt osoba tužitelja navedena BM, broj telefona [broj telefona] i e- mail adresa [adresa elektroničke pošte].

8.3. Sastavni dio ugovora sklopljenog između stranaka su Opći uvjeti poslovanja po transakcijskim računima poslovnih subjekata (list 76. -99. spisa) i Terminski plan izvršenja platnih transakcija – za poslovne subjekte (list 100.-103. spisa).

8.4. Tužitelj je 08.11.2019. podnio Zahtjev za korištenje RBA i-direkt servisa i izdavanje FININOG certifikata za poslovne subjekte (Internet bankarstvo za pravne osobe, obrtnike i slobodne profesije) (list 104. -105. spisa) te je preuzeo RBA i-direkt paket za sredstvom za izradu naprednog elektroničkog potpisa za korisnika NMC (list 106. spisa). Dana 16.12.2019. tuženik je obaviješten o promjeni ovlaštenja po računu na način da je kao ovlaštenik navedena NMC (list 107. -108. spisa), a 17.01.2020. preuzet je RBA i-direkt paket za sredstvom za izradu naprednog elektroničkog potpisa za korisnika NM (list 112. spisa).

8.5. Opći uvjeti za korištenje RBA direkt servisa za poslovne subjekte prileže spisu na listu 113.-124. spisa, a Uputa za korištenje RBA i-direkt internet bankarstva za poslovne subjekte na listu 125.-221. spisa.

8.6. Iz isprava na listu 222.-226. spisa, kao i one na listu 228. spisa proizlazi da je u sustavu tuženika zabilježeno da je 20.02.2020. tuženik pokušao kontaktirati brojeve 2334504, [broj telefona] i 3033979 (ukupno šest poziva u periodu od 14:53:41 do 15:05:16 sati). Vidljivo je također da je nalog koji je zadan 20.02.2020. u 14:09:01 sati opozvan, da je nalog koji je zadan 20.02.2020. u 14:43:08 sati odbijen, te da su nalozi koji su zadani 21.02.2020. u 09:43:54 sati, 25.02.2020. u 12:54:09 sati i 27.02.2020. u 12:45:18 sati provedeni pri čemu je u rubrici "status TM obrade" navedeno da je provjere izvršio AM, uz napomenu "OK".

8.7. Zadavanju ovih naloga prethodila je e-mail korespondencija navodno između ŽM sa adrese [adresa elektroničke pošte] i NM (list 229.-231. spisa).

8.8. Iz e-mail korespondencije tuženika i tužitelja (list 234. -245. spisa) proizlazi da je tuženik poduzeo napore radi pokušaja povrata sredstava za sva tri naloga od banke primatelja, međutim bezuspješno.

8.9. U vezi navedenog se tužitelj obratio Hrvatskoj narodnoj banci te se tuženik na traženje Hrvatske narodne banke očitovao dopisom od 21.05.2020. (list 246. -248. spisa). U tom je dopisu u bitnom naveo da banka monitorira sve transakcije inicirane putem digitalnih kanala u stvarnom vremenu te dodatno provjerava sve potencijalno sumnjive i prijevarne transakcije. Istaknuo je da je nadležni djelatnik OJ Reklamacija u sustavu monitoringa prijevarnih transakcija uočio prve dvije autorizirane transakcije kao potencijalno sumnjive zbog neuobičajeno visokog iznosa te prvi put iniciranog plaćanja prema navedenom IBAN-u pa da je stoga u periodu od 14:53:41 do 15:05:16 sati djelatnik šest puta pokušao stupiti u kontakt s klijentom na različite kontakt brojeve, no isti nije bio dostupan niti na jedan broj evidentiran u sustavu tuženika, o čemu postoji audio zapis (list 258. spisa), nakon čega su uslijedile predmetne tri sporne transakcije pa u slučajevima kad se ne može stupiti u kontakt s klijentom, a radi se o autoriziranim transakcijama, iste se sukladno čl. 51. st. 4. Zakona o platnom prometu uredno izvršavaju.

8.9.1. Sud je od Hrvatske narodne banke dopisom od 04.03.2024. zatražio očitovanje o postupanju po predstavci tužitelja koja je zaprimljena pod brojem Ur. broj: 500/2020/239/1-DB, međutim Hrvatska narodna banka je dopisom od 04.04.2024. obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti prema traženju suda jer se radi o povjerljivim informacijama.

8.10. Tuženik je u spis dostavio svoje interne procedure za sprečavanje neautoriziranih transakcija (list 283.-300. spisa), Pravilnik o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca (list 313. -411. spisa) i Popis indikatora za prepoznavanje sumnjivih osoba i transakcija u bankarskom poslovanju (list 426. -444. spisa).

8.11. Iz dopisa Hrvatskog telekoma d.d. od 06.11.2024. (list 412. spisa) i dopisa A1 Hrvatska d.o.o. od 14.11.2024. (list 413. spisa) vidljivo je da je korisnik brojeva [broj telefona] i 3033979 tužitelj, dok u odnosu na broj 2334504 proizlazi da isti nitko ne koristi.

9. Iz iskaza svjedoka AM sud je utvrdio da se isti ne sjeća detalja u vezi transakcija koje su izvršene 21., 25. i 27.02.2020., kao niti naloga koji su bili zadani od strane tužitelja 20. i 21.02.2020. Svjedok je pojasnio da je za sve transakcije koje su bile veće od 50.000,00 kn kroz program izlazilo da kontaktiraju klijente radi provjere, koje bi oni kontaktirali i obavijestili ih o navedenom te zatražili da izvrše provjeru i potvrde žele li provesti transakciju ili stornirati. Ukoliko klijenta ne bi dobili na telefon, zvali su cijeli dan, a ukoliko ga ne bi dobili, na kraju smjene su o tome obavještavali nadređenoga te su kolege nastavljale zvati do 20:00 sati. Međutim, ukoliko do 14:00 sati ne bi dobili klijenta, a transakcije nisu bile opozvane, one su automatizmom izlazile iz banke, dok su oni i dalje nastojali dobiti tog klijenta da ga o svemu obavijeste. Naveo je da je program ASEBA program koji radi provjeru transakcija i koji alarmira svaku transakciju veću od 50.000,00 kn u slučaju da se radi o novom klijentu (primatelju) prema kojem ranije nije vršeno plaćanje, pri čemu taj program javlja i transakcije veće od 50.000,00 kn i prema starim dobavljačima klijenta banke, ali to onda banka provjeri kroz povijest transakcija i ako utvrdi da je već bilo plaćanja tom dobavljaču, onda je to u redu. Dakle, transakcije koje su "iskočile" kroz sustav ASEBA su sumnjive i treba ih provjeriti. Prema mišljenju svjedoka, ove tri sporne transakcije nisu trebale biti provedene, međutim on nije imao ovlaštenje niti mogućnost zaustaviti predmetne isplate. Dodao je da je u banci postojao Odjel za sprečavanje pranja novca, ali mu nisu poznate njihove ovlasti, kao što mu nije poznato niti jesu li se Odjelu reklamacija trebale prijavljivati suspektne transakcije. Naveo je da je pratio povijest transakcija i iznose koji su plaćeni s računa te su sve što se pojavilo kao sumnjivo kroz ovaj program provjeravali. Naveo je da transakcija u iznosu od preko 600 tisuća USD, nije sama po sebi sumnjiva kada se uzme u obzir iznos, nego jedino kada se ima u vidu račun na koji se ranije nisu vršila plaćanja. Ako bi se utvrdilo da je dan nalog od strane ovlaštene osobe klijenta, odnosno da se radi o autoriziranoj transakciji, ista se ne bi stopirala.

9.1. Sud je iskaz svjedoka prihvatio kao iskren i uvjerljiv jer isti nije proturječan sam sebi niti drugim izvedenim dokazima.

10. Prema odredbi čl. 51. st. 4. Zakona o platnom prometu ako su ispunjeni svi uvjeti iz okvirnog ugovora između platitelja i pružatelja platnih usluga koji vodi račun, taj pružatelj platnih usluga ne smije odbiti izvršenje autoriziranog naloga za plaćanje, bez obzira na to je li taj nalog zadao izravno platitelj ili je on zadan putem pružatelja usluga iniciranja plaćanja ili od primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, osim ako drugim propisom nije drukčije uređeno.

11. Iz citiranog čl. 51. st. 4. Zakona o platnom prometu, na koji se tuženik poziva u ovom sporu, dovodeći ga u vezu sa čl. 28. Općih uvjeta (kojim je propisano da tuženik nalog za plaćanje izvršava u skladu s objavljenim Terminskim planom izvršenja platnih transakcija), proizlazi da je tuženik izvršenje autoriziranog naloga za plaćanje (o čemu je ovdje nesporno bila riječ), mogao odbiti samo ako je drugim propisom tako bilo određeno. Odredba čl. 29. Općih uvjeta također određuje da će banka izvršiti nalog za plaćanje ako su ispunjeni taksativno navedeni uvjeti, među kojima je i nepostojanje prepreka za izvršenje propisanih zakonom ili drugim propisom. Tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju nije radilo o takvoj situaciji jer da u smislu odredbi čl. 3. i čl. 53. ZSPNFT nije postojao niti jedan indikator koji bi ukazivao da se u predmetnom slučaju radilo o pranju novca. Da nije bila riječ o pranju novca, među strankama nije sporno. Međutim sporno je pitanje je li tuženik, da bi uopće došao do zaključka o tome radi li se o pranju novca, trebao provesti određene radnje i provjere, i bi li, da je iste proveo sukladno mjerodavnim internim i zakonskim propisima, šteta koja je tužitelju nastala mogla biti izbjegnuta.

12. Prema tome, ovdje se postavilo kao sporno pravno pitanje je li tuženik sporne tri transakcije trebao uočiti kao složene i neobične pa s tim u vezi provesti mjere dubinske analize stranke sukladno odredbama ZFPNFT, osobito u situaciju kad, prilikom primitka spornih naloga, a prije njihovog izvršenja, nije mogao sa sigurnošću tvrditi da se ne radi o pranju novca na način kako ga definira čl. 3. ZSPNFT jer su te okolnosti tek nakon što su nalozi bili izvršeni postale neupitne. Da se nije radilo o uobičajenim transakcijama, prema uvjerenju suda, proizlazi iz utvrđenih činjenica da se radilo o uplatama prema inozemstvu, konkretno računu u banci u Hong Kongu, prema kojem s računa tužitelja nikad ranije nisu vršena plaćanja, kao i da se radilo o znatno višim novčanim iznosima od prosječnih za koje je prethodnih godina tužitelj zadavao naloge za plaćanje. Da su ovi nalozi uočeni kao potencijalno sumnjivi potvrdio je i saslušani svjedok koji je predmetne naloge proveo, a koji je iskazao da su isti "iskočili" kao sumnjivi kroz ASEBA sustav i da je to bio razlog zašto se 20.02.2020. pokušavalo kontaktirati klijenta (tužitelja) radi provjere zadanog naloga. Dakle, tuženik je naloge prepoznao kao neuobičajene ili sumnjive. Djelatnik tuženika je 20.02.2020. pokušao kontaktirati tužitelja radi provjere (iako tužitelj osporava navedene činjenice, iste su utvrđene iz dokumentacije u spisu – list 228., 413.), ali bezuspješno. Međutim, pokušaj ove provjere se odnosio isključivo na nalog koji je bio zadan 20.02.2020. i koji je opozvan. U odnosu na sporne naloge koji su zadani (a potom i izvršeni) 21., 25. i 27.02.2020., tuženik niti ne tvrdi da bi na bilo koji način pokušao stupiti u kontakt s tužiteljem radi provjere predmetnih naloga koje je ASEBA sustav također prepoznao kao sumnjive i u odnosu na koje u statusu TM obrade stoji napomena: "Provjereno OK". Na pripremnom ročištu održanom 26.02.2024. tuženik je naveo da je zbog iznosa transakcija obavijestio svoju Organizacijsku jedinicu za sprječavanje pranja novca te da su transakcije izvršene nakon što je utvrđeno da nije riječ o pranju novca, međutim suprotno tome tuženik tvrdi u dopisu koji je uputio Hrvatskoj narodnoj banci 21.05.2020. (list 246.-248. spisa) u kojem ističe da je OJ Sprječavanje pranja novca bila upoznata s predmetnim transakcijama 28.02.2020. odnosno u trenutku kad je klijent (tužitelj) banci (tuženiku) reklamirao da je došlo do prijevare. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik nalog od 20.02.2020. pokušao provjeriti kod klijenta kojeg telefonski nije uspio dobiti, ali je taj nalog opozvan, kao i da je naloge od 21., 25. i 27.02.2020. proveo nakon provjere, ali tuženik tijekom postupka nije jasno i nedvosmisleno obrazložio na što se točno odnosila provjera koja je kao uredna navedena u statusu TM obrade na listu 228. spisa s obzirom da nije sporno da provjera nije izvršena kontaktiranjem tužitelja ili pokušajem stupanja u kontakt s istim na dane 21., 25. i 27.02.2020. (tuženik navodi da prethodni nalozi nisu nisu označeni kao prijevarni jer tužitelj nije stupio u kontakt s tuženikom niti se odazvao na tuženikove ranije pozive – podnesak tuženika od 02.11.2023.).

13. Odredbom čl. 9. st. 1. ZSPNFT određeno je da se mjere, radnje i postupci za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma koji su određeni tim Zakonom provode prije i/ili prilikom svake transakcije, kao i pri sklapanju pravnih poslova kojima se stječe ili koristi imovina te u ostalim oblicima raspolaganja sredstvima, pravima i drugom imovinom koji mogu poslužiti za pranje novca i financiranje terorizma, a obveznici provedbe tih mjera, radnji i postupaka su, među ostalima, kreditne institucije (st. 2. toč.1.) koje su dužne, prilikom obavljanja svojih djelatnosti, ispunjavati obveze određene ovim Zakonom i na temelju njega donesenih podzakonskih akata, s ciljem sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma (čl. 11. st. 1. ZSPNFT) te uspostaviti i provoditi djelotvoran sustav unutarnjih kontrola te donijeti pisane politike, kontrole i postupke za smanjivanje i učinkovito upravljanje rizikom od pranja novca i financiranja terorizma utvrđenih analizom rizika iz čl. 12. st. 1. tog Zakona, te uzeti u obzir pravilnike i odluke odnosno smjernice nadležnoga tijela, Nacionalnu procjenu rizika i Nadnacionalnu procjenu rizika (čl. 13. st. 1. ZSPNFT).

14. Prema odredbi čl. 15. st. 4. ZSPNFT dubinska analiza stranke obuhvaća stalno praćenje poslovnoga odnosa, uključujući i kontrolu transakcija koje stranka obavlja tijekom poslovnoga odnosa kako bi se osiguralo da su transakcije koje se obavljaju u skladu sa saznanjima obveznika o stranci, poslovnome profilu, profilu rizika, uključujući prema potrebi i podatke o izvoru sredstava, pri čemu dokumentacija i podatci kojima obveznik raspolaže moraju biti ažurni. U skladu s čl. 16. ZSPNFT obveznik iz čl. 9. ovog Zakona dužan je sukladno odredbama ovog Zakona i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima obaviti dubinsku analizu stranke, između ostalog, pri svakoj povremenoj transakciji u vrijednosti od 10.000,00 eura i većoj, bez obzira na to je li riječ o jednokratnoj transakciji ili o više transakcija koje su međusobno očigledno povezane i koje ukupno dosežu vrijednost od 10.000,00 eura i veću; pri svakoj povremenoj transakciji koja predstavlja prijenos novčanih sredstava u vrijednosti većoj od 1000,00 eura u smislu Uredbe (EU) 2015/847; uvijek kada u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, bez obzira na sva propisana izuzeća i vrijednost transakcije. Iz odredbe čl. 17. ZFPNFT proizlazi da se predmetne mjere moraju provesti prije obavljanja transakcije.

15. Prema odredbi čl. 53. ZSPNFT obveznik iz čl. 9. tog Zakona dužan je obratiti posebnu pozornost na sve transakcije koje ispunjavaju najmanje jedan od sljedećih uvjeta: 1.) transakcija je složena; 2.) transakcija je neobično velika; 3.) transakcija se izvršava prema neobičnom uzorku; 4.) transakcija nema očitu ekonomsku ili pravnu svrhu. U vezi s takvim transakcijama obveznik je dužan analizirati njihov pozadinu i, uključujući i podatak o izvoru sredstava te rezultate analize u pisanome obliku evidentirati kako bi bili dostupni na zahtjev Ureda za sprječavanje pranja novca i nadzornih tijela iz čl. 81. tog Zakona.

16. Odredbom čl. 22. st. 2., 3. i 4. Odluke o postupku procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma te načinu provođenja mjera pojednostavljene i pojačane dubinske analize stranke ("Narodne novine" broj 57/18.) određeno je da je društvo dužno primijeniti mjere pojačane dubinske analize u slučaju kada otkrije transakcije koje su složene i neobične i kada ne vidi određenu ekonomsku ili pravnu svrhu transakcije ili sumnja u istinitost informacija koje su mu dane, pri čemu su složene i neobične transakcije one koje: 1) su veće u odnosu na očekivanje društva s obzirom na spoznaje o stranci, poslovnom odnosu ili kategoriji kojoj stranka pripada; 2) koje nemaju očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu ili su neočekivane u usporedbi s uobičajenom aktivnošću stranke ili transakcijama koje su povezane sa sličnim strankama, proizvodima ili uslugama ili 3) su vrlo složene u usporedbi s drugim sličnim transakcijama povezanima sa sličnim vrstama stranaka, proizvodima ili uslugama. Mjere pojačane dubinske analize moraju biti dostatne kako bi društvo moglo utvrditi izazivaju li neobične transakcije sumnju i, uz mjere iz čl. 53. st. 3. ZSPNFT, uključuju najmanje: 1) poduzimanje opravdanih i primjerenih mjera u svrhu razumijevanja pozadine i svrhe transakcija, primjerice utvrđivanjem odredišta sredstava ili prikupljanjem dodatnih informacija o poslovanju stranke kako bi se utvrdila vjerojatnost provedbe takvih transakcija za tu stranku i učestaliji i detaljniji nadzor poslovnog odnosa i naknadnih transakcija. Društvo može odlučiti nadzirati pojedinačne transakcije kada je to razmjerno identificiranom riziku.

17. Nadalje, odredbom čl. 60. st. 1. ZSPNFT određeno je da su obveznici iz čl. 9. tog Zakona dužni sastaviti listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija, sredstava i osoba u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma te ju dopunjavati s pomoću informacija koje su im dostupne o novim trendovima i tipologijama pranja novca i financiranja terorizma te u slučaju izmijenjenih okolnosti u poslovanju obveznika ako su one važne za primjenu ovoga Zakona.

18. Prema tuženikovom Popis indikatora za prepoznavanje sumnjivih osoba i transakcija u bankarskom poslovanju koji je tuženik donio na temelju citiranog čl. 60. ZSPNFT proizlazi da su u odnosu na bezgotovinske transakcije (toč. 3.), među ostalima, kao indikatori navedeni odljev/priljev sredstava u/iz inozemstva koji nije u skladu s uobičajenim poslovnima klijenta i/ili odstupaju od uobičajenog prometa po računu klijenta (toč. 3.2.), kao i značajno i naglo povećanje prometa po računu bez prihvatljivog razloga (toč. 3.8.). Jednaki su indikatori propisani u tuženikovom Pravilniku o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca. U skladu s toč. 4.4. ovog Pravilnika, banka se dužna suzdržati od provođenja transakcije za koju zna, sumnja ili ima razloga sumnjati da je povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma, a transakcija je takve prirode da je to moguće (npr. najavljeno podizanje gotovine, doznaka iz inozemstva koja još nije spuštena na račun klijenta, zadana doznaka u inozemstvo koja još nije provedena i sl.). Obavijest o ovakvoj transakciji se dostavlja Uredu za sprječavanje pranja novca prije izvršenja transakcije, a u obavijesti se mora, između ostalog, navesti i krajnji rok u kojem će se transakcija izvršiti. Banka transakciju može provesti ako Ured u tom roku ostane bez komentara.

19. S obzirom na citirane mjerodavne propise i na osnovu njih donesene interne pravilnike, a primjenjujući iste na utvrđeno činjenično stanje, ovaj je sud zaključio da je u konkretnom slučaju kod tuženika izostala provedba mjera dubinske analize u odnosu na konkretne naloge koji su zadani 21., 25. i 27.02.2020. s obzirom da se radilo o složenim i neobičnim transakcijama. Stoga je tuženik, kako bi uopće mogao doći do zaključka o tome radi li se o pranju novca, a obzirom na postojanje indikatora za navedeno, u smislu odredbi ZSPNFT, Odluke o postupku procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma te načinu provođenja mjera pojednostavljene i pojačane dubinske analize stranke i Pravilnika o mjerama i radnjama za sprječavanje pranja novca, bio dužan provjeriti sporne tri transakcije prije njihove provedbe. Tuženik, osim što navodi da je u odnosu na ranije zadane naloga pokušao kontaktirati klijenta, ali bezuspješno, ne navodi jasno koje je konkretne provjere ovih transakcija izvršio. Ujedno ističe da je po njihovoj provedbi, s obzirom na reklamaciju tužitelja, o istoj obavijestio OJ Sprječavanje pranja novca, dok Ured nije obavijestio jer je utvrđeno da nije bila riječ o pranju novca. Međutim, tuženik je utvrdio da nije riječ o pranju novca (prema sadržaju njegovog očitovanja upućenog Hrvatskoj narodnoj banci), ex post, odnosno tek nakon što su transakcije izvršene s obzirom da se držao Terminskog plana i odredbe čl. 51. st. 4. Zakona o platnom prometu. Tuženik je, temeljem te zakonske odredbe, imao uporište u drugim propisima (konkretno ZSPNFT) za odbiti izvršenje naloga za plaćanje jer su postojali indikatori koji su ukazivali na to da se radi o složenim i neobičnim transakcijama. Dakle, nije odlučno što u konkretnom slučaju nije bila riječ o pranju novca. Odlučno je što su postojali indikatori koji su upućivali na sumnju u pranje novca prema odredbama ZSPNFT pa je tuženik u tom smislu bio obvezan provesti analizu i primijeniti sve mjere koje mu navedeni zakon i drugi ranije citirani propisi nalažu, što je izostalo.

19. Ovaj propust tuženika, koji je s tužiteljem u ugovornom odnosu banka-klijent u vezi vođenja računa (čl. 1007. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO), predstavlja štetnu radnju te je u izravnoj uzročnoj vezi sa provedenim nalozima jer bi, da isti nisu odmah provedeni, nego da je tuženik odbio ili blokirao izvršenje naloga (za što je imao ovlaštenje prema citiranim propisima, pravilima i procedurama), prijenos sredstava sa računa tužitelja na račun u inozemstvu bio stopiran i time tužitelju ne bi nastala šteta u vidu umanjenja njegove imovine. Dakle, tuženik je, prema stajalištu suda, u situaciji kakva postoji u konkretnom slučaju, kad nije kontaktirao klijenta (jer se pokušaj kontakta odnosio na ranije zadan i opozvan nalog) i dobio sve potrebne informacije u vezi spornih transakcija (objašnjenje u pogledu poslovnog odnosa sa društvom u inozemstvu prema kojem se ranije nije vršilo plaćanje i visine zadanih transakcija), koje su po svemu utvrđenom bile složene i neobične, imao zakonsko uporište obustaviti ili blokirati izvršenje naloga. Propuštanjem postupanja na opisani način, tužitelju je pričinjena šteta za koju nije isključivo i jedino odgovoran tuženik, jer je kod propusta dužne pažnje došlo i na strani djelatnika tužitelja, međutim tuženik je djelomično odgovoran, pri čemu sud smatra da je suodgovornost tuženika u omjeru od 25% pravična i odgovara okolnostima konkretnog slučaja.

20. S obzirom da među strankama nisu bili sporni iznosi transakcija koje su provedene 21., 25. i 27.02.2020. u iznosima od 647.900,00 USD, 658.700,00 USD i 670.900,00 USD, odnosno ukupno 1.977.500,00 USD (list 224.-226., 228. spisa), tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu u omjeru od 25% od tog iznosa, odnosno 494.375,00 USD što u protuvrijednosti EUR na dan 21.02.2020. iznosi 458.093,95 EUR i to sa pripadajućim zateznim kamatama od nastanka štete (27.02.2020.) do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

22. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa je tužitelju dužan naknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora.

23. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 6.857,54 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i podnesaka od 20.10.2023. 23.11.2023. i 12.02.2025. u iznosima od po 6.857,54 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te zastupanja na ročištu 28.11.2023. u iznosu od 3.428,77 EUR (čl. 164. st. 2. ZPP) i na ročištima 26.02.2024., 28.10.2024., 19.02.2025. i 22.05.2025. u iznosima od po 6.857,54 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% te za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 331,81 EUR i za presudu u iznosu od 663,61 EUR, ukupno iznosi 73.856,78 EUR.

24. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 331,81 EUR jer mu ti troškovi nisu nastali budući da je prilikom podnošenja tužbe platio samo polovicu sudske pristojbe.

25. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 16.06.2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.