REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-2/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi povrata zadužnice, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-774/2021-22 od 07. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-774/2021-22 od 07. studenog 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. O trošku žalbe odlučiti će se tijekom daljnjeg postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužiteljici PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati zadužnicu od dana 13. lipnja 2005. ovjerenu dana 13. lipnja 2005. g. kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-8067/05, kao i zadužnicu od dana 20. listopada 2006. g. ovjerenu dana 20. listopada 2006. kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-19316/06, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 553,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Žalbom, u bitnome, navodi, da je tijekom postupka isticano da su tražbine iz Ugovora o kreditu koje su sporne zadužnice osiguravale, ustupljene trgovačkom društvu H-ABDUCO d.o.o., pa tuženik nije vjerovnik predmetnih tražbina, dok su predmetne zadužnice i dalje evidentirane kod Financijske agencije kod koje se i dalje nalaze u Očevidniku redoslijeda osnove za plaćanje, što proizlazi iz Obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje od 29. rujna 2020. koju je tužiteljica priložila uz tužbu. Bitna povreda počinjena jer prvostupanjski sud ne obrazlaže temeljem čega zaključuje da zadužnice nisu u posjedu društva H- ABDUCO d.o.o. i zašto činjenica da su tražbine ustupljene drugom društvu nije od značaja za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, time presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost jer nisu jasni zaključci suda u čijem su posjedu sporne zadužnice i na temelju čega je sud donio zaključak. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je navedeno da tužiteljica kao vlasnica zadužnice – pokretne stvari ima pravo zahtijevati predaju u posjed sukladno sa odredbom čl. 161. st. 1. ZV-a neovisno o lokaciji zadužnica, obzirom i da tijekom postupka nije dokazano da se zadužnice nalaze u posjedu tuženika, čime je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo nalogom tuženiku da preda stvar koja nije u njegovom posjedu. Ispravno bi bilo u konkretnom slučaju naložiti Financijskoj agenciji dostaviti stvar tužitelju.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanim, uz nalog naknade troškova parničnog postupka a sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, uz zahtjev sastava troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika je postupljeno prema odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predajom, odnosno vraćanjem zadužnice od 13. lipnja 2005. ovjerene 13. lipnja 2005. kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz [adresa] kao i zadužnice od 20. listopada 2006. ovjerene 20. listopada 2006. kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz [adresa].

7. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužiteljica, kao jamac, za tvrtku BREST d.o.o., dala suglasnost radi naplate i to zadužnicom od 13. lipnja 2005. radi naplate tražbine Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (prednika tuženika) za iznos od 52.000,00 eura osnovom Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 09. lipnja 2005., na način da se zaplijene svi njezini računi koji su na njeno ime otvoreni ili budu otvoreni u bilo kojoj banci u Republici Hrvatskoj ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa uz izravnu isplatu vjerovniku, koja je zadužnica i ovjerena od strane javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić OV-8067/05 13. lipnja 2005. Nije sporno ni da je tužiteljica izdala zadužnicu uz suglasnost radi naplate tražbine Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb radi naplate iznosa od 38.000,00 eura prema Ugovoru o kreditu broj 231- 196/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. listopada 2006. pravnom predniku tuženika, zapljenom svih njezinih računa koji su na njezino ime otvoreni ili budu otvoreni izravnom isplatom vjerovniku 20. listopada 2006. Prema priloženoj obavijesti od 08. ožujka 2018. proizlazi, da je Addiko Bank d.d. dostavio obavijest na način da je upoznata i pismeno obaviještena, da sve obveze društva BREST d.o.o. u stečaju su ustupljene društvo H-ABDUCO d.o.o. dana 06. lipnja 2014. temeljem Ugovora o ustupu/prodaji potraživanja, te se stoga moli da se kontaktira novi vjerovnik za sva pitanja vezano za postojeće dugovanje, kartice, kredita kao i blokade po navedenoj osnovi. Iz priloženog dopisa FINE od 29. rujna 2020. proizlazi da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje a predmetna osnova se može vratiti samo na zahtjev donositelja osnove odnosno ovrhovoditelja vezano i za obavijest o vraćanju osnove za plaćanje.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev cijeneći iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i u skladu sa materijalnim dokazima, cijeneći i obavijest o vraćanju osnove za plaćanje FINE zaključuje da su predmetne zadužnice u posjedu FINE koja ih tužiteljici na njezin zahtjev nije vratila, a da iz rješenja tog suda poslovni broj Ovr- 921/2018 je vidljivo da je ovrhovoditelj u postupku prisilne naplate prema tužiteljici kao ovršenici temeljem predmetnih zadužnica bio upravo tuženik što slijedi i iz oba zahtjeva za naplatu zadužnice broj OV-19316/06 i OV-8067/05. Obzirom je zadužnica privatna isprava potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje dužnik ima kod banaka te da se novac tih računa u skladu sa njegovom izjavom zadržanoj u toj ispravi isplaćuje vjerovniku, cijeneći i odredbu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Pozivom i na odluku VTS Pž-5118/2021 i stajalište da tužitelj, kao izdavatelj, ima pravo zahtijevati vraćanje zadužnice u posjed zato što je prestala tražbina koja je osigurana zadužnicom, pri čemu nije odlučno da li se ona nalazi u posjedu Financijske agencije koja je samo pomoćnik u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZV-a, kako tužiteljica kao vlasnica zadužnica ona ima pravo zahtijevati predaju u posjed sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a neovisno o lokaciji zadužnice. Svi prigovori tuženika u tom pravcu su neosnovani i nije od značaja što su tražbine osigurane zadužnicama ustupljene drugom društvu jer su iste u cijelosti podmirene i više ne egzistiraju a zadužnice neupitno nisu u posjedu društva H-ABDUCO d.o.o. koje društvo nije ni pokrenulo postupak prisilne naplate, već je tuženik taj kao vjerovnik koji je predao zadužnice FINI, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci odluke.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a a sve sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao što nije ni počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se žalitelj poziva u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se i može ispitati, dok je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

10. Sud prvog stupnja je utemeljio odluku i na slijedećim nespornim činjenicama i to rješenju istog suda poslovni broj Ovr-921/2018 od 10. srpnja 2019. koji je vođen u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Addiko Bank d.d. u odnosu na ovršenika PT (tužiteljicu u predmetnom postupku), te kojim je i prihvaćen prijedlog ovršenice i pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu proglašen nedopuštenim. Odluka je prema navodima suda prvog stupnja i temeljena na činjenici da je ovrhovoditelj (u ovom postupku tuženik), sve obveze društva BREST d.o.o. ustupio društvu H-ABDUCO d.o.o. iz čega je zaključeno da više ne može imati status ovrhovoditelja, kao ni aktivnu legitimaciju za vođenje postupka naplate prema zadužnicama, te je i prema odredbi čl. 210. u vezi sa čl. 50. do čl. 55. Ovršnog zakona i odlučio.

11. U konkretnom slučaju postavljen je zahtjev za predajom zadužnica, te se radi o vlasničko-pravnom zahtjevu za predaju stvari – isprave. Iz postupka je vidljivo da su i one predane FINI radi provedbe ovrhe. Prema odredbama čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ) privatna je isprava potvrđena od javnog bilježnika kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac tih računa, u skladu sa njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Nužno je da zadužnice budu potvrđene od strane javnog bilježnika kako bi proizvodila pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. U vrijeme kada su i zadužnice tužiteljice potpisane bio je na snazi i Ovršni zakon koji je prema odredbama čl. 183. i čl. 183.a Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 173/03 i 141/04, 88/05) propisivao da zadužnica i predstavlja instrument osiguranja plaćanja i sadrže učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi. Zadužnica je vrijednosni papir, i to stvar koja se smatra pokretninama u smislu čl. 2. Zakona o vlasništvu, a svojstvo pokretnina daje im i Ovršni zakon koji vrijednosne papire izjednačava sa pokretninama.

12. Prema odredbi čl. 214. st. 6. OZ-a vjerovnik može od Agencije zahtijevati da mu vrati ispravu iz st. 1. (privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom se daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa u skladu sa njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi isplaćuje vjerovniku) ako njegova tražbina nije u cijelosti namirena. U tom će slučaju Agencija naznačiti na toj ispravi iznos troškova, kamata i glavnice koji je naplaćen. Ako je vjerovnik u cijelosti namirio svoju tražbinu prema ispravi iz st. 1. i 2. tog članka, Agencija će obavijestiti o tome dužnika ili jamca platca i na njegov mu je zahtjev predati.

13. U trenutku predaje zadužnice FINI one po samom zakonu dobivaju učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se plijeni tražbina po računima i prenosi na ovrhovoditelja. Obzirom da tužiteljica prema tuženiku postavlja vlasničko-pravni zahtjev predaje zadužnice, u konkretnom slučaju mora se dokazati da se zadužnica nalazi kod tuženika, odnosno da li je tuženik predao i vodio postupak osnovom zadužnica kod FINE. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva treba utvrdit kod koga se zadužnice nalaze, odnosno, obzirom i na navode FINE da povrat može tražiti samo onaj koji je zadužnicu predao, pa stoga i utvrditi tko je predao zadužnice radi naplate i tko je tada u posjedu zadužnica. Pri tome, zadužnice su i dostupne onome tko ih je i priložio FINI radi naplate.

14. Obzirom da je i prema podnesenoj tužbi, navedeno kao dokaz, da se izvrši provjera kod Financijske agencije i pribava spisa Financijske agencije, osnovom koje bi se i moglo utvrditi tko je pokrenuo postupak kod FINE i u odnosu na kojega vjerovnika je vođen taj postupak naplate osnovom zadužnica, tada bi i moglo se zaključiti o obvezi povrata zadužnica tužiteljici i to tko je obvezan u odnosu na navedene zadužnice, obzirom da je u cijelosti podmiren dug, vratiti predmetne zadužnice tužiteljici kako bi se i izbjegla eventualna daljnja naplata.

15. U nastavku postupka sud prvog stupnja će potpuno raspraviti to činjenično stanje radi utvrđenja tko je pokrenuo postupak kod FINE i u odnosu na kojega vjerovnika je taj postupak vođen, nadalje, radi čega su se stekli uvjeti za povrat zadužnica. Stoga je temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli - Pola 16. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić