Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pn-4/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja IT iz [adresa] (kod Alu Ben d.o.o.), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Brunu Spizu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz iz Zagreba, protiv tuženika Trumm d.o.o., OIB: 97932374975, Barušići 40, Malinska, zastupanog po Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Trumm d.o.o., OIB: 97932374975, Barušići 40, Malinska, dužan je tužitelju IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 6.000,00 eura, sa zateznom kamatom počev od 5. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za iznos glavnice od 6.000,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao i u odnosu na zatezne kamate u periodu od 3. ožujka 2022. do 4. siječnja 2023. na iznos glavnice (iz točke I) od 6.000,00 eura.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 eura, sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (16. lipnja 2025.) pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška se odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe (sadržajem podneska tužitelja od 19. travnja 2024.) povećanjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. siječnja 2023., u bitnom, navodi da je 3. ožujka 2022. kao radnik kod tuženika istovarivao staklo iz kombija kada se iskliznuo komad ranije slomljenog stakla i razderao mu lijevu stranu lica od gornjeg kapka pa do blizine gornje usnice, da je odmah zaprimljen u liječničku ordinaciju u Krku, ali da je snažno krvarenje trajalo i dalje pa je morao biti prevezen u riječku bolnicu na Sušaku gdje je obavljena toaleta, revizija rane i stavljeni šavovi u lokalnoj anesteziji. Uz to da je primio injekciju protiv tetanusa i uvedeni su mu antibiotici. Tvrdi da je pretrpio silan strah i jake bolove koji da su trajali još desetak dana, te je zaostao i ožiljak iza razderotine. Tužitelj traži naknadu štete zbog povrede prava na tjelesno zdravlje za strah (1.000,00 € / 7.534,50 kn), zatim fizičke bolove (1.000,00 € / 7.534,50 kn), nagrđenje izgleda zbog ožiljka (2.000,00 € / 15.069,00 kn). Predlaže donošenje kondemnatorne presude kojom zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 4.000,00 € / 30.138,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 3. ožujka 2022. do isplate. Potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27. veljače 2023. tuženik, u bitnom, ističe da se radnik prije pokretanja ovog postupka nije obratio poslodavcu radi mirnog rješenja spora. Opreza radi osporava tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je kao poslodavac poduzeo sve mjere iz članka 28. Zakona o radu, da je osigurao u cijelosti osobna sredstva zaštite na radu uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirao rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja. Tvrdi da mu nije sporan sadržaj instituta iz odredbe članka 111. Zakona o radu, te ukazuje na dvije bitne odrednice opsega svoje odgovornosti kao poslodavca. Prva - postoji objektivna odgovornost. Druga - ta objektivna odgovornost ograničena je i vezana uz činjenicu da na strani tužitelja kao radnika ne postoji krajnja nepažnja odnosno namjera. Dalje, citira tuženik i sudsku praksu u smjeru svojih argumenata. U konkretnom slučaju da je radnik obavljao jednostavni posao iskrcaja demontirane stolarije, pri čemu da je imao sva sredstva zaštite na radu, pa ozljeda nije rezultat tehnološkog procesa rada, da se radi o jednostavnoj radnoj operaciji iskrcaja. Kod iskrcaja staklene ploče zbog krajnje nepažnje radnika da je ista zavibrirala i prsnula prilikom čega da je došlo do porezotine lica radnika koja je ocijenjena kao ozljeda lake naravi. Nadalje, da je radnika neposredni rukovodioc odvezao na hitnu pomoć u Krku no zbog činjenice da se radi o ozljedi lake naravi da nije zbrinut od strane hitne pomoći već je upućen na obiteljskog liječnika koji mu je ranu i zašio, da je tijekom noći rana prokrvarila te da je komadnu obradu rane - popravak šavova - izveo dežurni liječnik u hitnoj KBC Rijeka. Tuženik čini nespornim da je došlo do ozljede, ali da je mehanika događaja sukladna Izjavi o nesretnom slučaju sačinjenom od strane KT, pa ukoliko se ista u tužbi prikazuje drugačijom tada tuženik u tom dijelu tužbu osporava. Također da nastup ožiljka je rezultat šivanja rane i činjenice da su šavovi popucali i ponovno su obnavljani. Osporava da bi za to mogao biti odgovora. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Potražuje naknadu troška postupka od tužitelja.

3. Tijekom prethodnog postupka podneskom od 19. travnja 2023. (str. 16 spisa) tužitelj je povisio tužbeni zahtjev u tužbi s prvotno postavljenih 4.000,00 € / 30.138,00 kuna na svotu od 12.000,00 eura.

4. Ovakvu preinaku tužbe sud je dopustio (donošenjem odluke sa sadržajem izreke rješenja) i to temeljem odredbe članka 190. st. 1. i st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; i nastavku teksta: ZPP) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje svih odnosa među strankama koje proizlazi iz konkretnog predmetnog štetnog događaja.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u svu materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu, isprave su pročitane, fotografije (str. 5 i 17 spisa) pregledane. Nadalje, na ročištu 9. rujna 2023. saslušani su svjedok ST (str. od 52 do 54 spisa) i tužitelj (stranice od 54 do 56 spisa). Provedeno je i medicinsko vještačenje po vještaku traumatologu. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Williama Klarića, spec. opće kirurgije i subspecijalist traumatologije, od 18. prosinca 2024. prileže spisu na stranicama 64 i 65 spisa.

6. Glede meritum spora, po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev parcijalno osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelj za naknadu neimovinske štete od tuženika (poslodavca) zbog ozljede na radu (tijekom trajanja radnog vremena, odnosno za vrijeme obavljanja rada / radne operacije) nastale, po navodima podnositelja tužbe, 3. ožujka 2022.

8. Sporno je postoji li valjani pravni osnov temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu. Također, tuženik je osporavao visinu tužitelju nastale štete, odnosno iznos tužbenog zahtjeva.

9. Svjedok ST, u bitnom, navodi da je bio tužiteljev radni kolega kod tuženika, da više od dva mjeseca ne radi kod tuženika, da su tijekom ožujka 2023. njih dvojica obavljali iste poslove kao monteri PVC stolarije. Svjedok ističe da je tužitelj doživio ozljedu na poslu, te pojašnjava da su se spornog dana vratili službenim vozilom u sjedište firme, da je to bilo za vrijeme trajanja radnog dana i radnog vremena, da su prevozili staklo koje su preuzeli na gradilištu u Njivicama, da je staklo bilo dimenzija oko 2 m[2] , da su ga vozili u stražnjem dijelu službenog vozila (sanduk) gdje se nalazila paleta i na njoj pričvršćeno navedeno staklo, da se konkretno radilo o duplom staklu (izo staklo) koje je bilo zavezano za paletu kao i što se to uvijek tako radilo. Konkretno da su odvezali špage (gurtne) kojima je bilo staklo vezano, da su tada oboje stajali na cesti pored vozila, da su oboje s obadvije ruke krenuli micati staklo s palete, da je došlo u zraku do loma odnosno pucanja tog stakla, da niti jedan dio puknutog stakla nije pao na njega, a kolegi IT da je dio stakla pao preko lica. Tvrdi dalje da su oboje imali rukavice, da mu je prilikom pucanja stakla u ruci ostao određeni dio izvornog stakla, da je instinktivno kada čuo pucanje okrenuo glavu na drugu stranu i kolegi da se u rukama rasprsnulo staklo. Sam trenutak ozljeđivanja nije vidio obzirom da je instinktivno okrenuo lice na drugu stranu, da nije bio nikakav objekt u doticaju sa staklom da bi prouzročilo njegovo pucanje, da to staklo nije bilo novo jer se radilo o staklu koje je bilo uklonjeno s objekta u Njivicama i dovezeno u sjedište firme, da je nakon događaja pogledao u smjeru kolege IT koji je bio krvav i otrčao je odmah u prostorije firme. Nakon toga da ga je šef (CT) otpeljao na Hitnu, da tog dana više nije vidio tužitelja. Pored toga, ovaj svjedok ističe da su on i tužitelj svakodnevno radili te poslove kao i konkretnog dana, da je to uobičajena radna operacija, da se nije događalo da bi staklo puknulo na način kako je puknulo konkretnog dana, da ne bi mogao reći je li konkretnog dana išta bilo drugačije od uobičajeno tehnološkog procesa obavljanja posla, da su on i Milanov predmetno staklo ukrcali u službeno vozilo u Njivicama, da su od zaštitne opreme imali radno odijelo, radne cipele s kapicom, rukavice, da kacigu nisu nosili, da prilikom iskrcavanja stakala i obavljanja kontinuirano tih radnji nisu nikada nosili kacigu, a tako je da bilo sa svakim radnikom koji je radio na iskrcavanju, da je kontinuirano radilo kod istog poslodavca 10-tak radnika koji su to iskrcavali, da ukoliko je staklo čitavo cijelo da tada ne treba potrebno staklo zalijepiti sa trakom u obliku slova X, ali ako ima određenih pukotina da je onda to obavezno, da je konkretno staklo bilo je čitavo, da je on bio rukovodioc (radio je kontinuirano 10 godina kod tuženika) u timu s kolegom IT, da su prilikom iskrcavanja stakla on i tužitelj bili međusobno paralelno jedan naspram drugog sa iste strane u odnosu na staklo.

10. U stranačkom iskazu tužitelj IT, u bitnom, ističe da je prije stradavanja radio kod tuženika dvije godine, da je svaki dan radio na poslovima utovara i istovara stakla, da je s kolegom ST radi u paru dvije godine, da su konkretnog dana istovar stakla obavljali na uobičajeni način kao i svaki dan. Nadalje, kada su oboje podigli konkretno staklo ono da je u zraku prsnulo, da u tom času staklo nije dodirivalo niti jedan dio vozila, da mu je dio stakla koji se rasprsnuo dužine oko 70 do 80 cm špicom zarezao lice, da je izgubio puno krvi, da ga je na Hitnu u Krk vozio CT, voditelj pogona stolarije, da je dobio šavove i vratio se u firmu jer je boravio u prostorijama iznad prostorija firme, da mu je nakon kratkog vremena pukao šav te ga je po drugi puta CT vozio na Hitnu, tada u Rijeku, da su mu Rijeci sanirali ozljedu. Ističe da staklo koje su nosili i spuštali predmetnog dana nije bilo ni u kom dijelu oštećeno, da su to staklo prethodno u Njivicama preuzeli i nosili ga 20-tak metara po stepenicama i sve da je sa staklom bilo u redu, da je vrijeme bilo suho, da nije padala kiša niti je staklo bilo mokro, da je staklo bilo debljine 6 do 8 mm i sastojalo se od dva dijela koja su bila međusobno spojena, da je visina stražnjeg dijela kamiona gdje se nalazila paleta bila oko metar, da u odnosu na ožiljak na licu ima problem s treptanjem, da mu je neugodno da kada ga gledaju drugi ljudi jer im mora objasniti kako je ožiljak nastao, da nije kriminalac, da nikakve medicinske intervencije nije bilo u objektu firme, a u trenutku stradavanja svi da su bili zbunjeni obzirom je krvario, da je od poslodavca dobio rukavice, radne cipele, odjeću, a kacige i šljemove da nisu imali u kombiju, da je obavljao iste poslove ukrcaja i iskrcaja stakla od 2005. ili 2006. kod drugih poslodavaca, a kod tuženika da je polagao testove vezano uz taj posao koje je sve prošao, da taj dan nije ništa rekao ST da bi trebalo staklo posebno zaljepljivati i taj dan da su radili uobičajeno kako su radili i svaki drugi jer je konkretno staklo bilo „zdravo“.

11. Na sadržaje iskaza neposrednog svjedoka ST te tužitelja nije bilo primjedbi.

12. U dokaznom postupku nije saslušan svjedok CT jer iz suglasnih iskaza svjedoka ST i tužitelja proizlazi da CT niti nije bio neposredno pristupan u dvorištu hale dok su njih dvoje iskrcavali staklo iz kamiona već se nalazio u unutarnjoj prostoriji firme, dok iz sadržaja isprave (Izjava o nesretnom slučaju 20.3.2023. – str. 12. spisa) koju je sastavio CT ne slijedi da je bio neposredni svjedok štetnog događaja jer se izjava neposrednog svjedoka ne bi temeljila na pretpostavci da oštećeni nije nosio zaštitne naočale, već bi onaj tko je vidio što s dogodilo to znao, odnosno mogao bi eksplicitno potvrditi ono što je gledajući opazio.

13. Nadalje, iz iskaza svjedoka ST sijedi utvrđenim da je do štetnog događaja, odnosno stradavanja tužitelja došlo upravo za vrijeme trajanja radnog dana i radnog vremena, dakle da se konkretno radi o ozljedi na radu. Ostalom to nije ni tuženik tijekom postupka negirao već je pledirao da je u konkretnom slučaju tužitelj obavljao, dakle radio jednostavni posao (radnu operaciju) iskrcavanja demontirane stolarije.

14. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22, dalje: ZR) regulirano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. S tim u vezi na temelju utvrđenog stanja stvari u ovom predmetu slijedi da je tužitelju konkretno nastala šteta na radu (ne u vezi s radom), a ovo stoga što je isto pretrpio tijekom obavljanja radnih zadataka koji su mu u opisu poslova za vrijeme redovnog radnog vremena. Nadalje, člankom 25. stavci 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR) normirano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, tim odredbama materijalnog prava propisana je odgovornost poslodavca za štetu koji radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti, jednako kao i odgovornost imatelja opasne stvari, što supstancijalno znači da postoji oboriva presumpcija poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnog leži na poslodavcu (tuženiku). Ovdje je za napomenuti budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis (u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, kao lex generali), da se pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti mora prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa.

15. Nadalje, člankom 19. stavci 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Tuženik je taj koja je trebao dokazati razloge ekskulpacije jer je tužitelj svojim uvjerljivim iskazom kao stranke (u odredbi članka 9. ZPP-a propisana je dužnost stranke da govori istinu), čijim je sadržajem detaljno opisao dinamiku i način nastanka mu štetnog događaja (za vrijeme iskrcavanja iz kamiona neoštećenog stakla koje je prsnulo / puklo dok ga je držao rukama zajedno s kolegom radnikom ST) tijekom obavljanja uobičajenih svakodnevnih istovrsnih radnih operacija (u okviru radnog mjesta montera PVC stolarije) koje je obavljao za tuženika, a osobito uzimajući u obzir iskaz svjedoka ST koji je kazivao o relevantnim okolnostima istovjetno s tužiteljem, pa je prema tome sadržaje iskaza obje saslušane osobe koji su u svojoj ukupnosti bili i jezgroviti i minuciozni, sud je prihvatio kao istinite jer su iskazivali suglasno i podudarno. Time ujedno njihove sadržaje sud smatra uvjerljivim, a s njima su sukladni i drugi izvedeni dokazi (medicinska dokumentacija, fotografije te nalaz i mišljenje vještaka dr. Klarića). Povrh svega, tuženik nije isticao nikakve prigovore na sadržaj iskaza kako svjedoka ST, tako ni tužitelja. Stoga je tužitelj uvjerio ovaj sud da mu se dogodila nesreća na radu 3. ožujka 2022., i njezine posljedice po zdravlje, upravo na način kako je to opisao i tvrdio, dok s druge strane tuženik suprotno nije dokazao.

17. U odnosu na tuženikovu argumentaciju koja se zapravo svodi na tvrdnju da je nesreća posljedica tužiteljeve krajnje nepažnje jer je staklena ploča kod iskrcaja zavibrirala i prsnula, predstavlja krajnje generalizirani navod. Ovo osobito stoga što tuženik nije nakon toga i sadržajem konkretizirao koja je to bila isključiva radnja tužitelja ili koji je to bio njegov neispravan postupak (“korak“), odnosno što je točno tužitelj pogrešno napravio spornog dana u sporno vrijeme neposredno prije nego što je staklo puklo (s tim da je prije dana stradavanja on već pune dvije godine kod njega obavljao istovrsne poslove iskrcavanja stakala iz radnog kamiona), dakle što je on različito učinio u kritično vrijeme u odnosu ranija jednoobrazna postupanja prilikom istovara stakala iz vozila, pa da bi se te (u jasnom jezično - izričajnom smislu) opisane radnje i / ili propusti pravilima logičkog zaključivanja mogli supsumirati pod pojam krajnje nepažnje tužitelja. Potom, da je tuženik istaknuo u tom smislu precizne navode koju (ne)aktivnost je tužitelj učinio neposredno prije vibriranja i pucanja (prsnuća) stalka koje je držao rukama (a što je izostalo), nakon toga je u postupku te iste navode (činjenične tvrdnje) tuženik trebao i dokazati. Niti jedno od toga tuženik nije napravio, uz napomenu da tuženikovo isticanje kako je staklo u jednom trenutku uopće zavibriralo ne proizlazi iz iskaza ni jedne od saslušanih osoba, a niti iz Izjave o nesretnom slučaju koju je sastavio CT (str. 12 spisa). Ta činjenica se nigdje, odnosno ni od koga ne spominje. Nadalje, tuženikovo pozivanje na odredbu članka 28. ZZR-a, ovaj Sud smatra irelevantnim za predmetni spor obzirom se pitanje oslobođenja poslodavca od odgovornosti za štetu koju trpi radnik na poslu (pr)ocjenjuje kroz sadržaj pravne norme inkorporirane u članku 25. ZZR-a.

18. Kod ovako utvrđenih okolnosti slijedi da tuženik u dokaznom postupku nije dokazao ekskulpacijske razloge (normirano u čl. 25. st. 2. ZZR), tj. ono što je tvrdio, a to je da bi šteta tužitelju nastala zbog njegove krajnje nepažnje. Posljedično svemu navedenom na strani suda nije bilo elemenata za konkluziju o egzistiranju bilo kakvog razloga da se tuženik oslobodi odgovornosti ili da se umanji njegova odgovornost za štetu nastalu tužitelju.

19. Po osnovi prethodno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi tuženikova odgovornost za nastalu štetu tužitelju, a koja odgovornost se temelji na odredbama čl. 111. st. 1. ZR-a, čl. 25. ZZR-a, zatim čl. 19., čl. 1100. i čl. 1046., s tim da konkretno nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a, budući tuženik presumpciju svoje odgovornosti nije oborio.

20. Glede visine tužiteljeve štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Williamu Klariću, spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije.

21. Vještak Klarić u svom nalazu i mišljenju (str. 64 i 65 spisa), u bitnom, navodi nakon obavljenog pregleda tužitelja, vezano uz predmetni štetni događaj i postavljeni mu zadatak, da je obraz posebno osjetljiva regija na bol i dobro prokrvljena, da je tužitelj trpio u vezi sa predmetnim štetnim događajem bolove jakog intenziteta do 1 sat, srednjeg intenziteta do 2 dana, slabog intenziteta 12-14 dana (sa vađenjem šavi). Što se tiče pretrpljenog straha primarnog jakog intenziteta kod tužitelja strah je trajao do 1 sat, da je jako krvarenje doprinijelo strahu kao i veličina i zahvaćenost rane te blizina desnog oka, da je tužitelj tek dolaskom kod liječnika na Krku saznao da je oko neozlijeđeno. U nastavku da je strah bio srednjeg intenziteta u trajanju do 1 sat jer je rana ponovno prokrvarila sve do dolaska u KBC Rijeka i ponovne hemostaze. Sekundarni strah da je bio slabog intenziteta i odnosi se na ishod urednog cijeljenja rane. Oko 12 dana. U odnosu na pitanje naruženja, da zaostali ožiljak (na desnoj strani lica koji je dužine oko 7 cm. Duži dio ožiljka je na obrazu, a kraći oko 1,5 cm na arkadi iznad obrva. Ožiljak je širine 1-2 mm na obrazu i djelomično svjetliji (depigmentiran). Na mjestu gdje se dodiruje s donjom vjeđom istu zahvaća tako da kod zatvaranja oka postoji osjećaj zatezanja vjeđe) predstavlja naruženje srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećima iz neposredne blizine.

22. Nalaz i mišljenje vještaka Klarića sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen u skladu s postavljenim zadatkom vještaku, te medicinskom dokumentacijom sadržanom u spisu i nakon obavljenog pregleda tužitelja. Osim toga, niti stanke nisu isticale primjedbe na bilo koji dio sadržaja nalaza i mišljenja.

23. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. ožujka 2020. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a/05 kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

24. Međutim, moraju se imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

25. Pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete sud je, dakle, uzeo u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te njegove izmjene od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ali i stopu inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, koja je od srpnja 2020. do travnja 2025., iznosila 30,6 % (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm), uz napomenu da podatak za svibanj 2025. nije bio dostupan sredinom lipnja 2025. Stoga je sud prilikom odmjeravanja visine štete nastale na strani tužitelja vodio računa o inflaciji posljednjih skoro pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve uzeo u obzir prilikom procjene visine štete. Slično pravno shvaćanje je ranije zauzeo Županijski sud u Zagrebu, u odluci Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i u odluci Gž- 2045/2024-2 od 24. rujna 2024.

26. Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja u provedenom postupku, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i provedenog medicinskog vještačenja iz čega slijedi da je tužitelj u predmetnoj nesreći na radu doživio ozljedu desnog dijela lica posjekotina dijela razbijenog stakla dob tužitelja (rođen **.**.1982., dakle u vrijeme stradavanja je imao je 40 godina), neugodnosti kod liječenja (dva odlaska u medicinske ustanove radi saniranja rane), potom da je trpio bolove jakog intenziteta do 1 sat, srednjeg intenziteta do 2 dana, slabog intenziteta 12-14 dana, zatim primarni strah jakog intenziteta do 1 sat, da je jako krvarenje doprinijelo strahu kao i veličina i zahvaćenost rane te blizina desnog oka, da je tužitelj tek dolaskom kod liječnika na Krku saznao da je oko neozlijeđeno, da je strah bio srednjeg intenziteta trajao do 1 sat jer je rana ponovno prokrvarila sve do dolaska u KBC Rijeka i ponovne hemostaze, da je sekundarni strah slabog intenziteta trajao oko 12 dana, te da je od stradavanja ostala tužitelju ožiljak veličine oko 7 cm, te da isti predstavlja naruženje srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećima iz neposredne blizine, za zaključiti je da obim svih opisanih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti (neimovinske štete) u iznosu od 6.000,00 eura, uključujući u tu svotu i element / faktor inflacije (točka 25. obrazloženja).

27. U odnosu na navode tuženika da je nastup ožiljka kod tužitelja posljedica šivanja rane i pucanja šavova, te ponovne obnove istih, da za to nije odgovoran, nužno je istaći da tužitelj nije predložio izvođenje nikakvog dokaza u smislu odgovarajućeg medicinskog vještačenja čiji bi zadatak bio utvrđenje je li prilikom medicinskog zbrinjavanja tužitelja na Krku bilo konkretnih propusta liječnika u liječenju (subjektivna odgovornost), a što da je rezultiralo pucanjem šavova na tužiteljevom licu i potrebom ponovne sanacije rane u KBC Rijeka.

28. Odluka o zateznim kamatama na dosuđenu neimovinsku štetu donesena je primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a kojim je normirano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj nije dokazao da se pisanim zahtjevom obratio tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, pa stoga tijek zateznih kamata počinje s danom podnošenja tužbe (5. siječnja 2023.), a ne danom nastanka štetnog događaja.

29. Članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama

1 0

Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. sukladno članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23). Odlučivanje o zateznim kamata podrazumijeva primjenu materijalnog prava.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I dispozitiva.

31. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog iznosa u točki I izreke tužbeni zahtjev nije osnovan pa je zato odlučeno sadržajem točke II presude.

32. Vezano uz odluku o trošku (točka III izreke) tužitelj je zahtijevao konačni iznos od 12.000,00 eura, dok je uspio s iznosom od 6.000,00 eura stoga sud zaključuje, u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako je u ovoj parnici tužitelj uspio sa 50,00 %, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100,00 %, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio sa 50,00% (100% + 50,00% = 150,00 % : 2 = 75,00 %). Prema tome, tuženik je ostvario uspjeh u omjeru od 25,00 % (100% - 75,00 % = 25,00 %). Oduzimanjem 75,00 % s 25,00 % dolazi se do 50,00 % (što jest postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici).

33. Tužitelju je priznat trošak (Troškovnik na stranici 78 spisa), prema vrijednosti predmeta spora, za radnje njegovog punomoćnika, odvjetnika. Prilikom odmjeravanja troška u obzir su uzete i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za pristup na ročišta 15.12.2023., 6.5.2024., 9.9.2024. i 9.5.2025. (svako po 200,00 eura, ukupno 800,00 eura – Tbr. 9. toč. 1. Tarife), četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku od 15.3.2023., 19.4.2023., 20.12.2024. i 19.3.2025 (svaki po 200,00 eura, ukupno 800,00 eura – Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav ostalih podneska od 2.1.2024., 8.1.2024., 15.1.2024. i 14.5.2024. (svaki po 50,00 eura, ukupno 200,00 eura - Tbr. 8. toč. 4. Tarife), te pripadajući PDV od 25 % na prethodne stavke (500,00 eura - Tbr. 46. Tarife). Ukupno sve zajedno trošak iznosi 2.500,00 eura što pomnoženo s (postotkom) 50,00 % (koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici) iznosi 1.250,00 eura. Tužitelju je uz to priznat u cijelosti trošak medicinskog vještačenja u zatraženom iznosu od 400,00 eura (taj trošak bio je potreban za vođenje parnice obzirom je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva – čl. 155. st. 1. ZPP-a), dakle sveukupno 1.650,00 eura.

34. U preostalom dijelu zahtijevani trošak tužitelju nije priznat, pa tako ni trošak sastava podneska od 14.10.2024. obzirom njegov sadržaj nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer je dokaz o uplati predujma za vještačenje tužitelj mogla dostaviti i bez pisanja posebnog

1 1

podneska. Tužitelj je uplatio predujam u iznosu od 500,00 eura, dok je trošak vještačenja bio 400,00 eura. Dakle, svota od 100,00 eura je preostala i ne ulazi u parnični trošak, nego će odmah po donošenju ove odluke biti u tom dijelu vraćena tužitelju.

35. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).

36. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

U Rijeci 16. lipnja 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave istih. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - e.komunikacijom

- tuženiku – po pun. - e.komunikacijom