REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-198/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Vranac, ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 126, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo poljoprivrede), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi isplate potpore, 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede KLASA: UP/II-034-08/23-01/674, URBROJ: 525-04/125-23-2 od 23. kolovoza 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4265/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba korisnika Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Vranac, Marijo Stepanec, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 44250 [adresa], izjavljena protiv Odluke o odbijanju Zahtjeva za isplatu potpore Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/23-22/1661, URBROJ: 343- 1602/01-23-002 od 24. ožujka 2023. (dalje: Odluka).

3. Tužitelj u tužbi obrazlaže kako je osporavanim rješenjem odbijena njegova žalba protiv Odluke kojom je neosnovano odbijen njegov zahtjev za isplatu potpore u mjeri 22 „Izvanredna privremena potpora poljoprivrednicima i MSP-ovima koji su posebno pogođeni učinkom ruske invazije na Ukrajinu" „Poljoprivrednici" od dana 10. veljače 2023. (dalje: Zahtjev), uz neosnovano obrazloženje i netočno činjenično utvrđenje da predmetni Zahtjev ne udovoljava uvjetima za isplatu sredstava propisanima Pravilnikom o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (''Narodne novine'', broj: 91/19., 37/20., 31/21., 134/21. i 10/23., dalje: Pravilnik) i Natječajem za provedbu mjere 22 ''Izvanredna privremena potpora poljoprivrednicima i MSP-ovima koji su posebno pogođeni učinkom ruske invazije na Ukrajinu'' ''POLJOPRIVREDNICI'' iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. od dana 3. veljače 2023., njegovih prvih izmjena od dana 7. veljače 2023. i drugih izmjena od 8. veljače 2023., objavljenih na mrežnim stranicama Agencije (dalje: Natječaj). Osporava rješenje tuženika od 23. kolovoza 2023. u cijelosti te ističe kako je prilikom donošenja rješenja pogrešno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra neosnovanim stav tuženika i Agencije da tužitelj nije udovoljio uvjetima za isplatu sredstava propisanima Pravilnikom i Natječajem jer je Agencija razmjenom informacija s Ministarstvom financija, Poreznom upravom radi pribave informacija o financijskim obvezama tužitelja po osnovi javnih davanja utvrdila da je na dan 10. veljače 2023. imao dug u iznosu od 511,39 eura.

3.1. Smatra da je njegov Zahtjev u potpunosti u skladu s uvjetom propisanim točkom 2., podtočkom 2.1, stavkom 2. Natječaja jer je i na dan 10. veljače 2023. imao uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske, a da je dug u iznosu od 511,39 eura nastao pogrešnim obračunom Porezne uprave, a ne na temelju tužiteljevog neredovitog mjesečnog paušalnog oporezivanja i plaćanja doprinosa, što je vidljivo u poreznim knjigovodstvenim karticama tužitelja, koje predlaže pribaviti službenim putem od Porezne uprave. Navodi kako je do evidentiranja zanemarivog iznosa duga došlo uslijed odluke Porezne uprave da od 1. siječnja 2023. ukine uobičajenu poslovnu praksu ustaljenu tijekom prijašnjih godina, a prema kojoj je datum dospijeća plaćanja porezne obveze po godišnjoj poreznoj prijavi predstavljao zadnji dan roka za predaju godišnje porezne prijave, dok je zadnji dan roka za predaju tužiteljeve godišnje porezne prijave u 2023. godini bio 28. veljače 2023., odnosno 30. travnja 2023. za prijavu poreza na dobit. Dakle, očekivao je da će mu tek tada, a ne 10. veljače 2023. biti iskazan dug po toj pravnoj osnovi.

3.2. Nadalje, navodi kako je prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu potpore znao isključivo za dug prema državnom proračunu u iznosu od 53,09 eura, kojeg je odmah tog dana, 10. veljače 2023., podmirio uplatom koja je izvršena tek 13. veljače 2023., isključivo zbog pravila financijske institucije u kojoj tužitelj ima otvorene račune. Također, navodi kako se preostali iznos navodnog duga odnosio na doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje za koje tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva za isplatu potpore nije zaprimio uplatnice za plaćanje ni rješenja o dugovanim doprinosima.

3.3. Pojašnjava da je od 1. siječnja 2023. ušao u sustav poreznih obveznika (paušalist) te je u trenutku podnošenja žalbe protiv Odluke još čekao da mu se stornira prethodno rješenje Porezne uprave za doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a izda novo, dok je u navedenom razdoblju svakog mjeseca zaduživan za doprinose po prethodnom rješenju.

3.4. Smatra da je do pogrešnog činjeničnog utvrđenja iznosa duga/preplate tužitelja došlo isključivo uslijed promjene poslovne prakse Porezne uprave te da spomenuto pogrešno činjenično utvrđenje ni u kojem slučaju ne ukazuje na neuređene financijske obveze tužitelja prema državnom proračunu Republike Hrvatske. Predlaže sudu službenim putem pribaviti tužiteljeve porezno-knjigovodstvene kartice od Ministarstva financija, Porezne uprave, te predlaže saslušanje tužitelja i provođenje financijskog vještačenja.

3.5. Nadalje, navodi da je njegov eventualni dug na dan 10. veljače 2023. gotovo zanemarivo viši od iznosa najmanjeg troška ovršnog postupka u skladu s člankom 170. stavkom 3. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 37/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ) kojeg je Agencija izrijekom propisala kao iznos dospjelog nenaplaćenog poreznog duga koji će zanemariti prilikom donošenja Odluke, a spomenuti dug je u cijelosti podmirio u kraćem roku nakon 10. veljače 2023. Ističe kako nije imao nikakvo dugovanje prema Poreznoj upravi. Smatra kako je dan 10. veljače 2023. Agencija odredila proizvoljno te da bi striktno utvrđivanje uvjeta za isplatu sredstava propisanih Pravilnikom i Natječajem isključivo na taj dan, uz zanemarivanje tužiteljevog urednog podmirivanja predmetnih poreznih obveza u cjelokupnom razdoblju prije i nakon toga dana predstavljalo pretjerani formalizam tuženika u donošenju odluka u okviru Natječaja te da bi se time u cijelosti zanemarila osnovna svrha Natječaja, a to je privremena potpora poljoprivrednicima i MSP-ovima koji su posebno pogođeni učinkom ruske invazije na Ukrajinu što tužitelj nedvojbeno jest. Također, smatra da bi se na navedeni način, zbog pretjeranog formalizma, tužitelja neosnovano diskriminiralo u odnosu na druge podnositelje zahtjeva.

3.6. Predlaže sudu rješavanje u oglednom sporu. Također, predlaže poništiti osporavanu odluku tuženika u cijelosti, usvojiti žalbu na Odluku i preinačiti Odluku na način da se usvaja zahtjev tužitelja za isplatu privremene potpore te obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove ovoga spora zajedno sa pripadajućim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako sukladno točki 2.1. Natječaja korisnici moraju ispuniti uvjete da bi bili prihvatljivi na Natječaju i to: da je ekonomska veličina poljoprivrednog gospodarstva veća od 3.000 EUR SO, da je poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednika najkasnije do 1. siječnja 2021., da poljoprivredno gospodarstvo sudjeluje u podmjeri 10.1. ''Agro-okoliš'' Programa u 2022. godini i/ili b) mjeri 11 ''Ekološka proizvodnja'' Programa u 2022. godini, da poljoprivredno gospodarstvo ima podmirene odnosno uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske na dan 10. veljače 2023. Nadalje, navodi kako je istom točkom Natječaja propisano da će podatke o financijskim obvezama prema državnom proračunu Agencija za plaćanja utvrditi razmjenom podataka s Poreznom upravom te da će se prema članku 71. c Pravilnika o provedbi općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 45/19., 35/20., 43/20., 50/20., 70/20., 74/20., 103/20, 114/20., 144/20., 2/21., 26/21., 43/21., 106/21. i 144/21.) smatrati da podnositelj zahtjeva nema dospjelog nenaplaćenog poreznog duga, ako je iznos poreznog duga manji od 200,00 kuna (26,54 eura), koliko iznosi najmanji trošak ovršnog postupka u skladu s člankom 170. stavkom 3. OPZ-a.

4.1. Pojašnjava da je na predmetnom Natječaju zaprimljeno preko 8.000 prijava korisnika, te više od 500 žalbi korisnika na odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu potpore i na odluke o isplati potpore. Slijedom navedenoga, u skladu sa člankom 26. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj 47/09. i 110/21.) u postupku rješavanje žalbe tužitelja zatražio je dodatnu provjeru od strane Ministarstva financija, Porezne uprave o stanju duga tužitelja na dan 10. veljače 2023. te je potvrđeno da je tužitelj na taj dan imao nepodmirene obveze prema Državnom proračunu Republike Hrvatske u iznosu od 511,39 eura.

4.2. Vezano za navode tužitelja kako je dug posljedica pogrešnog obračuna od strane Porezne uprave te kako je jedini dug za koji je znao podmirio isti dan odnosno 10. veljače 2023., ali je uplata izvršena tek 13. veljače 2023. radi pravila financijske institucije u kojoj tužitelj ima račune, pojašnjava kako je sukladno odredbama Natječaja, razmjenom informacija Porezna uprava dostavljala Agenciji za plaćanja podatke o dospjelom nenaplaćenom poreznom dugu, te da je upravo zbog navedenih navoda iz žalbe, a sada tužbe, tuženik u postupku rješavanja žalbe zatražio dodatnu provjeru duga na dan 10. veljače 2023. od strane Ministarstva financija, Porezne uprave te je potvrđeno da je tužitelja na taj dan imao nepodmirene obveze prema Državnom proračunu u iznosu od 511,39 eura. Također, za slučaj da Sud smatra to potrebnim, tuženik predlaže Sudu službenim putem pribaviti od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatke o stanju duga tužitelja na dan 10. veljače 2023. Također, ističe kako su odredbama Natječaja bili jasno propisani uvjeti prihvatljivosti korisnika, pa stoga da postupanje tuženika sukladno navedenim uvjetima ne predstavlja pretjerani formalizam. Predlaže Sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

5. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj u podnesku od 24. siječnja 2024. u bitnome ponavlja navode iz tužbe i dodaje kako tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je bilo čak više od 500 žalbi na odluke tuženika te ističe kako navedena brojka jasno ukazuje na nepravilnosti u provedenom Natječaju. Smatra kako tuženik nije dostavio bilo kakav vjerodostojan dokaz o provedenoj korespondenciji s Poreznom upravom, kao i bilo kakav vjerodostojan dokaz o postojanju tužiteljevog navodnog poreznog duga pa stoga osporava da bi na bilo koji način propustio udovoljiti uvjetu propisanom točkom 2., podtočkom 2.1., stavkom 2.

5.1. Također, dostavlja tuženikov Program državne potpore za kompenzaciju rasta troškova proizvodnje u sektorima stočarske i biljne proizvodnje od srpnja 2023., i navodi kako iz navedenog Programa proizlazi kako tuženik za istovrsne mjere potpore onima iz Natječaja, a za koje je natječaj raspisan nakon pobijanog Natječaja, uopće nije postavljao preduvjet da sudionik natječaja mora imati podmirene, odnosno uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske na paušalno određeni dan.

6. Budući da u ovom upravnom sporu Sud odlučuje na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu (odnosno u predmetu ovoga Suda poslovni broj Us I - 1702/2023), na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS) upravni spor je riješen bez održavanja rasprave.

6.1. Prema članku 108. stavku 2. ZUS-a nakon pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu sud će nastaviti voditi prekinute sporove uz primjenu dokaza koji su provedeni u oglednom sporu. Stoga, kako je u oglednom sporu sud odluku utemeljio na materijalnoj dokumentaciji koja je priložena spisu tuženika, a koju Sud i u konkretnom slučaju smatra dovoljnom za donošenje presude, to Sud nije izvodio predložene dokaze, odnosno nije službenim putem pribavio tužiteljeve porezno-knjigovodstvene kartice od Ministarstva financija, Porezne uprave, saslušao tužitelja niti proveo financijsko vještačenja, a kako je to tužitelj predlagao.

7. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis ovoga Suda poslovni broj: Us I-1702/2023, spis upravnog postupka i sve isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Naime, rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-1728/2023-10 od 27. ožujka 2024. prekinut je spor koji se pred ovim Sudom vodio pod tim poslovnim brojem zbog oglednog spora koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem: Us I-1702/2023, te je ujedno riješeno da će se upravni spor nastaviti nakon pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu. Protiv predmetnog rješenja tužitelj nije izjavio žalbu.

9. U predmetu koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem: Us I- 1702/2023 donesena je presuda kojom je, kao neosnovan, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ČG, vl. OPG Ivanuš, Lijeva, Martinska Ves, Martinska Ves 148, OIB: 74548661001) radi poništavanja rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-08/23-01/655, URBROJ: 525-04/125-23-2 od 23. kolovoza 2023. kojim je odbijena žalba navedenog tužitelja izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu potpore Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 44012/23-4336, URBROJ: 343-1602/01-23-002 od 24. ožujka 2023., a kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu potpore.

10. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3135/2024-2 od 23. listopada 2024. odbijena je žaba tužitelja i potvrđena točka I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-1702/2023-12 od 21. svibnja 2024.

11. Dakle, ogledni spor koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem:

Us I-1702/2023 dovršen je pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3135/2024-2 od 23. listopada 2024.

12. Kako su se ispunile pretpostavke za nastavak ovog spora, rješenjem poslovni broj: Us I-1728/2023-12 od 25. veljače 2025. spor je nastavljen pod gornjim poslovnim brojem.

13. Člankom 26. Pravilnika propisano je da Agencija za plaćanja u administrativnoj kontroli prihvatljivosti korisnika provjerava pravovremenost i potpunost zahtjeva te ispunjava li korisnik Pravilnikom i natječajem propisane uvjete prihvatljivosti korisnika i postoje li razlozi za odbijanje/isključenje zahtjeva korisnika.

14. Prema članku 27. Pravilnika, Agencija za plaćanja u administrativnoj kontroli prihvatljivosti projekta/aktivnosti provjerava ispunjava li zahtjev za potporu sve Pravilnikom i natječajem propisane uvjete prihvatljivosti projekta/aktivnosti.

15. Također, člankom 44. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se potpora isplaćuje korisniku na temelju zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu koji korisnik podnosi u Agenciju za plaćanja, osim ako natječajem nije drugačije propisano, dok je stavkom 2. propisano da nakon administrativne kontrole zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu Agencija za plaćanja donosi: a) Odluku o isplati/isplati predujma u slučaju da zahtjev ispunjava ili djelomično ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom i natječajem b) Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu/zahtjeva za isplatu predujma kada zahtjev ne ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom i natječajem c) Odluku o jamstvu.

16. Nadalje, točkom 2. podtočkom 2.1. stavkom 2. Natječaja propisano je da korisnik mora imati podmirene odnosno uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske na dan 10. veljače 2023. Podatke o financijskim obvezama prema državnom proračunu Agencija za plaćanja će utvrditi razmjenom podataka s Poreznom upravom. Prema članku 71.c Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona smatrat će se da podnositelj zahtjeva nema dospjelog nenaplaćenog poreznog duga, ako je iznos poreznog duga manji od 200,00 kuna (26,54 eura), koliko iznosi najmanji trošak ovršnog postupka u skladu s člankom 170. stavkom 3. OPZ-a.

17. Točkom 12. stavkom 1. Natječaja propisano je da će Agencija za plaćanja razmjenjivati informacije s Ministarstvom financija, Poreznom upravom s ciljem dobivanja točnih, pravovremenih i pouzdanih informacija o financijskim obvezama po osnovi javnih davanja o kojima Porezna uprava vodi analitičke evidencije na dan 10. veljače 2023.

18. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je Agencija na temelju članka 44. stavka 2. točke b Pravilnika i točke 7. podtočke 7.1. b. Natječaja odbila tužiteljev zahtjev za isplatu potpore budući da je nakon administrativne kontrole dostavljenog Zahtjeva za isplatu potpore utvrđeno da isti ne zadovoljava uvjete za isplatu sredstava propisane Pravilnikom i Natječajem i to iz razloga što je na dan 10. veljače 2023. korisniku u analitičkoj evidenciji Porezne uprave evidentiran dug u iznosu od 511,39 eura.

19. Dakle, okolnost postojanja dugovanja na dan 10. veljače 2023. u iznosu od 511,39 eura utvrđena je prvenstveno na temelju suradnje prvostupanjskog tijela i Ministarstva financija Republike Hrvatske, kao što je činjenica postojanja spornog dugovanja na dan 10. veljače 2023. utvrđena provjerom kod Ministarstva financija Republike Hrvatske i od strane tuženika tijekom žalbenog postupka.

20. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe kao i nespornu činjenicu postojanja poreznog dugovanja tužitelja na dan 10. veljače 2023. u iznosu od 511,39 eura, Sud smatra kako je odluka tuženika zakonita te da nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu. Dakle, pravilno je tuženik, prema shvaćanju ovoga Suda, utvrdio da se u konkretnom slučaju tužitelju ne može isplatiti potpora.

21. Prigovor tužitelja da odbijanje zahtjeva za isplatu potpore zbog minornog dugovanja od 511,39 eura predstavlja pretjerani formalizam, ovaj Sud smatra neosnovan. Navedeno iz razloga jer se u točki 2. podtočki 2.1. stavku 2. Natječaja navodi i članak 71.c Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona, a prema kojem je određeno da će se smatrati da podnositelj zahtjeva nema dospjelog nenaplaćenog poreznog duga, ako je iznos poreznog duga manji od 200,00 kuna (26,54 eura), koliko iznosi najmanji trošak ovršnog postupka u skladu s člankom 170. stavkom 3. OPZ-a. Dakle, predmetnom točkom Natječaja određen je iznos koji predstavlja minorno dugovanje postojanje kojeg nije zapreka za isplatu potpore, a koji iznos prelazi tužiteljevo dugovanje na dan 10. veljače 2023.

21.1. Stoga Sud ne smatra da bi u konkretnom slučaju bilo riječ o diskriminaciji tužitelja u odnosu na druge podnositelje zahtjeva zbog pretjeranog formalizma. Naime, tužitelj nije ispunio uvjete za isplatu sredstava propisane u točki 2. podtočki 2.1. stavka 2. Natječaja.

21.2. Ujedno, valja reći kako tužitelj u tužbi, kao i u žalbi protiv Odluke, i sam navodi kako je na dan 10. veljače 2023. prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu potpore, znao za dug prema Državnom proračunu u iznosu od 53,09 eura kojeg je odmah tog dana, 10. veljače 2023., podmirio uplatom koja je izvršena tek 13. veljače 2023. Dakle, već iz navoda tužitelja proizlazi da je na dan 10. veljače 2023. imao nepodmirene odnosno neuređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske u smislu točke 2. podtočke 2.1. stavka 2. Natječaja odnosno da imao dugovanje u iznosu većem od 200,00 kn odnosno 26,54 eura.

22. Uzevši u obzir prethodno navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

23. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, prema članku 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen je i njegov zahtjev za naknadnom troškova ovoga spora, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku