REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-793/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženog ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-74/2024-42 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu - točka I. i III. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-74/2024-42 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženom ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti I. tužitelju LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužiteljici UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 9.245,34 eura (slovima: devet tisuća dvjesto četrdeset pet eura trideset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2016. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženom ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti I. tužitelju LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužiteljici UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.723,10 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2016. pa do isplate“, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženom ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi I. tužitelju LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelju ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužiteljici UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu od 2.540,45 eura (slovima: dvije tisuće petsto četrdeset eura četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. -IV. tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke presude.“,

1.2. Sada već pravomoćnim rješenjem odlučeno je da se dopušta preinaka tužbe od 26. veljače 2025.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u usvajajućem dijelu pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ogleda u činjenici što je vještak u predmetu izradio nalaz na temelju pogrešnih parametara, i to stoga što od iznosa od 208.700,00 kn nije odbijen iznos od 20% koji se odnosi na nagradu za njegov rad. Nagrada za njegov radu u omjeru od 20% da je usmeno dogovorena s KM. U pravcu te svoje tvrdnje poziva se na iskaz Vladimira Žarka dan na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano u predmetu poslovni broj P-486/2014. U osnovnom tvrdi da je neprihvatljivo da za svoj rad na predmetu koji je vodio za tužitelje nije ostvario nikakvu nagradu, te da mu je konačno otkazana punomoć.

Predlaže da sud drugoga stupnja razmotri njegovu žalbu i odnese na zakonu zasnovanu odluku.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev prvo do peto tužitelja da im tuženik kao njihov punomoćnik odvjetnik koji ih je do trenutka otkaza punomoći zastupao u predmetu poslovni broj P-1127/2009 - po njihovoj tužbi radi naknade štete protiv tuženice Croatia osiguranja d.d., isplati iznos od ukupno 9.245,34 eur (radi se o iznosu koji je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanom kao u izreci presude. Naime, tužitelji tvrde da se radi o iznosu koji je tuženik nepripadno zadržao za sebe, pa ga od tuženika potražuju po pravilima stjecanja bez osnove.

6. Polazeći od nespornih činjenica i onih spornih - da li su tužitelji imali saznanja o isplati akontacije naknade štete dana 2. studenoga 2009. od strane Croatia osiguranje d.d. ovdje tuženiku kao njihovu punomoćniku odvjetniku, da li su tužitelji pristali da isplaćeni iznos akontacije ostane kod tuženika sve do okončanja postupka te da li su dogovorili s tuženikom nagradu za njegov rad u visini 20% od ishoda postupka pa posljedično tome kolika je visina tužbenog zahtjeva tužitelja, ocjenom dokaza provedenih tijekom postupka (kako personalnih tako i materijalnih koji prileže predmetu sve to sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP) sud prvoga stupnja utvrdio je činjenično stanje i to:

- da je tuženik kao izabrani punomoćnik odvjetnik zastupao tužitelje u parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Vinkovcima u predmetu pod brojem P-1127/2009, po njihovoj tužbi radi naknade štete protiv Croatia osiguranja d.d. kao tuženice;

- da je Croatia osiguranje d.d. na ime akontacije štete dana 2. studenoga 2009. na račun tuženika kao punomoćnika tužitelja uplatila iznos od 208.700,00 kn;

- da su tužitelji 18. lipnja 2013. zatražili od tuženika isplatu iznosa od 208.700,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 2. studenoga 2009. pa do isplate odnosno ukupan iznos od 306.611,75kn;

- da je tuženik 27. lipnja 2013. uplatio tužiteljima iznos od 237.433,00 kn, koji iznos je dobio na način da je iznos od 208.700,00 kn umanjio za 20% na ime nagrade za rad, a da je na preostali iznos zaračunao kamatu počevši od 2. studenoga 2009 pa do isplate;

- da tužitelji sve do 17. lipnja 2013. (kada je treće tužitelj u odvjetničkom uredu odvjetnika Dinka Matijevića iz prijedloga izvansudske nagodbe pročitao da je taj iznos naplaćen) nisu imali saznanja da je tuženik još 2. studenoga 2009. od Croatia osiguranja d.d. primio nesporni iznos na ime naknade štete u visini 208.700,00 kn – tuženik o tome nije obavijestio a predmetu ne prileži niti dokaza iz koga bi proizlazilo da je o izvršenoj isplati tužitelje obavijestila Croatia osiguranje d.d. (nema povratnice);

- da tuženik nije dokazao da mu je taj iznos treće tužitelj (s kojim je isključivo i pregovarao) ostavio za pokriće troškova postupka (pristojbi, vještačenja) čak i u slučaju da je treće tužitelj i znao za izvršenu isplatu, jer se radi o iznosu koji uvelike premašuje iznos tih troškova, a također da se ne radi o iznosu koji je treće tužitelj „ostavio na čuvanje“ kod tuženika do okončanja postupka, jer ta tvrdnja tuženika nije životna i logična posebno kraj činjenice da se radi o šteti koja pokriva potrebe teško stradalog tužitelja koji po nezgodi više nije mogao raditi;

- da su tužitelji nakon saznanja o izvršenoj nesporno isplati štete izgubili povjerenje u tuženika kao svog punomoćnika te su mu otkazali punomoć, angažirali novog odvjetnika, zatražili poništenje sklopljene sudske nagodbe te su od tuženika zatražili da im vrati isplaćeni iznos zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2009.;

- da tuženik prilikom isplate dana 27. lipnja 2013. nije mogao iznos od 208.700,00 kn umanjiti za 20% na ime nagrade za svoj rad, budući za to nije imao nikakvu osnovu odnosno nije imao sklopljen pisani ugovor s tužiteljima za naplatu te nagrade - u tom pravcu sud je pošao od sadržaja članka 19. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21. – dalje: ZO) i tarifnog broja 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 - dalje: Tarife);

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i njegove dopune i pojašnjenja po prigovorima tuženika (koga sud prihvaća objektivnim i stručnim i poklanja mu vjeru) proizlazi da zatezne kamate na iznos od 208.700,00 kn počev od 2. studenoga 2009. pa do dana isplate 27. lipnja 2013. iznose 98.392,05 kn, da je uplatom iznosa od 237.433,00 kn na dan 27. lipnja 2013. namirena zatezna kamata u cijelosti do toga datuma u iznosu od 98.392,05 kn i dio glavnice u iznosu od 139.040,95 kn, da na dan 27. lipnja 2013. postoji dug za glavnicu u iznosu od 69.659,05 kn što po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK iznosi 9.245,34 eur.

6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja prihvatio je djelomično osnovanim (točka I. izreke) te je tuženiku naložio da tužiteljima isplati iznos od 9.245,34 eur, obzirom se radi o iznosu glavnice koji je tuženik nepripadno zadržao (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.)).

6.2. Pritom, sud je sada već pravomoćno kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.723,10 eur koji predstavlja iznos zatezne kamate obračunate na iznos od 9.245,34 eur za razdoblje od 28. lipnja 2013. do 11. veljače 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2016. pa do isplate, uz obrazloženje da u situaciji kao što je predmetna, kad glavna novčana obveza nije izvršena i još postoji, zatezne kamate se ne mogu osamostaliti, one se u apsolutnom iznosu mogu zahtijevati tek nakon prestanka glavne tražbine, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7.1. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su i potpuno utvrđene, a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 9.245,34 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, jer je pravilno zaključio, da se radi o iznosu koji je tuženik bez valjane pravne osnove zadržao za sebe. Naime, nisu postojali nikakvi opravdani razlozi da tuženik kao izabrani punomoćnik odvjetnik (koji je s tužiteljima u tom trenutku imao sklopljen ugovor o nalogu) tužiteljima ne isplati ukupni iznos akontacije naknade štete koji im je isplaćen u predmetu poslovni broj P-1127/2009 u visini od 208.700,00 kn, bez umanjivanja tog iznosa za 20% na ime nagrade za njegov rad.

9. Sud prvoga stupnja pravilno citira odredbe članka 19. stavak 1. ZO i tarifni broj 39. Tarife te pravilno zaključuje da stranke mogu ugovoriti i drugačiji način naplate za pružene odvjetničke usluge i to razmjerno uspjehu u sporu stranke u kojem ju odvjetnik zastupa, ali takav način plaćanja mora biti ugovoren u pisanoj formi, sve to sukladno navedenim odredbama.

9.1. Kako tuženik u predmetnom slučaju nije dokazao da je tuženik s tužiteljima imao sklopljen pisani ugovor o zastupanju, sukladno kom bi mu se nagrada za zastupanje isplaćivala ovisno o uspjehu u sporu, to je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da tuženik nije imao valjanog pravnog osnova iznos akontacije naknade štete koje je tužiteljima pripadala, umanjiti za iznos od 20%.

9.2. Stoga se ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženika da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer vještakinja financijske struke prilikom izračuna pripadajuće isplate istu nije umanjila za naknadu za njegov rad u iznosu od 20%. To stoga što vještakinja takav nalog pravilno nije niti dobila od suda, jer je sud prethodno pravilno smatrao da u predmetnom slučaju nisu postojali zakonski uvjeti za umanjenjem izvršene isplate za 20% sukladno članku 19. ZO i tarifnom broju 39. Tarife.

9.3. Stoga, žalbeni navod tuženika kojim osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno visinu potraživanja tužitelja, nisu osnovani, jer visina tužbenog zahtjeva tužitelja proizilazi iz stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, koji je dan sukladno pravilnom nalogu suda, pri čemu je vještakinja svojim dopunskim nalazom otklonila sve prigovore tuženika na njen osnovni nalaza.

10. Obzirom na navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

11. Kako tuženik nije posebno osporavao odluku o troškovima postupka, ovaj sud odluku o trošku nije posebno niti preispitivao, polazeći pritom od sadržaja odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

12. Ovdje se posebno ističe da prema odredbi članak 18. stavak 1. ZO odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, i tuženiku takva nagrada za njegov rad u slučaju zastupanja tužitelja u predmetu poslovni broj P-1127/2009 pripada ukoliko ju je pravovremeno zatražio. Ali mu ne pripada nagrada sukladno članku 19. ZO i tarifnom broju 39. Tarife, jer takvu nagradu nije pismeno ugovorio, pa stoga njegove tvrdnje koje je isticao tijekom postupka u smislu usmenog ugovora s treće tužiteljem u tom pravcu, nisu ga mogli dovesti u povoljniju pravnu i procesnu i procesnu situaciju u odnosu na istaknuti zahtjev tužitelja.

U Puli-Pola 16. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić