Poslovni broj P Ob-39/2019-70

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari AĐ iz [adresa], Mecklenburger Strasse 2, SR Njemačka, ranije iz Vinkovaca, N. Tordinca 34, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku odvjetnici Vesni Šnur, radi bračne stečevine, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 16. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženoj UĐ iz [adresa], da tužitelju RĐ iz [adresa], na ime bračne stečevine – duga iz bračne i izvanbračne zajednice stranaka, isplati iznos od 17.878,01 eura (sedamnaesttisućaosamstosedamdesetosameuraijedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s zatraženim iznosom preko iznosa dosuđenog toč. I. do zatraženog iznosa od 25.829,85 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj RĐ je kao protutuženik u predmetu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima posl. br. P Ob-272/2016 izjavio protutužbu 22. siječnja 2018. u kojoj navodi da su on i tužena UĐ (u gore navedenom predmetu tužiteljica) za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice podigli niz gotovinskih kredita koji su zajednički potrošeni tijekom trajanja te zajednice na način da je jedan kredit zatvarao prethodni kredit, pa je tako on podigao 2006. kredit kod Slavonske banke (Hypo banka) na iznos od 15.000, 00 € na rok od 10 godina radi čega je vraćeno 21.584,00 eura, 2006. kredit za osobni automobil kod Privredne banke Zagreb d.d. na iznos od 17.806,00 CHF, 28. veljače 2008. kredit kod Croatia banke Županja na iznos od 7.000,00 CHF, 2010. kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. na iznos od 15.000,00 € kojim je isplaćen gore navedeni kredit kod Croatia banke i gore navedeni kredit kod Privredne banke Zagreb, 9. siječnja 2011. kredit kod Privredne banke d. d. Zagreb na iznos od 20.000,00 eura, kojim je zatvoren kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. iz 2010., a 23. listopada 2014. je napravljen reprogram kredita i kartica (American Express i Diners Card) koje je koristila tužena na iznos od 24.794,24 eura, nakon čega je 7. veljače 2017. sklopio nagodbu s Privrednom bankom Zagreb d.d. kada je glavnica iznosila 27.479, 53 eura što je on podmirio o čemu mu je Privredna banka Zagreb uručila obavijest 11. travnja 2017.

1.1. Nadalje tužitelj u tužbi koja je izjavljena kao protutužba navodi da je on imao i American Express i Diners Card kartice koje je koristila tužena, tako da je on i dugove po tim karticama podmirivao, kao što je npr: dug po American Card u iznosu od 8.881, 00 kn plaćen 06.08.2007.g.

1.2. Nadalje, tužitelj navodi da je njegov pok. otac MĐ njemu kao svome sinu darovao iznos od 1.380,00 eura na način da je podignuo koja kredit kod HPB d.d. 16.07.2010., te je taj novac uložen u adaptaciju kuće koja je bila predmetom bračne stečevine stranaka u parničnom postupku u kojem je ova tužba izjavljena kao protutužba, tako da se taj iznos ima smatrati vlastitom imovinom tužitelja.

1.3. Tužitelj s obzirom na gore navedeno navodi da je on sam otplatio sve dugove koje su stranke zajedno učinile iz čega proizilazi da mu tužena sa tog osnova treba isplatiti iznos od 25.811,00 eura, koji iznos potražuje s tim da je s obzirom na službenu valutu u Republici Hrvatskoj na dan podnošenja tužbe zatražio isplatu iznosa od 194.615,00 kn s osnova bračne stečevine s kamatom od podnošenja tužbe 22.01.2018. i uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena UĐ u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj navodi niz kredita podignutih tijekom 2006., iz 2010. o prijevremenoj otplati kredita, a zatim ugovore o kreditu iz 2014. i 2017. u kojem je tužiteljev bračni drug sudužnik, a ne tužena, o čemu se o istome nema potrebe očitovati, te ukazuje da sam tužitelj navodi da je podignuto niz kredita koji su zajednički potrošeni pa stoga isti ne bi niti predstavljali bračnu stečevinu

2.1. Nadalje tužena u odgovoru na tužbu navodi da se u konkretnom slučaju zastara ocjenjuje uz primjenu čl. 214 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO/05) i temeljem odredbe čl. 225 ZOO/05, ukazujući da je brak stranaka razveden 1995. nakon čega su stranke nastavile živjeti u izvanbračnoj zajednici koja je prestala 7. ožujka 2011., a protutužba podnesena 22.01.2018. što znači da je nastupila zastara navedenih potraživanja.

3. Nesporno je da je ova tužba izjavljena kao protutužba u predmetu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima posl. br. P Ob-272/2016, te da je naredbom od 2. prosinca 2020. formiran spis P Ob-39/2019 povodom izjavljene protutužbe o čemu je doneseno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl. br. P Ob-12/2019-120 od 4. prosinca 2020.

4. Proveden je dokaz uvidom u priložene ugovore o kreditu sa lista 3-22 sudskog spisa, uvidom u spis ovog suda posl. br. P Ob-12/2019, te saslušanjem tužene kojom prilikom je tužitelj predložio zaključenje glavne rasprave bez provođenja daljnjih dokaza.

5. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra osnovanom radi čega je presuđeno kao u izreci.

6. Nesporno je da su parnične stranke živjele u bračnoj zajednici od 26. svibnja 1990. do 14. ožujka 1995. nakon čega su nastavili živjeti u izvanbračnoj zajednici koja je trajala do 7. ožujka 2011.

7. Nesporno je da je presudom Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. 2 P- 1064/11-37 od 28. studenoga 2012. pravomoćno presuđeno da je tuženik RĐ dužan tužiteljici UĐ isplatiti iznos od 24.394,47 kn na ime ulaganja u nekretninu u k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], te je istom presudom utvrđeno koja pokretna imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Nesporno je da je navedena presuda Općinskog suda u Vinkovcima u preostalom dijelu ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-366/13-3 od 10. studenoga 2016. nakon čega je donesena pravomoćna presuda i o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl. br. P Ob- 12/2019-127 od 19. ožujka 2021. kojom je dodatno utvrđeno koja pokretna imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka te naloženo tuženiku da tužiteljici za ½ pokretnina (oružja) isplati iznos od 11.950,00 kn s kamatom od 15. srpnja 2011. te je utvrđeno da dva osobna automobila također predstavlja bračnu stečevinu stranka radi čega je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati ½ vrijednosti tih vozila u iznosu od 9.764,65 kn, te je također naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka.

8. Vezano za predmetne kredite tužitelj saslušan kao parnična stranka u predmetu ovog suda posl. br. P Ob-12/2019 naveo je da su krediti potrošeni za vrijeme trajanja bračne i izvanbračne zajednice stranaka na ime kupovine osobnih automobila, drugih pokretnina odnosno oružja, te na ulaganja u kuću njegovog oca, koje kredite je sam nastavio vraćati nakon prestanka izvanbračne zajednice.

9. Tužena UĐ u svom iskazu navodi da jedino zna da su ona i tužitelj 2005. ili 2006. podigli kredit za kupovinu osobnog automobila Mazda te kredit za podizanje jedne etaže na kući tužiteljevih roditelja budući da je bio dogovor da će se ona i tužitelj s obzirom na ta ulaganja upisati kao suvlasnici u odgovarajućem dijelu na kući njegovih roditelja, što nije realizirano.

9.1. Tužitelj je prigovorio iskazu tužene pri tom čineći nespornim da je točno da ona nije znala za sve kredite ali su krediti potrošeni za njihovu bračnu zajednicu i za njihovo dijete, pri tom navodi da razlog zašto tužena nije znala za neke kredite je taj što je on bio u radnom odnosu a ona je bila nezaposlena te nije mogla biti jamac odnosno nije bila kreditno sposobna.

10. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je gore navedenim presudama iz toč. 7. ovog obrazloženja utvrđeno da su stranke stekle određenu pokretnu imovinu te imali ulaganja u kuću tužiteljevog oca radi čega je tuženoj UĐ dosuđena ½ svega onoga što su stranke stekle, proizilazi uvjerljivim iskaz tužitelja da su novci od navedenih kredita potrošeni tijekom bračne i izvanbračne zajednice stranaka na potrebe njihove zajednice kao npr. na stjecanje pokretnine imovine i ulaganja u kuću tužiteljevog oca, dok se nije mogao prihvatiti iskaz tužene da ona nije dužna sudjelovati u vraćanju kredita za koje nije znala ali čini nespornim da je znala za kredit za osobni automobil i kredit za ulaganja u kuću tužiteljevog oca.

11. Cijeneći sve naprijed navedeno, a posebno uzimajući u obzir da su tužiteljica i tuženik od 1990. do 1995. živjeli u bračnoj zajednici, a da su nakon razvoda braka i nadalje nastavili živjeti zajedno sve do 7. ožujka 2011. (zajedno živjeli 21 godinu), to se na njihov međusobni odnos na odgovarajući način ima primijeniti odredba čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13; dalje u tekstu: Obiteljski zakon), a koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 552. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15).

12. Isto tako sukladno odredbi čl. 258. Obiteljskog zakona, a koja odredba se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 553. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15) na njihove imovinske odnose na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona koje reguliraju imovinske odnose među bračnim drugovima, budući da su predmet potraživanja dugovima po kreditima počev od 2006.

13. Prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, a prema čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, slijedom čega i u dugovima njihove zajednice sudjeluju na jednake dijelove.

14. Prema odredbi čl. 250. Obiteljskog zakona na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, što znači da je tužena dužna sudjelovati i u vraćanju predmetnih kredita.

15. Nadalje predmetno potraživanje može se podvesti i pod odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO/05) jer su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za primjenu istoga instituta, odnosno takvim načinom ponašanja tuženika došlo je do povećanja imovine na njegovoj strani, te do smanjenja imovine na strani tužitelja, a postoji uzročna veza između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine te za to ne postoji osnova u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti. Ovakav zaključak proizilazi budući da je tužena pravomoćnom presudom ostvarila pravo na obveznopravni zahtjev te na isplatu na teret tužitelja za imovinu koja je stečena navedenim kreditima.

16. Uvidom u izvadak računa po kreditu tužitelja RĐ za 2006. kod PBZ s lista 3-4 sudskog spisa vidljivo je da je tužitelj podigao namjenski auto kredit u iznosu od 17.806,52 CHF, te da je u periodu od 30. travnja 2006. do 31. prosinca 2006. uplati 10.514,83 kn što u CHF iznosi 2.272,05 CHF.

17. Uvidom u ugovor o nenamjenskom kreditu Croatia banke od 28. veljače 2008. s lista 4-5 sudskog spisa vidljivo je da je tužitelj podigao kredit u iznosu od 7.000,00 CHF što se obvezao vratiti u roku od 5 godina kroz 60 mjesečnih anuiteta, na način da prvi anuitet dospijeva 1. travnja 2008. a posljednji anuitet dospijeva 1. ožujka 2013.

18. Uvidom u dopis Croatia osiguranja od 11. studeni 2019. s lista 272 sudskog spisa iz priklopljenog spisa ovog suda posl. br. P Ob-12/2019 utvrđeno je da je tužitelj gore navedeni ugovor o kreditu kod Croatia banke od 28. veljače 2008. prijevremeno otplatio u banci 23. prosinca 2010.

19. Uvidom u ugovor o kreditu PBZ od 17. prosinca 2010. vidljivo je da je tužitelj podigao kredit u iznosu od 15.000,25 eura kojim kreditom je zatvorio auto kredit iz 2006. s tim da mu je ostatak kredita isplaćen na račun.

20. Uvidom u ugovor o kreditu PBZ od 9. studenoga 2011. vidljivo je da je tužitelj podigao kredit u iznosu od 20.000,00 eura kojim kreditom je dio sredstava prenesen na kredit iz toč. 9. ovog obrazloženja te su zatvorena dva kredita Kvarner osiguranja a ostatak je trebao biti isplaćen tužitelju na račun, dok je iz prijevremene otplate kredita na dan 11. studeni 2011. i najave korištenja kredita od 9. studenog 2011. s lista 10-11 sudskog spisa vidljivo da je kreditom od 17. prosinca 2010. predviđeno zatvaranje ranije auto kredita u iznosu od 14.223,34 eura te podmirenje duga PBZ Card d.o.o., dva duga prema Kvarner Vienna Insurance group d.d. tako da je nakon podmirenja navedenog tužitelju na račun trebalo isplatiti 5.066,62 eura.

21. Uvidom u ugovor o kreditu PBZ od 23. listopada 2014. vidljivo je da je tužitelj podigao kredit u iznosu od 24.794,24 eura kojim kreditom je zatvorio obveze po ranijim gore navedenim kreditima kao i PBZ Cardu.

22. Uvidom u ugovor o nagodbi s lista 18 sudskog spisa utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita 7. veljače 2017. sklopio sa PBZ nagodbu kojom je utvrđeno da po gore navedenom ugovoru o kreditu od 23. listopada 2014. postoji dug u iznosu od 26.247,43 eura te su se ugovorne stranke nagodile da će tužitelj izvršiti uplatu iznosa od 9.139,81 eura do 30. travnja 2017. nakon čega će banka izvršiti provedbu otpusta tog ugovora i obustaviti ovršne postupke koji se vode protiv tužitelja.

23. Uvidom u obavijest od 11. travnja 2017. s lista 20 sudskog spisa utvrđeno je da je PBZ obavijestio tužitelja da su njegove sve obveze po gore navedenom ugovoru o kreditu iz 2014. podmirene.

24. Uvidom u podatke PBZ Zagreb s lista 266-271 sudskog spisa iz priklopljenog spisa ovog suda posl. br. P Ob-12/2019 vidljivo je da je tužitelj vezano za predmetne ugovore o kreditu u PBZ Zagreb uplatio 30. siječnja 2015. 490,61 euro, 18. ožujka 2015. 292,12 eura, 10. srpnja 2015. 174,68 eura i 19. listopada 2015. 2.704,53 eura, te da je 10. travnja 2017. uplatio 9.139,81 eura.

25. Nadalje uvidom u gore navedene podatke vidljivo je da je tužitelj vezano za gore navedene kredite u PBZ Zagreb u periodu od 30. studenoga 2011. do 28. listopada 2014. uplatio ukupno 24.735,93 eura a u periodu od 31. ožujka 2011. do 11. studenoga 2011. 15.724,06 eura.

26. Uvidom u specifikaciju uplata Addiko banke s lista 276 sudskog spisa iz priklopljenog spisa ovog suda posl. br. P Ob-12/2019 vidljivo je da su vršene uplate za kredit tužitelja broj 27000052430 u periodu od 17. ožujka 2011. do 12. travnja 2016. u ukupnom iznosu od 81.729,74 kn.

27. Vezano za istaknuti prigovor zastare nesporno je da temeljem odredbe čl. 235. st. 1. toč. 4. ZOO/05 zastara nije tekla do prestanka izvanbračne zajednice stranaka 7. ožujka 2011. tako da je zastara počela teći 8. ožujka 2011. a tužba koja je izjavljena kao protutužba podnesena je 22. siječnja 2018. tako da su sve uplate koje je tužitelj izvršio do 22. siječnja 2013. u zastari temeljem odredbe čl. 225. ZOO/05 odnosno temeljem općeg zastarnog roka.

28. Prema podacima koji su gore navedeni a nalaze se na stranici 267 priklopljenog spisa ovog suda posl. br. P Ob-12/19 proizilazi da je tužitelj vršio vezano za predmetne ugovore o kreditu uplate i to 30. siječnja 2015. 490,61 euro, 18. ožujka 2015. 292,12 eura, 10. srpnja 2015. 174,68 eura i 19. listopada 2015. 2.704,53 eura, što ukupno iznosi 3.661,94 eura, koji iznosi s obzirom na gore navedeno nisu u zastari kao i iznos s lista 268 navedenog sudskog spisa o čemu se podaci nalaze i u ovom sudskom spisu a koji je uplaćen 10. travnja 2017. u iznosu od 9.139,81 eura, nije u zastari.

29. Iznosi koje je tužitelj uplatio prema podacima s lista 269 iz priklopljenog spisa ovog suda posl. br. P Ob-12/2019 u periodu od 30. studenoga 2011. do 28. listopada 2014. a odnose se na kredit od 9. studeni 2011. s lista 7-9 ovog sudskog spisa su dijelom u zastari i to iznosi koji su plaćeni do 22. siječnja 2013. (što je zadnja uplata 31. prosinca 2012.), dok nisu u zastari iznosi plaćeni nakon tog datuma počev od sljedeće uplate 31. siječnja 2013. a zbroj uplata od 31. prosinca 2012. do 28. listopada 2014. iznosi 21.491,54 eura.

30. Uplate s lista 270 iz priklopljenog spisa ovog suda posl. br. P Ob-12/2019 u periodu od 31. ožujak 2011. od 11. studeni 2011. su u cijelosti u zastari, a odnose se na vraćanje kredita od 17. prosinca 2010. s lista 12-14 sudskog spisa.

31. Iz specifikacije uplata s lista 276-277 sudskog spisa vidljivo je da s vršene uplate za tužiteljev kredit i u periodu od 17. ožujka 2011. do 12. travnja 2016. s tim da su dijelom u zastari i to iznosi koji su plaćeni do 22. siječnja 2013. (što je zadnja uplata 17. siječnja 2013.), dok nisu u zastari iznosi plaćeni nakon tog datuma počev od sljedeće uplate 18. veljače 2013. a zbroj uplata od 18. veljače 2013. do 12. travnja 2016. iznosi 49.195,39 kn ili 6.529,35 eura.

32. Što se tiče kredita kojeg je prema navodima tužitelja podigao njegov otac a uložen je u kuću njegovog oca, proizilazi da tužitelj ove navode nije ničim dokazao, kao npr. da je on osobno vraćao taj kredit a ne njegov otac.

33. Prema podacima iz toč. 28. do 31. ovog obrazloženja proizilazi da je iznos kojeg je tužitelj uplatio a koji nije u zastari iznos od 40.822,64 eura, međutim ovaj iznos trebalo je umanjiti za iznos od 5.066,62 eura budući da prema podacima PBZ-a dio kreditnih sredstava iz kredita od 9. studenoga 2011. (nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka) u iznosu od 5.066,62 eura je isplaćen na tužiteljev račun, a svi ostali iznosi koje je on plaćao se odnose na kredite realizirane tijekom bračne i izvanbračne zajednice stranaka, pritom nije od značaja to što su neki od ugovora o kreditu sklopljeni nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka jer je iz tih ugovora o kreditu i dokumentacije uz ugovor o kreditu vidljivo da je riječ o reprogramiranju dugovanja iz ranijih ugovora počev od 2006. na dalje.

33.1. S obzirom na navedeno prihvaćen je tužbeni zahtjev do iznosa od 17.878,01 eura te je s obzirom na službenu valutu u Republici Hrvatskoj potraživani iznosa dosuđen u euru uz primjenu službenog tečaja konverzije.

34. Zakonska zatezna kamata mogla se dosuditi od podnošenja tužbe budući da su svi potraživani iznosi ranije plaćeni tako da se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 29. toč. 1. i 2. ZOO/05.

35. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje u tekstu: Tarifa).

35.1. Međutim, uzeto je u obzir da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva djelomično uspio sa 69 % svoga zahtjeva, budući da mu je od zatraženog novčanog iznosa od 25.829,85 eura dosuđen iznos od 17.878,01 eura, dok je u pogledu osnove tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, zbog čega sud uzimajući u obzir uspjeh tužitelja kako u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva njegov cjelokupni uspjeh u ovom sporu cijeni sa 84,5 %.

35.2. Uzimajući u obzir ovako djelomičan uspjeh tužitelja u ovome sporu, to onda proizlazi da je uspjeh tužene iznosi 15,5 %, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a oduzimajući od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu tj. oduzimajući od postotka uspjeha tužitelja postotak uspjeha tužene, dolazi se do konačnog uspjeha tužitelja u ovom sporu od 69 %.

35.3. Uzimajući ovako konačno utvrđeni uspjeh tužitelja proizilazi da bi on ostvarivao pravo na 69 % svog troška kojeg nije tražio, a slijedom čega tuženik ne ostvaruje pravo na naknadu troška.

U Županji, 16. lipnja 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Za RĐ – punomoćnik za prijam pismena JĐ, [adresa],

2. Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima.