Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud
u Splitu
Stalna služba u Omišu
Trg kralja Tomislava 5.
Poslovni broj: Pp-13509/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu po sucu Ružici Tafra, uz sudjelovanje Katice Ćurlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VS, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23 i 145/24.) kažnjivo po članku 216. stavku 3. istog Zakona, rješavajući po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Omiš Broj:211-07/24-1/13329 od 4. rujna 2024. godine, nakon provedene glavne rasprave dana 11. lipnja 2025. godine u nazočnosti okrivljenika a u odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 16. lipnja 2025. godine u odsutnosti stranaka, javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i I, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, kuhar, zaposlen sezonski, lošeg imovnog stanja, neoženjen, izvanbračna zajednica, jedno dijete, prekršajno kažnjavan,
k r i v j e
što je dana 4. rujna 2024. godine u 09,20 sati u Omišu, ulica Obala gusara bb, grad Omiš, zatečen u prometu da upravlja osobnim automobilom M1 marke „Nissan" registarske oznake i broja [registarska oznaka] prije stjecanja prava na upravljanje vozilom bilo koje kategorije,
dakle, upravljao osobnim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, čime je počinio prekršaj iz članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 216. stavku 3. istog Zakona,
pa se na osnovu istog propisa a uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),
i z r i č e
ukupna novčana kazna u iznosu od 800,00 eura (osamstoeura).
Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, prema priloženoj uplatnici, ili će se u protivnom ista naplatiti prisilno sukladno odgovarajućim odredbama Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne u naprijed određenom roku za uplatu, temeljem odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude platiti troškove prekršajnog postupka utvrđene u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeseteura), u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, prema priloženoj uplatnici ili će se, u protivnom, isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska – Policijska postaja Omiš, pod uvodno citiranim brojem izdala je prekršajni nalog protiv imenovanog okrivljenika, a zbog prekršaja pobliže opisanog u izreci ove presude.
2. Povodom njegova prigovora provedena je glavna rasprava, te je okrivljenik neposredno iznoseći svoju obranu izjavio: "Ne sporim da sam doista utuženog dana i vremena upravljao predmetnim osobnim vozilom gdje ga je u ulici Obala gusara u Omišu zaustavila policija te je utvrđeno da vozilom upravlja iako nije stekao pravo na upravljanje vozilima bilo koje kategorije, tj. nema položen vozački ispit ni vozačku dozvolu. U svoju obranu navodi da je toga dana bio odvezao svoju tada trudnu djevojku na laboratorijske pretrage tj. vađenje krvi gdje ju je trebao voditi član obitelji no stjecajem okolnosti nismo mogli naći zamjenu pa kako moja majka koja je vlasnica predmetnog osobnog vozila zbog bolesti ne vozi, ne želeći opustiti naručeni pregled i dijagnostiku na njenu zamolbu i ne razmišljajući o konzekvencama posudio sam majčino vozilo te djevojku odvezao u laboratorij na pretrage o čemu sudu prezentiram odgovarajući dokaz. Na upit sutkinje, da li je a u trenutku kada ga je zaustavila policija radi kontrole IS bila s njim u vozilu, okrivljenik izjavljuje da je bila i da o tome nema nikakve dvojbe, te je te prigode nad istim uredujući policijski službenik proveo i testiranje na prisutnost alkohola, droga i lijekova u njegovom organizmu, te je nalaz tj. test o testiranju bio negativan, tako da nije bilo nikakvih otegotnih okolnosti.
Molim stoga sud da ukoliko ipak nađe moju prekršajnu odgovornost mi ne izreče za mene drastično predloženu novčanu kaznu te ne prihvati prijedlog tužitelja da mi se izreče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije, što je po meni apsurdan prijedlog budući sam već neko vrijeme upisan u auto školu Klasik L u Splitu, te bih za neko nadam se kraće vrijeme ishoditi vozačku dozvolu a kako sam u međuvremenu postao otac malodobnog djeteta te i iz stog razloga molim sud da taj prijedlog ne prihvati."
3. Izveden je dokaz uvidom i čitanjem nalaza medicinsko-biokemijskog laboratorija za pacijenticu IS njegovu izvanbračnu suprugu i majku njihova malodobnog djeteta, i čijeg sadržaja je razvidno da je ista utuženog dana u 09:01 sati obavila laboratorijske pretrage u Medicinsko-biokemijskom laboratoriju u Omišu, te Potvrdu iz e- prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjel za prekršajne evidencije za okrivljenika iz čijeg sadržaja je razvidno da je okrivljenik bio višestruko prekršajno osuđivan, a posebno zbog počinjenja prekršaja iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, sve pravomoćnim presudama ovog suda.
4. Odredbom članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi za upravljanje vozilima u prometu 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, dok je stavkom 3. citirane Zakonske odredbe propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniti za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.
5. Na temelju priznanja okrivljenika koje je sukladno naprijed izvedenim dokazima i ne sadrži činjenice i dokaze koji bi ga mogli osloboditi prekršajne odgovornosti, ovaj sud našao je dokazanim njegovo inkriminirano ponašanje kojim je ostvario bit obilježja utuženog djela prekršaja iz naprijed citirane zakonske odredbe, pa ga je za učin istog sud proglasio krivim i kaznio kao u izreci.
5.1. Ovaj sud naime nije prihvatio obranu okrivljenika o okolnostima počinjenja predmetnog prekršaja u smislu da bi isti time što je svoju tada trudnu djevojku odvezao u Medicinsko-biokemijski laboratorij postupio u krajnjoj nuždi jer se nije radilo o neodgodivoj pretrazi već unaprijed naručenoj pa je isti imao vremena organizirati prijevoz svoje trudne djevojke na zakazanu medicinsku dijagnostiku, a što isti nije učinio već je, svjestan da nije stekao pravo na upravljanje vozilima, sjeo za upravljač predmetnog vozila i poduzeo njime vožnju.
6. Ovaj sud nije prihvatio postavljeni prijedlog tužitelja da se okrivljeniku, sukladno odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, izreče predložena zaštitna mjera u trajanju od 2 mjeseca, naprosto vrednujući činjenicu što okrivljenik nije niti stekao pravo na upravljanje vozilom bilo koje kategorije tj. nema položen vozački ispit, te je cilj njegova prekršajnog sankcioniranja omogućiti okrivljeniku bez odgode stjecanje prava na ishođenje vozačke dozvole kako utuženi prekršaj iz članka 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne bi ponovio.
7. Prigodom odmjeravanja kazne okrivljeniku ovaj sud vodio je računa o svim relevantnim okolnostima u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, cijeneći značaj i težinu počinjenog djela, povodom kojeg nisu nastupile štetne posljedice, što do sada nije bio kažnjavan zbog počinjenog istog ili drugog prekršaja iz područja primjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je otac malodobnog djeteta, odmjerivši mu novčanu kaznu uz primjenu odredbe članka 37. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona ispod propisane donje granice iz primijenjenog propisa, sve držeći da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha vođenja ovog prekršajnog postupka i da okrivljenik djelo neće ponoviti.
8. Okrivljenik je u izreci upućen na blagodat odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
9. Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka utvrđene u paušalnom iznosu, cijeneći trajanje i složenost postupka.
U Omišu 16. lipnja 2025.
ZAPISNIČAR
S U D A C
Katica Ćurlin v.r.
Ružica Tafra v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Omišu, Trg k. Tomislava 5, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
