Poslovni broj Gž-604/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta br.1., OIB: 03744272526, zastupan po punomoćniku Mladenu Gajski odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 6924/2022 od 7. ožujka 2025., 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Gradsko stambeno komunalno redarstvo d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 6924/2022 od 7. ožujka 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja ukinuto je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvz- 29193/2000 od 11. rujna 2000. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 267,18 eur, te iznos od 50,90 eur, kao i da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 42,47 eur, te je odbijen zahtjev.

2.Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući je prema prosudbi ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako da obzirom na odredbu čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

6.Nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome je razvidno:

-da je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja Općinskom sudu u Zagrebu podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim je tražio od tuženika kao tada ovršenika isplatu iznosa od 267,18 eur, od 50,90 eur na ime neplaćenih doprinosa za sredstva pričuve koji se odnosi na stambeni prostor u [adresa]., sa pripadajućim zateznim kamatama; da je temeljem tog prijedloga 11. rujna 2000. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvz-2919/2000.,

-da je povodom prigovora tuženika kao ovršenika rješenjem od 21. veljače 2022. stavljeno van snage prednje navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

-da je iz Međuvlasničkog ugovora za zgradu na adresi u [adresa]., razvidno da je kao jedan od suvlasnika naveden ovdje tuženik, no da na Popisu suvlasnika nema njegovog potpisa.

8.1.Polazeći od prednje izloženog, a odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, prvostupanjski sud vodi računa o čl. 89. st.2. i čl. 380. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996 i dr., dalje: ZV- a).

Pored toga, zaključuje da spisu ne prileži dokaz o tome da bi u konkretnom slučaju tuženik bio pasivno legitimiran za ovo potraživanje, a da dokumentacija koju je tužitelj dostavio u prilog osnovanosti svojih tvrdnji (Ugovor o upravljanju zgradom i Međuvlasnički ugovor sa popisom suvlasnika na kojem izostaje potpis tuženika) da ne mogu predstavljati dokaz o odlučnoj činjenici, a da bi relevantni dokaz bio samo zemljišno knjižni izvadak iz kojeg bi bilo razvidno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik stana.

8.2.Isto tako sud cijeni i činjenicu da je ovršenik rješenje o ovrsi zaprimio tek 2021. dakle 21 godinu nakon pokretanja ovršnog postupka, slijedom čega da nije razumno za očekivati da bi tuženik kroz cijelo to vrijeme čuvao dokaze o plaćanju računa iz 1999., pa da slijedom toga propusti i greške tužitelja, koji nije jasno odredio osobu ovršenika u ovršnom prijedlogu, te propust u vidu pravovremene dostave rješenja o ovrsi tuženiku, ne smije ići na teret građana. U svezi toga, poziva se sud na odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-357/2016 od 1. veljače 2018., Europski sud za ljudska prava predmet Comingersoll SA protiv Portugala br. 35382/1997 i dr. Slijedom navedenog uvjerenje je prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik stavljen u poziciju da mu je praktički nemoguće odgovarajućim dokazima suprostaviti se navodima tužitelja, te da propusti i greške tužitelja ne smiju ići na teret tuženika, pa stoga pozivom na čl. 451. st.3. ZPP-a odlučuje kao u izreci pobijane presude.

9.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi tužitelja kojima pobija pravilnost stava suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

9.2.Naime, osnovano se prvostupanjski sud pozvao na čl. 85. i 380. ZV-a, sukladno kojim odredbama je obveza svakog suvlasnika sudjelovati u upravljanju nekretninom i doprinositi za zajedničku pričuvu.

No, isto tako, protivno tumačenju tužitelja, pravilnim drži ovaj sud zaključak suda prvog stupnja da u konkretnoj pravnoj situaciji, isti nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika u odnosu na tražbinu tužitelja, točnije činjenicu da je tuženik doista u pravno relevantnom razdoblju (1999.) bio vlasnik stana u [adresa]., kako to tvrdi tužitelj.

Naime, osnovano se u tom pravcu pozvao prvostupanjski sud na pravila o teretu dokazivanja, držeći da je upravo na istome teret dokaza ove odlučne činjenice, odnosno da ona dokumentacija koju je tužitelj dostavio u spis nije dostatna da bi se temeljem iste moglo sa sigurnošću zaključiti da je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na tražbinu tužitelja za utuženo razdoblje.

10.Rukovodeći se do sada iznesenim razlozima, pravilnim se ukazuje stajalište suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ponajprije zbog nedokazivanja pasivne legitimacije tuženika, posljedično čemu se pobijana odluka ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

11.Zbog navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

12.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić