REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-630/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po suprugu RV, protiv tuženika BV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, radi utvrđenja i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-120/2021- 104 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-120/2021-104 od 10. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužiteljice u odnosu na t. II. rješenja, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-120/2021- 104 od 10. siječnja 2025. na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 862,70 eura (6.500,00 kuna), dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za trošak tužiteljice.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Utvrđuje se ništavim Ugovor o doživotnom uzdržavanju između ĐV (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao uzdržavatelja i NV (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao primateljice uzdržavanja zaključen dana 23.04.2003.g. ovjeren na Općinskom sudu u Samoboru pod brojem R1.76/2003, Ov.16/2003."
1.1. Rješenjem istog suda odlučeno je:
"I. Odbacuje se tužba u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase:
"2. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu ostaviteljice NV ulaze nekretnine upisane u: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4516 KUĆA BR. 83, GARAŽA SA ŠUPOM, DVORIŠTE I ORANICA ZAKRANJCI, površine 969 m2; zk. ul. br. [broj ZK uloška] [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4534/2 ORANICA ZAKRANJCI površine 643 m2 i zk.č.br. 4534/3 ORANICA ZAKRANJCI površine 1206 m2, ukupne površine 1849 m2; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č. br. 4515 ORANICA U [adresa], površine 1909 m2; dva stana u [adresa] na adresi [adresa], koji se nalaze u stambenoj zgradi izgrađenoj na zk.č.br. 1249/78 Najamna Stambena zgrada u [adresa], površine 75 čhv, oba upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Zagreb pod rednim brojem: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Jednosoban stan sa nusprostorijama u prizemlju desno i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Jednosoban stan sa nusprostorijama prvom katu lijevo; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, i to zk.č.br. Z-329/1 kuća, dvorište površine 204 m2.
3. Utvrđuje se da su nasljednici pok. NV tuženik BV u 2/3 dijela i tužiteljica ZV u 1/3 dijela.
4. Utvrđuje se da je tužiteljica ZV suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4516 KUĆA BR. 83, GARAŽA SA ŠUPOM, DVORIŠTE I ORANICA ZAKRANJCI, površine 969 m2 i nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, i to zk.č.br. Z-329/1 kuća, dvorište površine 204 m2.
5. Utvrđuje se da je tužiteljica ZV suvlasnica u 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4534/2 ORANICA ZAKRANJCI površine 643 m2 i zk.č.br. 4534/3 ORANICA ZAKRANJCI površine 1206 m2, ukupne površine 1849 m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č. br. 4515 ORANICA U [adresa], površine 1909 m2;
6. Utvrđuje se da je tužiteljica ZV suvlasnica u 1/ 2 dijela dva stana u [adresa] na adresi [adresa], koji se nalaze u stambenoj zgradi izgrađenoj na zk.č.br. 1249/78 Najamna Stambena zgrada u [adresa], površine 75 čhv, oba upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Zagreb pod rednim brojem: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Jednosoban stan sa nusprostorijama u prizemlju desno i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Jednosoban stan sa nusprostorijama prvom katu lijevo."
II Svaka stranka snosi svoje troškove."
2. Protiv ove presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnose tužiteljica i tuženik.
2.1. Tuženik žalbu podnosi u odnosu na presudu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, kao i u odnosu na t. II. izreke rješenja kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak. Žalbom, u bitnome navodi, da je pogrešan zaključak suda da bi motiv NV za sklapanje predmetnog Ugovora bilo onemogućavanje tužiteljice da ostvari svoje zakonsko nasljedno pravo, kao i da prvostupanjski sud provedenim dokazom nije utvrđivao stvarnu vrijednost imovine koja je bila predmetom Ugovora, što je važno kod činjenice prigovora tuženika da i dio imovine koja je bila predmetom Ugovora predstavljao zajedničku imovinu pok. NV i njezinog pokojnog supruga (davatelja uzdržavanja ČV), koji je i prigovor stavljen na ročištu 12. ožujka 2018. i u više navrata ponavljan tijekom postupka. Na okolnost da je dio imovine predstavljao bračnu stečevinu predloženo je provođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka u odnosu na koje je provedeno samo saslušanje svjedoka ZVŠ zamolbenim putem kao i saslušanje ŠV ali koji nije na taj način saslušan. Smatra da je utvrđivanje činjenica udjela pok. NV i pok. ČV nužno za pravilnu odluku o ništavosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da bi se utvrdilo da li je prenesena imovina velike vrijednosti svojem suprugu ČV. Pogrešno je i utvrđeno od strane prvostupanjskog suda da bi razlog sklapanja predmetnog Ugovora bilo postizanje nedopuštenog cilja, kao i protivno zaključku suda, činjenice koje su i utvrđene vještačenjem govore u korist zaključka da NV i ČV nisu znali za ozbiljnost bolesti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora jer bi u protivnom to saznanje zasigurno podijelili sa nekim u obitelji i pozvali hitnu pomoć. Pobija se i odluka o troškovima postupka jer je pretežitim dijelom tuženik uspio sa svojim zahtjevom, dok tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za povrat imovine u ostavinu i utvrđenje suvlasništva na predmetnim nekretninama, pa je podredno trebalo naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
2.2. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude u cijelosti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenjem ništavim Ugovora uz preinaku odluke o trošku a podredno ukidanje odluke suda prvog stupnja i u pobijanim dijelovima predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
2.3. Žalbom tužiteljica pobija rješenje o trošku, ne navodeći zakonske žalbene razloge. Poziva se na primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim se propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna nadoknaditi sve troškove postupka protivnoj strani a obzirom je tuženik izgubio spor u odnosu na ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik je gubitnik spora i trebao je snositi sve troškove postupka. Prvostupanjski sud je mogao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove samo u slučaju kada postoje posebne okolnosti koje to opravdavaju a iste u obrazloženju nisu izložene, dok tuženik nije iznio valjane zakonske argumente koji bi opravdali podjelu troškova niti su postojale okolnosti za smanjenje ili raspodjelu troškova.
2.4. Žalbeni je prijedlog da se ispravi odluka o troškovima i donese nova odluka kojom se tuženik obvezuje snositi sve navedene sudske troškove a podredno ukine odluka i vrati sudu prvog stupnja.
3. Sa tim je žalbama postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).
4. Odgovorom na žalbu tužiteljica obrazlaže kao neosnovane navode iz žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice u odnosu na nastao trošak djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. U ovom postupku niti materijalno pravo u odnosu na glavnu stvar nije pogrešno primijenjeno.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između njezine majke sada pok. NV i očuha, oca tuženika sada pok. ČV zaključen protivno moralu i načelu savjesnosti i poštenja jer je sada pok. ČV, kao primatelj uzdržavanja znao za tešku bolest i onemogućio kontakte sa tužiteljicom.
8. Tijekom postupka donesena je presuda Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-94/08 od 29. siječnja 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, koja presuda je potvrđena od strane ovog suda poslovni broj Gž-3441/10 od 07. svibnja 2012. U odnosu na izjavljenu reviziju tužiteljice Vrhovni sud je rješenjem poslovni broj Rev- 2043/12 od 20. srpnja 2016. ukinuo presude ovog Županijskog suda i presudu Općinskog suda u Labinu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da je nužno utvrditi da li je imovina tužiteljice bila dovoljna da osigura uzdržavanje i njegu oba bračna druga i ima li njezin suprug, davatelj uzdržavanja, imovine iz koje bi mogao doprinositi svojem uzdržavanju i uzdržavanju svoje supruge, a sve vezano i za odredbu čl. 33. Obiteljskog zakona koji je bi na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora ("Narodne novine" broj: 162/98) osnovom koje je propisano da su bračni drugovi dužni se uzajamno pomagati i održavati skladne bračne i obiteljske odnose.
9. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor relevantnih činjenica, utvrdio:
-da je između sada pok. NV, majke parničnih stranaka, sa tada pokojnim suprugom ČV, očuhom tužiteljice i ocem tuženika, 23. travnja 2003. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Općinskog suda u Samoboru, te je sudac, što je nesporno, pročitao ugovornim stranama isti, upozorio ugovorne strane na posljedice Ugovora;
-da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja NV, ostavila u nasljedstvo ČV kao uzdržavatelju, nekretnine kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan u [adresa], prizemlje površine 35 m[2] na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan u [adresa], prvi kat površine 35 m[2] , kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
-da je pok. NV kao primateljica uzdržavanja umrla **.**.2003. u mjestu [adresa];
-da je ČV temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju upisan vlasnik na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je i nesporno da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena na treću osobu;
-da je uvidom u izvadak u zemljišne knjige od 11. listopada 2021. utvrđeno da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], označenoj kao kuća broj 83, garaža sa šupom, dvorište i oranica, kao vlasnik uknjižen tuženik BV;
-da je uvidom u izvadak zemljišne knjige od 11. listopada 2021. na nekretnini 4515 označeno kao oranica upisana u kč. br. [katastarska čestica] kao oranica uknjižena vlasnica ZVŠ (supruga tuženika), kao i da je uvidom u zk izvadak od 11. listopada 2021. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] kao vlasnik uknjižena ZVŠ;
-da je izvadkom iz zemljišne knjige od 11. listopada 2021. utvrđeno da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] označena kao najamna stambena zgrada u [adresa] na kojem je uknjiženo vlasništvo posebnih dijelova u odnosu na vlasnike trećih osoba;
-da je i uvidom u taj zk izvadak u odnosu na zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica], kuća, dvorište sa površinom 204 m[2] uknjižena ZVŠ;
-da prema iskazu svjedoka RV (supruga tužiteljice) proizlazi, da su odnosi tužiteljice i njezine majke pok. NV bili dobri do 2001. godine, bili su bliski i za života je ostaviteljica htjela da se kuća u [adresa] prepiše strankama u jednakim dijelovima, dok su se odnosi poremetili kada je sada pok. ČV rekao da moraju napustiti kuću u [adresa], dok je pok. NV ostala po strani jer je ovisila o njemu a nakon toga su kontaktirali više puta dok je NV tužiteljicu nazvala kada je bila sama u kući i rekla joj 09. ožujka 2002. da mora na operaciju radi problema sa mokrenjem, operirana je u [adresa] a u bolnici ju je posjetila kćer tužiteljice, unuka ju je i posjetila u ožujku u [adresa], normalno je radila, u srpnju ju je ponovno posjetila, obrađivala je vrt, osjećala se lošije, smršavila i loše je izgledala, a u tom razdoblju tužiteljica da se liječila od depresije i bila na ambulantnom i bolničkom liječenju a jedan od uzroka bio je i odnos sa majkom, a nakon što je kćer tužiteljici prenijela dojmove o baki, pokušale su stupiti u kontakt sa njom, da je on osobno došao u [obrt], njegov sin je živio u prikolici, u dva navrata dolazio je do kuće, kucao ali nitko nije otvarao, te je od susjeda doznao da je pok. NV teško bolesna, što je bilo u kolovozu 2003. godine, to je prenio tužiteljici koja joj je pokušavala dobiti na telefon ali se nitko nije javljao;
-da je prema iskazu svjedokinje UV, kćerke tužiteljice, utvrđeno da je pok. NV posjetila u bolnici nakon operacije u ljeto 2002. godine, u [obrt], da je tada bila dobro, radila je u vrtu, zadnji put ju je vidjela u srpnju 2003. godine, razgovarale su, izgledala je iscrpljeno, vidno je smršavjela, a nakon što ju je pitala što joj je, odgovorila je da je umorna i iscrpljena, nije rekla da boluje, zatekla ju je u krevetu, a za razgovor se sjela za stol, te je nakon toga ponovno legla u krevet. ČV nije joj rekao da je baka bolesna, govorio joj je da se loše osjeća, da je koji dan bolje, a koji lošije, te je zaključila da se radi o godinama, budući da je tada bila u životnoj dobi od 79 godina, činila joj se potpuno svjesna, nije se gubila i ostavljala dojam da ne zna da je teško bolesna, nije govorila da predosjeća da je bolesna i da će umrijeti, nakon toga ju je nazvala nekoliko puta i javio se ČV, koji joj je rekao da je baka koji dan bolje, a koji dan lošije, odnosi tužiteljice i njene majke su bili bliski, pa smatra da nije mogla zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, budući da je njime potpuno isključila tužiteljicu iz nasljedstva;
-da prema iskazu svjedoka CV, dr.med., proizlazi da je isti 25 godina bio kućni prijatelj obitelji ČV i bio je pozvan po tuženiku i njegovom ocu jer pok. NV nije bila dobro, uzeo je sanitetsko vozilo iz [adresa] i došao po nju u [adresa], inicirao je hitnu hospitalizaciju u Bolnici za plućne bolesti i tuberkulozu u Klenovniku, dok se kod pok. NV radilo o akutnoj respiratornoj insuficijenciji, imala je gripu, bila je u životnoj dobi od 80 godina i kronični pušač, imao je saznanje da ista boluje od karcinoma, da pok. NV nije uzimala lijekove za smirenje, za bolove je uzimala ibuprofen, svjedok joj ga je prepisivao, do kraja je bila lucidna i bila je svjesna svog stanja, stavili su je na kisik i na intenzivnu njegu jer je imala upalu pluća, dok je sa tuženikom u prijateljskim odnosima a navodi da odnosi između pok. ĐV i NV su bili dobri, da na nju nije vršio pritisak i ona ga se nije plašila;
-da prema iskazu svjedoka ŠV, susjeda pok. NV i ČV, proizlazi da je za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju saznao od pok. ČV, znao je razgovarati sa pok. NV, ali nisu razgovarali o raspodijeli imovine a zadnji put ju je vidio u ljeto prije nego je umrla i nema saznanja o njenoj bolesti i liječenju. Pred kraj je bila bez kondicije, o njoj je brinuo suprug, odnosi su im bili skladni i nije ga se plašila;
-da prema iskazu svjedokinje ZVŠ, supruge tuženika, proizlazi da nije imala saznanja o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao ni da je pok. NV bolesna, kod liječnika je pok. NV odlazila kada je dolazila u [adresa], operirana je godinu i nešto prije smrt, bila je u bolnici u [adresa], tužiteljica je nije posjetila i nisu razgovarale dvije godine prije toga, a da su roditelji tuženika u [adresa] otišli u svibnju 2003. godine, u lipnju su došli su po tuženikovog sina i vratili su ga u rujnu te godine, kada su se i vratili u [adresa], s njima su kontaktirali telefonom i pok. NV je znala reći da je umorna, a na dan kada joj je pozlilo njen suprug je pozvao liječnika te su u kolima hitne pomoći otišli tuženik i liječnik a o raspodijeli imovine pok. NV i ČV nisu razgovarali sa njom i s tuženikom, nakon što tužiteljica s pok. NV nije htjela razgovarati, potonja je rekla da joj ništa neće ostaviti, dok djeca tužiteljice nisu kontaktirala s bakom;
-da prema iskazu tužiteljice proizlazi da je za Ugovor o doživotnom uzdržavanju saznala godinu dana nakon smrti majke pok. NV, te je utvrdila da je bio pokrenut ostavinski postupak u kojem je nisu spomenuli kao nasljednicu, nije kontaktirala tuženika, kao niti njegovog oca, a za bolest majke nije znala, saznala je tek kada joj je tuženik javio da je umrla, posljednji put je vidjela majku krajem kolovoza 2001. godine u [adresa], a nakon toga je s njom kontaktirala telefonski, majka bi je nazvala u jutarnjim satima a posljednji put ju je nazvala krajem srpnja, odnosno, početkom lipnja 2003. godine, razgovori su bili kratki, rekla joj je da se ne osjeća dobro, suprug ju je vodio liječniku i rekao joj da su to samo staračke tegobe, da je tužiteljica bolovala od depresije od 1999. godine do 2003. godine, a majka joj je javila da ide na operaciju 2002. godine i bila je u bolnici, te je pozvala tužiteljicu da dođe, ali je odlučila da ode unuka. U posljednjim razgovorima je imala dojam da je bistra i s njom se moglo normalno razgovarati, da su pok. NV i njen suprug u [adresa] obično dolazili u svibnju i odlazili u studenom a da je pok. NV smršavila, što je saznala u srpnju 2003. godine nakon što joj je to kćerka rekla, da su se tužiteljica i obitelj dogovarali da odu u [adresa], ali se tužiteljica nije osjećala dobro i sin je imao obveze, pa nisu otišli, nije bila obaviještena da se majku vozi u [adresa] već joj je tuženik samo javio da je majka umrla, o podjeli imovine se razgovaralo, da joj je majka govorila da će dobiti pola kuće u [adresa] i jedan stan u [adresa], što je jednom prilikom izgovorila pred svojim suprugom, on se naljutio, počeo lupati po stolu i rekao da tužiteljica neće ništa dobiti, a majka je odgovorila da će sve biti u redu;
-da prema iskazu tuženika proizlazi da majka tijekom života nije puno bolovala, bila je u bolnici 2000. godine i 2002. godine, da prema majčinom priznanju zna da je 2002. godine majka nazvala tužiteljicu i rekla da ide u bolnicu, da se bojala narkoze, da je razgovor završio tako što joj je tužiteljica spustila slušalicu, a da su njegovi roditelji u [adresa] boravili od svibnja do studenog, s njima je kontaktirao telefonski, a njegov sin je tijekom ljeta boravio kod bake, došli su ga uzeti u lipnju i vratili u rujnu, primijetio je da je majka mršavija i rekla mu je da ima bolove kad jede masnu hranu, da uglavnom jede kuhanu hranu, kod majke u [adresa] je bio tjedan dana prije smrti, primijetio je da teže diše, rekao je ocu da obrati pažnju na temperaturu i stanje i nastavio je kontaktirati telefonom, majka mu je rekla da joj se stanje pogoršalo, da se boji da se ne vrati upala pluća, pa je razgovarao sa dr. CV, koji je rekao da će organizirati da se majka preveze u bolnicu za plućne bolesti, što su i učinili ali u bolnici nisu rekli zbog čega je majka umrla a mislio je da je majka umrla od starosti, nije mu poznato zbog čega nije sačinjena obdukcija. Sa roditeljima nije razgovarao o podjeli imovine, sukoba između tužiteljice i njenog supruga, te tuženikovih roditelja je bilo jedno 4 do 5 puta, a nakon toga tužiteljica neko vrijeme ne bi kontaktirala s majkom, poznat mu je sukob iz 2001. godine u [adresa]. Nakon toga je majka par puta nazvala tužiteljicu, zadnji put je to bilo u ožujku 2002. godine a da nije znao da je majka bolesna;
-da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je pok. NV bolovala od primarnog raka jetre i metastaza raka jetre, da nije poznat način liječenja bolesti (koji zahtijeva operativni zahvat, kemoterapiju i dr. metode ako su moguće), da nema relevantnih podataka po kojima bi se mogao donijeti zaključak o stvarnom stanju i proširenju bolesti, a da je postavljena dijagnoza u zdravstvenom kartonu dovoljno teška da se može posumnjati u prisutnost metastaza osnovne bolesti, posebno u kasnijem toku bolesti, da su u tako proširenom stadiju bolesti (jako povećana jetra) mogući bolovi u 90 % bolesnika, pa je vjerojatno da je bolesnica primala lijekove protiv bolova, da je u bolnicu primljena 12 sati prije egzitusa pri svijesti i kontaktibilna, pa po mišljenju vještaka nije dobivala opijate koji se daju kod intenzivnih bolova, a da je teškoća s disanjem mogla davati dojam upale pluća i metastaze na plućima, da je po dostupnoj dokumentaciji bolesnica imala anamnezu od 20. ožujka do 05. studenog 2003., da nije poznato na koji je način liječena, niti kada je bolest dijagnosticirana, te da li je odmah imala metastaze na bubregu, nadbubrežnoj žlijezdi ili plućima, da se može pretpostaviti da je bolest bila inoperabilna ili inkurabilna, da se odustalo od operativnog zahvata.
10. Prvostupanjski sud osnovom provedenih dokaza utvrđuje da su pok. NV i ČV u trenutku sklapanja Ugovora znali da je pok. ĆV teško bolesna, te da je otac tuženika, pok. ČV u trenutku sklapanja Ugovora znao za tešku i neizlječivu bolest svoje supruge što sama po sebi ta činjenica ne čini Ugovor ništavim. U trenutku sklapanja Ugovora nije bilo izvjesno da predstoji skora smrti pok. NV, dok i majka stranaka da nije bila prisiljena u životnim okolnostima sklopiti sporni Ugovor, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je sklopila taj Ugovor pod prisilom ili prijevarom, kao i da je bila upoznata sa svim odredbama spornog Ugovora koji joj je sud prilikom ovjere upoznao sa sadržajem i značenjem takvog ugovora i upozorio na posljedice istog. Cijeni i da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti po pitanju ništavosti, podlijegao pravilima obveznog prava iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 i dr. – dalje ZOO/91), i neovisno što ugovor o doživotnom uzdržavanju mogu pravovaljano zaključiti bračni drugovi, može biti pravno nevaljan ako bi bio sklopljen protivno moralu i dobrim običajima. Obzirom ako je izvjesno da predstoji smrti primatelja uzdržavanja, pa je Ugovor sklopljen radi postizanja nedopuštenog cilja, onda bi se mogao smatrati nemoralnim i protivnim dobrim običajima, dakle, ništavim. Primateljica uzdržavanja bila je bolesna od terminalne bolesti što su ugovorne strane znale a veličina imovine koja je bila predmet Ugovor i prijenosa na prednika tuženika može upućivati na zaključak da je davateljica uzdržavanja i pravna prednica tužiteljice imala dovoljno imovine da ostvaruje dostatna sredstva za vlastito uzdržavanje i njegu, cijeneći i odredbu čl. 33. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 162/98) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog Ugovora. Prema odredbi čl. 221. ObZ-a/98 u postupku je bilo važno utvrditi da li je imovina primateljice uzdržavanja bila dovoljno da osigura svoje uzdržavanje i njegu. Uvidom u dopis HZMO-a od 16. veljače 2022., utvrđeno je da je pok. NV bilo priznato pravo na mirovinu od 01. siječnja 1979. do smrti kao i pravo na isplatu zaštitnog dodatka od 01. ožujka 1996. koje joj je pravo pripadalo do 31. prosinca 2000., kao što je i utvrđeno da je od nadležnog tijela u Njemačkoj zatražen podatak o mirovini iz njemačkog mirovinskog osiguranja za pok. NV, te je uvidom u dopis HZMO-a od 27. rujna 2022. utvrđeno, da je pok. ČV bilo priznato pravo na mirovinu od 01. srpnja 1993. koju je primao do smrti 12. srpnja 2005. Uvidom u Darovni ugovor od 02. travnja 1982. utvrđeno je da je VV, kao darodavac, darovala svojoj kćerki NV, kao daroprimcu, nekretnine i to upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. [katastarska čestica], oranica 220 čhv, kč. [katastarska čestica] oranica 720 čhv, kč. [katastarska čestica] oranica 30 čhv, cijele nekretnine kč. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Strmec 800 čhv, nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. [katastarska čestica] oranica 324 čhv, zajedno sa stambenom zgradom izgrađenoj na toj čestici, nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. [katastarska čestica] oranica od 528 čhv kako posjeduje a prema katastru u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. [katastarska čestica] oranica 462 čhv, kč. [katastarska čestica] oranica 463 čhv i kč. [katastarska čestica] oranica od 367 čhv je uvidom u Kupoprodajni ugovor od 25. siječnja 2001. utvrđeno da je NV prodala kč. [katastarska čestica] oranica s površinom od 2546 m[2] trećoj osobi.
11. Te činjenice da je pok. NV bila bolesna od terminalne bolesti karcinoma jetre, da su obje ugovorne strane to znale, te da je sporni Ugovor sklopila sa bračnim drugom, također umirovljenikom, koji je i prema Obiteljskom zakonu/98 bio dužan pomagati i ako je to potrebno uzdržavati, time je i pružena osnova za utvrđenje da sklapanje tog Ugovora nije bilo uzdržavanje od supruga, već onemogućavanje tužiteljice da ostvari svoje zakonsko nasljedno pravo. Stoga je sporni Ugovor sklopljen protivno moralu i dobrim običajima u smislu čl. 103. st. 1. ZOO-a/91 ništav, te je i odlučeno sukladno pobijanim dijelom prvostupanjske odluke.
12. Pravilno je sud prvog stupnja nakon ocjene provedenih dokaza i utvrdio da se faktički radi o ništetnosti predmetnog Ugovora, obzirom se u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i ne može posebno cijeniti okolnost da li je imovina primateljice uzdržavanja predstavljala bračnu stečevinu i time da li ona ulazi u ostavinu kojom se i ista raspoređuje, jer to ne utječe na utvrđenje ništetnosti Ugovora. U odnosu i na činjenicu da je i utvrđeno da je veliki broj nekretnina preneseno primatelju uzdržavanja, kao i da je i prethodno primateljica uzdržavanja i zaključila Ugovor o prodaji kojim je prodala nekretninu za 40.000,00 kuna, što i ne predstavlja nizak iznos obzirom da je Kupoprodajni ugovor zaključen 25. siječnja 2001. u iznosu od 42.000,00 kuna, a koji se odnosi na oranicu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Cijeneći odredbu čl. 33. Obiteljskog zakona koji je bi na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora ("Narodne novine" broj: 162/98), na koju ukazuje i prvostupanjski sud, osnovom koje je propisano da su bračni drugovi dužni se uzajamno pomagati i održavati skladne bračne i obiteljske odnose, proizlazi da je pok. NV imala dosta vrijedne imovine iz koje bi se mogla ostvariti sredstva za život osnovom čl. 221 Obiteljskog zakona/98. Pri tome u odnosu na davatelja uzdržavanja, njezinog supruga ČV, nije utvrđeno da bi imao svoje vrijedne imovine.
13. Treba poći od toga, da je primarna pobuda primatelja uzdržavanja ali i cilj samog Ugovora o doživotnom uzdržavanju da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb, dok s druge strane davatelj tu skrb od ugovaratelja uz naplatu, dakle, s ciljem da mu nakon smrti pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja. U odnosu i na priloženu medicinsku dokumentaciju, nije vidljivo da bi, obzirom i na potrebe primateljice uzdržavanja, u odnosu na njezino zdravstveno stanje i bilo utvrđeno da bi ista bila odvođena doktoru, odnosno svojem liječniku opće medicine, koji bi je i uputio u specijaliziranu onkološku ustanovu. Prema i dostupnoj medicinskoj dokumentaciji vezano uz provedeno vještačenje i proizlazi u odnosu na povijest bolesti od oko 7,5 mjeseci i to od 20. ožujka 2003. pa do 05. studenog 2003., da se i ne zna gdje je i kada je bolest dijagnosticirana, te da li je imala i metastaze na bubregu, nadbubrežnoj žlijezdi i plućima, te da se prema tome može pretpostaviti da je bolest bila inoperabilna pa se odustalo od operativnog zahvata ili aktivne primjene kemoterapije zbog uznapredovale bolesti, lošijeg općeg stanja i kontraindikacije zbog lošeg stanja srca ili bubrega.
14. Protivno žalbenim navodima, iz provedenog medicinskog vještačenja i proizlazi da se u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju znalo, odnosno imalo saznanja da pok. NV imala tumor, odnosno ozbiljnu bolest u to doba, obzirom da je u vrijeme zaključenja Ugovora imala dijagnozu raka jetre i interahepatalnik žučnih vodova, što definitivno strankama Ugovora i nije moglo biti nepoznato.
15. Time i kada se cijeni da je cjelokupna imovina tada primateljice uzdržavanja i bila predmetom Ugovora, kao i da je tužiteljica osim toga prethodno i bila ostvarila dobit od prodaje nekretnine, tada je i imala dovoljno imovine kako bi se i mogla sama uzdržavati, pa je stoga i pravilno odlučeno da je navedeni Ugovor i zaključen kako bi tužiteljica izbjegla ostvariti svoje nasljedno pravo, pa je time i pravilno odlučeno da je sklopljen Ugovor protivno moralu i dobrim običajima u smislu odredbe čl. 103. ZOO-a i ništav. Vezano i za sklapanje tog spornog ugovora provedeni dokazi i ukazuju na to da je davatelj uzdržavanja, sada pok. ČV, otac tuženika, povrijedio načelo savjesnosti i poštenja koje je i propisano odredbom čl. 12. ZOO-a/91a jednako tako i da je i njegovim sklapanjem bilo narušeno načelo jednakih davanja u obveznom odnosu u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOO-a/91. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatorne pravne prirode a ovisi i koliko će trajati u svakom pojedinom slučaju, pa je i utvrđeno da je Ugovor zaključen kako bi se isključila od nasljeđivanja kćerka pok. NV, tužiteljica. Uz to, iako je sva imovina pok. NV obuhvaćena Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, u pokrenutom ostavinskom postupku od strane ČV, iza pok. NV, nije bila navedena kao njezina nasljednica, kćerka (tužiteljica), već samo suprug ČV i sin BV (tuženik).
16. Slijedom navedenog žalbeni navodi nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude obzirom da tako zaključen Ugovor nije pravno valjan. Stoga je u odnosu na taj dio valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
17. U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoj trošak, isto je i djelomično osnovano, ali obzirom i da je tužiteljica, kao što je to tijekom postupka zatraženo, imala troškove vještačenja, kao i da se to vještačenje i provodilo radi utvrđenja zdravstvenog stanja NV, te da je uplatila 8.000,00 kuna dok je vještacima Zdravku Krajini i Josipu Čadež priznat ukupan trošak od 6.500,00 kuna, dok je preostali iznos vraćen tužiteljici. Obzirom i da je tužiteljica ta koja je predložila provođenje vještačenja, koje je i tijekom postupka cijenjeno u okviru odluke taj trošak je u odnosu na vještaka Zdenka Krajina isplaćen u iznosu od 3.000,00 kuna a u odnosu na GV dr. sc. med. sudske medicine u iznosu od 3.500,00 kuna, tada je trebalo naložiti tuženiku da tužiteljici plati taj iznos troška. U preostalom dijelu zastupanja odnosno provođenja postupka vezano i za zatražene iznose od prethodnih punomoćnika takav trošak i nije bilo osnove priznati obzirom da je i kako to prvostupanjski sud navodi tužiteljica uspjela u jednom dijelu tužbenog zahtjeva, dok je u preostalom dijelu radi utvrđenja ostavinske imovine i visine udjela u tom dijelu nije uspjela, pa je stoga i pravilno odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak. U odnosu na taj dio je prvostupanjsko rješenje preinačeno po čl. 380. t. 3. ZPP-a.
U Puli - Pola 16. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
