REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-97/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Škole za trgovinu i modni dizajn Rijeka, Rijeka, Stane Vončine 1A, OIB 98164820743, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-23/2022-50 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-23/2022-50 od 14. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (KLASA: 602-01/21-01/70, URBROJ: 2170-56-01-21-05) od 07.rujna 2021.godine a kojom je otkazan Ugovor o radu, KLASA: 112-02/11-01/10, URBROJ:2170-56-01-11-01 od 04.studenog 2011.godine, sklopljen na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Raskida se radni odnos tužiteljice FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika ŠKOLA ZA TRGOVINU I MODNI DIZAJN RIJEKA, OIB:98164820743, [adresa] zasnovan Ugovorom o radu, KLASA: 112-02/11-01/10, URBROJ:2170-56-01-11-01 od 04.studenog 2011.godine, s danom donošenja sudske odluke.
III. Nalaže se tuženiku ŠKOLA ZA TRGOVINU I MODNI DIZAJN RIJEKA, OIB:98164820743, [adresa] isplatiti tužiteljici FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu novčani iznos od 8.376,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku ŠKOLA ZA TRGOVINU I MODNI DIZAJN RIJEKA, OIB:98164820743, F [adresa] da tužiteljici FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime bruto plaće isplati iznos od 35.599,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
iznos od 897,47 EUR od 16.1.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.2.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.3.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.4.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.5.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.6.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.7.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.8.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.9.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.10.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.11.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.12.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.1.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.2.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.3.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.4.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.5.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.6.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.7.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.8.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.9.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.10.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.11.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.12.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.1.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.2.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.3.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.4.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.5.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.6.2024. pa do isplate
te nadalje iznos od 1.196,63 EUR počevši od 1. lipnja 2024. za svaki mjesec sve do donošenja sudske odluke o raskidu, a koji dospijeva svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec, uvećano za zakonsku zateznu kamatu prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječanja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 6.250,00 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. Zakona o parničnom postupku. Ističe da sud nije cijenio dokaze sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku, jer je u konkretnom predmetu cijenio isključivo dokaze tuženice, dok dokaze tužiteljice uopće nije cijenio niti je iste pravilno obrazložio. Na taj način sud nije primijenio pravilno odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, čime je sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi presude nejasni i proturječni, pa je sud na taj način počinio i apsolutno bitnu povredu postupka. Nadalje, činjenično stanje ostalo je pogrešno utvrđeno, a sud je iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke, te pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 7. rujna 2021. nije dostavljena tužiteljici, već da su joj dostavljene samo odluka o odjavi te odluka o isplati naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021. Cijeneći utvrđenje prvostupanjskog suda, tužiteljica ističe da je sud po službenoj dužnosti trebao utvrditi kako je Odluka o otkazu ništetna, s obzirom na to da ista nije dostavljena tužiteljici. Naime, sukladno odredbi članka 120. Zakona o radu odluka o otkazu mora biti dostavljena radniku kojem se otkazuje. Budući da u ovom slučaju do dostave nije došlo, odluka o otkazu ne može niti proizvoditi pravne učinke pa se ne može ni zaključiti da tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora i da joj je radni odnos prestao 12. prosinca 2021., kada je istovremeno utvrdio da odluka o otkazu uopće nije dostavljena tužiteljici. U odnosu na točku 22. obrazloženja pobijane presude, nije jasno na temelju kojih kriterija je sud utvrdio da su dvije radnice usporedive s tužiteljicom, s obzirom na to da tuženica nije predložila niti dostavila dokaze koji bi potkrijepili takav zaključak. Pri tome valja naglasiti da teret dokazivanja, sukladno članku 135. stavku 3. Zakona o radu, leži na poslodavcu. Prvostupanjski sud se neosnovano poziva na dopis Ministarstva znanosti od 14. kolovoza 2013., u kojem se ističe da nastavnik i stručni suradnik, koji su na dan stupanja Zakona na snagu bili u radnom odnosu, nastavljaju obavljati poslove svog radnog mjesta. Međutim, iz navedenog proizlazi da u trenutku usporedbe predmetne radnice nisu obavljale poslove radnog mjesta tužiteljice, za koje ujedno nisu bile ni kvalificirane. Iz spisa nije vidljivo na kojim je poslovima došlo do smanjenja satnice uslijed smanjenja broja učenika, odnosno da je do smanjenja došlo na poslovima za koje tužiteljica ima sklopljen Ugovor o radu na radnom mjestu nastavnice kreiranja odjeće i dodataka, niti na kojim su poslovima bile zaposlene usporedne radnice. Stoga, nije moguće zaključiti da su one uistinu bile usporedive s tužiteljicom. Dodatno, nejasno je na temelju čega je sud donio takav zaključak, budući da tuženica nije dostavila nikakav dokaz koji bi to potvrdio, unatoč tome što je teret dokazivanja bio na njoj. Iz svega navedenog jasno proizlazi da tužiteljica uopće nije trebala biti uključena u postupak usporedbe radnika, budući da iz spisa ne proizlazi da je smanjenje satnice zahvatilo njezino radno mjesto. Tužiteljica ukazuje na nerazumljivost i kontradiktornost zaključka prvostupanjskog suda iz točke 24. obrazloženja pobijane presude, da je neosnovan navod tužiteljice da joj otkazni rok nije mogao teći za vrijeme bolovanja, budući da je za to vrijeme bila oslobođena obveze rada. Ovakav zaključak suprotan je utvrđenju samog suda da Odluka o otkazu nije bila dostavljena tužiteljici, zbog čega nije mogla proizvoditi pravne učinke niti je mogao započeti tijek otkaznog roka. Ističe kako je Ugovorom o radu od 4. studenoga 2011. zaposlena na radnom mjestu nastavnice kreiranja odjeće i dodataka, dok se u Odluci o otkazu navodi da se otkazuje ugovor o radu sklopljen na radnom mjestu nastavnice stručno - teorijskih sadržaja. Iz navedenog je razvidno da je Odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine i vrati predmet na ponovni postupak.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
4. Tuženica u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, s obrazloženjem, u bitnome, da je tužiteljičin otkaz zakonit, kako u pogledu postupka otkazivanja Ugovora o radu, tako i u pogledu razloga za otkaz.
7. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žaliteljica, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Također, nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio koje činjenice je uzeo kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
8. I činjenično je stanje pravilno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu nastavnice stručno teorijskog sadržaja te joj je tuženica Odlukom o otkazu od 6. rujna 2021. otkazala Ugovor o radu klasa: 112-02/11-01/10, urbroj: 2170-56 01-11-01 od 4. studenoga 2011., sklopljen na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom, na radnom mjestu nastavnice stručno - teorijskih sadržaja, s ponudom izmijenjenog ugovora, koju ponudu tužiteljica nije prihvatila te joj je radni odnos prestao 12. prosinca 2021.,
- da je zbog smanjenja broja učenika (jedno razredno odjeljenje manje nego što je planirano u školskoj godini 2021./2022.) došlo do situacije da se smanjilo zaduženje nastavnica stručno teorijskih sadržaja, pa je bilo potrebno utvrditi organizacijski višak za poslove nastavnika stručno teorijskih sadržaja (tekstilne grupe predmeta) te smanjiti broj s tri na dvije nastavnice,
- da je od tri nastavnice stručnih predmeta tužiteljica najmlađa i ima najmanje radnog staža,
- da nisu bile ispunjene pretpostavke za dostavu odluke o otkazu putem oglasne ploče tuženika jer tužiteljica nije odbila primiti pismeno, zbog čega je zahtjev za zaštitu prava i tužba tužiteljice pravovremena.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Nije sporno da je otkaz tužiteljici dan zbog smanjenja obima posla, dakle da se radi o otkazu temeljenom na članku 115. stavku 1. točki 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. - dalje: ZR), po kojem poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako zato ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
10. Žaliteljica u žalbi neosnovano navodi da tuženica nije dokazala da su dvije nastavnice koje su ostale na radu, jer su starije i imaju više radnog staža, usporedive s tužiteljicom, odnosno da imaju potrebnu stručnu spremu. To stoga što se radi o nastavnicama koje su predavale tekstilne grupe predmeta, a dopisom Ministarstva znanosti Republike Hrvatske od 14. kolovoza 2013. ukazuje se da je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, člankom 156. stavkom 2. propisano da nastavnik i stručni suradnik koji se na dan stupanja na snagu tog zakona zatekne u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u školskoj ustanovi, a nema vrstu i razinu obrazovanja propisanu tim zakonom, nastavlja sa obavljanjem poslova svog radnog mjesta. Kako su navedene nastavnice nesporno i ranije predavale tekstilnu grupu predmeta, zadržale su to pravo bez obzira na članak 47. Pravilnika o potrebnoj stručnoj spremi.
11. Žaliteljica neosnovano navodi da je Odluka o otkazu ugovora o radu ništetna jer da nije pravilno dostavljena tužiteljici, jer navedeno ne čini odluku ništetnom u smislu članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), niti temeljem bilo koje odredbe ZR-a, već za tužiteljicu teku rokovi od kad je odluku primila, zbog čega osnovano nije prihvaćen prigovor tuženice da bi zahtjev za zaštitu prava i tužba bili nepravovremeni. Također, žaliteljica neosnovano navodi da joj nije pravovremeno ponuđen ugovor o radu s izmijenjenim uvjetima, jer je nesporno tužiteljica prije podnošenja zahtjeva za zaštitu prava primila spornu odluku o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora, a tužiteljica nije iskazala volju, kako proizlazi iz svih provedenih dokaza, da takvu ponudu izmijenjenog ugovora prihvati.
12. Žaliteljica neosnovano navodi da joj otkazni rok nije mogao teći za vrijeme bolovanja, iako je za to vrijeme bila oslobođena obveze rada, s obzirom da je tuženik postupio po članku 121. stavku 6. ZR-a te oslobodio tužiteljicu rada tijekom otkaznog roka. Naime, po članku 121. stavku 5. ZR-a otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a iznimno od stavka 5. tog članka, otkazni rok teče za vrijeme razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojem je poslodavac prije početka toga razdoblja otkazao ugovor o radu i tom odlukom radnika u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
13. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, bez počinjenih bitnih povreda postupka i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, odbijena je žalba žaliteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 16. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
