Broj: Ppž-2172/2023

Republika Hrvatska

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika FINI LIMUN j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenice PP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 127. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21), odlučujući o žalbama I okrivljenika FINI LIMUN j.d.o.o. i II okrivljenice PP, podnesenim protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 11. Pp-18836/2021 (ispravno: 11. Pp-3971/2022), od 2. veljače 2023., te protiv presude istog suda broj: 11.Pp-3971/2022. od 25. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćanjem žalbi I okrivljenika FINI LIMUN j.d.o.o. i II okrivljenice PP, preinačuje se pobijano rješenje Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 11. Pp-18836/2021 (ispravno: 11. Pp-3971/2022), od 2. veljače 2023., na način da se žalbe I okrivljenika FINI LIMUN j.d.o.o. i II okrivljenice PP protiv presude istog suda, broj: 11. Pp-3971/2022, od 25. studenog 2022. imaju smatrati pravodobnim.

p r e s u d i o j e:

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I okrivljenika FINI LIMUN j.d.o.o. i II okrivljenice PP i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik FINI LIMUN j.d.o.o. i II okrivljenica PP dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, od 2. veljače 2023. odbačene su kao nepravodobne žalbe okrivljenika podnesene protiv presude istog suda, od 25. studenog 2022.

2. Protiv navedenog rješenja okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe, u kojima navode da presudu nisu primili, te da su slučajno saznali za istu u Državnom inspektoratu gdje su išli po informacije za druge stvari.

3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

4. Žalbe okrivljenika na rješenje o odbačaju žalbe su osnovane.

5. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je predmetna presuda, od 25. studenog 2022. u tzv. prvoj dostavi, dakle bez prethodno ostavljene obavijesti okrivljenicima da je za njih pristigla pošiljka, dana 5. siječnja 2022. uručena primateljima čiji su potpisi evidentno različiti od neprijepornih potpisa predstavnika I okrivljenika BP na zapisniku o glavnoj raspravi od 9. svibnja 2022. i potpisa II okrivljenice na trgovačkoj punomoći koja je ovjerena kod javnog bilježnika, pa proizlazi da dostava predmetne presude okrivljenicima sukladno čl. 145. i 146. PZ nije pravovaljana.

6. Stoga je žalbe okrivljenika protiv predmetne presude podnesene poštom preporučeno 18. siječnja 2023. valjalo smatrati pravodobnima, pa je trebalo pobijano rješenje o odbačaju žalbi kao nepravodobnih preinačiti kao u izreci pod točkom I.

7. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 9.000,00 kuna / 1194,51 eura, I okrivljenik i od 1.000,00 kuna / 132,72 eura, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. 127. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21), činjenično opisanog u izreci.

8. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura, svaki.

9. Protiv navedene presude okrivljenici su dakle pravodobno podnijeli žalbe, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbi.

10. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama iste prihvate.

11. Žalbe okrivljenika protiv presude su neosnovane.

12. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

13. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da okrivljenici nisu izvršili predmetno izvršno rješenje inspektora, te da su time počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, a žalbenim navodima da je i inspektor rekao da tih 15 minuta nisu radili ni posluživali, okrivljenici nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. Ovo stoga što je okrivljenicima neprijeporno bilo zabranjeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti izvan vremena od 06,00 do 24,00 sati, a okolnost da gosti kritične zgode nakon 00,30 sati nisu posluživani, okrivljenike ne može osloboditi prekršajne odgovornosti, jer se prema prihvaćenoj sudskoj praksi tolerira vrijeme od 30 minuta nakon isteka radnog vremena, kako bi zetečeni gosti, usluženi prije isteka dopuštenog radnog vremena (u ovom slučaju 24,00 sata) mogli nesmetano dovršiti konzumaciju naručenog, pa proizlazi da je prekoračeno i vrijeme tolerancije, jer se poslije vremena tolerancije u ugostiteljskom objektu mogu nalaziti samo vlasnik objekta ili netko od zaposlenog osoblja obavljajući poslove čišćenja lokala, obračuna ili slično, tako da se druge osobe nisu smjele nalaziti u navedenom objektu, a provedenim dokaznim postupkom je utvrđeno da se u predmetnom caffe baru i noćnom baru u 00,45 sati nalazilo 15 gostiju, od kojih su neki već bili na odlasku dok je manji broj gostiju dovršavao konzumaciju pića.

15. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, s obzirom da je primjenom članka 37. PZ i I okrivljeniku i II okrivljeniku znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj, a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ.

16. Treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja pobijane presude, dana 29.6.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 67/23), kojim je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 3.980,00 do 15.920,00 eura, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 390,00 do 2.650,00,00 eura, dok je u čl. 127. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakon o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu pravnoj osobi u iznosu od 30.000,00 do 120.000,00 kuna, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 3.000,00 do 20.000,00 kuna, dakle također nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o Državnom inspektoratu kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu okrivljenicima i istima već primjenom čl. 37. PZ izrekao novčanu kaznu znatno ispod minimalnog iznosa propisane kazne za taj prekršaj propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja ublaženu kaznu i prema navedenom kasnije izmijenjenom i dopunjenom propisu. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene njegove izmjene i dopune ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

17. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje kazne, kako to neosnovano predlažu žalitelji, koji nisu priložili nikakve dokaze o svom lošem imovnom stanju, na koje se pozivaju u žalbi.

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

19. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.