REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12963/2022
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆĐ, kojeg brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri ltd. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 ) rješavajući o žalbi okr. ĆĐ, protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: 100. Pp -851/2022 od 4. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĆĐ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II Na temelju čl. 138.st.2. toč.3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/17, 70/17, 118/18 i 114/22 ) okr. ĆĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu u 50,00 ( pedeset ) eura u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 4. listopada 2022., broj: 100. Pp -851/2022 proglašen je krivim okr. ĆĐ, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 ( tristo) kuna, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po policiji, kao 300,00 kuna, tako da je novčana kazna u cijelosti podmirena. Okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura.
2.Protiv navedene presude, žalbu je podnio okr. ĆĐ po svom branitelju
zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava ili bitne povrede postupka, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5.Žalitelj u svojoj žalbi ističe povredu odredaba materijalnog prava iz čl. 196. točke 1. Prekršajnog zakona, odnosno da djelo kako je činjenično opisano u izreci ove presude, po propisu nije prekršaj. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja, s obzirom iz činjeničnog opisa djela prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, nedvojbeno proizlazi da se radi o službenim osobama i da je omalovažavanje odnosno vrijeđanje bilo prilikom vršenja službe. Dakle, iz sadržaja ovakve izreke nesumnjivo proizlazi kako postoje svi konstitutivni elementi bića ovog prekršajnog djela, da je okrivljenik vrijeđao službenu osobu i da se isto dogodilo za vrijeme vršenja službe i njihovog zakonitog naređenja. Što se tiče žalbenog navoda u kojima okrivljenik navodi kako nije moguće da jedan policijski službenik vrijeđa drugoga, valja istaknuti kako okrivljenik u konkretnom slučaju nije bio na službenoj dužnosti, bio je u svojstvu građana i kao takav vrijeđao je policijskog službenika na dužnosti. Jednako tako izostanak namjere za počinjenjem ovog djela nije odlučna činjenica, s obzirom je za počinjenje ovog djela prekršaja dovoljan nehaj počinitelja.
6.Razmatrajući pobijanu presudu i žalbene navode okrivljenika, ovaj Sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje upire okrivljenik.
7. Što se tiče navoda koji se odnose na proturječnost u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak i nejasnoću razloga za odluku, na proturječnost izreke i obrazloženja, odnosno sadržaja spisa i dokaza, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoju odluku. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod okrivljenika o nezakonitom postupanju djelatnika policije koje je suprotno Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanju prometom na cestama, ovaj Sud nije razmatrao, jer isto nije predmet ovog postupka. S primjedbama na rad i nezakonito postupanje djelatnika policije okrivljenik se upućuje na postupanje sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima.
8.Dakle, nesporna je odluka o krivnji okr. ĆĐ jer je nedvojbeno utvrđeno, na temelju obrane okrivljenika i na osnovu iskaza svjedoka TĐ i svjedoka EĐ čiji su iskazi logični, uvjerljivi i međusobno suglasni da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako se to izrekom pobijane presude stavlja okrivljeniku na teret.
9.Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu , pravilno utvrdivši sve okolnosti, koje, u smislu općeg pravila o izboru i vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja, uz novčanu kaznu propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.
10.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je donio odlukom kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo žalbi okrivljenika.
11. Paušalna svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
U Zagrebu, 16. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
GĐ, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
