Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Psp-4/2021-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, protiv I.tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku iz Osijeka, II.tuženice JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, radi prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, te zamjenice punomoćnika I.tuženika UĐ, odvjetničke vježbenice kod Andreasa Mlikote, odvjetnika iz Osijeka, te punomoćnika II.tuženice, uz javnu objavu dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženicima prestati uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njezinih ovlaštenja na nekretnini upisanoj u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] KUĆA BROJ 2 U BIOGRADSKOJ ULICI I DVOR sa 122 m², na način da im se zabranjuje dolaziti na navedenu nekretninu te na bilo koji način kontaktirati tužiteljicu ili osobe koje po bilo kojoj pravnoj osnovi stanuju ili borave u kući koja se nalazi na navedenoj nekretnini, a zabranjuje im se svako buduće isto ili slično uznemiravanje tužiteljice.

II. Nalaže se I.tuženiku ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II.tuženici JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade prouzročeni parnični trošak od 1.812,50 eura (tisućuosamstodvanaesteurapedesetcenti) u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troška od 250,00 eura (dvjestopedeseteura), te na ime sudskih pristojbi prema odluci suda, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 14. lipnja 2021. podnijela tužbu kojom zahtijeva da sud naloži I.tuženiku i II.tuženici da ju prestanu uznemiravati u ostvarivanju njezinih ovlaštenja na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 u [adresa] i dvor sa 122 m², na način da im se zabrani dolaziti na navedenu nekretninu i na bilo koji način ju kontaktirati ili osobe koje po bilo kojoj pravnoj osnovi stanuju ili borave u predmetnoj kući, kao i zabrana svakog budućeg istog ili sličnog uznemiravanja.

1.1. Tužiteljica tužbu obrazlaže navodeći da je predmetna nekretnina u vlasništvu njenog i I.tuženikovog sina mldb. PĐ, koji je temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-543/2015-9 od 21.10.2015. povjeren njoj na čuvanje i odgoj, a da je predmetnu nekretninu mld. PĐ stekao u vlasništvo temeljem Ugovora o darovanju broj ovjere OU-49/16 od 29.03.2016., dok su ona i I.tuženik kao njegovi roditelji stekli prava osobne služnosti i to I.tuženik pravo služnosti plodouživanja na 1/2 dijela tih nekretnina temeljem Ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 21.10.2015. broj OV-8583/15, a ona pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja, temeljem darovnog ugovora od 29.03.2016. broj OU-49/16, koje su služnosti temeljem citiranih ugovora upisane u zemljišnoj knjizi. Nadalje navodi da je I.tuženik ĆĐ, sukladno čl. 204. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a temeljem Ugovora o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015. sva svoja prava izvršavanja ovlaštenja na predmetnoj nekretnini prenio na njihovog sina mldb. SĐ i stoga on osobno ne može i ne smije izvršavati svoje ovlasti, jer je iste prenio na treću osobu svoga sina, niti može nastupati kao plodouživatelj nekretnina prema trećim osobama. Unatoč navedenom, I.tuženik uporno pokušava ući u posjed predmetne nekretnine uslijed čega uznemirava i stanare u predmetnoj nekretnini, s kojima je sklopljen ugovor o najmu, kao i nju i njezinu obitelj. Tako se I.tuženik dana 07.04.2021. u pratnji svoje supruge II.drugotuženice, pojavio na vratima i udarao po njima za vrijeme dok se u kući nalazili ona sa djecom, njezinim partnerom KĐ i podstanarkom EĐP, zbog čega je morala uredovati policija i kojom prilikom su I.tuženika upozorili da ne ulazi nasilno u kuću i da nju ne uznemirava, kao i njezinu obitelj i podstanare. Nadalje navodi da se I.tuženik drugog dana nakon tog događaja, dana 08.04.2021. unatoč svim upozorenjima, u pratnji II.tužene ponovno pojavio pred kućom oko 13,00 sati i išarao fasadu kuće, zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava. Nakon toga, I.tuženik je sa II.tuženom zaključio ugovor o najmu, iako na zaključenje takvog ugovora nije ovlašten, jer je svoja ovlaštenja temeljem osobne služnosti prenio na sina, nakon slapanja kojeg ugovora joj se II.tužena počela obraćati kao najmoprimac pozivajući se da ima pravo koristiti predmetne nekretnine kao najmoprimac. Ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava. Tijekom postupka navodi da je I.tuženik sva svoja prava izvršavanja ovlaštenja na predmetnoj nekretnini prenio na njihovog mld. sina SĐ i stoga ne smije ni na koji način izvršavati svoje ovlasti, a što znači ni nastupati kao plodouživatelj nekretnina prema trećim osobama, a osobito ne smije nju uznemiravati u ostvarenju izvršenja njezinih prava, a jednako tako niti II.tužena nema pravo nju uznemiravati u ostvarenju izvršenja njezinih prava, pa predlaže da sud donese presudu kao u izreci pod I.

2. U odgovoru na tužbu I.tuženik ĆĐ se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, navodeći da je ovlaštenik osobne služnosti plodouživanja na ½ idealnog dijela predmetne nekretnine i ne osporava da je potpisao Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja sklopljen dana 21. listopada 2015., ali od 2017. protiv svoje volje trpi da tužiteljica i zakonska zastupnica njihovog zajedničkog sina isključivo za svoj račun i za svoju korist raspolaže njegovim pravom i ubire najamnine od njegova dijela i ucjenama vezanim za viđanje sina ga prisiljava da trpi takva raspolaganja. 2018. godine priopćio je tužiteljici da radi promjenjenih oklonosti raskida navedeni Ugovor, što je tužiteljica pokušala osujetiti, na način da je podnijela prijedlog za upis tog prijenosa ovlaštenja u zemljišnim knjigama, a koji je prijedlog rješenjem Općinskog suda u Osijeku posl. broj Z-5185/2019 pravomoćno odbijen. Unatoč njegovom izričitom protivljenju tužiteljica i dalje raspolaže njegovim pravima na način da iznajmljuje njegov dio i ubire najamnine od njegovog dijela, unatoč činjenici da je Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015. raskinut, tužiteljica ga onemogućava u izvršavanju sadržaja svog prava. Onemogućavanje se sastoji od činjenice da je tužiteljica promjenila brave na predmetnoj nekretnini, čina pozivanja policije od strane tužiteljice čim se on približi nekrenini, permanentnog podnošenja lažnih kaznenih prijava protiv njega i drugih malicioznih postupaka tužiteljice i osoba koje je predložila za svjedoke prema njemu. O okolonosti podnošenja lažnih kaznenih prijava i lažnih uzbuna, vršenju ekonomskog i psihičkog nasilja nad njim od strane tužiteljice vezano za predmetnu nekretninu, protiv iste je podnesena kaznena prijava. Činjenica je da on može i smije izvršavati svoje ovlasti u skladu sa sadržajem svog prava, te osim što je ovlaštenik služnosti plodouživanja na predmetnoj nekretnini, ujedno je i zakonski zastupnik i otac vlasnika nekretnine, pa je nejasno na kojoj činjenično-pravnoj osnovi tužiteljica temelji zahtjev da mu se „zabranjuje dolaziti na navedenu nekretninu“. Pored navedenog, smatra da je sam sadržaj tužbenog zahtjeva u suprotnosti i koliziji sa pozitivnim zakonskim propisima u odnosu na zahtjev da mu se zabrani na bilo koji način kontaktirati tužiteljicu, pa upire na članak 108., 111., 119. i druge članke iz Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19) koji u bitnome govore o nužnosti pravovremene, brze i točne komunikacije između roditelja, ovdje tužiteljice i njega. U odnosu da se njemu koji je otac i z.z mlt. vlasnika nekretnine, zabrani kontaktirati osobe koje po bilo kojoj pravnoj osnovi borave u nekretnini, značilo bi kršenje osnovih sadržaja roditeljske skrbi u smislu čl. 92., 97., 99. i dr. članaka Obiteljskog zakona na njegovu štetu i njegova mlt.sina. Primjećuje da tužiteljica u tužbi nije decidirano istaknula baš niti jedan pravni osnov po kojem zahtijeva pravnu zaštitu u tužbi, pa je tužbeni zahtjev nerazumljiv i ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, budući se sadržaj prava ploodouživanja sastoji u ovlasti nositelja da se u pogledu neke stvari njome služi u skladu sa njezinom namjenom (čl. 203. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Kontaktiranje tužiteljice ili osoba koje borave ili stanjuju u predmetnoj nekretnini ne onemogućuju ovlaštenika služnosti u izvršavanje te služnosti pa je u ovom dijelu potrebno pozvati tužiteljicu na ispravak ili dopunu tužbu. Ovo tim prije što bi se usvajanjem tako postavljenog tužbenog zahtjeva njega onemogućilo u izvršavanju pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-543/2015 prema kojoj se susreti i viđanja njega i mlt. djeteta odvijaju sukladno sporazumu tužiteljice i njega. Dakle, u samom procesu postizanja sporazuma glede viđanja i susreta oca i djeteta potreban je prethodno uspostavljeni kontakt između roditelja mlt. djeteta, pa u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice može otežati izvršenje navedene presude. Tužbeni zahtjev je istodobno neodređen s obzirom da nisu poimence određene osobe koje borave ili stanjuju u predmetnoj nekretnini. Naime, vlasnik predmetne nekretnine je mlt. sin tužiteljice i njega, pa za slučaj ako bi on (mlt.sin) stanovao u predmetnoj nekretnine, to bi opet onemogućilo provedbu pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-543/2015 glede susreta i viđenja oca i sina. Neovisno o tome što tužiteljica nije označila pravni osnov tužbe, isticati će prema njoj sve prigovore koje može isticati nositelj prava osobne služnosti na alikvotno određenom dijelu poslužne stvari prema osobi koja mu nešto zabranjuje ili od njega nešto traži da učini. Nije točno da on uznemirava tužiteljicu u izvršavanju prava služnosti plodouživanja. Naime, tužiteljica svoju pravnu zaštitu temelji isključivo na tvrdnji da on nema pravo plodouživanja na predmetnoj nekretnini zbog prijenosa ovlaštenja na vlasnika nekretnine (zajedničkog mlt. sina), međutim prijenos prava služnosti nije moguć u smislu čl.202.st.1. ZVDSP-a, no moguće je u smislu čl.204.st.2. ZVDSP-a pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svih (ili dijela) ovlaštenja koje ima plodouživatelj na poslužnoj stvari, a u u praksi to bude najčešće kada nositelj služnosti vlastitim ukućanima omogući uživanje poslužne stvari. Sukladno čl.237-245. ZVDSP-a, zakonodavac je propisao zatvoreni krug pretpostavki pod kojima služnost prestaje njezinom ovlašteniku. Njemu nije prestala služnost po niti jednom od navedenih pravnih osnova iz čl. 237-245. ZVDSP-a, a tužiteljica također ne navodi bilo koji od navedenih osnova kao razlog za prestanak služnosti. Upravo je to razlog zbog kojeg on i nadalje ima sve ovlasti nositelja služnosti, neovisno o tome što je mlt. sinu prenio ovlaštenje, a to sve iz razloga što osobna služnost nije prestala i dalje je upisana u zemljišnoj knjizi kao teret poslužne nekretnine za njegovu korist. Osim toga, on je opozvao (raskidom) mlt. sinu ovlast koju mu je prenio iz vlastitog prava plodouživanja. Uvidom u Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015. proizlazi da predmetni pravni posao nema ugovorenu naknadu, trajanje, kao niti posebnu svrhu prijenosa. Odredba koju valja primijeniti u ovoj parnici je propisana čl.180.st.1. ZVDSP-a, a prema kojoj novija služnost (tužiteljice) ne može ograničiti izvršavanje one služnosti koja je prije nje u prvenstvenom redu (I.tuženika). Dakle, on kao ovlaštenik služnosti ima sva prava glede poslužne nekretnine kao i tužiteljica, i to na način da je on samostalni nositelj svojeg dijela prava plodouživanja (čl.203.st.5. ZVDSP). U smislu ranije navedenih zakonskih odredbi, zahtjev tužiteljice kojim traži zabranu pristupa poslužnoj stvari kosi se sa njegovim samostalnim pravom, koje ga ovlašćuje služiti se tom istom stvari u skladu sa njezinom namjenom i prema veličini prava plodouživanja. Iz tužbe uopće ne proizlazi da bi on svojatao više prava nego što ga ima temeljem upisane osobne služnosti, već izvodi pravo na suposjedovanje („dolazak na nekretninu“) poslužne stvari iz svog prava plodouživanja i to mu pravo ne može nitko uskratiti. U svrhu potpunijeg činjeničnog stanja treba istaknuti da tužiteljica predmetnu (cijelu) nekretninu iznajmljuje trećim osobama, dok vlasnik nekretnine (dijete) stanuje na adresi različitoj od adrese na kojoj se nalazi predmetna nekretnina. Motiv za pokretanje ove parnice očigledno leži u poremećenim odnosima bivših bračnih drugova, a tužba je reprezentativni pokazatelj obijesnog parničenja, pa stoga predlaže odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, ukoliko isti ranije ne bude odbačen.

3. U odgovoru na tužbu II.tuženica JĐ navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe kako se u konkretnom slučaju radi o (lat.) „actio confessoria“ reguliranoj čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje ZV) tj. o tužbi kojom ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršenju toga prava priznanje i trpljenje izvršavanja ovlaštenikovih prava na poslužnoj stvari kao i tražiti propuštanje činjenja na poslužnoj stvari svega onoga što je zbog ovlaštenikovog prava dužan propuštati. Odredbom čl. 180. st. 1. ZV-a propisano je da jedna nekretnina može biti opterećena s više služnosti, ali novija služnost ne može ograničiti izvršavanje onih koje su prije nje upisani u prvenstveni red u zemljišnim knjigama. Uvidom u ranije priloženi z.k. izvadak za nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni odijel Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], br. zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi „KUĆA BROJ 2 U BIOGRADSKOJ ULICI I DVOR.“ ukupne površine 122 m² jasno proizlazi da je pod „C“ Teretovnica r.br. 1.1 uknjiženo pravo plodouživanja u korist I.tuženika nad ½ predmetne nekretnine i to dana 26. listopada 2015. dok bi pravo plodouživanja u korist tužiteljice nad predmetnom nekretninom bilo uknjiženo tek 29. ožujka 2016. pod r.br.

2.1, pa se dakle radi o novije uknjiženoj služnosti, pa stoga tužiteljica nema pravo, te nije niti dopušteno konfesornom zaštitom tražiti ograničavanje I.tuženikovog izvršavanje njegovih ovlasti i to ranije upisanog prava plodouživanja nad predmetnom nekretninom, a pogotovo nema pravo na takvu vrstu zaštite pod danim okolnostima za cijelu nekretninu posljedično čemu je već sada indicirano tužbu i tužbene zahtjeve odbaciti kao nedopuštene / podredno odbiti kao u cijelosti neosnovane. Napominje da tužiteljica nema pravo plodouživanja nad cijelom predmetnom nekretninom posljedično čemu također nema pravo a niti je dopušteno konfesornom zaštitom od nje tražiti prestanak uznemiravanja vezano za cijelu predmetnu nekretninu tj. i za onaj dio nekretnine na kojem tužiteljica nema ovlasti upisanog plodouživanja. Između ostaloga, iz historijata odnosne tužbe doista nije jasno na koji način bi to ona tobože smetala tužiteljicu u izvršavanju njezinih ovlasti obzirom da je poprilično sigurno da se samo pratnjom I.tuženika ne može smetati a pogotovo iz razloga što je I.tuženik također ovlaštenik prava plodouživanja nad ½ predmetne nekretnine. Ukazuje na odredbu čl. 234. ZV-a a koja odredba nameće upravo tužitelju teret dokazivanja uznemiravanja u izvršavanju ovlaštenja a što u konkretnom slučaju tužiteljica uopće nije dokazala. Tijekom postupka stavlja prigovor prekluzije u odnosu na isprave koje je tužiteljica priložila dana 23.03.2022., ali i ona dostavlja odluke sudova koji demantiraju istinitost dostavljenih isprava. Napominje da I.tuženik nema nikakvu mjeru zabrane viđanja i kontaktiranja sina, te su sudski vještaci u postupku Pob-144/18 koji se vodio kod Općinskog suda u Puli dali jasnu uputu da se mora staviti naglasak na viđanje I.tuženika i njegova mlt.sina, a koje viđanje tužiteljica opstruira do mjere da ju tobože uznemirava okolnost da I.tuženik dolazi na nekretninu kako bi vidio svoga sina. Navodi da dostavlja dokaz da je invalid s obzirom na iskaz tužiteljice da bi ona ulazila u nekretninu, lupala po vratima nekretnine, u nekretnini vrijeđala osobu EĐP etc.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze koje su stranke predložile te je saslušao tužiteljicu, I.tuženika ĆĐ, II.tuženicu JĐ (na ročištu od 16.03.2022. list 74.-83.) svjedoke ĐĐ, ŽĐ, ČĐ, NĐ, RĐ i TĐ (svi na ročištu od 13.05.2025. list 350. - 355.), izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5. -6., 28.-29., 40.-41.), ovjeru Ugovora o najmu OV-6113/2021 (list 7.-8.), presudu P Ob-543/2015-9 od 21.10.2015. (list 9.), Ugovor o osnivanju osobne služnosti plodouživanja (list 10. -11.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Z-8293/15 od 27.10.2015. (list 12., 213.-214), Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015. (list 13., 123., 210.), Ugovor o najmu od 03.05.2021. (list 14. -19.), dopis II.tuženice (list 20.), Ugovor o osnivanju osobne služnosti stanovanja od 21.10.2015. (list 21., 211.-212.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Z-5185/2019 od 29.03.2019. i broj Z-12113/2021 od 12.07.2021. (list 30.-31., 49.-50., 180.-183), Raskid ugovora o prijenosu prava plodouživanja od 01.10.2020. (list 32.), Sporazum o raskidu ugovora o prijenosu ovlaštenja plodouživanja (list 34. i 134.), Ugovor o najmu kuće (list 35.-37.), kaznena prijava (list 38.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Z-13454/2021 od 14.09.2021. (list 51. - 52., 184.-185.), presudu Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-543/2015-9 od 21.10.2015. (list 61. i 209.), presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-483/2021-2 od 13.07.2021. (list 67.-69. i 118.-120.), rješenje Županijskog suda u Koprivnici broj Gž Zk-126/2022-2 od 23.02.2022. (list 85. -86., 188.-190.), nalaz KBC Zagreb (list 89.), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KMP-DO-370/2017 od 18.05.2018. (list 90.-83.), rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj R1 Ob-140/21-32 od 09.11.2021. (list 94.-108.), nalaz i mišljenje psihologa (list 110.-112.), zapisnik CSS Zagreb – Podružnica Susedgrad od 23.08.2021. (list 113.), preslike fotografija i poruka (list 114.-117.), obavijest ODO u Puli-Pola broj KMP-DO-346/2018 od 13.04.2019. (list 121.), obavijest II Policijske postaje Osijek od 11.12.2020. (list 122. i 136.), rješenje ODO u Puli-Pola broj KPz-DO-135/2021 od 31.01.2022. (list 124. -129.), opomena pre tužbu (list 130.-131), očitovanje (list 133.), rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-611/2021-2 od 29.12.2021. (list 139.-145.), nalaz vještaka (list 147.-164.), rješenja od 15.02.2022., 19.10.2022. (list 165. -167.), oglas o najmu (list 168.-179.), podnesak na Z-17288/2021 od 11.10.2021. (list 186.), očitovanje (list 197.), dopis II Policijske postaje Osijek broj 511-07-23-64-37/22 od 09.03.2022. (list 192.), posebno izvješće (list 193.), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 07.04.2021. sa dokumentacijom (list 195.-208., 217.-222.-312), Ugovor o darovanju (list 215.-216., 259.-260.), rješenje Centra za socijalnu skrb Osijek Klasa:UP/I-552-04/15-09/38 od 25.02.2016. (list 261.), presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1093/2021-12 od 30.01.2023. (list 330.), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1504/2023-4 od 26.11.2024. (list 356.- 360).

4.1. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 13. svibnja 2025. punomoćnik tužiteljice je izjavio da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka KĐ.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zaštitom u ostvarivanju njenih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini na način da sud zabrani dolaziti na nekretninu I.tuženiku i II.tuženici, te kontaktirati s istom ili osobama koje po bilo kojoj pravnoj osnovi stanuju ili borave u toj nekretnini i zabrana svakog budućeg istog ili sličnog uznemiravanja.

6. Između stranaka nije sporno:

- da su tužiteljica i I.tuženik bivši bračni drugovi čiji je brak prestao temeljem presude Općinskog suda u Osijeku P Ob-543/2015-9 od 21.10.2015. i da zajedničko mlt. dijete sin SĐ se povjerava majci i zakonskoj zastupnici, ovdje tužiteljici, da s njom živi, a susreti i druženja djeteta sa ocem, ovdje I.tuženikom, odvijati će se sukladno roditeljskom sporazumu,

- da su predmetne nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 2 u [adresa] i dvor od 122m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu SĐ mlt. SĐ, sina tužiteljice i I.tuženika,

- da je na predmetnim nekretninama dana 26.10.2015. uknjiženo pravo plodouživanja na ½ dijela za korist I.tuženika, temeljem Ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 21.10.2015. pod Z-8293/15,

- da je na predmetnim nekretninama dana 29.03.2016. uknjižena osobna služnost – pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja temeljem Darovnog ugovora od 29.03.2016. broj OU-49/16 u korist tužiteljice, pod Z-7700/2016.

7. Među strankama je sporno to da li I.tuženik ima pravo izvršavanja ovlaštenja na predmetnoj nekretnini i nastupati kao plodouživatelj te nekretnine, te dolaziti na istu, kao i II.tuženica, odnosno onemogućavati i uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njenog prava ovlaštenja osobne služnosti – plodouživanja, uporabe i stanovanja, kao i kontaktirati osobe koje po bilo kojoj pravnoj osnovi koje stanuju ili borave u predmetnoj nekretnini.

8. Iz iskaza tužiteljice sa ročišta od dana 16.03.2022. proizlazi da su ona i I.tuženik roditelji mlt. SĐ, koji je vlasnik nekretnine u [adresa], a mlt. dijete je njoj povjereno na čuvanje i odgoj. 2021. godine je predmetnu nekretninu iznajmila MĐ, koja je i sada u najmu navedene nekretnine. U nekretnini su živjeli ona i sin do 2017. godine kada su odselili u [adresa] zbog njenog posla. Zadnje dvije godine počela su uznemiravanja vezano za tu nekretninu od strane I.tuženika u čemu mu se pridružila i sadašnja supruga II.tuženica, koja su se sastojala u tome da su slali poruke najmoprimcu da će ju izbaciti van i iznijeti na silu. Napominje da se protiv I.tuženika kod suda u Puli vodi kazneni postupak povodom podignute optužnice zbog obiteljskog nasilja protiv nje i njihovog zajedničkog sina SĐ, a također se i kod ovog Suda vodi više kaznenih postupaka protiv I.tuženika i to za nametljivo ponašanje i prijetnju. Najmoprimac MĐ joj je dostavila poruke I.tuženika i to je sve na Državnom odvjetništvu u Puli, te je ista išla na policiju u vezi tih prijetećih poruka od strane I.tuženika, a u ODO su joj rekli da je prekasno prijavila, jer je to trebalo prijaviti u roku od tri mjeseca. Napominje da joj je I.tuženik pisao razne poruke, da se iseli iz nekretnine, iznoseći laži protiv nje i njenog partnera i djeteta. Napominje da iako I.tuženik nema nikakvo pravo u odnosu na predmetnu nekretninu, jer je to pravo prenijeto na njihovog zajedničkog sina SĐ, ipak je kod javnog bilježnika u Zagrebu sačinio Ugovor sa II.tuženom o pravu plodouživanja, gdje nije pokazao Ugovor da je prenio sve ovlasti i prava plodouživanja na zajedničko dijete, zbog čega je obavijestila Javnobilježničku komoru i podnijela prijedlog za upis Ugovora od 21. listopada 2015. u zemljišne knjige, ali su joj objasnili da se inače takvi prijedlozi ne upisuju. I.tuženik se prijavio na adresi u [adresa] i prijavio i II.tuženicu na tu adresu, a ona je to prijavila policiji kao prekršaj i iste je odjavila sa te adrese, ali je I.tuženik to ponovno napravio, te je ponovno odjavljen i tamo ne živi, već je u kući najmoprimac MĐ, koja plaća najamninu vlasniku mlt. SĐ. U spis prilaže preslike fotografija kao dokaz uznemiravanja, a radi se o oštećenju imovine razvaljivanjem brave i pisanjem natpisa po fasadi kuće („Ova kuća nije za najam!“, „ ĆĐ, njegov broj telefona“ i „ SĐ, tata te voli“) zbog čega je I.tuženiku izdan kazneni nalog. Vrata kuće su popravili i prefarbali fasadu da se slova ne vide, jer su se susjedi okupljali i svi su to gledali, a vidjela je kako II.tužena sjedi u autu i slika I.tuženika dok je šarao fasadu i on se s time hvalio na svom profilu Facebooka. Napominje da je I.tuženik napravio neki ugovor bez njenog pristanka o raskidu Ugovora o prijenosu ovlaštenja plodouživanja na njihovog sina mlt. SĐ, koji predaje u spis i napominje da je jasno I.tuženiku dala na znanje da nije dala pristanak na taj sporazum o raskidu. Dana 07. travnja 2021. nakon operacije žuči je bila u predmetnoj kući zajedno sa mlt. SĐ i svojim novorođenim djetetom, sadašnjim suprugom i ostatkom njegove obitelji, kojom prilikom su došli I.tuženik i II.tuženica i udarali po ulaznim vratima, odnosno oboje su bili pred vratima, ali ne zna tko je udarao na vrata, te se najmoprimac MĐ prepala, a mlt. SĐ je vidio I. i II.tužene sa prozora. Pozvali su policiju, nisu izlazili, a policija je upozorila I. i II.tužene, ali su se oni vratili, te su pozvali policiju i svi išli zajedno u Policijsku postaju gdje su bili do 22,00 sata, nakon čega su otišli kući i rečeno im je ako se I.tuženik i II.tužena ponovno pojave, da im jave, a njen odvjetnik je poslao dokumente policiji u vezi prava koje I.tuženik nema da ulazi u nekretninu, a pogotovo ne nasilno. Navodi da protiv mlt. SĐ, kao vlasnika nekretnine, nije pokretan nikakav parnični postupak u svezi prava vlasništva, ali napominje da je kod suda u [adresa] bilo više postupaka u vezi nekih kleveta itd, također je I.tuženik navodio da je bitno osiromašio i da mu treba nekretnina, ali su sve te tužbe odbačene. Navodi da u zadnje vrijeme majka I.tuženika FĐ, uznemirava najmoprimca MĐ navodeći da će se ona useliti u kuću. Navodi da je I.tuženik imao zabranu prilaska njihovom djetetu mlt. SĐ, a i za ČĐ je na sudu u [adresa] također rečeno da nije dobro da viđa dijete. Odnosi između nje i I.tuženika su znatno poremećeni, te se konstantno događaju nekakve prijave i prijetnje od strane istoga, kao i uvrede u odnosu na nju i njenu sadašnju obitelj. Mlt. SĐ je odličan učenik i postoji pozitivno mišljenje Centra za socijalnu skrb, škole, nogometnog kluba koji pohađa, te je Centar za socijalnu skrb dao mišljenje da dijete treba povjeriti majci. Navodi da je kod razvaljivanja vrata predmetne kuće bila nazočna najmoprimac MĐ, koja je rekla da je to napravio I.tuženik i s njim je bila II.tuženica, koji su ušli u kuću i vrijeđali gospođu MĐ. Na upit da li je I.tuženik ikada na njezinu štetu ili na štetu zajedničkog sina SĐ pravomoćno osuđen, izjavljuje da je isti dobio kazneni nalog na koji se žalio, a drugi postupci su u tijeku, te da se na sudu u [adresa] nije pojavio navodeći kao razlog njegove zdravstvene probleme i rasprava će biti u 6. ili 7. mjesecu 2022., te joj je sutkinja rekla da ima dovoljno dokaza da ga proglasi krivim i ako nastavi sa ponašanjem kao do sada, da će mu se odrediti istražni zatvor. Navodi da je I.tuženik imao zabranu približavanja djetetu, a također i da bilo razdoblja od godinu dana i više kada I.tuženik svojevoljno nije dolazio vidjeti svoga sina SĐ, a njoj je sve navedeno prouzročilo oštećenje zdravlja, te joj je dijagnosticiran akutni stres i poremećena joj je funkcija štitnjače nakon tih događaja, zbog čega traži zabranu kontaktiranja u odnosu na predmetnu nekretninu. Predmetna nekretnina je u vlasništvu mlt. sina SĐ, koji je njoj povjeren od strane suda na skrb i čuvanje, te ona vodi brigu o toj nekretnini, a tako je I.tuženik napisao i u prijenosu ovlaštenja plodouživanja, te ona ima plodouživanje i pravo stanovanja, a tu kuću su sagradili ona i I.tuženik zajedno. Postupak radi podjele bračne stečevine nije vođen, već je I.tuženik otišao kod odvjetnika i predlagao sadržaj ugovora, a ona je samo došla i potpisala taj Ugovor i nije joj palo na pamet da će on djetetu nešto prenijeti, a onda svim silama pokušati oduzeti. Kuća je bila trošna i stara kada su se vjenčali 2007. i bila je u vlasništvu I.tuženika, a kuću su renovirali od novaca koji su dobili u svatovima od nekih 20.000 eura, uz novce koje su njih dvoje imali i uz pomoć njenog oca, te su podigli dva kata na kući. Pri rastavi je rečeno da će kuća biti djetetova. Pojašnjava da je prvo kuća bila vlasništvo I.tuženika, a on ju je prepisao na nju, a ona na njihovog sina SĐ, dok je I.tuženik svoje ovlasti plodouživanja također prenio na njihovog sina SĐ.

9. Iz iskaza I.tuženika sa ročišta od dana 16.03.2022. proizlazi da su on i tužiteljica roditelji mlt. SĐ, koji je vlasnik predmetne nekretnine u [adresa], na kojoj nekretnini tužiteljica ima pravo plodouživanja i stanovanja na ½ polovini nekretnine. Kada je dolazio na predmetnu adresu to je napravio sam da bi vidio sina SĐ, a ne da bi nekoga tamo uznemiravao, a što se odnosi na događaj od 07.04.2021. i 08.04.2021. Tadašnja sudska odluka je bila da će dijete viđati po dogovoru i nije bilo nikakve određene mjere u tom periodu, te je saznao da je tužiteljica u Osijeku sa djetetom i htio je vidjeti svog sina koji ima 12 godina, dok prije toga dijete nije vidio 8 do 10 mjeseci. S njim je tom prilikom bila njegova sadašnja supruga – II.tuženica i on ju je zamolio da ide s njim upravo zbog neistina koje bi se mogle upotrijebiti protiv njega. Došao je pred kuću u kojoj je bilo 5 do 10 osoba i to partner tužiteljice, dva brata, otac, on je pokucao a oni su gledali odozgo, te mu je II.tuženica rekla da odu, ali on to nije htio, je je smatrao da kao plodouživatelj ima pravo biti tamo i htio je vidjeti dijete, međutim oni su zvali policiju. Protiv njega se vodi par kaznenih postupaka, koje je pokrenula tužiteljica na prijedlog njezinog izvanbračnog supruga KĐ i njegove obitelji, da bi se njega riješili, strpali u zatvor i prisvojili nekretninu, jer oni svi žive u toj nekretnini u [adresa] u [adresa]. Tamo živi i gospođa E koja je njihova obitelj, odnosno pretpostavlja da su u nekom odnosu. Ta nekretnina se sastoji od tri stana od 56 m² u prosjeku svaki. Postupak bračne stečevine nije vođen i istina je da je tu nekretninu prepisao na dijete, ali se pokajao, odnosno nije se pokajao što je djetetu prepisao tu nekretninu, nego zbog svega ovog što se događa i zbog toga što od nekretnine njegovo dijete nema ništa materijalno, a u globalu niti on, već korist od nekretnine imaju tužiteljica i njen partner i njegova obitelj. Točno je da su taj dan završili na policiji na informativnom razgovoru, ali nije narušavao javni red i mir, već su ga u policiji zamolili da to rješavaju na sudu. Slijedeći dan je opet došao u [adresa] u [adresa] i ne osporava da je pisao po fasadi kuće iz revolta, jer nije mogao vidjeti dijete i zato što su mu se ukućani tužiteljice smijali. Ušao je u auto da krene, ali je uzeo sprej i napisao na fasadi „ SĐ tata te voli“, „Ova kuća nije za najam“. Navodi da je ta kuća njegovo obiteljsko nasljeđe, a kupila ju je njegova majka od sredstava koje je dobila na ime odštete u svezi smrtnog stradavanja njegovog oca u prometnoj nesreći. On je po struci vozač kamiona i kuću je prepisao na dijete sa željom da tužiteljica i dijete budu osigurani, ali se dogodilo da sada obitelj njezinog partnera živi u toj kući prijete mu. Njegovo pisanje po fasadi kuće su tužiteljica i njezina obitelj prijavili policiji, a njega nazvali sa skrivenog broja „Što ste pisali, pisali ste“. Što se tiče navoda o razvaljivanju brave može reći da je 2020. došao iz Zagreba u Osijeku, tražio je savjet odvjetnika i rečeno mu je da s obzirom da ima pravo plodouživanja, da ima pravo koristiti se objektom u [adresa] u [adresa], te došao do kuće u [adresa], ali nije mogao sa svojim ključem ući u kuću, a nije bio obaviješten da je promijenjena brava, te je zvao bravara koji nije mogao doći odmah, već tek sutradan, te je zaključio da nitko ne stanuje u kući i primijenio institut samopomoći, pokidao bravu i ušao u kuću gdje je zatekao nečije stvari i zaključio da netko koristi prizemlje kuće, dok su prostorije kata kuće bile zaključane, o čemu se sam išao prijaviti u policiju da utvrde tko koristi objekt. Napominje da su tada bili još jedni podstanari u potkrovlju kuće, kojima je objasnio situaciju, dao vlasnički list i oni su odselili u roku od dva tjedna iz kuće. Nije znao da je E u nekom dogovoru sa tužiteljicom, mislio je da je normalan podstanar, te joj je objasnio situaciju, ali ga je ona počela prozivati obiteljskim nasilnikom i primijetio je da ima empatiju prema tužiteljici. Protekom nekog vremena poslao je tužiteljici par "sms" poruka, gdje joj je objasnio kronologiju nekretnine i preporučio da se ode savjetovati sa odvjetnikom, da je E dovedena u zabludu. Tužiteljicu je obavijestio da će se doseliti u nekretninu, jer je zapao u siromaštvo i određene financijske probleme, a tužiteljica je na brzinu sačinila ugovore, dva tri dana prije nego što će on doći, i to sa E i drugim podstanarima, da im iznajmljuje cijelu kuću, a E je i danas u kući, te je uspio naslutiti iz izjave E da je neki novac dala gospodinu KĐ i tužiteljici i da joj nije opcija da napusti taj objekt jer je puno uložila. E je promijenila priču i rekla da će ga tužiti za uznemiravanje, a on joj je napisao da može imati opravdanje da je bila u zabludi, sve dok je on nije upoznao sa stvarnim stanjem, na što mu je rekla da ne mogu ući u kuću, a on joj rekao da će primijeniti institut samopomoći i samoobrane i napisao da ako mu ona bude predstavljala opasnost, da ću je iznijeti na ulicu, a da za tim nema potrebe i da se trebaju dogovoriti. Nikada ju nije htio izbaciti, već je htio dogovor da vidi koliko je plaćeno, za što i kome. On ima pravo plodouživanja na predmetnoj nekretnini, a ovlast koju je dao mlt. SĐ za izvršavanje ovlasti plodouživanja u njegovo ime, je povukao 2018. godine, a povod je bio preseljenje djeteta u [adresa], a također su nastali značajni problemi vezano za kontakt njega i djeteta zbog čega je 2018. podnio tužbu, a nakon toga je uslijedio kontranapad tužiteljice na savjet njezina partnera KĐ, koja je je podnijela 5 kaznenih prijava protiv njega, a sada ih ima 10-ak. U Zagrebu je podstanar, par puta je prijavio boravak u Osijeku i tužiteljica je sama priznala na današnjem ročištu da ga je protupravno odjavila. U kući u [adresa] u [adresa] su tri stana, a on u Zagrebu plaća podstanarstvo 3.000,00 kn, dok tužiteljica i dijete žive u [adresa], a on može živjeti i raditi u Osijeku s obzirom da je vozač kamiona i zaposlen u tvrtki. Napominje da se prije dolaska dana 07. travnja 2021. najavio tužiteljici putem sms poruke, a kako je vozač kamiona, kod njega u automobilu ima sav alat, pa tako i sprej koji nije bio unaprijed pripremljen. Navodi da mlt. sina SĐ nije vidio 7,8 mjeseci, jer od strane tužiteljice nije bilo pozitivnog odgovora bilo je i izbjegavanja odgovora, te se vodi nekoliko postupaka radi viđanja djeteta, po njegovom prijedlogu. Nikada nije bio osuđivan i jedino ima dva prekršaja u prometu. Pojašnjava da kada je prenio svoje ovlasti na sina SĐ, nije se htio odreći služnosti na toj nekretnini, te je odobrio da iznajmi ½ dijela njegove nekretnine, što u naravi čini 1 i pol stan, te je otvorio račun na mlt. SĐ, iz čega bi iznos najma jednog stana bio uplaćivan na taj račun, a za ½ drugog stana bi se pokrivali tekući troškovi, ali je na traženje tužiteljice, koja se žalila na financijske probleme, prepisao svoje ovlasti plodouživanja na SĐ, da olakša njoj iznajmljivanje nekretnine, ali je to povukao 2018. kada je tužiteljica protiv njega podnijela 5 kaznenih prijava. Navodi da njegova majka FĐ povremeno obiđe predmetnu nekretninu da vidi tko živi u njoj i da eventualno vidi unuka, a kojoj je napismeno dao Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da može stanovati u toj kući [adresa] u [adresa], ali je sada ne može koristiti, kao što je i on ne može koristiti. Navodi da je u međuvremenu podnio tužbu za predaju u posjed predmetne nekretnine protiv tužiteljice (postupak P-1093/2021, ukinuta presuda postupak nastavljen pod novim brojem P-69/2025).

10. Iz iskaza II.tuženice JĐ sa ročišta od dana 16.03.2022. proizlazi da osporava da su ona i njen suprug I.tuženik uznemiravali tužiteljicu glede nekretnine u [adresa] i smatra da tužba za podlogu ima ostvarivanje materijalne koristi na štetu I.tuženika, a sada i nje, kao i na štetu I.tuženikova sina mlt. SĐ, iz razloga jer tužiteljica iznajmljuje tri stana i ubire najamnine isključivo za sebe i svoju korist, a vlasnik nekretnine je mlt. SĐ, dok je njen suprug I.tuženik ovlaštenik služnosti prava plodouživanja na ½ idealnog dijela navedene nekretnine. Napominje da tužiteljica prema stanju zemljišne knjige ima kasnije upisanu služnost, tako da joj ne pripada ovakva vrsta zaštite kako to traži tužbom. Ne radi se o uznemiravanju, nego o pokušaju njenog supruga I.tuženika da vidi svoje dijete, uz napomenu da postoji sudska odluka da dijete viđa prema sporazumu roditelja, a tužiteljica ta viđanja opstruira. Ima o tome saznanja od 2018. godine, otkada je u intenzivnijem odnosu sa I.tuženikom, a kasnije su se vjenčali. Navodi da tužiteljica diže tenzije, stalno zove policiju i stvara utisak žrtve i prikazuje sebe žrtvom, jer ima dijagnosticiran narcisoidni poremećaj osobnosti, što je navedeno u vještačkom nalazu u sudskom predmetu na Općinskom sudu u Puli. Bila je nazočna događajima 07. i 08. travnja 2021. kada je bila sa suprugom-I.tuženikom. Naime, I.tuženik je poslao sms poruke da bi došao vidjeti sina, a obzirom da nije imao povratnu informaciju, došao je vidjeti sina na adresu [adresa] u [adresa] i tom prilikom je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu za nametljivo ponašanje 07. travnja 2021. i sjeća se da su išli u policijsku postaju, a kasnije su prošli pokraj kuće i tužiteljica je ponovno zvala policiju i ponovno su išli u policijsku postaju, a nije utvrđeno narušavanje javnog reda i mira. Dana 08. travnja 2021. također nije dala vidjeti dijete, zbog čega je I.tuženik instinktivno pisao po fasadi kuće bez ikakve namjere, zapravo da bi pomogao djetetu, dok je ona za to vrijeme bila u automobilu, jer je invalid i ne može se kretati niti može ulaziti u kuću, ima tri ortoze kao pomagala za kretanje i utvrđeno 80 % oštećenje donjih ekstremiteta. Stoga u predmetnu nekretninu nije ulazila, niti u nju može ući jer se ne može kretati stepenicama na gornje katove, a također nije bila ni u prizemlju kuće. Nakon što je dana 08. travnja 2021. I.tuženik išarao sprejom fasadu kuće, morala je ići u Zagreb radi posla, dok tužiteljica uopće nije bila prisutna tom događaju. Navodi da su odnosi između tužiteljice i I.tuženika duboko poremećeni zbog zajedničkog djeteta, lažnih kaznenih prijava protiv I.tuženika i zbog imovinskih odnosa, te se I.tuženik stalno nalazi pod prijetnjom da će završiti u zatvoru. Jednom prilikom su došli u Osijek i I.tuženik nije mogao putem ključa ući u predmetnu nekretninu u [adresa], radi čega su zvali bravara koji nije mogao odmah doći, pa je I.tuženik putem samopomoći ušao u kuću, a ona je bila u automobilu i nije ulazila, te je I.tuženik rekao da su tu nečije stvari i ona mu je rekla da zove policiju i to prijavi, a što je isti i učinio, te su u policijsku postaju pozvani i ljudi koji su zatečeni u kući u [adresa], o kojima I.tuženik nije imao saznanja da su tamo i koji su rekli da će napustiti kuću, dok je MĐ rekla da je ona kupila stan u kući od tužitelice i u koji je stan uložila. Htjela bi da se problem posjeda te kuće prvenstveno riješi zbog djeteta, koje trenutno nema nikakvu korist od te kuće, a što joj I.tuženik rekao, a i zbog MĐ, koja joj je rekla da ne uplaćuje nikakav najam na račun sina I.tuženika, već da je ona stan isplatila tužiteljici s kojom ima dogovor da je to njeno vlasništvo. Napominje da je I.tuženik uznemiren i u stresu, jer tužiteljica opstruira njegove kontakte sa mlt. sinom SĐ, a također je smatrao da od tri stana najamnine trebaju ići na račun djeteta, koji je otvorio na njegovo ime, ali do danas nema uplata, već te stanove iznajmljuju tužiteljica i njezin partner, a to joj je poznato sa stranice Njuškalo, Index.hr i drugih oglasnika. Navodi da radi kao stečajna upraviteljica i protiv nje nisu pokretani nikakvi postupci, niti si ona to smije dozvoliti. Napominje da ona kao invalid ne može nekoga uznemiravati, te je i I.tuženik također invalid na nogu, koji nije išao utvrđivati invaliditet da ne bi imao problema sa poslom, jer bi upao u financijske probleme.

11. Iz iskaza svjedoka ĐĐ sa ročišta od 13.05.2025 proizlazi da joj je tužiteljica snaha i sjeća se događaja iz 2021. godine, kada su na predmetnu nekretninu došli tuženici i lupali na vrata kuće u [adresa] i htjeli ući, kako joj je tužiteljica rekla, ali ona to nije vidjela i ne sjeća se koji je točno sadržaj ispisivao na fasadu kuće I.tuženik, ali joj je poznato da je tužiteljicu tom prilikom bilo strah i da su prespavali u toj kući radi podrške tužiteljici, te je zbog ponašanja tuženih intervenirala policija.

12. Iz iskaza svjedoka ŽĐ sa ročišta od 13.05.2025 proizlazi da je sestra od I.tuženika te joj je vezano za predmet spora jedino poznato da su tužiteljica i I.tuženik dok su bili u braku živjeli u kući u [adresa] u [adresa], a tu kuću je kupila njena i I.tuženikova majka, te joj se brat-I.tuženik žalio da nakon rastave s tužiteljicom mu ista ne dozvoljava da više uđe u tu kuću.

13. Iz iskaza svjedoka FĐ sa ročišta od 13.05.2025 proizlazi da je majka I.tuženika te je predmetnu kuću kupila 1981. i darovala svom sinu I.tuženiku, a koji je tu kuću prije braka darovao tužiteljici. Ima saznanja da su njih dvoje kratko živjeli za vrijeme braka u toj kući, a kada im se 2014. rodio sin SĐ, tužiteljica je izbacila iz kuće I.tuženika, te su kada su dolazili vidjeti unuka, odnosno I.tuženik svog sina, morali čekati pred kućom, jer nisu mogli ući u kuću, te poslije toga I.tuženik više nije mogao ulaziti u tu nekretninu.

14. Iz iskaza svjedoka NĐ sa ročišta od 13.05.2025 proizlazi da je od djetinjstva prijatelj I.tuženika, pa je često boravio u predmetnoj kući i poznato mu je da I.tuženik nakon rastave braka s tužiteljicom više nije mogao ući u tu nekretninu. Ostalih saznanja nema.

15. Iz iskaza svjedoka RĐ sa ročišta od 13.05.2025 proizlazi da je šogor I.tuženika i vezano za ovaj spor mu je jedino poznato da I.tuženik ne može ući u predmetnu nekretninu, a što je čudno, jer je ta kuća u vlasništvu I.tuženika, a koliko je shvatio, tužiteljica mu brani da uđe u tu kuću. Drugih saznanja nema.

16. Iz iskaza svjedoka TĐ sa ročišta od 13.05.2025 proizlazi da mu je tužiteljica šogorica, te je spornog dana 2021. bio u predmetnoj kući kada je čuo lupanje i ispred kuće vidio I.tuženika ĆĐ i II.tuženicu JĐ, ali ne zna tko je od njih dvoje lupao po vratima, ili oboje, međutim isti su došli s namjerom da usele u kuću kako su i rekli, te je tom prilikom II.tužena JĐ pokazivala neki dokument da ona ima pravo useliti u kuću. Tom prilikom I.tuženik uopće nije rekao da je došao vidjeti svoga sina i da je to razlog njegovo dolaska. Zbog tog incidenta intervenirala je policija, a slijedećeg dana je I.tuženik išarao fasadu kuće, a II.tuženica je za to vrijeme pravila snimke i to su objavili na profilu Facebooka I.tuženika. Koliko se sjeća, I.tuženik je po fasadi kuće išarao natpise svog broja telefona i nešto u smislu "voli te tata". Od bivše podstanarke predmetne nekretnine ima saznanja da dok je ista stanovala u toj kući, a to je bilo prije opisanog incidenta, da je I.tuženik također pokušao ući u kuću i obio je bravu i vjeruje da je i zbog toga intervenirala policija.

17. Sud je iskaz svjedoka TĐ cijenio kao vjerodostojan u dijelu kojim opisuje događaj na predmetnoj nekretnini od 07. i 08. travnja 2021. kojem je osobno nazočio i koji je sukladan priloženoj dokumentaciji u spisu, dok iskaze ostalih saslušanih svjedoka sud nije posebno cijenio, jer isti nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora, kao niti o vlasništvu predmetne nekretnine i raspolaganju

I.tuženikovih prava ovlaštenja na toj nekretnini.

18. Uvidom u ovjereni Ugovor o darovanju od 29.03.2016. (list 215. -216.) proizlazi da je zaključen između tužiteljice kao vlasnice i darovateljice predmetnih nekretnina i mlt. SĐ kao daroprimca, kojim ista njenom i I.tuženikovom sinu SĐ daruje predmetne nekretnine, uz suglasnost Centra za socijalnu skrb Osijek od 25.02.2016. i I.tuženika kao oca i zakonskog zastupnika mlt. SĐ, te nositelja prava služnosti plodouživanja.

19. Uvidom u Ugovor o osnivanju osobne služnosti i plodouživanja (ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OV-8583/15 dana 21.10.2015.) (list 10.-11.) je utvrđeno da je isti zaključen između tužiteljice kao vlasnice i I.tuženika kao ovlaštenika dana 21.10.2015. kojom tužiteljica ovlašćuje I.tuženika kao ovlaštenika da se služi ½ dijela idealnog dijela njezine nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 122m² kuća broj 2 u [adresa] i dvor upisa u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da mu pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje bez umanjenja sućanstva. Člankom 3. je ugovoreno da I.tuženik kao ovlaštenik može pravnim poslom prepustiti njihovom sinu SĐ izvršavanje svojih ovlaštenja i prepustiti cjelokupni prihod od najma ili zakupa koji ostvari idealni dio poslužne nekretnine, te se u tom slučaju oslobađa svih troškova i drugih materijalnih obveza za uporabu i iskorištavanje idealnog dijela poslužne stvari bez obzira na to koliki je prihod ostvaren. Člankom 4. i 5. je ugovoreno da osobna služnost plodouživanja prestaje smrću ovlaštenika, ovdje I.tuženika, te se ne može prenositi na druge osobe i nasljediva je.

20. Uvidom u Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja (list 13.) je utvrđeno da je I.tuženik sa svojim mldb. sinom SĐ, zastupan po majci i zakonskoj zastupnici, ovdje tužiteljici, dana 21.10.2015. zaključio Ugovor o prijenosu svoga ovlaštenja plodouživanja, kojim isti kao ovlaštenik prava plodouživanja na ½ idealnog dijela predmetne nekretnine prenosi sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini na svojeg mld. sina SĐ uključivo i ubiranje svih civilnih plodova (najamnina i zakupnina) koje idealni poslužni dio nekretnine donese za sve vrijeme života I.tuženika, kao i da se I.tuženik oslobađa bilo kakve obveze snošenja bilo kakvih troškova i izdataka povezanih s plodouživanjem na nekretnini i troškova same nekretnine, te da mld. SĐ primljeno izvršavanje ovlaštenja s osnove plodouživanja I.tuženika ne može prenijeti na treću osobu.

21. Uvidom u Ugovor o osnivanju osobne služnosti stanovanja (list 21.) proizlazi da je zaključen dana 21.10.2015. između mldb. SĐ kao vlasnika, zastupan po ocu i zakonskom zastupniku I.tuženiku i tužiteljice kao ovlaštenice, kojim vlasnik i ovlaštenica osnivaju osobnu služnost stanovanja na nekretnini vlasnika u korist tužiteljice, kojim isti svoju majku, ovdje tužiteljicu, ovlašćuje da se služi njegovom kućom namijenjenoj stanovanju u skladu s tom namjenom, na način da ista u kući stanuje za cijelo vrijeme svoga života, koja osobna služnost prestaje smrću ovlaštenice i ne može se prenositi na drugu osobu.

22. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Osijek, Klasa:UP/I-552-04/15-09/38 od 25.02.2016. proizlazi da se tužiteljici kao majci i zakonskoj zastupnici mld. SĐ odobrava da mldb. SĐ daruje predmetnu nekretninu s uknjiženim pravom plodouživanja ½ dijela nekretnine u korist I.tuženika, a I.tuženiku se kao ocu i zakonskom zastupniku mldb. SĐ dozvoljava sklapanje Ugovora o osnivanju osobne služnosti stanovanja u korist majke djeteta, ovdje tužiteljice, s trajanjem života iste, da je predmetnu nekretninu I.tuženik dobio od svog pok. oca i darovao istu za vrijeme trajanja braka tužiteljici.

23. Iz izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da je na predmetnim nekretninama dana 26.10.2015. uknjižena osobna služnost-pravo plodouživanja za korist I.tuženika, a dana 29.03.2016. osobna služnost - pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja u korist tužiteljice, te dana 14.05.2021. pravo najma na ½ dijela nekretnine za korist II.tuženice, dok iz povijesnog prikaza proizlazi da je predmetna nekretnina do 2007. bila vlasništvo FĐ i I.tuženika, nakon toga tužiteljice i sada mlt. SĐ.

24. Iz rješenja Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z- 5185/2019 od dana 29.03.2019. i broj Z-12113/2021 od 12.07.2021. proizlazi da je prijedlog mldb. SĐ, zastupan po majci i zz, ovdje tužiteljici, za uknjižbu prijenosa prava izvršavanja ovlaštenja plodouživanja I.tuženika na predmetnim nekretninama, odbijen, jer se osobne služnosti ne mogu prenijeti, odnosno jer za prenošenje prava vršenja služnosti na drugu osobu prema odredbama Zakona o vlasništvu nije propisana uknjižba tog prijenosa u zemljišnim knjigama, već se uknjižba u zemljišnim knjigama vrši samo kod osnivanja, promjene i prestanka prava služnosti u smislu čl. 220. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je prigovor protiv rješenja broj Z-12113/2021 od 12.07.2021. odbijen rješenjem Z-13454/2021 od 14.09.2021., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici broj Gž Zk-126/2022-2 od 23.02.2022.

25. Iz dokumenta pod nazivom Raskid Ugovora o prijenosu prava plodouživanja od 01,10.2020. (list 32.-33.) proizlazi da se odnosi na predmetnu nekretninu i Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja sklopljen dana 21.10.2015. između I.tuženika kao ovlaštenika i mlt. SĐ, s navodima I.tuženika da tužiteljica spriječava kontakte njega i mld. sina SĐ, da predmetnu kuću koriste srodnici i prijatelji KĐ koji u njoj borave na uštrb i štetu njegovog mld. sina, da nisu uplatili ništa na Nikin račun otvoren u svhu ubiranja najamnine, da su istog odveli živjeti u [adresa] bez njegove suglasnosti i odobrenja, itd..

26. Iz Sporazuma o raskidu Ugovora o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 01.04.2021. (list 34.) proizlazi da je isti zaključio I.tuženik sam sa sobom, odnosno da je potpisan od strane I.tuženika i za njega i za mlt. SĐ, da se odnosi na Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015.

27. Iz dopisa II.tužene i Ugovora o najmu od dana 03.05.2021. (list 14.-20.) proizlazi da je Ugovor zaključen između I.tuženika kao najmodavca (koji je ovlaštenik služnosti plodouživanja na ½ idealnog dijela predmetne nekretnine) i II.tuženice kao najmoprimca kojim najmodavac daje u najam najmoprimcu ½ idealnog dijela predmetne nekretnine, dok je čl. 5. ugovoreno da će predmetnu nekretninu koristiti FĐsvekrva najmoprimca i RĐšogor najmoprimca, a čl. 7. da najmoprimac može tu nekretninu dati u podnajam drugoj osobi, te da je u zemljišnim knjigama na 1/2 dijela predmetnih nekretnina uknjiženo to pravo najma i Ugovor o najmu broj OV-6113/21 od 03.05.2021. za korist II.tuženice, o čemu je II.tužena kao najmoprimac izvijestila dopisom tužiteljicu.

28. Iz Ugovora o najmu kuće (list 35.-37.) proizlazi da se odnosi na predmetnu nekretninu i da je zaključen između tužiteljice kao najmodavca i CĐ i LĐ i EĐP kao najmoprimaca.

29. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-483/2021-2 od 13.07.2021. (list 67.-69.) je utvrđeno da je sud I.tuženiku kao okrivljeniku izdao kazneni nalog jer je dana 08.04.2021. oko 13,20 sati u [adresa], bez ovlaštenja na kući njegova mld. sina SĐ crvenim sprejem ispisao riječi “ E otkazan vam je najam” i “Ova kuća nije za najam...SĐ tata te voli”, a čime je počinio kazneno djelo protiv imovne – oštećenje tuđe stvari opisano u čl. 235. st. 2 Kaznenog zakona/2011, a kažnjivo po čl. 235. st. 2. Kaznenog zakona.

30. Iz dopisa II. Policijske postaje Osijek od 11.12.2020. (list 122.) proizlazi da je I.tuženik dana 22.09.2020. nasilno ušao u predmetnu nekretninu, jer je brava bila promijenjena i pozvao policiju jer je uočio da su u kući nečije stvari.

31. Iz opomena pred tužbu od 28.09.2020. proizlazi da je iste upućivao I.tuženik putem punomoćnika tužiteljici, navodeći da uživa osobnu služnost prava plodouživanja, uporabe i stanovanja na predmetnoj nekretnini, te da ga je tužiteljica promijenom brava na kući onemogućila stanovanja u kući, pa ju poziva da mu preda ključeve kuće, na koje je opomene tužiteljica odgovorila putem svog punomoćnika.

32. Iz dokumentacije II Policijske postaje Osijek, proizlazi da se odnosi na događaj u predmetnoj nekretnini od dana 07.04.2021. i 08.04.2021. (list 191.- 312.) kada je I.tuženik pokušao ući u nekretninu i kada je pisao po fasadi kuće, da je od 17.03.2021.-06.04.2021. sa svojih mobilnih uređaja tužiteljici slao sms poruke i putem aplikacija “Viber” i “Whats App”, da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv I.tuženika za kazneno djelo “nametljivo ponašanje”, a da je I.tuženik protiv tužiteljice podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela.

33. Sud nije obrazlagao nalaz i mišljenja psihologa u odnosu na tužiteljicu sačinjen za potrebe obiteljskog postupka, kao niti dokumentaciju Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, vezano za podnošenje kaznene prijave I.tuženika protiv tužiteljice, odluke Općinskog suda u Puli-Pola i Županijskog suda u Splitu, sve vezano za zabranu I.tuženika približavanja djetetu i ostalo u spisu, jer isto nije predmet ovoga postupka.

34. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

35. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

36. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica.

37. Odredbom čl. 180. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.) je propisano da jedna nekretnina može biti opterećena s više služnosti, ali novija služnost ne može ograničiti izvršavanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu. Ako služnosti odnosno drugi stvarni tereti koji daju pravo na koristi imaju isti prvenstveni red, a izvršavanje jednoga ometa izvršavanje drugoga, svaki ovlaštenik može zahtijevati da sud na pravedan način uredi izvršavanje u interesu svih ovlaštenika. Nitko ne može imati služnost na nečijem pravu služnosti.

38. Odredbom čl. 203. st. 1. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo. Pravo plodouživanja iste poslužne nekretnine može imati i više osoba, u kojem je slučaju svaka samostalni nositelj svojega dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvu odnosu da im pravo plodouživanja ili neki dio toga prava pripada zajednički; u sumnji se uzima da svakoj pripada jednaki dio prava plodouživanja.

39. Odredbom čl. 204. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da plodouživatelj je ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari. Stavkom 2. je propisano da plodouživatelj može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka, a stavkom 3. da vlasnik poslužne stvari mora trpjeti izvršavanje plodouživateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati ako time ne vrijeđa plodouživateljevo pravo.

40. Odredbom čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava. Pravo iz stavka 1. ovoga članka imaju svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne stvari i svaki pojedini od više ovlaštenika istoga prava služnosti plodouživanja. Pravo iz stavka 1. ovoga članka prestaje protekom roka od dvadeset godina od kad je ovlašteniku služnosti oduzet posjed toga prava.

41. Odredbom čl. 234. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 233. ovoga Zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

42. Slijedom iznijetog ovaj sud je utvrdio da su tužiteljica i I.tuženik bivši bračni drugovi (a II.tuženica sadašnji bračni drug I.tuženika) čiji je brak prestao razvodom od dana 21.10.2015., a zajednički mlt. sin SĐ je povjeren tužiteljici kao majci i zakonskoj zastupnici na čuvanje i odgoj, da su tužiteljica kao vlasnica i I.tuženik kao ovlaštenik sklopili Ugovor o osnivanju osobne služnosti i plodouživanja (ovjeren pod brojem OV-8583/15 dana 21.10.2015.) kojim tužiteljica ovlašćuje I.tuženika kao ovlaštenika da se služi ½ idealnog dijela njezine nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 122m² kuća broj 2 u [adresa] i dvor, upisani u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da I.tuženiku pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje bez umanjenja sućanstva (temeljem kojeg je u zemljišnjim knjigama na 1/2 dijela predmetne nekretnine pod Z-8293/15 uknjiženo pravo plodouživanja za korist I.tuženika), da je člankom 3. tog Ugovora ugovoreno da I.tuženik kao ovlaštenik može pravnim poslom prepustiti njihovom sinu SĐ izvršavanje svojih ovlaštenja i prepustiti cjelokupni prihod od najma ili zakupa koji ostvari idealni dio poslužne nekretnine, te se u tom slučaju oslobađa svih troškova i drugih materijalnih obveza za uporabu i iskorištavanje idealnog dijela poslužne stvari bez obzira na to koliki je prihod ostvaren. Člankom 4. i 5. je ugovoreno da osobna služnost plodouživanja prestaje smrću ovlaštenika, ovdje I.tuženika, te se ne može prenositi na druge osobe i nasljediva je. Nadalje sud utvrđuje da je nakon toga na predmetnoj nekretnini upisan kao samovlasnik mlt. SĐ, temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog dana 29.03.2016. između tužiteljice kao vlasnice predmetne nekretnine i mlt. SĐ kao daroprimca (uz suglasnost CSS Osijek od 25.02.2016. i II.tuženika kao mositelja prava služnosti plodouživanja i zakonskog zastupnika daroprimca mlt. SĐ), da je dana 21.10.2015. između I.tuženika i njegovog mlt. sina SĐ sklopljen Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja, kojim I.tuženik kao ovlaštenik prava plodouživanja na ½ idealnog dijela predmetne nekretnine prenosi svom mlt. sinu SĐ, sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, uključivo i ubiranje svih civilnih plodova (najamnina i zakupnina) koje idealni poslužni dio nekretnine donese za sve vrijeme života I.tuženika, kao i da se I.tuženik oslobađa bilo kakve obveze snošenja bilo kakvih troškova i izdataka povezanih s plodouživanjem na nekretnini i troškova same nekretnine, a koji Ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama, dok je u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama dana 29.03.2016. pod Z-7700/2016 uknjižena osobna služnost - pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja temeljem Darovnog ugovora od 29.03.2016. (OU-49/16) u korist tužiteljice. Nadalje, da je tužiteljica kao najmodavac sklopila Ugovor o najmu predmetne nekretnine s najmoprimcima CĐ i LĐ, te EĐP, a I.tuženik kao najmodavac sa II.tuženicom kao najmoprimcem dana 03.05.2021. Ugovor o najmu, kojim najmodavac daje u najam najmoprimcu ½ idealnog dijela predmetne nekretnine, dok je čl. 5. ugovoreno da će predmetnu nekretninu koristiti FĐsvekrva najmoprimca i RĐšogor najmoprimca, a čl. 7. da najmoprimac može tu nekretninu dati u podnajam drugoj osobi, te da je u zemljišnim knjigama na 1/2 dijela predmetnih nekretnina uknjiženo pravo najma i Ugovor o najmu broj OV-6113/21 od 03.05.2021. za korist II.tuženice, te da od 2017. godine tužiteljica i mlt. SĐ više ne žive u predmetnoj nekretnini, da su odselili u [adresa]. Također je tijekom postupka nesporno uvrđeno da navedeni Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015., kojim I.tuženik kao ovlaštenik prava plodouživanja na ½ idealnog dijela predmetne nekretnine prenosi svom mlt. sinu SĐ, sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, uključivo i ubiranje svih civilnih plodova (najamnina i zakupnina) nije raskinut, odnosno da Sporazumni raskid toga Ugovora koji je I.tuženik sačinio (list 134.) ne predstavlja valjano raskinut Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja, jer je isti sastavio i potpisao za obje ugovorne strane I.tuženik, dakle I.tuženik je sam sa sobom zaključio Sporazumni raskid Ugovora o prijenosu ovlaštenja, pa sasvim sigurno nije na valjan način raskinuo pravni posao kojim je svojim pravima raspolagao i prenio ista na svog mlt. sina SĐ. Također je nesporno utvrđeno da je I.tuženik uznemiravao tužiteljicu i nazočne u nekretnini, sa II.tuženicom dana 07.04.2021. i 08.04.2021. zbog čega je morala intervenirati policija, kao i kazneni sud, a što proizlazi iz priložene materijalne dokumentacije Policijske postaje Osijek, odluke suda u kaznenom postupku i iskaza svjedoka TĐ, kao i da iz iste dokumentacije proizlazi da je I.tuženik i prije spornog događaja i to dana 22.09.2020. provalio u predmetnu nekretninu, te da je II.tužena bila tim prilikama sa I.tuženikom, te je kao najmoprimac sklopila Ugovor o najmu predmetnih nekretnina sa I.tuženikom kao najmodavcem, dok je sam I.tuženik u svom iskazu naveo da je zaprijetio najmoprimcu MĐ, da će ju na silu iznijeti iz kuće na ulicu, ako mu bude predstavljala opasnost.

43. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno citiranim zakonskim odredbama, iz zaključenih Ugovora jasno proizlazi da je stvarna volja stranaka prilikom sklapanja i to Ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 21.10.2015. bila da se I.tuženik kao ovlaštenik osobne služnosti plodouživanja ne može služiti poslužnom nekretninom, već je plodouživanje ugovoreno samo u segmentu na način da I.tuženiku pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje, dok se on istovremeno oslobađa svih troškova i drugih materijalnih obveza vezano za taj dio nekretnine, te da je I.tuženik Ugovorom o prijenosu svojih ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015. sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini prenio na svoga sina mlt. SĐ, uključivo i ubiranje civilnih plodova (najamnina i zakupnina) koje idealni poslužni dio donese za vrijeme života I.tuženika i koji pravni posao nije raskinut. Naime, sam I.tuženik u svom iskazu navodi da je htio da tužiteljica i dijete budu osigurani i da se tužiteljica žalila na financijske probleme, pa je htio istoj olakšati iznajmljivanje predmetne nekretnine. Kako Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja od 21.10.2015. (kojim I.tuženik kao ovlaštenik prava prava plodouživanja na ½ idealnog dijela predmetne nekretnine prenio sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na svog sina mlt. SĐ, uključivo i ubiranje svih civilnih plodova, dakle najamnine i zakupnine, koji taj idealni dio poslužne nekrenine donese za vrijeme života I.tuženika) nije raskinut, već je taj pravni posao i dalje na snazi, to osnovano tužiteljica zahtijeva od I.tuženika i II.tuženice da nju i bilo koga tko je u toj nekretnini, ne uznemiravaju u ostvarivanju njenih prava ovlaštenja na predmetnoj nekretnini - osobne služnosti prava plodouživanja, uporabe i stanovanja, na način da im se zabrani dolaziti na nekretninu i na bilo koji način istu kontaktirati ili osobe koje po bilo kojoj pravnoj osnovi stanuju ili borave u toj nekretnini, kao i svako buduće uznemiravanje. Po mišljenju suda, bez obzira što je u zemljišnim knjigama Ugovor o osnivanju osobne služnosti plodouživanja na ½ dijela nekretnine uknjižen korist I.tuženika prije uknjižbe osobne služnosti prava plodouživanja, uporabe i stanovanja u korist tužiteljice i što nisu ostvarene pretpostavke za prestanak služnosti I.tuženiku propisane člankom 237. - 245. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prava volja stranaka u konkretnom slučaju je bila da I.tuženik kao ovlaštenik svoga prava plodouživanja na ½ idealnog dijela predmetne nekretnine prenese sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na svog sina mlt. SĐ, kako bi zbrinuo svoga sina i njegovu majku i zakonsku zastupnicu kojoj je dijete povjereno da živi s njom, uključivo i ubiranje svih civilnih plodova koji taj idealni dio poslužne nekrenine donese, a da on istovremeno nema nikakvih obveza i troškova vezano za predmetnu nekretninu, pa stoga on svoja ovlaštenja više nema, a nesporno je da Ugovor o prijenosu prava izvršavanja I.tuženikova ovlaštenja na drugu osobu, nije raskinut na valjani način, kako je obrazloženo. U odnosu na navode I.tuženika da je Ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja ništetan, jer da je sačinjen protivno odredbi čl. 98. i čl. 101. Obiteljskog zakona/2014., sud napominje da isto nije predmet ovoga spora.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

45.1. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška od 2.062,50 eura uvećan za sudske pristojbe prema odluci suda, osnovan je do iznosa od 1.812,50 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), obrazloženog podneska od 06.10.2021. i 26.11.2021. od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), a od dana 23.03.2022. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.t.4.), te zastupanja na ročištu od 18.10.2021., 13.12.2021., 16.03.2022. i 13.05.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV-a od 362,50 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

45.2. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška za zastupanje na ročištu od 02.01.2024. u iznosu od 200,00 eura sa obračunatim PDV-om od 50,00 eura, nije osnovan, jer takvo ročište nije zakazano ni održano, pa nema osnove za dosudu toga troška. Također je neosnovan zahtjev za trošak na ime sudskih pristojbi prema odluci suda, jer sud odlučuje o naknadi troškova na određen zahtjev stranke u kojem je stranka dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu kako je propisano odredbom čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužiteljice

2.Punomoćniku I.tuženika

3.Punomoćniku II.tuženice

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte