Republika Hrvatska
Repubblica di Croazia
Općinski sud u Puli-Pola
Tribunale comunale di Pula-Pola
Stalna služba u Rovinju-Rovigno
Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno
Rovinj, Obala P. Budicin 4
Posl.br. Psp-60/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sudu NL, u parničnom postupku tužitelja 1. EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika 1. SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NLH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mario Biondić, odvjetnik u Puli, radi smetanja suposjeda, nakon održane glavne rasprave, uz nazočnost punomoćnika stranka dana 14. svibnja 2025., dana 16. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu stana u prizemlju kuće izgrađene na nekretnini na k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koji u zemljišnim knjigama dolazi upisan kao dva posebna dijela: • 4. Suvlasnički dio: 90/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan u prizemlju broj "1" pov. 45,61 m2 sa pripadajućim natkrivenim trijemom pov. 10,39 m2, tip-a 1392, • 5. Suvlasnički dio: 115/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u prizemlju broj "2" pov. 62,24 m2, sa pripadajućom lođom pov. 3,07 m2 tip. -a 1392, na način da su istočni, širi "portun" (kapiju) na sjevernoj strani te nekretnine na k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koji do tada nikada nije zaključavan, zaključali, a tužiteljima nisu uručili ključeve.
II. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], na način da su istočni, širi "portun" (kapiju) na sjevernoj strani te nekretnine, koji do tada nikada nije zaključavan, zaključali, a tužiteljima nisu uručili ključeve.
III. Nalaže se tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku izrade i tužiteljima uruče ključeve istočnog, šireg "portuna" (kapije) koji se nalazi na sjevernoj strani k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.
IV. Tuženicima se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanje suposjeda tužitelja predmetne nekretnine.
V. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljima troškove parničnog postupka, u iznosu od 776,79 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji svojom tužbom tvrde: da su zajedno s tuženicima suposjednici nekretnine na k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]; da žive u stanu u kući, koja se nalazi na navedenoj nekretnini; da su isključivi posjednici stana u kojem žive; da se stan nalazi u prizemlju kuće izgrađene na nekretnini; koji u zemljišnim knjigama je pogrešno upisan kao dva posebna dijela:
• 4. Suvlasnički dio: 90/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan u prizemlju broj "1" pov. 45,61 m2 sa pripadajućim natkrivenim trijemom pov. 10,39 m2, tip-a 1392, • 5. Suvlasnički dio: 115/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan u prizemlju broj "2" pov. 62,24 m2, sa pripadajućom lođom pov. 3,07 m2 tip. -a 1392.
2. Te da stranke u postupku, na nekretninu na k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja je omeđena ogradnim zidom, pristupaju s javne prometne površne označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], kroz ulaze na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica]; da se predmetni ulazi sastoje: od dva "portuna" (kapije), šireg istočnog i užeg zapadnog, a koji su međusobno odvojeni samostalnim stupom; da su sa tuženicima desetljećima mirno i neometano koristili oba navedena "portuna" za pristupiti dvorištu; zatim i njihovom stanu u prizemlju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; kojeg dakle, godinama mirno posjeduju, zajedno sa dvorištem za pristupiti stanu; da oni (tužitelji) za pristupiti stanu u prizemlju, kojeg inače drže u isključivom posjedu, prolaze redovito kroz dvorište predmetne nekretnine i pješice, koristeći oba "portuna"; a da vozilom prolaze, kroz širi istočni "portun"; da su na taj način dopremali njihovom stanu različite potrepštine, namještaj i druge nužne stvari; za normalno ostvarivanje stambene funkcije nekretnine; pri čemu da su istočni širi "portun" uvijek i redovito koristili, za dopremanje svari većeg volumena.
2.1. Nadalje tužitelji tužbom tvrde: da su na navedeni i opisani način pristupali stanu u prizemlju, sve do dana 1. listopada 2022.; da su dana 1. listopada 2022. pokušali pristupiti dvorištu i stanu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kroz istočni, širi "portun"; no da u tome nisu uspjeli, jer je širi "portun" bio zaključan i to od strane tuženika, bez njihove suglasnost; na način da: su tuženici ključem zaključali "portun"; koji ranije nije nikada bio zaključavan; zatim, da im tuženici nisu predali primjerak ključa.
2.2. Da su tuženici zaključali širi "portun", kroz koji su oni redovito pristupali nekretnini, dvorištu i stanu; da im tuženici nisu uručili ključeve "portuna"; da im je, takvim postupanjem tuženika, bitno ograničen pristup nekretnini; dodatno, da im je, opisanim postupanjem tuženika, bitno ograničen pristup dvorištu i stanu (kojeg drže u isključivom posjedu); da im je na opisani način, potpuno onemogućen pristup nekretnini (dvorištu i stanu), i to bilo kojim vozilom (npr. u slučaju nužde, dostave i dr.); i dopremanje bilo kojeg većeg predmeta (komada namještaja ili druge robe većeg volumena), u stan u kojem žive.
2.3. Od onoga dana, nakon što su utvrdili da je širi "portun" zaključan, da nisu u mogućnosti, pristupiti nekretnini na dotadašnji uobičajeni način; da su se obratili i policiji; da ih je policijski službenik, uputio da svoja prava ostvare, u redovnom parničnom postupku.
2.4. Da prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; da prema odredbi čl. 24. st. 1. ZVDSP-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Dakle, tužitelji tvrde: da opisanim postupanjem tuženika su smetani u posjedu stana u kojem žive; dakle, prolaza vozilom kroz širi "portun", te suposjeda dvorišta predmetne nekretnine radi prolaza vozilom, za pristupiti vozilom do stana; da im je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, na nekretnini; slijedom čega da su ovlašteni u ovom sudskom postupku, tražiti zaštitu svojih prava; te predlažu usvojiti tužbeni zahtjev, uz dosudu troškova postupka.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: tužbe i svih priloga uz tužbu; odgovora na tužbu sa prilozima; preslike pravomoćne presude ovoga suda P- 1090/2019-35 od 5. ožujka 2022.; zapisnika sastavljenoga na licu mjesta u [adresa], dana 25. srpnja 2022. godine predmeta ovoga suda Ovr-416/2020; potvrde Policijske postaje Rovinj – Rovigno od 31. svibnja 2024. godine; te je izveden dokaz neposrednim saslušanjem stranaka u postupku na licu mjesta dana 18. veljače 2025. godine.
3.1. Iz priložene potvrde PP Rovinj – [adresa] proizlazi: da su dana 1. listopada 2022. godine policijski službenici te iste postaje postupili po prijavi EL i tijekom obavljenog obavijesnog razgovora da je isti izjavio da je njegov otac ZL navedenog dana oko 11,15 sati zaključao ulazna vrata dvorišta obiteljske kuće na adresi njihova stanovanja u [adresa], a da OL nema ključ, te da mu je tako onemogućen ulazak u dvorište.
3.2. Iz zapisnika od 25. srpnja 2022. sastavljenog na licu mjesta u [adresa], u ovršnom predmetu ovoga suda Ovr-416/2020 proizlazi: da su navedenog dana ovršenici, ovdje sada tužitelji, uklonili svoja motorna vozila, sa svih dijelova nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; te i predali parkirna mjesta ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, DL u posjedu.
3.3. Nakon uvida u priloženu presudu pod posl.br. P-1090/2019-35 od dana 5. ožujka 2022. ( izreka, toč. III. pri kraju, redak 16-17), ovaj je sud utvrdio, da je ovdje tužiteljima, izrečena zabrana da: “ubuduće parkiraju vozila, kao i bilo koja druga vozila koja budu koristili, na bilo kojem dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],“.
4. Iz iskaza prvotužitelja proizlazi: da je od rođenja koristio predmetno dvorište i svakodnevno prolazio kroz isti; da je ranije mogao koristiti neometano prolaz kroz manji "portun" i prolaz kroz veći "portun"; da su tuženici ključem zatvorili veliki "portun"; zato, da je sa suprugom podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, jer ne mogu više proći vozilom, kroz veliki "portun", obzirom ga tuženici zaključavaju; da mali "portun" može neometano koristiti. Nadalje: da je dana 1. listopada 2022. vidio i utvrdio, da ne može proći vozilom kroz veliki "portun", kao i ranije i da je zato zvao policiju; da su policajci utvrdili: da je "portun" zaključan; i rekli mu, da se navedeno može riješiti samo na sudu; zato, da je podnio sa suprugom predmetnu tužbu. Ranije da je neometano koristio oba "portuna" za proći do stana u prizemlju; da od tada može koristiti samo manji "portun", jer se ne zaključava. Da odgovara istini, da je uslijedila odluka ovoga suda, pa i ovršni postupak, u kojima je odlučeno: da ne smije parkirati vozilo u dvorištu; i da se toga drži; da ne parkira više vozilo, u krugu dvorišta. Da mu sud pravomočnom presudom, nije zabranio ulaz u dvorište objekta, za nositi stvari koje mu trebaju, npr. "špežu", namještaj, plin i druge predmete do stana u prizemlju zgrade; jer za te potrebe, da je prirodno i normalno, da mora vozilom prolaziti kroz širi "portun" i dvorište za nositi stvari, pogotovo kad pada kiša; inače, da vozilo parkira uz kolnik ispred zgrade. Da je ranije veliki "portun" bio stalno otvoren, da je vozilom redovito nosio stvari doma; da još uvijek ima pravo proći kroz širi "portun" i kroz dvorište vozilom, sve do stana; da mu to sudskom odlukom, nije nikada zabranjeno. Da je i nakon provedene ovrhe, nosio vozilom stvari do objekta, prolazeći dvorištem do stana. Nakon što je veliki "portun" zaključan ključem, da ne može više vozilom proći kroz dvorište; a prije toga, da je vozilom neometano prolazio kroz taj veliki "portun", nekoliko puta tjedno ili mjesečno, sve ovisno o njihovim potrebama; dakle, da su i nakon ovršnog postupka, nosili autom stvari do objekta, sve ovisno o potrebama; s time, da su odmah zatim (on i supruga), vozilom izlazili iz dvorišta, prema cesti, zatim parkiralištu.
5. Iz iskaza drugotužiteljice proizlazi: da je u cijelosti potvrdila iskaz supruga; upravo onako, kako su se zapravo i odvijali predmetni događaji, a vezano za “veliki i mali portun", dvorišta objekta; da živi sa suprugom, u tom stanu 20 godina; da su autom neometano i dugi niz godina prolazili kroz mali i veliki "portun" i kroz dvorište do objekta i stana; da su autom nosili i iznosili predmete iz stana, instrumente, razglas i muzičku opremu kao i druge stvari, a sve prema potrebama. Da je ujutro dana 1. listopada 2022., vidjela tuženika SL kako vozilom, izlazi iz dvorišta; odmah zatim u nastavku, vidjela i tuženicu NLH kako ključem zatvara veliki "portun"; i to odmah, iza kako je ZL vozilom izašao iz dvorišta i vozilom krenuo prema cesti. Da se navedeno dogodilo u jutarnjim satima, dana 1. listopada 2022.; mali "portun" da je ostao otvoren; i da od dana 1. listopada 2022. ne mogu više prolaziti kroz veliki "portun" vozilom; a mali "portun" da je u nastavku nakon toga, ostao stalno otvoren. Nadalje: da su dana 25. srpnja 2022. tijekom, provedbe sudske ovrhe, izašli (ona i suprug) iz dvorišta vozilom; obzirom, im je presudom bila izrečena zabrana parkiranja u dvorištu; da oni (tužitelji) odluku suda poštuju; da im sud odlukom: nije zabranio pristup autom do dvorišta, tj. do objekta, stana; da im je nužno potrebita ta mogućnost; kada moraju nešto nositi doma, "špežu" ili neke druge stvari, npr. plinska boca ili slično; da navedeno, traje vremenski dvije minute; da ulaze autom kroz veliki “portun“ (i kroz dvorište) tj. do objekta i stana; zatim, da iz auta iznose stvari; a odmah zatim, tj. neposredno iza toga, da vozilom izlaze iz dvorišta; i da nakon ovrhe, su po potrebi dolazili do objekta vozilom, tj. samo onda kad im je stvarno ustrebalo; možda svega nekoliko puta tjedno ili mjesečno; da tuženici mogu, u svakom trenutku, sebi otvarati i zatvarati veliki "portun"; da nisu razgovarali s tuženicima o tome, jer da su odnosi među njima jako loši i trajno narušeni.
6. Prvotuženik je pred sudom naveo: da je ranije posjedovao obrt; da se bavio servisiranjem vozila, kao mehaničar i kao vulkanizer; zato, da zbog posla nije zatvarao veliki "portun"; brava “portuna“, da je postojala od ranije; da iz gore navedenih razloga, nije nikada ranije zaključavao veliki "portun"; da je presudom sud odlučio: da tužitelji ne smiju više parkirati vozilo, niti pristupiti vozilom u dvorište; i da je zato, nakon te odluke suda, zaključao veliki "portun"; jer su tužitelji ulazili vozilom u dvorište; otprilike mjesec dana, nakon provedene ovrhe, da je zatvorio ključem veliki "portun"; da je veliki "portun" bio zatvoren neko vrijeme; a nakon toga, da je bio stalno otvoren; da je veliki "portun" bio zaključan nekoliko mjeseci; a nakon što se situacija s tužiteljima smirila, da je odlučio ostaviti otvoren veliki "portun"; no i mimo toga, nakon što je veliki "portun" otključan, da je vidio: da tužitelji više ne ulaze u dvorište s pravca ulice, kroz veliki "portun; tj. da tuženici ne ulaze autom, u dvorište. Da fotografija kao list 43 predmeta prikazuje: vozilo tužitelja, do velikog "portuna" i to nakon provedbe ovrhe; i da je zato, i nakon toga: definitivno zatvorio veliki "portun"; da ne bi više tužitelji ušli vozilom, kroz veliki "portun" ; da tužitelji nemaju uopće pravo ući, kroz veliki "portun" u njegovo dvorište; i da mali "portun" nije nikad zaključavan; dakle, da je mali "portun" ostao stalno otvoren.
6.1. On je nadodao da su: nakon provedene ovrhe, tužitelji često prolazili autom dvorištem do kuće i to kad im je ustrebalo; ali da ne zna koliko puta; da su oni neometano ulazili autom u dvorište; i da je zato, ključem zatvorio veliki "portun": da je vidio tužitelje, kako ulaze vozilom kroz dvorište do kuće, pa zatim, sve do njihova stana; da su uistinu, tužitelji nešto u rukama i nosili. Da isključivo on posjeduje, sve primjerke ključeva, za bravu velikog "portuna". Da se bavi turizmom; da inače drži turiste od 1. travnja, pa do 30. listopada svake godine; da turisti redovito koriste dvorište, za svoja vozila; da turisti ljeti, veliki "portun" otvaraju i zatvaraju sami; inače preko ljeta, da on ne zatvara taj veliki "portun", zbog turista; da su turisti ljeti 2022., normalno ulazili vozilima u dvorište; da veliki "portun", tada nije nikada zaključavao; da je 1. listopada 2022. veliki "portun" bio zaključan; i da je to učinio (tj. zatvorio ključem veliki "portun") jer da nije imao više goste, tj.turiste.
7. Drugotuženica je pred sudom navela: da je pažljivo slušala sve što je govorio suprug ZL; i navela, da je on, pred sudom, iskazao istinu; da potvrđuje sve njegove navode. Da nakon provedene ovrhe: su tužitelji često prolazili vozilom kroz dvorište, ali da nisu nikada parkirali vozilo unutar, kruga dvorišta. Da je presudom suda, odlučeno: da tužitelji “niti biciklom“ ne mogu ući u dvorište; da uistinu, su (nakon navedene ovrhe) tužitelji autom nosili doma "špežu", u vrećicama; i da su oni neometano mogli prolaziti, kroz mali "portun".
8. Tužitelji u nastavku postupka tvrde: da je osnovom presude posl.br. P- 1090/2019-35, provedena ovrha; jer da je tužiteljima zabranjeno parkiranje vozila na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dvorište); ali da im istom presudom nije zabranjeno, ulaženje vozilom, radi ostavljanja stvari u stanu; i da je tuženik ZL izjavio na uviđaju održanog dana 18. veljače 2025.: da su i nakon ovrhe, tužitelji nastavno autom ulazili u dvorište; time da: nisu nikada tamo parkirali vozilo; da su ostavljali svoje stvari doma; i odmah zatim: da su oni (tužitelji) vozilom izlazili iz dvorišta, prema ulici.
9. Tuženici u nastavku postupka tvrde: da je predmetni portun tuženik zaključao zbog čestih ulazaka tužitelja, na njegovu nekretninu; da se tuženici vode predmetnom presudom, kojom je tužiteljima određena zabrana parkiranja, i to na bilo kojem dijelu njegove nekretnine; da je prvotuženik tim postupkom, zapravo zaštitio svoje vlasništvo; da nije postupao sa sviješću, da bi učinio čin smetanje posjeda; uzimajući u obzir i činjenicu da je cijelo vrijeme mali portun, bio otvoren; te da su tužitelji stalno i neometano kroz isti, mogli prolaziti pješice.
10. Na osnovu čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV) je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed; a čl. 10. istog Zakona je propisano: da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik; odnosno faktično stanje je zaštićeno pravom; slijedom radnja koja u sebi zadržava znakove svjesnog zadiranja u tuđi posjed te znakove samovlašća i nasilja mora se smatrati činom smetanja posjeda (a ne samo oštećenjem tuđe stvari), sve jer je samovlast zabranjena; dakle, nitko nema pravo samovlasno smetati posjednika odnosno posjed, a svaki onaj koji posjedniku, bez njegove volje, oduzima posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed; a ako se zadiranjem u tuđu faktičnu vlast (kad se otklone sve druge mogućnosti) može pripisati volji tuženika, onda postoji i svijest o smetanju posjeda (animus turbandi). Člankom 21. istoga Zakona je propisano: "koga drugi samostalno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja; pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.
10.1. Prema čl. 22. st. 1. i 2. istog Zakona, posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda, ovdje suposjeda, i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed. Prema čl. 24. istog Zakona, svaki suposjednik je ovlašten štiti suposjed putem suda ako ga je suposjednik isključio iz dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
10.2. Dakle, odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je: posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće; odredbom čl. 21. st. 1. istoga Zakona propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; a u čl. 21. st. 3. istoga Zakona propisano je: da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Dakle, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je da svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te da brani takvo ili slično smetanje ubuduće; a odredbom čl. 22. st. 2. istog Zakona propisano je: da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Obzirom na navedene propise, cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojem se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu; s time da čin smetanja posjeda negira već postojeću faktičnu vlast, a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, tj. znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed. Odredom čl. 24. st. 1. istog zakona propisano je: da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti; kao u ovom slučaju.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
12. Nakon svih izvedenih dokaza, posebno cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, nakon održanog ročišta na licu mjesta, te zaprimljenih iskaza saslušanih stranaka; ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
12.1. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza prvo tužitelja i drugo tužiteljice ovaj je sud utvrdio: da su tužitelji dana 1. listopada 2022. u jutarnjim satima, utvrdili: da ne mogu više pristupiti vozilom dvorištu zgrade, kroz veliki "portun", kao i ranije; jer da je veliki "portun" do dvorišta, ključem potpuno zatvoren; da je do toga jutra veliki "portun" godinama, redovito i uvijek bio nezaključan; a kroz koji su godinama mirno i neometano prolazili, za pristupiti stanu, kroz opisano dvorište; da su do tada redovito (godinama), prolazili vozilom kroz veliki "portun", i mogli neometano, pristupiti dvorištu i stanu; da su ranije dopremali njihovom stanu različite potrepštine, namještaj i druge nužne stvari, za normalno ostvarivanje stambene funkcije nekretnine jer su istočni širi "portun" uvijek i redovito koristili, za dopremanje svari većeg volumena. Na opisani način, da im je isključen u potpunosti pristup vozilom, s opisane strane dvorišta tj. sa ulične strane, prema dvorištu kroz veliki "portun", a u nastavku i dvorištem sve do njihova stana; da nemaju ključ za otvoriti bravu velikog "portuna"; slijedom zaključno, da vozilom ne mogu više pristupiti dvorištu kao i ranije, a zatim, niti do stana; dakle, jer su tuženici ključem zaključali bravu, velikog "portuna"; da im je tako, sa vozilom pristup stanu, u potpunosti onemogućen, tj. kroz veliki "portun"; da im je na opisani način: počinjen čin smetanja suposjeda stana; jer da im tuženici: nisu predali primjerak ključeva, za bravu velikog "portuna"; zbog čega oni, ne mogu više prolaziti vozilom, kroz veliki "portun", i vozilom sa stvarima pristupiti do dvorišta, a zatim i do stana, koji se nalazi u prizemlju zgrade
12.2. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza prvo tužitelja i drugo tužiteljice ovaj je sud dodatno utvrdio: da mali "portun" dvorišta, nije nikad zaključavan; dakle, da je mali "portun" ostao stalno otvoren, kao i ranije; i da su tužitelji kroz isti (gledano iz pravca ulične strane), mogli u nastavku (događaja) mirno i neometano prolaziti pješice kroz dvorište, i pristupiti stanu (i nakon nadnevka 1. listopada 2022.).
12.3. Slijedom navedenog ovaj sud drži dokazanim: da su tuženici dana 1. listopada 2022. u jutarnjim satima, ključem zaključali istočni, širi dvorišni "portun" do dvorišta kuće; koji veliki "portun", do navedenog dana, nisu nikada ključem zaključavali; da tuženici nisu nikada uručili primjerak tog ključa tužiteljima; i da zbog navedenog tužitelji, od navedenog jutra, ne mogu više pristupiti vozilom dvorištu zgrade, kroz veliki "portun", kao i ranije; a niti vozilom i stvarima mirno pristupiti svom stanu, u prizemlju objekta, kao i prije tog nadnevka; i da mali "portun" nije nikad zaključavan (niti dana 1. listopada 2022. a niti nakon toga dana); slijedom navedenog dakle, ovaj sud dodatno drži dokazanim: da je mali dvorišni "portun" (gledano iz pravca ulične strane prema dvorištu), ostao stalno otvoren, za potrebe tužitelja i tuženika.
12.4. Stoga ovaj sud zaključno drži dokazanim: da su tuženici, na opisani način tužiteljima bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti; obzirom od navedenog jutra tužitelji, ne mogu više pristupiti vozilom i stvarima dvorištu zgrade, kroz veliki "portun"; a niti vozilom pristupiti mirno kao i ranije svom stanu, u prizemlju objekta; dakle, da nisu više u mogućnosti pristupiti nekretnini, na dotadašnji uobičajeni način. Isto tako ovaj sud drži dokazanim: da su tužitelji, od navedenog jutra, kao i ranije, mogli mirno pješice pristupiti dvorištu i stanu jer; je mali dvorišni "portun" (gledano iz pravca ulične strane prema dvorištu), ostao stalno otvoren; dakle, da su tužitelji stalno, mirno i neometano mogli prolaziti pješice kroz mali “portun“, i dvorištem i pristupiti stanu te i nositi manje kupljene nužno potrebite svakodnevne stvari, do stana.
13. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja jer su njihovi navodi neposredno uvjerljivi, logični i međusobno sukladni i podudarni; osnovom kojih je ovaj sud utvrdio i drži dokazanim: da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta u zakonskom roku od 30 dana.
14. Ovaj je sud prihvatio iskrene navode iz iskaza prvotuženika i iskrene navode drugo tuženice; posebice u onom djelu kada prvotuženik tvrdi: da je nakon provedene ovrhe, zatvorio ključem veliki "portun"; nakon provedbe ovrhe dakle, da je definitivno zatvorio veliki "portun"; da ne bi tako tužitelji više ušli vozilom, kroz veliki "portun"; jer da tužitelji nemaju uopće pravo ući, kroz veliki "portun" u njegovo dvorište; da mali "portun" nije nikad zaključao; da je mali "portun" ostao stalno otvoren. Da su i nakon provedene ovrhe, tužitelji često prolazili autom dvorištem do kuće; kada im je ustrebalo, da su oni neometano ulazili autom u dvorište, pa sve do stana; da je vidio (nakon ovrhe) tužitelje, kako ulaze vozilom kroz dvorište do kuće, pa sve do njihova stana; da su tužitelji navedenih zgoda, nosili nešto u rukama. Da tužitelji nisu poštivali odluku suda i zato da: je ključem zatvorio veliki "portun"; da samo on posjeduje, primjerke ključeva, za bravu velikog "portuna"; da je 1. listopada 2022. veliki "portun" bio zaključan; i da je to učinio, tj. zatvorio ključem veliki "portun", jer nije više imao, turiste. Slijedom toga, ovaj sud cijeneći njegove iskrene navode (prvotuženika), zaključio i drži dokazanim: da je prvotuženik iskreno priznao pred sudom, da je: predmetne zgode ključem zatvorio veliki "portun"; i da pritom, nije tužiteljima predao primjerak ključeva; znajući, da tužitelji dugi niz godina mirno prolaze kroz predmetni veliki "portun" vozilom, za pristupiti dvorištu i stanu; slijedom toga, je ovaj sud dodatno utvrdio: da je on očito bio svjestan tog čina, tj. smetanja suposjeda dvorišta i stana; jer je takvim svjesnim postupanjem tužiteljima bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti dvorišta i stana; tj. prolaza vozilom kroz veliki dvorišni "portun“, kroz dvorište, pa sve do stana.
15. Ovaj je sud prihvatio iskrene navode drugo tuženice; posebice u onom djelu kada pred sudom tvrdi: da potvrđuje sve navode supruga; i da su nakon provedene ovrhe: tužitelji često prolazili vozilom kroz dvorište; pri tome da nisu nikada parkirali vozilo unutar kruga dvorišta; da su (i nakon ovrhe) tužitelji autom nosili doma "špežu" u vrećicama; zato, ovaj sud dodatno zaključuje: da je ona dakle, na taj način svojim navodima potvrdila: da samo ZL i ona u posjeduju ključ, kojim je prvotuženik zatvorio bravu velikog dvorišnog "portuna"; da je upravo ona, predmetnog jutra, zatvorila veliki dvorišni "portun", odmah iza kako je prvotuženik vozilom izašao iz predmetnog dvorišta, ispred tužitelja (upravo onako kako to navodi drugotužiteljica). Ovaj sud, cijeneći navedeno, drži dokazanim: da je tim svojim navodima drugotuženica zapravo potvrdila: da je i ona bila suglasna, da se ključem zatvori brava velikog dvorišnog "portuna"; jer svojim iskrenim navodima potvrđuje: sve navode supruga; pa one kada on tvrdi: da je ključem zatvorio, predmetnog dana veliki dvorišni "portun"; i jer se ona, od takvog postupanja prvotuženika, nije nikako pred sudom ogradila; a niti ona pred sudom tvrdi: da se protivila tome tj. da se ključem zatvori brava velikog dvorišnog "portuna". Zato ovaj sud zaključno drži dokazanim: da su tuženici prethodno, zajedno, svjesno i dogovorno odlučili: da se ključem zatvori brava velikog dvorišnog "portuna": da ne bi više tužitelji ušli vozilom, kroz veliki "portun"; pri tome držeći, i to potpuno neosnovano: da tužitelji nemaju ikakvo, pravo prolaziti, kroz veliki "portun", u njihovo dvorište; a tako sud zaključuje, jer iz izreke citirane pravomoćne presude, navedeno ne proizlazi.
16. Ovaj je sud utvrdio, da je u predmetu ovoga suda Ovr-416/2020 u kojem se pojavljuju iste stranke, uslijedila ovrha u predmetnoj zgradi, dana 25. srpnja 2022. godine (uz nazočnost stranaka i njihovih punomoćnik); kada su ovdje tužitelji, uklonili svoja vozila, sa svih dijelova dvorišta predmetne nekretnine, i predali posjed, ovdje tuženicima, svih parkirnih mjesta.
16.1. Nakon uvida u priloženu presudu pod posl.br. P-1090/2019-35 od dana 5. ožujka 2022. ( izreka, toč. III. pri kraju, redak 16-17), ovaj je sud utvrdio, da je ovdje tužiteljima, izrečena zabrana da: “ubuduće parkiraju vozila, kao i bilo koja druga vozila koja budu koristili, na bilo kojem dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],“. Osnovom navedenog ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da ovdje tužiteljima nije izrečena zabrana prolaza vozilom kroz istočni, ulični širi "portun" prema dvorištu objekta, niti prolaza kroz dvorište zgrade, a niti zabranjen pristup vozilom do njihova stana; već da je tužiteljima izrečena zabrana da: “ubuduće parkiraju vozila, kao i bilo koja druga vozila koja budu koristili, na bilo kojem dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],“; dakle, da ubuduće parkiraju vozilo na bilo kojem dijelu dvorišta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, ovaj sud dodatno drži dokazanim: da su neosnovani navodi ovdje tuženika kojima tvrde da: OL i ĆL, “nemaju uopće pravo ući, kroz veliki "portun", iz pravca ulice, u njihovo dvorište“, a sve navodno pozivajući se (u svojim navodima) na navedenu presudu; jer je ovaj sud sasvim suprotno od toga zaključio i drži dokazanim: da iz izreke citirane pravomoćne presude, navedeno ne proizlazi; jer da je ovdje tužiteljima, zapravo pravomoćnom presudom zabranjeno, da: “ubuduće parkiraju vozila, kao i bilo koja druga vozila koja budu koristili, na bilo kojem dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],“. Zabranu dakle, da u buduće parkiraju vozilo kao ili bilo koja druga vozila, na bilo kojem djelu dvorišta predmetne nekretnine. Slijedom navedenog ovaj sud drži dokazanim, da tužiteljima: nije zabranjeno ulaziti vozilom kroz veliki "portun", zatim prolaziti vozilom kroz dvorište, sve tako u nastavku, do njihova stana. Ovaj sud, dodatno drži dokazanim: da tužitelji nemaju pravo parkirati, vozilo ispred stana; što oni u naravi i poštuju; jer je dokazano: da oni to i ne čine, obzirom poštuju izreku presude; jer da oni ispred stana samo zaustavljaju vozilo, nekoliko trenutaka, radi iskrcavanja osobnih stvari iz vozila; i odmah zatim da, istim vozilom izlaze iz dvorišta; i da isto napuštaju, krećući se vozilom u pravcu ulice; u vremenskom trajanju dakle, svega nekoliko trenutaka, od ulaska u dvorište. Tako je sud zaključio: osnovom prihvaćenih navoda iz iskaza tužitelja, koji se podudaraju, sa prihvaćenim navodima tuženika; jer prvotuženik iskreno tvrdi: da su i nakon provedene ovrhe, tužitelji često prolazili autom dvorištem do kuće; kada im je ustrebalo, da su oni neometano ulazili autom u dvorište, pa sve do stana, te i izlazili iz dvorišta; da je vidio (nakon ovrhe) tužitelje, kako ulaze vozilom kroz dvorište do kuće, pa sve do njihova stana; da su tužitelji navedenih zgoda, nosili nešto u rukama; i jer drugotuženica iskreno tvrdi: i da su nakon provedene ovrhe tužitelji često prolazili vozilom kroz dvorište; pri tome da nisu nikada parkirali vozilo unutar kruga dvorišta; da su (i nakon ovrhe) tužitelji autom nosili doma "špežu" u vrećicama.
17. Ovaj je sud prihvatio iskrene navode iz iskaza tuženika tako i iskrene navode iz iskaza tužitelja kada tvrde: da je veliki dvorišni "portun" objekta bio uvijek otvoren, do navedenog jutra; da su svi oni ranije vozilima imali neometani pristup objektu; da se veliki "portun" ranije, nije nikada zaključavao ključem; slijedom ovaj sud drži dokazanim: da su svi oni godinama imali neometani pristup objektu, kroz mali i veliki "portun"; da su tuženici zajedno odlučili, da se veliki "portun" zaključi ključem; da je zatim navedeno prvotuženik i učinio, upravo navedene zgode, onako kako on iskreno tvrdi pred sudom; dakle, upravo onako kako to opisuju i tužitelji u svojim iskrenim navodima; da tužitelji ne posjeduju primjerak ključeva za bravu velikog "portuna". Slijedom svega navedenog ovaj sud drži dokazanim: da su kritične zgode, tuženici po prethodno postignutom dogovoru: navedene zgode, zaključali ključem veliki "portun"; da je upravo drugotuženica, predmetnog jutra, zatvorila veliki dvorišni "portun", odmah iza kako je prvotuženik vozilom izašao iz dvorišta (o čemu je iskazivala drugotužiteljica); i time na taj način počinili tužiteljima: čin smetanja suposjeda stana, opisano kao u izreci ove odluke; te, da su očito bili svjesni (animus turbandi) tog čina, tj. smetanja suposjeda dvorišta i stana; jer su takvim postupanje tužiteljima bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti dvorišta i stana; tj. prava prolaza vozilom kroz veliki dvorišni "portun, te prolaza vozilom kroz dvorište, sve do njihova stana; jer su tuženici takvim svjesnim postupanjem tužiteljima, bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti dvorišta i stana; dakle, prolaza vozilom kroz veliki dvorišni "portun", kroz dvorište, pa sve do stana; stoga je ovaj sud odlučio, kao u izreci.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), a kako su tuženici u cijelosti izgubili parnicu, dužni su tužiteljima naknaditi prouzročene troškove; prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Tbr. 7. st. 2. u visini od 250 bodova; tako da tužiteljima pripada jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura; jer vrijednost boda iznosi 2,00 eura; te dodatno na taj iznos 10% povišenja tarifne stavke, jer punomoćnik tužitelja zastupa više osoba; dakle, dodatno 50,00 eura; što iznosi 550,00 eura; kojem se iznosu nadodaje PDV od 25% što iznosi 137,50 eura; te i troškove održavanja uviđaja na licu mjesta u iznosu od 49,48 eura; te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 eura i za pristojbu na odluku u iznosu 26,54 eura. Dakle, tuženici su dužni solidarno tužiteljima, naknaditi prouzročeni parnični trošak, u ukupnom iznosu od 776,79 eura, u roku od 15 dana, od dana donošenja ove odluke.
19. Slijedom izloženog, valjalo je riješiti kao u izreci ove odluke.
U Rovinju, 16. lipnja 2025.
Sudac:
Roberto Uggeri
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno, od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljima po pun.
2. Tuženicima po pun.