Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

N, [adresa]

Poslovni broj: Pr-45/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Nini Ružman, odvjetnici iz Preloga, protiv tuženika Kerbek d.o.o., OIB: 35303926765, Donji Kraljevec, Kolodvorska ulica 78, zastupan po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 20. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja DĆ, odvjetničke vježbenice kod Nine Ružman, odvjetnice iz Preloga te punomoćnice tuženika Ines Mošmondor, odvjetnice iz Čakovca, 16. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Kerbek d.o.o., Donji Kraljevec, Kolodvorska 78, OIB: 35303926765, o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 17. lipnja 2024.g. kojom je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljeni između stranaka 1. rujna 2020. godine.

2. Raskida se Ugovor o radu između tužitelja NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Kerbek d.o.o., Donji Kraljevec, Kolodvorska 78, OIB: 35303926765 s danom zaključenja glavne rasprave te se utvrđuje da je tuženik bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do dana zaključenja glavne rasprave kao dana sudskog raskida ugovora o radu.

3. Nalaže se tuženiku Kerbek d.o.o., Donji Kraljevec, Kolodvorska 78, OIB: 35303926765 da tužitelju NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, isplati iznos od 7.561,76 eura (sedam tisuća petsto šezdeset jedan euro i sedamdeset šest centi) s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 26. rujna 2024. godine pa do isplate, u roku od petnaest dana. “

II. Nalaže se tužitelju NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tuženiku Kerbek d.o.o., OIB: 35303926765, Donji Kraljevec, Kolodvorska ulica 78 naknaditi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (šesto dvadeset i pet eura), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio protiv tuženika tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, u kojoj navodi da je od 1. rujna 2020. do 17. lipnja 2024. bio u radnom odnosa kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1,. rujna 2020., temeljem kojeg Ugovora o radu je radnik obavljao poslove radnog mjesta – radnik na peći. Tuženik je dana 17. lipnja 2024. godine kao poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu u kojoj je odlučio da se tužitelju s danom 17.06.2024. izvanredno otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 01.09.2020. godine zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, a koju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa je tužitelj kao radnik počinio dana 17.06.2024.g. time što je verbalno i fizički nasrnuo na direktoricu u prostorijama poslodavca, fizički je razbacivao stvari poslodavca, naprasno otišao s radnog mjesta u vrijeme trajanja radnog vremena te je istog dana putem e-mail poruke vrijeđao i prijetio poslodavcu te se nije pojavio na radnom mjestu uz navode lažnog korištenja prava na bolovanje. Nadalje, isti je odlučio da sukladno odredbi članka 116. stavka 1. Zakona o radu radnik nema pravo na otkazni rok, da radniku sukladno odredbi članka 132. Zakona o radu radni odnos prestaje s danom donošenja Odluke te slanja Odluke preporučenom pošiljkom, da sukladno članku 126. Zakona o radu radnik nema pravo na otpremninu te da je radnik dužan vratiti poslodavcu sva sredstva rada, predmete i dokumentaciju koji pripadaju poslodavcu odnosno koji se odnose na njegovo poslovanje, a u posjedu su radnika, uključujući i primopredaju poslova. Tužitelj je Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 17. lipnja 2024. primio dana 25. lipnja 2024. te je isti protiv Odluke podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, a koji Zahtjev je tuženiku uputio preporučenom pošiljkom dana 04. srpnja 2024.g. Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 17. lipnja 2024.g. tužitelj pobija u cijelosti, sve iz razloga što isti nije počinio osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa opisanu u točci II ove Tužbe te kako se to navodi u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tvrdnje da je radnik dana 17.06.2024. godine verbalno i fizički nasrnuo na direktoricu u prostorijama poslodavca te fizički razbacivao stvari poslodavca, kao i da je naprasno otišao s radnog mjesta u vrijeme trajanja radnog vremena su u cijelosti neistinite. Nadalje, neistinita je i tvrdnja da je radnik dana 17. lipnja 2024.g. putem e-mail poruke vrijeđao i prijetio poslodavcu, te se nije pojavio na radnom mjestu uz navode lažnog korištenja prava na bolovanje. Naime, radnik je 14.06.2024.g. svom poslovođi ĐĆ izrazio nezadovoljstvo iznosom isplaćene plaće za svibanj 2024.g., a koja se smanjivala iz mjeseca u mjesec, a na koju okolnost je dana 17.06.2024.g. tijekom radnog vremena na poziv direktorice ČĆ pristupio u njen ured koja ga je zatim upitala „kako to misliš da je ovaj mjesec plaća manja za 100 eura?“, a na što je on nju natrag pitao mora li svaki mjesec netko od radnika dati otkaz jer smanjuju plaću, pri čemu je isti imao u ruci šihtericu. Na isto radnikovo pitanje direktorica ČĆ uzviknula je ljutito radniku „Marš van!“, a na što je isti uznemireno odložio šihtericu na stol ispred njih, izašao iz ureda direktorica te otišao dva sata prije kraja radnog vremena s radnog mjesta zbog nekorektnog postupanja Poslodavca. Radnik je zbog uznemirenosti zbog nekorektnog ponašanja Poslodavca otišao k liječniku obiteljske medicine koji mu je zbog vidne uznemirenosti utvrdio privremenu nesposobnost za rad za dan 17.06.2024.g., propisao tablete za smirenje i naručio ga na kontrolu na dan 24.06.2024.g., a po potrebi i ranije. Kako to proizlazi iz Odluke tuženika donesene 17.06.2024.g., tužitelju kao radniku je izvanredno otkazani ugovor o radu s danom 17.06.2024.g. dok je s druge strane tužitelj poslao e-mailove na e-mail adresu direktorice tek navečer odnosno nakon kraja radnog vremena dana 17.06.2024.g. te nakon što je već poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, slijedom čega se tuženik ne može pozivati na to da bi isti e-mailovi tužitelja upućeni direktorici tuženika predstavljali osobito tešku povrede obveze iz radnog odnosa, budući da je tužitelj u istim porukama samo iskazao svoje nezadovoljstvo ponašanjem direktorica, odnosno nije im prijetio niti ih vrijeđao, a tim više što mu je i prije slanja istih e-mailova sukladno Odluci od 17.06.2024.g. radni odnos već bio otkazani. Također, tuženik navodi da se osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa sastoji i u tužiteljevu nepojavljivanju na radnom mjestu te radi lažnog korištenja prava na bolovanje, na što se tuženik ne može pozivati budući da je tuženiku dana 17.06.2024.g. utvrđena privremena nesposobnost za rad od strane liječnika obiteljske medicine. Kako razgovor o plaći, koji je bitan sastojak ugovora o radu, nije opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, kao ni činjenica da je tužitelj istog dana bio privremeno nesposoban za rad, uz to da tuženik kao poslodavac nije omogućio tužitelju iznošenje pisane obrane, proizlazi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena. Nadalje, poslodavac nije radniku omogućio iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu koji propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Naime, poslodavac u svojoj odluci ne navodi razloge zašto radniku nije omogućeno da iznese svoju obranu, a što bi eventualno opravdavalo davanje izvanrednog otkaza. Također, u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.06.2024. godine stoji da radni odnos prestaje danom donošenja odluke. Predmetna odluka dostavljena je tužitelju poštom preporučenom pošiljkom dana 25.06.2024. godine, kada je isti i obaviješten o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naknadno je radnik provjerom kod HZMO utvrdio da mu je svojstvo osiguranika temeljem radnog odnosa prestalo dana 17.06.2024. godine. Tuženik je na tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava radnika od 04. srpnja 2024.g. podnio Očitovanje poslodavca na zahtjev za zaštitu prava radnika dana 30.07.2024.g. a u kojem je otklonio zahtjev radnika kao neosnovan, pa slijedom navedenoga tužitelj podnosi tužbu radi zaštite svojih prava koja proizlaze iz radnog odnosa i prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, da se raskida ugovor o radu, te se tuženik obvezuje na isplatu naknade štete zbog sudskog raskida.

2. Podneskom od 26. rujna 2024., prije upuštanja tuženika u raspravljanje, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da isti traži utvrđenje nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, da sud raskine Ugovor o radu s danom zaključenja glavne rasprave, kao i utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do dana zaključenja glavne rasprave kao dana sudskog raskida ugovora o radu, kao i da sud tuženiku naloži isplatu naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 6.540,00 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka. U navedenom podnesku tužitelj navodi kako ima saznanja da je tuženik prodao proizvodni pogon u [adresa] koji je bio jedino i isključivo mjesto rada kao i sjedište tuženika te kako nema više nijednog radnika u radnom odnosu, stoga mu više nije prihvatljivo, a iz zdravstvenih razloga, ni moguće nastaviti radni odnos. Kasnije tijekom postupka, u podnesku od 28. travnja 2025., tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu potražuje iznos od 7.561,76 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu HZMO na listu 6-8, izvadak iz sudskog registra na listovima 9-13, Odluku o izvanrednom otkazu na listovima 14- 15, prijavu o prestanku osiguranja HZMO na listu 16, Zahtjev za zaštitu prava radnika na listovima 17-19, ispis elektroničke pošte na listovima 20-21, presliku povratnice na listovima 22-23, medicinsku dokumentaciju na listu 24, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na listovima 25-26, preslika povratnice na listu 28, ispis prometa po računu na listu 29, detalje prometa po računu na listu 30, Zahtjev za zaštitu prava radnika na listu 34, Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava radnika na listu 35, izvadak iz zemljišnih knjiga na listu 43-49, Ugovor o radu na listovima 62-64, podatke PP Prelog na listu 69, podatke Porezne uprave na listovima 71-78, u svojstvu svjedoka saslušani su HĆ, ĐĆ, IĆ i ČĆ te je u svrhu dokazivanja saslušan tužitelj NĆ.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Nesporno je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1.9.2020. do 17.6.2024. te je nesporno tuženik 17.6.2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

7. Sporno jest jesu li prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu ispoštovane u cijelosti odredbe Zakona o radu, je li odluka o izvanrednom otkazu dopuštena, je li postojao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu te je u cijelosti sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. lipnja 2024. je vidljivo kako je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, u Odluci se navodi kako je tužitelj 17. lipnja 2024. verbalno i fizički nasrnuo na direktoricu u prostorijama poslodavca te fizički razbacivao stvari poslodavca, naprasno otišao s radnog mjesta u vrijeme trajanja radnog vremena te da je istoga dana putem e-mail poruke vrijeđao i prijetio poslodavcu i nije se pojavio na radnom mjestu uz navode lažnog korištenja prava na bolovanje. U Odluci se navodi kako takvo ponašanje radnika, bez obzira na razloge koji su do toga doveli, nadilazi granice dopuštenog ponašanja i ukazuje na postupanje radnika koje poslodavac ne može tolerirati.

9. Iz Zahtjeva za zaštitu prava radnika je vidljivo kako je tužitelj isti podnio 4. srpnja 2024. te u istom navodi kako nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i da su neistinite tvrdnje da bi 17. lipnja 2024. verbalno i fizički nasrnuo na direktoricu u prostorijama poslodavca i fizički razbacivao stvari poslodavca, kao i da bi naprasno otišao s radnog mjesta u vrijeme trajanja radnog vremena. Nadalje, tužitelj u istom navodi kako 14. lipnja 2024. svom poslovođi ĐĆ izrazio nezadovoljstvo iznosom isplaćene plaće za svibanj 2024.,a koja se smanjivala iz mjeseca u mjesec, na koju okolnost je 17. lipnja 2024. tijekom radnog vremena na poziv direktorice ČĆ pristupio u njezin ured. Navodi kako ga je direktorica upitala „kako to misliš da je ovaj mjesec plaćanja manja za 100 eura?“, a na što je on nju natrag upitao mora li svaki mjesec netko od radnika dati otkaz, jer smanjuju plaću, pri čemu da je u ruci imao šiltericu. Tužitelj dalje navodi kako mu je na njegovo pitanje direktorica rekla „marš van“, a na što je on uznemireno odložio šiltericu na stol ispred njih, izašao iz ureda direktorica te otišao dva sata prije kraja radnog vremena s radnog mjesta zbog nekorektnog postupanja. Navodi kako je zbog uznemirenosti otišao k liječniku obiteljske medicine koji mu je zbog vidne uznemirenosti utvrdio privremenu nesposobnost za rad za dan 17.lipnja 2024. i propisao tablete za smirenje.

10. Iz priložene povratnice na listu 33 je vidljivo kako je Zahtjev za zaštitu prava radnika tuženik kao poslodavac zaprimio 4. srpnja 2024.

11. Iz Očitovanja na Zahtjev za zaštitu prava radnika od 30. srpnja 2024. je vidljivo kako je tuženik zahtjev tužitelja utvrdio neutemeljenim i odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Iz priložene medicinske dokumentacije, kao i Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad je vidljivo kako je 17. lipnja 2024. tužitelj posjetio liječnika obiteljske medicine zbog uznemirenosti te mu je dijagnosticirana akutna stresna reakcija i indiciran Misar, kao i otvoreno i zaključeno bolovanje s danom 17. lipnja 2024.

13. Svjedokinja HĆ u bitnom je iskazala kako je djelatnica Policijske postaje Prelog, upravni je referent i radi pretežno sa strancima te je s tuženikom surađivala vezano uz zapošljavanje stranih radnika, kao i s direktoricom ČĆ, s kojom je surađivala isključivo poslovno te je iskazala kako se sjeća da ju je 2024. ne zna točno koji je datum bio, moguće da **.**.2024., ČĆ nazvala i rekla da joj je jedan radnik prijetio. Svjedokinja se nije sjećala što je ČĆ rekla u vezi tih prijetnji, odnosno koje riječi bi radnik upotrijebio, u prvi tren ona je mislila da se radi o stranom radniku te joj je dala broj dežurnog policajca 373-239 kojem se može obratiti radi podnošenja kaznene prijave. Iz razgovora s ostalim zaposlenicima i načelnikom policijske postaje ima saznanja kako kaznena prijava na kraju nije podnesena. Svjedokinja je iskazala i kako je ČĆ, kad ju je nazvala, zvučala jako uznemireno, a osim tog događaja, nije ju nikada više zvala za slične stvari.

14. Svjedok ĐĆ je iskazao kako je tužitelju bio neposredno nadređen i kako nije bio prisutan razgovoru tužitelja i tadašnjih direktorica tuženika, već je tužitelj tijekom radnog dana, ne sjeća se točno koliko je bilo sati, došao do njega i rekao mu da se ne osjeća dobro jer se gore posvađao i da ide doma. Nije mu rekao nikakve detalje zašto se posvađao, on pretpostavlja da zbog plaće, nije mu prethodno rekao da ide na razgovor kod direktorica. Nije siguran je li mu koji dan ranije napomenuo nešto u vezi plaće. Išao je nakon toga kod direktorica, morao je prijaviti da je tužitelj otišao kako bi mu se našla zamjena na radnom mjestu, tada mu je rečeno da je došlo do sukoba, ne sjeća se točno koja od direktorica tadašnjih je bila tamo, ali bila je uznemirena. Tužitelj je također bio uznemiren kad je odlazio. Nisu mu direktorice govorile o detaljima, primjerice što je bilo rečeno i on se nakon toga vratio u pogon. Nadalje, svjedok je iskazao kako do prije odlaska s radnog mjesta i razgovora s direktoricom tužitelj je normalno radio na svom radnom mjestu i nije imao nikakvih tegoba. Ne sjeća se jesu li direktorice spomenule da bi zvale policiju. Tužitelj ga je potom kontaktirao dan poslije ili taj dan i rekao mu da je na bolovanju, a nakon toga kontaktirao ga je možda tri ili četiri tjedna kasnije i rekao da bi se volio vratiti na posao. Poslao mi je poruku. Koliko se sjeća, rekao mu je da mu je žao što je tako ispalo i da bi se volio vratiti na posao. Svjedok je također iskazao kako je uvijek bio nadređen tužitelju i prije ovog događaja s njim kao radnikom nikad nije bilo problema.

15. Iz iskaza svjedokinje ČĆ proizlazi kako je bila direktorica tuženika do veljače 2025. Navedenog dana 17.6.2024. nakon pauze ili za vrijeme pauze, ne sjeća se točno, tužitelj je došao u ured u kojem su bile njezina sestra IĆ i ona i rekao da je dobio 100 eura manju plaću. Ona mu je pokušavala objasniti zašto je to tako. Naime, mjesec ranije na temelju kompenzacije od njihovog klijenta dobili su poklon bonove u Sparu koje su tada u vrijednosti od 100 eura podijelili radnicima. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako tužitelj nije htio slušati, rekla mu je da se ne dere, na što je on bacio stolicu koja se nalazila u sredini sobe, unio joj se u lice te je prema njoj bacio rokovnik koji je držao u rukama, na što sam mu je ona rekla da izađe iz sobe. Tužitelj je tada rekao da si sad ide otvoriti bolovanje i na odlasku im je još rekao "Sad bute vidle D svoga, sad bum ja vama pokazal". One su se nakon toga zaključale u sobu. Svjedokinja je iskazala kako to nikada nije doživjela i nakon toga nazvala je HĆ, rekla joj što se dogodilo i što učiniti ako se ponovno pojavi. Ona joj je dala broj dežurnog policajca, no na kraju nije podnijela kaznenu prijavu, jer nije htjela ići tako daleko. Nakon toga tužitelju je uplatila još 40 eura, ne može točno odgovoriti iz kojeg razloga, no on je nakon toga krenuo i sa mailovima. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako se tužitelj više puta znao žaliti na plaću, na mjesečnoj bazi nije bio zadovoljan, čak je prije nekoliko godina otišao raditi u drugu firmu, ali se opet htio vratiti raditi kod Đ i oni su ga natrag zaposlili iako to nije bila praksa. U mailovima koje im je kasnije slao, tužitelj je vrijeđao nju i njezinu sestru, govorio da su zavrijedile sve što im se dogodilo, naime obje su ostale bez svojih supruga koji su preminuli, pisao joj je da je nitko od radnika ne voli, da je zločesta i ona više nije htjela da takav radnik kod njih radi. Također, svjedokinja je iskazala kako se te prilike jako uplašila, naime kad je došao tužitelj nije vrijeđao, rekao jest sestri i njoj da su zločeste, ali nakon toga kad je bacio stolicu i rokovnik te se na nju "zahrkavao", izgledao je kao luđak u tom trenutku, nije joj bilo svejedno i jako se uplašila. Kad je došao nije rekao da ima nekakvih tegoba nego je na odlasku rekao da će si on sad otvoriti bolovanje. Odluku o izvanrednom otkazu donijele su nakon što su primili mail u kojem tužitelj govori da su zavrijedile sve što im se događa. Ne zna u koliko sati je donesena odluka, a mail joj je proslijedio njezin otac kojem dolaze mailovi. Ne sjećam se, ali misli da to nije bilo za vrijeme radnog vremena. Na upit zamjenice punomoćnice tužitelja iskazala je kako nisu imali oformljeno radničko vijeće, a u to vrijeme je bilo zaposleno 50-60 ljudi. Svjedokinja je iskazala i kako tužitelj nije nikada dobio opomenu, nije bilo pritužbi na njegov rad i bio je vrijedan radnik. Na pitanje zamjenice punomoćnice tužitelja zašto je tužitelj dobio izvanredni otkaz, a ne primjerice opomenu iskazala je da zato jer ga se bojala. Na pitanje smatra li da se radnik ima pravo požaliti na plaću svjedokinja je iskazala da smatra da ima pravo, ali ima pravo i otići iz firme ako je nezadovoljan. Ona je u tim trenucima kad je tužitelj bacio stolicu i rokovnik te joj se unio u lice mislila je da će me udariti. Odluku o izvanrednom otkazu sestra IĆ i ona donijele su nakon što su primile mail koji im je poslao i zaključile da ne žele takvog radnika. Smatra da više ne može vjerovati tužitelju i da bi on mogao uredno izvršavati svoje obveze.

16. Iz iskaza svjedokinje IĆ u bitnom proizlazi kako je u vrijeme predmetnog događaja bila jedna od direktorica tuženika, ured je dijelila sa svojom sestrom ČĆ i toga dana tužitelj je ušao u ured i počeo se obraćati ČĆ, jer je ona radila plaće, počeo se derati da je dobio manju plaću. ČĆ mu je pokušavala objasniti i reći da je mjesec ranije plaća bila veća jer su radnici dobili poklon bon u Sparu od 100 eura, ali on nije htio slušati i govorio je da mu je svaki mjesec plaća sve manja, pogurnuo je stolicu, ČĆ na stol je bacio rokovnik i rekao da u tom rokovniku ima on sve napisano. Ona mu je rekla da napusti kancelariju, on se derao kakva je to firma i na odlasku je rekao "sad bute vidle D svoga" te je rekao i da će si otvoriti bolovanje. Svjedokinja je nadalje iskazala kako su njih obje bile u šoku, jer to nikada ranije nisu doživjele. Nakon toga u ured je došao njegov nadređeni ĐĆ i rekao da je tužitelj otišao jer se ne osjeća dobro. Kako je tužitelj napustio glavnu radnu jedinicu, a radi se o linijskoj proizvodnji, oni su mu morali odmah naći zamjenu. One su se nakon tog događaja zaključale, ČĆ je nazvala HĆ zbog savjeta što učiniti ako se tužitelj vrati, počne razbijati ili nasrne na njih. Kasnije tokom dana su otišle kod tate da se još s njim konzultiraju, no nakon toga u poslijepodnevnim satima ČĆ joj je javila da je primila prvi mail tužitelja koji joj je odmah proslijedila i zaključile su da ih u tom mailu vrijeđa, da je to nedopustivo i da takav radnik ne može kod njih nastaviti radni odnos. Svjedokinja je iskazala i kako su se konzultirale i s odvjetnicom i nakon toga donijele odluku o izvanrednom otkazu. Također, svjedokinja je iskazala i kako u 25 godina rada nikada nisu imale takvu situaciju tako da su bile uznemirene i zaključale su vrata od kancelarije nakon što je tužitelj otišao. Bile su jako uplašene. Nikada nitko osim tužitelja kod tuženika ranije nije dobio izvanredni otkaz. Ne sjećam se li im te prigode izgovorio i kakve uvrede, od tog šoka se ne sjeća, ali on je u tim trenutcima izgledao divljački i kao da mu se "strgalo". Tužitelj je prilazi Petrinom stolu, pogurnuo je stolicu i svom snagom bacio rokovnik na njezin stol, tako da su se razletjeli papiri koji su se nalazili na njezinom stolu. Bojala se da bi tužitelj mogao u tom trenu fizički nasrnuti na ČĆ, zbog toga se i ona uključila i molila ga da izađe iz kancelarije. Nakon što je tužitelj bio kod njih tog **.**.2024. ČĆ i ona su razgovarale i zbog nekakvog mira u kući na plaću mu je isplaćeno još dodatnih 40 eura. U tom trenu smatrale su da može tužitelj nastaviti rad odnosno da će vidjeti kako će se situacija razvijati, ali kulminacija su bili mailovi koji su stigli. U to vrijeme u Kerbeku je bilo zaposleno 50-60 radnika i nije bilo oformljeno radničko vijeće. Na upit punomoćnice tuženika svjedokinja je iskazala kako nakon pristiglog maila više nisu imale povjerenja u tužitelja, odnosno cijelo vrijeme bi bile u iščekivanju što će se dogoditi njima, a i ostalim radnicima.

17. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi kako su taj mjesec dobili plaću 14.6., to je bio petak i on je odmah išao pitati ČĆ zašto mu je manja plaća jer je vidio da je imao isti broj radnih dana kao mjesec ranije, ali je imao pet noćnih i bio je jedan praznik više, a plaća mu je bila manja za cca 80-90 eura. ČĆ mu je rekla da će provjeriti u ponedjeljak. On je došao u ponedjeljak 17.6. za vrijeme kratke pauze u 12 sati, prethodno je još jednom provjerio u svojoj evidenciji i to nije nekakva samo njegova evidencija, to su svi radnici bili dužni bilježiti podatke o svom radu, upisivali su što su radili odnosno koliko su istovarili i slično. Kad je došao u ured, IĆ je sjedila s nogom na stolu, onda je spustila nogu dolje kad je njega vidjela. On se počeo obraćati ČĆ jer je ona bila zadužena za plaće, pitao je kako je moguće da mu je plaća manja, ona mu je počela objašnjavati da je zbog poklon bona od mjesec ranije i da se to radilo o nagradi. Obratio joj se sa ti i pitao je koliko ljudi još mora dati otkaz u firmi, na što mu je ČĆ onda rekla marš van, dok IĆ nije rekla ni riječ. Nadalje, tužitelj je iskazao kako nikakvu stolicu nije bacao ni pogurnuo, istu nije ni vidio. U trenutku kad mu je ČĆ rekla marš van, on je bacio tu svoju bilježnicu na njezin stol, okrenuo se i rekao da sad ide na bolovanje, pa da će onda vidjeti. Nije istina da im je rekao da će vidjeti D svoga. Nije istina da su zaključale vrata, jer je njihov ured bio u prostoriji bez vrata. Staklena vrata su dolje, a gore do ureda se ide po stepenicama i tamo nema nikakvih vrata. On je nakon toga otišao svom liječniku, jer je za njega taj njihov postupak bio mobing. On kad je išao kod njih u ured nije bio uznemiren nego ga je uznemirila ČĆ kad mu je rekla marš van. On je poslao mail nakon što se smirio toga dana, poslao je mail onako kako se osjećao u tom trenutku, to nije bila nikakva prijetnja upućena njima, već samo prijetnja da će pozvati inspekciju, jer smatra da su bahate i lažu. Također, iskazao je i kako je bio kod zamjenskog liječnika, jer njegovog liječnika nije bilo, on mu je otvorio bolovanje i rekao da može biti do kraja tjedna doma i da se obrati svom liječniku u ponedjeljak. Na bolovanje je otišao jer se nije osjećao dobro, liječnik je dijagnosticirao uznemirenost, prepisao mu je Misar za smirenje. Ne zna zbog čega bi ČĆ zvala HĆ, još niti ne vjeruje da je ona nju zvala, jer da je on njima prijetio, one bi tužile njega, a ne on njih. Nikad nikome nije prijetio niti fizički nasrnuo, a u mailu je prijetio samo inspekcijom. Isto tako, tužitelj je iskazao da je u mailu 17.6.2024. naveo da se na krivog namjerila misleći pritom da nije netko tko će samo šutjeti, a nije time ništa loše mislio.

18. Uvidom u priloženi ispis elektronične pošte na listovima 20-21 spisa utvrđeno je kako je tužitelj 17. lipnja 2024. u 18:00 na e-mail adresu tuženika uputio poruku kojom se obraća tadašnjoj direktorici ČĆ, **.**.2024. također poslao e-mail poruku kojom se obraća direktorici ČĆ, a 25. lipnja 2024. poslao je e-mail poruku u kojoj se obraća direktoricama ČĆ i IĆ.

19. Nesporno je predmetnog dana 17. lipnja 2024. tužitelju otvoreno i zaključeno bolovanje, no, tijekom postupka nije utvrđeno da bi se radilo o slučaju privremene nesposobnosti za rad za koje je zakonom propisana zabrana otkazivanja.

20. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje kako je tuženik na kojem je teret dokaza sukladno čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) dokazao da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tužitelj dobio osnovan.

21. Naime, između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj bio kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu od 1. rujna 2020. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu radnika na peći. Također, nije sporno da je Odluku o otkazu tužitelj primio 25. lipnja 2024., da je uložio Zahtjev za zaštitu prava radnika 4. srpnja 2024. na koji je tuženik odgovorio Očitovanjem poslodavca na zahtjev za zaštitu prava radnika 30. srpnja 2024.

22. Tužitelj je tužbu sudu podnio 2. kolovoza 2024., iz čega proizlazi kako su poštivani svi zakonski rokovi određeni čl. 133. st. 2. ZR-a koji određuje da se radnik dužan poslodavcu obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava u radu od 15 dana od dana dostave odluke kojom su mu prava povrijeđena, dok je poslodavac u obvezi u roku od 15 dana od primitka zahtjeva za zaštitu prava odgovoriti radniku, a ukoliko ne odgovori radnik može u daljnjem roku od 15 dana tražiti sudsku zaštitu.

23. Sukladno čl. 116. ZR-a poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

24. Sud je prihvatio iskaze svjedoka HĆ, ĐĆ, ČĆ i IĆ kao vjerodostojne i uvjerljive, obzirom su o relevantnim okolnostima suglasno iskazivali. Svjedoci HĆ i ĐĆ nisu imali neposredna saznanja o samom razgovoru koji je vođen između tužitelja i tadašnjih direktorica tuženika spornog 17. lipnja 2024., no, svjedokinja HĆ je u svom iskazu potvrdila iskaz ČĆ kako je istu kontaktirala tražeći savjet oko daljnjeg postupanja, a nakon što joj je jedan od radnika navodno prijetio te je iskazala kako je ČĆ tom prilikom zvučala uznemireno, dok je svjedok ĐĆ također iskazao kako su i tužitelj i direktorica nakon spornog razgovora 17. lipnja 2024. bili uznemireni te da mu je tužitelj rekao da se "gore posvađao".

25. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi kako nije rekao direktoricama da će „sada vidjeti D svoga“ i da nije ni bacio ni pogurnuo nikakvu stolicu, jer iz iskaza svjedokinja ČĆ i IĆ proizlazi suprotno, a sud smatra kako je evidentno tužitelj svojim iskazom nastojao svoju reakciju i postupanje prikazati blažom. Naime, sam tužitelj je u iskazu naveo da je bio uznemiren i da je bacio svoju bilježnicu na stol direktorice.

26. Također, sud smatra kako, osim navedenog postupanja tužitelja u uredu direktorica tuženika, već i sam sadržaj e-mail poruke koju je navedenog 17. lipnja 2024. nedvojbeno tužitelj uputio na mail adresu tuženika, a u kojoj se obraća tadašnjoj direktorici tuženika te tužitelj ni ne osporava da bi iste poslao, opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

27. Naime, u e-mail poruci upućenoj 17. lipnja 2024. u 18:00 tužitelj se obraća direktorici ČĆ na način da navodi „ti se meni usuđuješ smanjivati plaću“, „Već sam te prije mjesec dana upozorio da je ovakva plaća neodrživa i ti je još smanjiš za 100 eur. E pa na krivog si se namjerila.“ Nadalje, tužitelj u navedenoj e-mail poruci navodi: „O tebi kao poslodavcu već smo se puno toga načitali prije nekih petnajstak godina. Ali tvojoj bahatosti, oholosti i pokvarenosti nema granica. To će ti jednog dana sve doći na naplatu, ali onda bu ti kasno cviliti. Zašto baš ja, zašto se meni to događa. Č ne plaća svaki dan, a uostalom već te je dovoljno kaznio. U stanju sam vam natovariti sve moguće inspekcije.“

28. Sud smatra kako sadržaj navedene e-mail poruke ima uvredljiv i prijeteći ton i svakako predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa odnosno osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguće. Točno jest da radnik ima pravo izraziti nezadovoljstvo bilo plaćom ili uvjetima rada, međutim, svaki možebitni problem koji nastane između radnika i direktora mora se rješavati u granicama pristojnog ponašanja. Bez obzira na eventualne probleme koji su prethodili odnosno nezadovoljstvo radnika isplaćenom plaćom, isto ne opravdava ovakvo postupanje radnika, konkretno ovdje tužitelja i isto ne predstavlja dopustiv put zaštite prava iz radnog odnosa.

29. Sadržaj e-mail poruke koju je 17. lipnja 2024. tužitelj uputio direktorici tuženika uvelike nadilazi granice pristojnog i profesionalnog ponašanja te nije prihvatljiv način komunikacije radnika prema direktoru. Stoga sud smatra kako već i samo upućivanje e-mail poruke navedenog sadržaja predstavlja dostatan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

30. Naime, nedvojbeno je kako, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nakon riječi koje je tužitelj uputio direktorici tuženika u e-mail poruci 17. lipnja 2024., nastavak radnog odnosa nije moguć.

31. Dakle, kako je otkaz ugovora o radu sud ocijenio osnovanim, to je odbio sve točke tužbenog zahtjeva kao neosnovane, dakle i za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i zahtjev za sudskim raskidom, kao i zahtjev za naknadu štete.

32. Neosnovan je zahtjev tužitelja za utvrđenjem sudskog raskida, obzirom na to da se predmetna odluka može donijeti samo ukoliko je sud utvrdio da je odluka o otkazu nezakonita, međutim kako takva odluka nije donijeta, to je neosnovan taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja, a potom i tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

33. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, istome pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti.

34. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te je tuženiku priznat traženi trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eura, sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife i pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 eura.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Prelog, 16. lipnja 2025.

Sutkinja:

Nina Markulija

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnici

2. Tuženik po punomoćnici