Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-549/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zavod za javno zdravstvo varaždinske županije, OIB [osobni identifikacijski broj], Ivana Meštrovića 1/11, 42000 Varaždin zastupanog po punomoćniku PR, protiv tužene RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku HR, radi povrata stečenog bez osnove, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. lipnja 2025. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Tužena RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju Zavodu za javno zdravstvo varaždinske županije, Varaždin, Ivana Meštrovića 1/11, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 699,58 EUR (šesto devedeset devet eura i pedeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 13. siječnja 2021. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023 po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Zavodu za javno zdravstvo varaždinske županije, Varaždin, Ivana Meštrovića 1/11, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 1.538,12 EUR (tisuću petsto trideset osam eura i dvanaest centi), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, 16. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tužiteljice radi prebijanja međusobnih tražbina istaknut na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženice radi povrata stečenog bez osnove. U tužbi navodi da tuženica zaposlena kod tužitelja, a tužitelj je obveznik isplate plaće tuženici, no budući da se tuženica zbog privremene nesposobnosti za rad nalazi na neprekinutom bolovanju od 18. veljače 2019. godine, tužitelj je obveznik isplate naknade plaće tužiteljici, ali na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužitelj je uslijed pogreške u službi obračuna plaće tuženici za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020. isplatio naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u iznosima većima od propisanih. Naime, privremena nesposobnost za rad tuženice započela je 18. veljače 2019., pa je 17. kolovoza 2020. isteklo razdoblje od 18 mjeseci neprekinutog bolovanja, slijedom čega tuženici počev od 18. kolovoza 2020. nadalje pripada pravo naknade plaće u visini od 50% na osnovicu od 4.257,28 kn, sve sukladno odredbi čl. 86. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. No, pogreškom u službi obračuna plaće tužitelja tuženici je za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020. godine isplaćena naknade plaće u iznosu od po 4.257,28 kn za svaki mjesec, iako je temeljem navedenog propisa za kolovoz trebalo biti isplaćeno 3.243,60 kn (budući da se u kolovozu dio naknade plaće trebao obračunati u postotku od 80%, a dio u postotku od 50% osnovice), a za rujan i listopad 2020. je trebalo biti isplaćeno po 2.128,64 kn (50%), koliko je i iznosila refundacija koju je tužitelj kao poslodavac primio od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Pogreška je utvrđena tek kada je Hrvatski Zavod za zdravstveno osiguranje napravio obračun i dostavio pripadajuće iznose refundacija tužitelju. Iz navedenoga proizlazi da je tuženici u navedenom razdoblju na ime naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nepripadno i bez valjane pravne osnove isplaćeno ukupno 5.270,96 kn (1.013,68 + 2.128,46 + 2.128,46). Tužitelj je tuženicu pozvao da vrati iznos stečenog bez osnove. Tuženica je zahtjev tužitelja primila 4. siječnja 2021., ali ni u ostavljenom roku ni naknadno po zahtjevu nije postupila. Stoga tužitelj osim glavnice potražuje i zakonsku zateznu kamatu na iznos stečenog bez osnove tekuću od isteka roka za dobrovoljno vraćanje od 8 (osam) dana koji je tužitelj ostavio tuženici u zahtjevu, a koji je tuženica primila 4. siječnja 2021. Slijedom iznesenoga, s obzirom da za stjecanje iznosa od 5.270,96 kn tuženice na štetu tužitelja nema pravne osnove, a tuženica do dana podnošenja tužbe navedeni iznos nije vratila tužitelju, tužitelj sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima, predlaže da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da osporava i osnova i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Opreza radi ističe prigovor aktivne legitimacije obzirom da, a kako to ističe i tužitelj i kako to proizlazi iz obračunskih isprava koje su priložene uz tužbu. Naime, na obračunskim listama je istaknuto kako se predmetni iznosi isplaćuju na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a što proizlazi i iz dostavljenog dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Osporava i dokazne prijedloge tužitelja iz razloga što iz njih ne proizlazi što bi oni točno trebali dokazivati, a posebno radi činjenice da niti jedan od tih dokumenata nije potpisan, odnosno na njima su vršene određene manipulacije pa nije jasno što bi isti trebali dokazivati. Tužitelj nije niti dostavio dokaze iz kojih proizlazi da je tuženica u predmetnom razdoblju bila uopće privremeno nesposobna za rad, već je samo dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za mjesec studeni 2020. godine. Ističe i kako je sigurna da nije prvi radnik tužitelja koji je duže vrijeme privremeno nesposoban za rad te je sigurna da je tužitelj znao da vrši isplatu koju nije dužan platiti. Sukladno tome, ukazuje se da je odredbom čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Slijedom navedenog, predlaže se da naslovni sud samo radi navedenog odbije predmetnu tužbu. Tuženica smatra bitnim za istaknuti kako ovaj postupak vidi samo kao još jedan primjer mobbinga i uznemiravanja radi činjenice da se jedino od nje potražuje navodno stečeno bez osnove unatoč nespornoj činjenici da je prilikom nadzora od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrđeno da su i drugim zaposlenicima isplaćivane plaće po većim koeficijentima od onih na koje imaju pravo te su im isplaćivani dodaci bez ikakve osnove. Isto je utvrđeno i od strane Ministarstva financija, ali predmetni zapisnik tuženica nema u svome posjedu te se predlaže da naslovni sud isti zatraži od strane tužitelja. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te obveže tužitelja da tuženici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka.

3. U podnesku od 11. veljače 2022. tužitelj navodi da je prigovor promašene aktivne legitimacije je bespredmetan. Nejasno je iz čega je tuženica zaključila da je na obračunskim listama istaknuto da se predmetni iznosi isplaćuju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužitelj je u tužbi objasnio da je tužitelj obveznik isplate naknade plaće tuženici za vrijeme privremene nesposobnosti, ali da povrat troškova isplaćene naknade plaće potom potražuje od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tek nakon što je HZZO tužitelju 17. studenoga 2020. godine poslao dopis vezan uz povrat isplaćene naknade plaće po navedenoj osnovi iz priležeće rekapitulacije je utvrđeno da je tuženici na teret sredstava tužitelja isplaćeno više po osnovi naknade plaće nego što joj to po zakonu pripada i no što je HZZO mogao refundirati tužitelju. Sve to je detaljno obrazloženo u tužbi. S obzirom da je stjecanjem bez osnove od strane tuženice iz razloga navedenih u tužbi i dodatno pojašnjenih ovim podneskom došlo do umanjenja imovine, novčanih sredstava tužitelja, jasno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelja čudi da tuženica iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad priloženog uz tužbu nije mogla iščitati podatak o tome kada je točno započela njena privremena nesposobnost za rad, budući da to piše točno u sredini tog Izvješća. Ukoliko pak tuženica ustraje u osporavanju da je bila neprekidno nesposobna za rad od 18. veljače 2019. do početka ovog postupka, što proizlazi iz vjerodostojne dokumentacije priložene u spis, onda neka tuženica pojasni po kojoj osnovi je primala naknadu plaće u navedenom periodu. Ukazuje da se tuženica neosnovano poziva na članak 1112. ZOO jer se ne radi o situaciji da je tužitelj isplatio nešto za što je znao da nije dužan platiti, već je tuženica ostvarila nepripadnu korist uslijed činjenice da je do te isplate došlo pogreškom u obračunu, koja je utvrđena tek nakon što je HZZO izvršio povrat sredstava i dostavio rekapitulaciju povrata troškova isplaćene naknade, koji se nalaze u spisu. Ono što tuženica smatra bitnim je potpuno nebitno za ovaj postupak odnosno nema veze s predmetom postupka koji se temelji na objektivnoj činjenici da su tuženici nepripadno isplaćeni iznosi naknade plaće za koje ne postoji pravna osnova. Dokazni prijedlozi tuženice su nepotrebni i bez značaja za predmet postupka, usmjereni samo na odugovlačenje postupka, pa ih valja odbiti. Jedini relevantan dokaz je financijsko- knjigovodstveno vještačenje koje je već ionako predložio tužitelj u slučaju da tuženica ustraje osporavati osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Raspravnim rješenjem od 5. svibnja 2025. sud je odbio prijedlog tuženice za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr-2/2022, jer nisu ostvareni zakonski uvjeti iz čl. 213. Zakona o parničnom postupku. Prema čl. 213. st. 1. toč. 1. tog Zakona prekid s između ostalog može odrediti ako je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, a prema čl. 12. tog zakona to je slučaj kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo. Prethodno pitanje bi u ovom slučaju bilo pitanje koje se rješava u parnici koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Pr-2/2022. po tužbi tamo tužiteljice RR, a ovdje tuženice protiv tamo tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, da je sud usvojio prigovor tužiteljice radi prebijanja, jer se u tom postupku odlučuje o tražbini ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja, ali je taj prigovor rješenjem sadržanim u izreci ove odluke odbijen. Procesno pravni prigovor radi prebijanja se prema čl. 288.a Zakona o parničnom postupku može istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a tuženica ga je u ovom postupku postavila nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. listopada 2022, s tim da prigovor nije određen, odnosu u njemu nije naveden iznos tražbine tuženice za koju se traži prebijanje s tražbinom tužitelja. Budući da se tuženik protivi prijeboju međusobnih tražbina, tužiteljičin prigovor radi prebijanja se ne može usvojiti budući da je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega nije bilo niti potrebe da se od tužiteljice zatraži da taj prigovor dopuni tako ta navede iznose međusobnih tražbina za koje traži da se prebiju.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu predmeta:

Dokumentacija tužitelja predana uz tužbu u omotnici (na stranicama 622 spisa), dokumentacija predana uz odgovor na tužbu (na stranicama 29-43 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za ekonomiju, financije i računovodstvo Vlasti Santo Olđa, pročitan je Nalaz vještakinje Vlaste Santo Olđa od 9. svibnja 2022. (na stranicama 62-66 spisa) te su saslušane svjedokinja TR i vještakinja Vlasta santo Olđa.

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Sl. SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 58/84, 74/78, 57/89, 20/90, 35/91. i "Narodne novine" broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7. Predmet ovog spora je povrat stečenog bez osnove. Tužitelj tužbom traži da mu tuženica vrati iznos od 699,58 EUR (u vrijeme isplate je to bilo ukupno 5.270,96 kn) koji joj je nepripadno isplaćen zbog pogreške u službi obračuna plaće na ime naknada plaće za vrijeme bolovanja za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženica u vrijeme na koje se odnosi tužbeni zahtjev tužitelja, kao zaposlenica tužitelja bila na dugotrajnom bolovanju zbog privremene nesposobnosti za rad te da su joj za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020. godine isplaćene naknade plaće u iznosu od po 4.257,28 kn za svaki mjesec.

9. Među strankama je sporno da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica vrati utuženi iznos koji joj je prema navodima iz tužbe više isplaćen na ime naknada plaća za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020. zbog pogreške prilikom izrade obračuna tih naknada plaća zbog čega tužitelj nije mogao ostvariti povrat utuženog iznosa od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

10. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem Ugovora o radu od 6. ožujka 2025. da su 10.02.2020. tužitelja kao poslodavac i tuženica kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije.

- čitanjem obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade da je tužiteljici za mjesece kolovoz, rujan listopad 2020. na ime naknade za bolovanje za svaki od tih mjeseci isplaćen iznos od 4,257,28 kn,

- čitanjem Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad te rekapitulacije iznosa isplaćenih tužitelju na ime povrata naknada za bolovanje da je tužiteljica bila na bolovanju neprekidno od 18. veljače 2019. do 16. studenoga 2020. te da je tužitelju Zavod za mjesec kolovoz po tom osnovu za tužiteljicu refundirao iznos od 3.243,60 kn, za mjesec rujan 2.128,64 kn, a za mjesec rujan 2.128,64 kn,

- čitanjem dopisa tužitelja od 30. prosinca 2020. upućenog tuženici da tužitelj potražuje od tuženice da mu vrati utuženi iznos koji joj je nepripadno isplaćen na ime naknade za bolovanje za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020.,

- na temelju Nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo Olđa dopunjenog na ročištu održanom 8. prosinca 2022. kad je vještakinja osobno izložila i dodatno obrazložila nalaz sud je utvrdio da je tuženici kao zaposlenici tužitelja, na ime isplaćeno joj naknade za bolovanje koje je započelo 18.02.2019. isplaćeno ukupno za razdoblje odv1.8.2020. do 31.10.2020 od strane tužitelja više kuna 5.270,96 od pravilnog obračuna i refundacije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

- na temelju iskaza svjedokinje VR sud je utvrdio da je ta svjedokinja ka zaposlenica tuženika na poslovima obračuna plaće u Centralni sustav za obračun plaća – COP unosila relevantne podatke za sve zaposlenike tužitelja, pa i za tuženicu, da se za isplaćene naknade za bolovanja duža od 43 dana traži povrat isplaćenih iznosa od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, da je u ovom slučaju za tuženu RR djelomično odbijen povrat sredstava za tri mjeseca bolovanja, za osmi mjesec je traženi iznos refundiran u nešto smanjenom iznosu, a za mjesece rujan i listopad je umanjen za 50% uz obrazloženje da je bolovanje trajalo duže od 18 mjeseci, da je tada shvatila da je pogriješila prilikom obračuna naknade za bolovanje za tuženicu za ta tri mjeseca, jer prema propisima kad bolovanje traje duže od 18 mjeseci, osnovica se smanjuje za 50%, osnovica za obračun naknade za bolovanja do 18 mjeseci je 4.257,28 kuna, a kad bolovanje traje duže od 18 mjeseci tada je naknada za bolovanje 50% od tog iznosa, da zbog tog pogrešnog obračuna tužitelju nisu bili refundirani zatraženi iznosi koji su tuženici isplaćeni na ime naknade za bolovanje za mjesece kolovoz, rujan i listopad, da je u rekapitulaciji priloženoj uz dopis HZZO-a zaprimljen 23.12.2020. označila iznose koji nisu refundirani te o tome obavijestila voditelja zajedničkih poslova.

11. Sud je Nalaz vještakinje nakon što ga je u povodu primjedbi tuženice dopunila i dodatno obrazložila na ročištu održanom 8. prosinca 2022. prihvatio kao stručan i objektivan i kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

12. Prema odredbi čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 Citat, dalje u tekstu: ZOO), stjecanje bez osnove znači stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada za takvo stjecanje ne postoji pravni osnov, ili pravni osnov ima neku manu zbog koje nije valjan, ili je njegova valjanost kasnije prestala. Stjecanje bez pravnog osnova postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjenja činidbe postojao valjani pravni osnov, ali je isti naknadno otpao, pa stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kada nema pravnog temelja za određeno ispunjenje. Prema čl. 1115. kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je utuženi iznos koji je tužiteljici isplaćen po osnovu naknade plaća za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2020. stečen bez osnova, jer joj za taj iznos više isplaćeno po osnovu naknade za bolovanje zbog pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme bolovanja koje je trajalo duže od godinu dana, slijedom čega tužitelj od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije dobio povrat tog iznosa. Iz provedenih dokaza naime proizlazi da prema obračunu HZMO naknada za bolovanje za mjesec kolovoz 2020. godine iznosi kuna 3.243,60, da je tuženici 10.09.2020. isplaćeno kuna 4.257,28, dakle kuna 1.013,68 više od obračuna i refundacije od strane HZMO, da prema obračunu HZMO naknada za bolovanje za mjesec rujan 2020. godine iznosi kuna 2.128,64, da je tuženici 9.10.2020. isplaćeno kuna 4.257,28, dakle kuna 2.128,64 više od obračuna i refundacije od strane HZMO te da je prema obračunu HZMO naknada za bolovanje za mjesec listopad 2020. godine iznosi kuna 2.128,64, da je tuženici 10.11.2020. godine isplaćeno kuna 4.257,28, dakle kuna 2.128,64 više od obračuna i refundacije od strane HZMO, da joj je dakle ukupno isplaćeno 5.270,96 kuna više od obračuna i refundacije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Dakle, taj dio imovine tužitelja je prešao u imovinu tuženice, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Da je to posljedica pogrešnog obračuna naknade plaće proizlazi već i iz dostavljene dokumentacije, a posebno iz iskaza svjedokinje TR. Sud je iskaz te svjedokinje prihvatio kao vjerodostojan, jer je o svom odlučnim činjenicama iskazivala uvjerljivo i sigurno te životno i logično obrazložila zbog čega je došlo do pogreške. Njezin iskaz, iako zbog proteka vremena te uvida u relevantnu dokumentaciju nije mogla iskazivati o obračunima naknada za bolovanje i o ostalim slučajevima kad su drugi zaposlenici tužitelja koristili dugotrajna bolovanja, ne potkrepljuje tvrdnju tuženice da je tužitelj utuženi iznos isplatio tužiteljici znajući da to nije dužan učiniti, u kom slučaju se prema čl. 1112. ZOO ne može tražiti povrat stečenog bez osnova, već potvrđuje navode tužitelja da je tužiteljici isplaćeno više nego joj pripada zbog pogreške prilikom izrade obračuna plaća. U vezi s tim se prije svega napominje da je tuženica kao dokaz te svoje tvrdnje, pribavu dokumentacije koja se odnosi na obračune naknada za bolovanje za druge zaposlenika koji su bili na dugotrajnim bolovanjima, a koju je s obzirom na to da se na čl. 1112. poziva već u odgovoru na tužbu mogla zatražiti i prije podnošenja tužbe, zatražila nakon zaključenja prethodnog postupka, kad se prema čl. 299. st. 2. ZPP-a više ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, slijedom čega taj dokazni prijedlog istaknut tek u fazi glavne rasprave nije prihvaćen. Nadalje, kad bi se na temelju te dokumentacije i utvrdilo da je i u drugim slučajevima bolovanja koje je trajalo duže od godinu dana da je nekim zaposlenicima na ime naknada za bolovanje isplaćeno više nego ima po propisima pripada te da od njih nije zatražen povrat, po stavu suda, samo na osnovu toga se ne bi moglo zaključiti da je tužitelj te isplate izvršio znajući da ih nije dužan isplatiti, jer je to moglo biti posljedica propusta na koje se nije reagiralo poduzimanjem odgovarajućih pravnih radnji. Budući da iz iskaza svjedokinje TR koji je prihvaćen kao vjerodostojan nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici utuženi iznos isplaćen zbog pogreške prilikom obračuna plaća i naknada plaća zaposlenicima tuženika i da je tužitelj do saznanja o tome da joj je plaćeno više nego joj se trebalo platiti došao tek nakon što je zaprimljena obavijest HZZO-a, da joj dakle tužitelj to nije isplatio znajući da joj nije dužan platiti, nije bilo potrebe na tu okolnost provoditi i druge dokaze, pa tako niti dokaze saslušanjem tuženice i zakonskog zastupnika tuženika.

14. Kako je dakle utuženi iznos koji sada preračunat u eure iznosi 699,58 EUR stekla bez osnove, osnovan je zahtjev tužitelja za povratom tog iznosa. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, odnosno odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

15. Napominje se da je iznos iz postavljenog tužbenog zahtjeva od 5.270,96 kn, koji se prema čl. 13. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022, 88/2022 ) smatra iznosom u euru uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona te da je preračunat u eure u skladu s odredbama čl. 14. i 15. tog Zakona.

16. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata od 16.12.2006. do 31.7.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

17. Dostavljenu dokumentaciju i sudsku praksu u dijelu koji nije od značaja za rješavanje ovog spora, sud posebno ne obrazlaže u ovoj odluci

18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj prema postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje 699,58 EUR, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Kako je parnicu u cijelosti izgubila tuženica, tuženica je obvezana nadoknaditi tužitelju nastale mu troškove postupka u cijelosti, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe od 150,00 EUR na temelju Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava dva obrazložena podnesaka od 11.2.2022. i 9.5.2024., za svaki podnesak iznos od 150,00 EUR na temelju Tbr. 8/1 Tarife, trošak sastava jednog podneska od 37,50 EUR na temelju Tbr. 8/3 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 28. 2. 2022. , 7.4.2022. i 5.5.2025., za svako ročište po 150,00 EUR na temelju Tbr 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 21.10.2022. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 75,00 EUR na temelju Tbr. 9/2 Tarife, sve to uvećano za PDV od 25% u iznosu od 262,50 EUR na temelju Tbr. 46. Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 1.538,12 EUR. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

19. Zahtjev tuženice kojim potražuje naknadu parničnog troška je odbijen, jer je parnicu izgubila u cijelosti.

U Varaždinu, 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Siniši kolariću, odvjetniku u Varaždinu,

2. Tuženici po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu