Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-570/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, protiv tuženice IM iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draganu Dramcu, odvjetniku u Zagrebu, Vojina Bakića 10, kao nasljednice pok. UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2688/2016-12 od 5. srpnja 2017., 16. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2688/2016-12 od 5. srpnja 2017. u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev prednice tužene IM, UM, za naknadom parničnom troška u iznosu od 1.872,64 EUR (tisuću osam stotina sedamdeset dva eura šezdeset četiri centa).

II. Uvažava se žalba tužitelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb, preinačuje navedeno rješenje u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev prednice tužene IM, UM, za naknadom parničnom troška u iznosu od 987,13 EUR (devet stotina osamdeset sedam eura trinaest centi) i za navedeno rješava:

Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 987,13 EUR (devet stotina osamdeset sedam eura trinaest centi).

III. Uvažava se žalba tužitelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb i ukida navedeno rješenje u dijelu kojim je tužitelju naloženo da na dosuđeni iznos parničnog troška tuženici plati i zateznu kamatu tekuću od 5. srpnja 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

III. Nalaže se tuženoj IM, kao nasljednici CM, da tužitelju Zagrebačka banka d.d. Zagreb nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 29,03 EUR (dvadeset devet eura tri centa), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 169,92 EUR (stotinu šezdeset devet eura devedeset dva centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženoj UM naknadi trošak postupka u iznosu od 52.406,25 kn (sada 6.955,50 EUR) sa zateznom kamatom od 5. srpnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Pobijanim rješenjem sadržanim u točki II. izreke tuženici je dosuđen trošak:

- odgovora na tužbu od 6.2.2004.

- sastavljanja podneska od 7.9.2006. te

- zastupanja na ročištima 8.9.2006., 8.2.2007. 6.10.2016. i 20.1.2017. u iznosima od po 6.450,00 kn / 856,06 EUR, te za

- sastavljanje podneska od 21.2.2017. u iznosu od 3.225,00 kn / 428,03 EUR ili ukupno 41.925,00 kn. Nakon uvećanja za 25% PDV-a ili 10.481,25 kn, tuženici je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 52.406,25 kn / 6.955,50 EUR.

2. Protiv točke II. tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe zaključuje da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.499,00 kn (sada 198,95 EUR).

2.1. Tužitelj u žalbi ističe da je tuženici pogrešno dosuđen:

- trošak sastavljanja podneska od 7.9.2006. u punom iznosu, umjesto pravilno 25% nagrade prema tbr. 8/3 Odvjetničke tarife, odnosno da joj je mogao priznati samo iznos od 1.612,50 kn,

- trošak zastupanja na ročištima 8.9.2006., 6.10.2016. i 20.1.2017. u iznosima od po 6.450,00 kn, umjesto pravilno 50% troška odnosno 3.225,00 kn za svako ročište po tbr. 9/2 Odvjetničke tarife te

- trošak sastavljanje podneska od 21.2.2017. u iznosu od 3.225,00 kn, umjesto pravilno 500,00 kn, prema tbr. 8/3 Odvjetničke tarife te da je zbog toga na navedene iznose pogrešno obračunat i dosuđen i iznos PDV-a.

2.2. Također ističe da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je tuženici na iznos troška dosudio zateznu kamatu, iako istu tuženica nije tražila.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Donošenjem pobijanoga rješenja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 12. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju sadržajno ukazuje žalitelj jer je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je na iznos parničnog troška tuženici dosudio i zateznu kamatu, iako istu nije tražila. Stoga je, na temelju čl. 369. st. 5., u vezi s čl. 381. ZPP, trebalo ukinuti rješenje prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak (točka III. izreke ovoga rješenja).

4.1. U ostalom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP). Iako prvostupanjski sud nije naveo materijalnopravni propis na temelju kojega je donio pobijano rješenje, niti je naveo o kakvom ročištu odnosno podnesku se radi, kako to tvrdi tužitelj, navedeno ne čini predmetnu odluku neobrazloženom i nerazumljivom jer je iz obrazloženja rješenja, kojim je prvobitno tuženici, za radnje pobliže navedene u tom rješenju, dosuđeno 100% odnosno 50% punog iznosa naknade propisane Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa), vidljivo koji materijalnopravni propis je faktično primijenjen, a time i o kakvom ročištu odnosno podnesku je sud ocijenio da je riječ.

5. Neosnovano tužitelj ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, dosuđujući tuženici puni iznos naknade za zastupanje na ročištima 8. rujna 2006. i 6. listopada 2016. jer je na navedenim ročištima tužitelj izlagao po tužbi, a tuženica po odgovoru na tužbu te je izveden dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Zlataru broj Ko-25/2006 pa tuženici pripada naknada u ukupnom iznosu od 12.900,00 kn, koliko je dosuđeno, a ne 6.450,00 kn, kako to tvrdi tužitelj.

5.1. Također je pravilno tuženici i za sastavljanja podneska od 7. rujna 2006. dosuđen puni iznos naknade jer se tim podneskom tuženica očitovala na navode tužitelja iz podneska od 31. svibnja 2004. pa je riječ o obrazloženom podnesku u smislu čl. 8/1 Tarife, a ne ostalom podnesku iz tbr. 8/3 Tarife, za koji bi tuženici pripadala naknada od 1.612,50 kn, kako u žalbi navodi tužitelj.

5.2. Prema tome, pravilno je tuženici dosuđen trošak u iznosu od 11.287,50 kn, odnosno 14.109,38 kn / 1.872,64 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a pa je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana. Stoga je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, žalbu tužitelja trebalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u navedenom dijelu (točka I. izreke ovoga rješenja).

6. Međutim, osnovano tuženik navodi da za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2017. tuženici ne pripada puni iznos naknade jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi u smislu tbr. 9/1 Tarife te da tuženici pripada naknada po tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 3.225,00 kn, a ne 6.450,00 kn, koliko je dosuđeno.

6.1. Tužitelj također osnovano navodi da tuženici za sastavljanje podneska od 21. veljače 2017. ne pripada 50% naknade ili 3.225,00 kn po tbr. 8/2 Tarife, koliko je dosuđeno pobijanim rješenjem, već naknada po tbr. 8/3 Tarife, u iznosu od 500,00 kn. Naime, tim podneskom tuženica je izjavila da se ne protivi povlačenju tužbe i zatražila naknadu troška pa u tom slučaju nije riječ o obrazloženom podnesku kojega ima u vidu tbr. 8/1 Tarife, već o podnesku iz tbr. 8/3 Tarife, kako to osnovano u žalbi tvrdi tužitelj.

6.2. Budući da je tuženici za navedene radnje dosuđen ukupan iznos od 9.675,00 kn, odnosno 12.093,75 kn nakon uvećanja za 25% PDV-a, umjesto pravilno 3.725,00 kn, odnosno 4.656,25 kn nakon uvećanja za 25% PDV-a, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, trebalo je žalbu tužitelja prihvatiti kao djelomično osnovanu, preinačiti prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.437,50 kn / 978,13 EUR i zahtjev tuženice u tom dijelu odbiti (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

7. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke i točka II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.095,73 EUR) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP).

8. Tužitelj je uspio sa žalbom u omjeru od 35% pa mu je razmjerno tome dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka, koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe u iznosu od 82,95 EUR (tbr. 10/5, tbr. 42. i tbr. 50. Tarife), s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja od 2.859,77 EUR (prije 21.546,88 kn). Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi, zatražen u iznosu od 116,00 EUR (prije 874,00 kn) jer iz stanja spisa nije vidljivo da je pristojba za žalbu plaćena.

8.1. Nakon umanjenja navedenog troška s obzirom na uspjeh tuženika u ovom stadiju postupka, tužitelju je kao opravdan dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 29,03 EUR, dok je u preostalom iznosu od 169,92 EUR, njegov zahtjev neosnovan.

8.2. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u točki III. i IV. izreke.

U Velikoj Gorici 16. lipnja 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat