REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2247/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Duku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ćamilu Salahoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranka, 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., iz Zagreba isplatiti tužitelju LF iznos od 7.351,19 eura (slovima: sedam tisuća tristopedeset jedan eura i devetnaest centi) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate na iznos od 7.351,19 eura od 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., iz Zagreba naknaditi tužitelju LF trošak parničnog postupka u iznosu od 2.325,43 eura (slovima: dvijetisuće tristodvadeset pet eura i četrdesettri centi) sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2025. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. svibnja 2021. u Zagrebu, u ulici Zavrtnica, upravljao motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] prilikom čega je udario u rinzol, a potom u stup ispod nadvožnjaka, uslijed čega je na motornom vozilu nastala imovinska šteta. Budući da je predmetno vozilo osigurano policom osiguranja automobilskog kaska kod tuženika, tužitelj je 20. svibnja 2021. podnio odštetni zahtjev tuženiku. Na odštetni zahtjev tuženik se očitovao 15. lipnja 2021. na način da je isti otklonio s obrazloženjem da tužitelj nije osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti slijedom čega se smatra da je bio pod utjecajem alkohola. Tužitelju je na oštećenom vozilu nastala imovinska šteta od 55.387,55 kn (7.351,19 eura). Tužitelj ističe da su ništave odredbe Pravila o kasko osiguranju koja propisuje obvezu osiguranika da nakon prometne nesreće sam osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti ili u protivnom gubi prava iz osiguranja, kao i da neprijavljivanje osiguranog slučaja policiji dovodi do gubitka prava iz osiguranja. U tijeku postupka tužitelj dodatno navodi da je otkupio obvezu kontrole alkoholiziranosti stoga se tuženik ne može s uspjehom pozivati na navedene odredbe iz Pravila o kasko osiguranju niti iz tih razloga. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 7.351,19 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da je sa tužiteljem zaključio Ugovor o kasko osiguranju cestovnog vozila, marke i tip: BMW 3 320d, reg. oznaka [registarska oznaka] po polici br. [broj police] na način kako je to u istoj ugovoreno i čiji su sastavni dio Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila. Tuženiku nije poznato vrijeme i način nastalih oštećenja na vozilu tužitelja, pa poriče navode tužitelja o načinu nastanka štete na vozilu tužitelja. Tuženik ističe da su točni činjenični navodi da se tužitelj obraćao sa odštetnim zahtjevom, te da je tuženik ocijenio taj zahtjev kao pravno neosnovan iz razloga jer tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost nastanka osiguranog slučaja – potvrda o prijavi događaja policiji, sukladno odredbi H2 st.1.toč.1.7. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila. S obzirom da je osigurano vozilo nakon prijavljenog događaja, prema nastalim oštećenjima, bilo onesposobljeno, bilo je potrebno predmetni događaj prijaviti policiji radi obavljanja očevida (čl.180. ZOSPC-a). Također, tužitelj nakon prometne nesreće nije osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti, pa je odštetni zahtjev neosnovan u smislu G1. st.2. toč.2.3. u vezi s čl.G2. st.5. toč.5.1. (ugovorena presumpcija alkoholiziranosti). Iz gore navedenih razloga tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovu i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupku sud je pročitao obvezujuću ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila (list 6-7 spisa), izvid štete, broj 210503203136/1 (list 8-9 i 47-48 spisa), dopis tuženika od 15.06.2021. i od 12.07.2021. (list 10 i 13 spisa), odštetni zahtjev tužitelja (list 11-12 spisa), sudsku praksu (list 14-17, 64-88, 127-132 i 173- 176 spisa), fotodokumentaciju oštećenog vozila (list 49-61 spisa), obračun visine štete – kasko, popravak vozila –kalkulacija/račun (list 62-63 spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 98-123 spisa), iskaz tužitelja (list 125-126 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing. (list 140-143 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića (list 152-154 spisa) i policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 805016072 (list 171-172 spisa).

4. Sud nije uzeo u obzir ekspertizu procjene visine štete na osobnom automobilu

– nalaz i mišljenje vještaka Nikole Šubića, dipl. ing. (list 20-38 spisa) sačinjenu prije podnošenja tužbe jer se tuženik protivio korištenju istog u ovom sudskom postupku. Također, sud nije posebno cijenio izvid štete s lista 49 spisa jer se isti ne odnosi na predmet postupka.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je nastala na vozilu tužitelja, registarskih oznaka [registarska oznaka], u štetnom događaju koji se dogodio 19. svibnja 2021., a sve po polici kasko osiguranja broj 8305016072, u ukupnom iznosu od 7.351,19 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2021. do isplate.

7. Među strankama nije sporno da su stranke imale zaključen Ugovor o kasko osiguranju cestovnog vozila, marke i tip BMW 3 320d, registarskih oznaka [registarska oznaka] po polici broj: [broj police]. Nije prijeporno niti da se tužitelj 20. svibnja 2021. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je tuženik otklonio.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na navode tuženika da je tužitelj bio dužan osigurati kontrolu svoje alkoholiziranosti, odnosno štetni događaj prijaviti policiji radi obavljanja očevida.

9. Čitanjem obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila, broj: 8305016072 sud je utvrdio da su stranke 22. svibnja 2020. zaključile ugovor na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik ugovorio puno kasko osiguranje te da je dodatno ugovorio i doplatio za otkup obveze kontrole alkoholiziranosti G.2.T.5.3. za što je dodatno platio 343,88 kn.

10. Čitanjem uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila od 31. svibnja 2019. (dalje u tekstu: Opći uvjeti), koji Opći uvjeti su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila i bili su na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, sud je utvrdio da je člankom G.2. točkom 5.3. ugovoreno da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača ako neposredno nakon prometne nesreće nakon koje nije pozvana policija sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu.

11. S obzirom da je tužitelj policom kasko osiguranja otkupio navedenu obvezu, prema utvrđenju ovog suda, tužitelj nije izgubio prava iz kasko osiguranja.

12. Također, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, (broj: Revd 1764/2020-2 od 25. studenoga 2020., Rev 156/2014-2 od 23. siječnja 2018., Rev 1245/17-2 od 4. veljače 2020.) zauzeo pravni stav da su ništetne odredbe kasko osiguranja kojima se obvezuje osiguranika da nakon prometne nezgode sam osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti. Navedeni pravni stav potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5559/2008. od 11. srpnja 2017.

13. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj sukladno članku H.2. točki 1.7. Općih uvjeta bio dužan predmetnu prometnu nesreću s imovinskom štetom prijaviti najbližoj policijskoj postaji, ukazuje se tuženiku na odredbu članka 942. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje ZOO) koja propisuje da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

14. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti otklonio istaknute prigovore tuženika kao neosnovane ocijenivši ih usmjerenim isključivo ka izbjegavanju odgovornosti.

15. S obzirom da je sud utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, radi utvrđenja dinamike i okolnosti nastanka štetnog događaja kao i visine nastalih oštećenja na vozilu tužitelja proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

16. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da se tužitelj predmetnog dana, 19. svibnja 2021. kretao iz smjera Branimirove tržnice prema ulici Zavrtnica. Prilikom skretanja na ulicu Zavrtnicu nešto mu je pretrčalo ispred auta, pretpostavlja da se radilo o mački. Trznuo je volanom i zahvatio rubnik. Nakon toga pogodio je stup, a kako ga je zanijelo nazad na cestu, na tom mjestu je zaustavio vozilo. Štetni događaj dogodio se oko 22 sata, a kolnik nije bio posve suh. U cijelosti poriče da je konzumirao alkohol, a oštećenja na vozilu u međuvremenu je sam popravio za što je platio oko 50.000,00 kuna. Tužitelj je naveo da policiju nije pozvao jer mu je rečeno prilikom sklapanja kasko osiguranja da nije potrebno zvati policiju kada se radi samo o materijalnoj šteti na njegovom vozilu, a nema drugih sudionika i drugih oštećenih osoba ili imovine.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan, životno logičan i uvjerljiv. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da je vozilo u međuvremenu popravio te da je za popravak platio oko 50.000,00 kuna jer navedeni iznos u bitnome odgovara iznosu koji je u tijeku postupka utvrdio prometni vještak dipl. ing. Berislav Šimunović. Međutim, ukazuje se tužitelju na odredbu članka 219. stavak 1. ZPP-a koja propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. S obzirom da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u spis račune kojima dokazuje da je šteta na vozilu reparirana, odnosno popravljena, sud je primjenom članka 221.a ZPP-a utvrdio nedokazanim navode tužitelja u navedenom dijelu te je shodno tome i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice utvrđivao prema pravilima koja se odnose na štetu koja nije reparirana (točka 24.-26. obrazloženja presude).

18. Vještak Berislav Šimunović, dipl. ing. u svom je nalazu i mišljenju naveo da je u predmetnom događaju došlo do izlijetanja vozila tužitelja izvan kolnika, s lijeve strane. Do izlijetanja je došlo ispod nadvožnjaka. Prilikom izlijetanja, nakon što je s prednjim lijevim kotačem naletio i popeo se preko rubnog kamena, vozilo je s prednjim lijevim vrhom i bočnim dijelom naletjelo na betonski stup nadvožnjaka. Za izračun brzine kretanja vozila tužitelja neposredno prije i u trenutku izlijetanja izvan kolnika nema elemenata. Tehničkim putem nije moguće utvrditi stvarni razlog izlijetanja vozila tužitelja izvan kolnika. Vještak je naveo da tehnički ne može isključiti mogućnost da je do štetnog događaja došlo na način kako je to iskazao tužitelj. U ovako iskazanoj varijanti, da bi uz trzaj volanom došlo do izlijetanja vozila izvan kolnika s lijeve strane, brzina vozila je morala biti veća od 50 km/h.

19. Vještak Berislav Šimunović, dipl. ing. u svojoj dopuni nalaza i mišljenja naveo je da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od oko 7.351,19 EUR.

20. Stranke nisu imale primjedbi na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, te ga i sud u cijelosti prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim, obrazloženim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.

21. Sukladno čl. 943. st. 1. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

22. Odredbom članka 4. ZOO propisana je obveza sudionika obveznih odnosa da se u ostvarivanju prava i obveza pridržavaju načela savjesnosti i poštenja, te je odredbom članka 5. ZOO određena dužnost suradnje sudionika obveznih odnosa radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

23. S obzirom da tijekom postupka među strankama nije sporno da tuženik prije pokretanja parničnog postupka nije niti djelomično isplatio iznos naknade štete, sud je nakon provedenog prometnog vještačenja, a primjenom čl. 943. st. 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada iznos od 7.351,19 eura.

24. Tužitelj tijekom postupka na dosuđeni iznos potražuje zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno, od 20. svibnja 2021. do isplate. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dostavio u spis račune kojima bi potvrdio svoje navode da je vozilo popravio, sud nije mogao utvrditi je li vozilo doista popravljeno i kojeg datuma, a shodno tome niti da kamata teče od podnošenja zahtjeva, odnosno od popravka vozila.

25. Naime, sukladno članku 1089. stavku 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i izmakle koristi. Prema odredbi iz stavka 2. istog članka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

26. Tužitelj je u ovom postupku ostvario naknadu obične štete koja se sastoji u oštećenju vozila osiguranog kasko osiguranjem, a visina štete utvrđena je vještačenje u postupku. Dakle, visina štete utvrđena je prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Zatezne kamate po svojoj su pravnoj naravi sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. U konkretnom slučaju, obveza tuženika na isplatu dosuđene naknade štete koja nije popravljena, određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata. Slijedom navedenog, zatezne kamate na glavnicu dosuđene naknade imovinske štete koja nije reparirana odnosno popravljena, teku od dana donošenja prvostupanjske presude. Tako i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 878/2023-4 od 16. siječnja 2024., Rev-7/2017-2 od 20. svibnja 2020. i Rev 1096/06-2 od 9. srpnja 2008.

27. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena kamata na iznos glavnice od 7.351,19 eura od donošenja presude, 16. lipnja 2025. do isplate, dok je u odnosu na razliku zatražene zatezne kamate koja teče od 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

28. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a pa kako tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u cijelosti. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (32/1 OT), za sastav podneska od 5. travnja 2022. i 6. studenoga 2024. 2 x 25 bodova (Tbr.8/4 OT), za sastav podneska od 2. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištima održanim 6. travnja 2022., 13. rujna 2022. 18. siječnja 2023. i 30. travnja 2025. 4 x 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle, ukupno 750 bodova, a što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i uvećano za PDV od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 1.875,00 eura. Priznat je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 59,98 eura. Tužitelju je uz navedeni iznos troška u cijelosti valjalo priznati iznos predujma za prometno vještačenje u iznosu od 390,45 eura.

31. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak koji pripada tužitelju iznosi 2.325,43 eura, a na koji iznos teku zatezne kamate od donošenja presude do isplate, sukladno čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

32. Sud je našao neosnovanim zatraženi trošak tužitelja za sastav podneska od 11. rujna 2023. jer za isti tužitelj nije naznačio iznos koji potražuje. Za podneske od 5. travnja 2022. i 6. studenoga 2024. sud je utvrdio da nisu obrazloženi u smislu Tbr. 8/1 OT stoga je tužitelju za sastav istih dosuđeno po 25 bodova.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku