- 1 -              Rev 97/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 97/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva …, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u  presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-511/2021-2 od 24. svibnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-618/18 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukida se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-511/2021-2 od 24. svibnja 2021. te predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.824,60 kuna bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom II. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice pod točkom I. i II. izreke u dijelu u kojem tuženica nije uspjela sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu točke II. izreke u dijelu u kojemu tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2020. do isplate, a tuženici je naloženo naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 390,62 kuna u roku od 8 dana.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3680/2021-2 od 13. listopada 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-511/2021-2 od 24. svibnja 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe, odnosno pripada li tuženiku u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u drugostupanjskoj presudi tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak primjenom čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP navodeći da je tužitelj nepotrebno prouzročio parnične troškove u ovom predmetu, ali da s obzirom na to da tuženica u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora nije precizirala niti koliko je dospjelo potraživanje tužitelja, a ni u kojem roku će biti plaćeno, sud smatra da ni tuženica nema pravo na naknadu parničnih troškova.

 

9. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu i tužitelju dosudio parnični trošak primjenom čl. 166. st. 2., 154. st. 1. i 155. ZPP navodeći da iz sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora ne proizlazi da je tuženica ponudila tužitelju isplatu bilo kakvog novčanog iznosa, niti je priznala tužbeni zahtjev za navedeni iznos, a nije tužitelju dostavila niti ponudu nagodbe u navedenom iznosu, zbog čega je s obzirom na spornu visinu tužbenog zahtjeva bilo potrebno provoditi dokaze u ovom postupku.

 

10. Tuženica se kao razlog važnosti pozivala na odluke ovog suda broj Revr 1426/10-2 od 2. veljače 2011., Rev-x 940/11-4 od 7. prosinca 2011., Rev-x 949/13-2 od 21. siječnja 2014., Rev 573/10 od 3. studenog 2010. i Rev-x 108/10 od 10. ožujka 2010. u kojima su izražena shvaćanja:

 

- da smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj samo djelomičnog povlačenja tužbe pa se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, slijedom čega o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom zahtjevu, pri čemu visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva,

 

- da je o tom dijelu troškova potrebno odlučiti primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.

 

11. Nakon novele Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), koja se u pogledu troškova postupka primjenjuje na sve postupke u tijeku, u čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Jedina iznimka je, u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, određivanje naknade troškova za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku (čl. 158. st. 1. ZPP), odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (čl. 158. st. 2. ZPP).

 

12. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe (u tom smislu i Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021.).

 

13. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP).

 

14. U konkretnom slučaju tužitelj (kao djelatnik tuženice) je podnio stupnjevitu tužbu (temeljem odredbe čl. 186.b ZPP) dopuštenost koje se zasniva na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza, navodeći da tužitelj ne raspolaže evidencijom radnog vremena (konkretno, o ostvarenim satima prekovremenog rada).

 

15. Pritom nije odredio vrijednost predmeta spora što je, prema odredbi čl. 186.b st. 5. ZPP, već u tužbi bio dužan označiti, a iznova prigodom postavljanja uređenog tužbenog zahtjeva. Tuženica nije prigovorila da tužitelj u tužbi nije označio vrijednost predmeta spora, a ni sud prvog stupnja nije postupio na način propisan odredbom čl. 40. st. 4. i 5. ZPP koja određuje da će sud brzo i na prikladan način, nakon što omogući strankama da se izjasne o tome, odrediti vrijednost predmeta spora i to do zaključenja glavne rasprave, a ako tako ne postupi ista iznosi 50.000,00 kuna.

 

16. Slijedom navedenog, do uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10. rujna 2019. vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kuna, nakon toga ista iznosi 13.983,41 kuna (koji zahtjev je uređen sukladno rezultatima financijskog vještačenja), a nakon dopunskog vještačenja i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 9. listopada 2020. ista iznosi 2.824,60 kuna.

 

17. Tužitelj je za sve radnje u postupku zatražio parnični trošak imajući u vidu konačnu vrijednost predmeta spora, a tuženica je imala u vidu promjenu vrijednosti predmeta spora uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva (pri čemu se misli na smanjenje tužbenog zahtjeva na iznos od 13.983,41 kuna u odnosu na iznos od 50.000,00 kuna odnosno na iznos od 2.824,60 kuna u odnosu na iznos od 13.983,41 kuna) smatrajući da se u odnosu na smanjeni dio radi o djelomičnom povlačenju tužbe za koji je tužitelj dužan naknaditi tuženici trošak pozivajući se na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP. Taj zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška je predmet ovog revizijskog postupka.

 

18. Sudovi su dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo u okolnostima svakog konkretnog slučaja pri čemu se moraju imati u vidu sva postupovna i materijalnopravna jamstva pravičnog suđenja.

 

19. Sve navedeno, kao ni to je li tužba djelomično povučena iz razloga navedenih u odredbi čl. 158. st. 1. ili st. 2. ZPP, drugostupanjski sud nije imao u vidu pa se za sada njegovo shvaćanje ne može prihvatiti pravilnim (u tom smislu Rev 899/2022-2 od 6. rujna 2022., Rev 1249/2021-2 od 1. ožujka 2022., tako i u Rev-406/2022-2 od 9. svibnja 2023.).

 

20. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu presudu u dijelu odluke o parničnog trošku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

21. U ponovljenom postupku, o uspjehu stranaka u parnici, odlučit će se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok će se u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva odlučiti prema odredbama ZPP o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

 

22. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.