Zakon.hr

Pn-36/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja RS iz [adresa] P61 W685, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice BS iz [adresa] P61 W685, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Slavku Nediću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženog ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Adeli Klanac-Kapša, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Slavka Nedića, odvjetnika iz Osijeka, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, Adele Klanac-Kapša, odvjetnice iz Osijeka, a objave 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima DS, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, Irska P61 W685, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BS, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, Irska P61 W685, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.659,03 eur (12.500,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.08.2013. godine do isplate po stopi koja se od 31.08.2013. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućim polugodištem za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa sve do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima DS, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, Irska P61 W685, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BS, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, Irska P61 W685, OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade štete isplati svakom ponaosob iznos od 1.990,84 eur (15.000,00 kn) odnosno ukupno 3.981,68 eur (30.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe (18.12.2014. g.) do isplate, a koja stopa zakonskih zateznih kamata se određuje od 18.12.2014. do 31.07.2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućim polugodištem za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa sve do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana."

Alternativno

"Snižava se cijena fotovideo snimanja po Ugovoru o foto video snimanju svatovske svečanosti od 13.06.2012. godine sklopljenog između tužitelja DS i BS i tuženika ŠS za iznos od 1.128,14 eur (8.500,00 kn), te se nalaže tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima DS, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, Irska P61 W685, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BS, 10 The Drive, Riversdale, Rathcormac, Co. Cork, Irska P61 W685, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.128,14 eur (8.500,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 18.10.2017. godine pa do isplate, koja stopa zateznih kamata se određuje za razdoblje od 17.10.2017. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa sve do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima isplatiti tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 200,00 eur (slovima: dvjestoeura), sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 18. veljače 2014. podnijeli tužbu protiv I-tuženog Digitalfotolab d.o.o. Osijek i II-tuženog ŠS, u kojoj navode da su s I-tuženikom sklopili ugovor o fotovideo snimanju svatovske svečanosti prema kojemu je I-tuženik bio u obvezi obaviti foto i video snimanje svatovske svečanosti tužitelja 31. kolovoza 2013. u restoranu Gastro u Donjem Miholjcu. Predmetnim ugovorom ugovoren je paket usluga PLUS (2 kamere i 2 fotoaparata), te fotografije od 250 do 300 komada, raznih veličina do 20x30 cm, fotografije složene u kožni album ručno izrađen plus kvalitete stranice, dva manja fotoalbuma do 100 fotografija, fotografije obrađene, složenim filterima, te stavljene u okvir, rub po izboru naručitelja, sve fotografije na DVD mediju u punoj rezoluciji plus obrađene fotografije, fotografiranje na više lokacija prije ili poslije svatovske svečanosti, fotografiranje detalja, mlada, mladoženja itd., fotografije za zahvalnice, fotografije su se morale izraditi na ekstra kvalitetnom papiru, sedam DVD-a slidesshow, najatraktivnijih fotografija uz glazbenu podlogu, dvije fotografije formata 30x45 cm po izboru tužitelja. Za navedene usluge ugovorena je cijena od 12.500,00 kn. Tužitelji su II-tuženiku kao direktoru i osnivaču I-tuženika predali 12.500,00 kn, za što nisu dobili račun. II-tuženik je predao tužiteljima u studenom 2013. samo DVD s fotografijama u kojima nema fotografija s vjenčanja, odnosno iz crkve, dva albuma s fotografijama i fotografije za zahvalnice. Kako su fotografije u albumima bile loše polijepljene i mnoge su se ponavljale, tužitelji su reklamirali albume i tražili da se u albume stave i fotografije s vjenčanja, a II-tuženik ih je izvijestio da nema fotografija s vjenčanja, bez navođenja razloga. Temeljem čl. 362. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, predmetni ugovor se smatra raskinutim nakon što I-tuženik svoju obvezu nije ispunio ni u naknadno određenim rokovima, te su sukladno tome tuženici dužni izvršiti povrat 12.500,00 kn. Zbog neispunjavanja ugovornih obveza tužitelji su pretrpjeli štetu u vidu duševnih boli, jer nikada neće imati fotografije sa svog vjenčanja, pa sukladno čl. 346. st. 1. Zakona o obveznim odnosima potražuju svatko po 15.000,00 kn, odnosno ukupno 30.000,00 kn. Odgovornost II-tuženika proizlazi iz čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima s obzirom da je zloupotrebljavao okolnost, da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu da se tuženicima naloži da isplate tužiteljima 12.500,00 kn s kamatama od 31. kolovoza 2013. do isplate i da im s osnove naknade štete svakom ponaosob isplate 15.000,00 kn, odnosno ukupno 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik ŠS u odgovoru na tužbu u cijelosti pobija navode tužbe, stavljajući prigovor nenadležnosti suda, pozivajući se na čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima kojim je propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkog društva ne odgovaraju za obveze društva, izuzev kada je to određeno zakonom. Tužitelji svoju tvrdnju nisu ničim potvrdili, a tuženik je kao član društva učinio sve da tužiteljima pogoduje u organizaciji fotografiranja i snimanja svatovske svečanosti, savjetima, probnim snimanjima, te materijalno. Mladencima su obavljena snimanja izvan ugovora i to besplatno u lipnju 2012., siječnju 2013. i kolovozu 2013., te posjetom oba roditeljske doma i organizacijom fotografiranja kod njih, a izvršena je usluga osvjetljavanja dekorativnom rasvjetom svečane dvorane (vrijednost 3.500,00 kn), te snimanje cijele svečanosti videokranom (vrijednost 2.500,00 kn). Dakle, tužiteljima je poklonjena usluga vrijednosti oko 7.000,00 kn. Tužiteljima je također pogodovano u izradi fotoalbuma, gdje su skoro na svakoj stranici izrađene fotografije raznog oblika, kako bi album bio unikatan.

3. Tuženik Digitalfotolab d.o.o. u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti, stavlja prigovor nenadležnosti suda, navodi da tužitelji nisu izvršili obvezu iz čl. 2. Ugovora, da je netočna tvrdnja da su DVD s fotografijama primili tek u studenom 2013., da je neutemeljena tvrdnja da na DVD-u nema fotografija s vjenčanja iz crkve, da tih fotografija ima preko 150 komada, da je odabirom najboljih fotografija od preko 6.000 snimaka, mladencima isporučeno na DVD mediju oko 2.000 snimaka, da tužitelji nisu izrazili nikakve želje glede izbora, obrade, izrade lijepljenja fotografija, da je tužiteljima II-tuženik predao DVD s fotografijama vjenčanja oko 2.000 komada, tri albuma (jedan veliki mladenački i dva manja za roditelje) i fotografije za zahvalnice. U odnosu na navode tužitelja da su fotografije loše polijepljene, te na navode da neke fotografije treba izvaditi i zamijeniti, tuženik navodi da se ne radi o tehničkim nedostacima, nego o naknadnoj usluzi koja se također plaća, a pri takvim zahvatima može doći do trajnog oštećenja stranica albuma, te tuženik nije mogao preuzeti taj rizik. Osim toga, 2013. godina se odvijala u vrlo teškim gospodarskim uvjetima, od nabave foto papira, kemije, ambalaže, foto albuma, servisiranja opreme, što je sve utjecalo na izvršenje ugovornih obveza u 2013. I-tuženik ponavlja navode II-tuženika iz odgovora na tužbu u smislu besplatno izvršenih usluga i pogodovanja tužitelju, te dodaje da je na sam dan vjenčanja bilo angažirano pet ljudi i dvije osobe koje su dežurale pri izradi zahvalnica, da su svi plaćeni za taj dan rada, da je sve isporučeno, osim DVD-a s video materijalom, da je dakle obavljeno 90% posla i da se pobija svaki zahtjev za raskid ugovora. Zahtjev za naknadu štete je također neutemeljen i nedokazan, stoga tuženik predlaže da se odbije tuženi zahtjev.

4. Raspravnim rješenjem od 17. veljače 2015. odbačene su protutužbe I- i II- tuženika kao nedopuštene.

5. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-150/2014-27 od 11. rujna 2015., odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2564/2015-2 od 21. siječnja 2016. ukinuta je pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Pn-35/2016-9 od 22. veljače 2017., koje je postalo pravomoćno 18. svibnja 2017., obustavljen je parnični postupak u odnosu na tuženog Digitalfotolab d.o.o. Osijek, jer je u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku upisano brisanje navedenog društva, te je isto time prestalo postojati.

8. Podneskom od 18. listopada 2017. tužitelji su postavili supsidijarni tužbeni zahtjev na način da je zahtijevano da se snizi cijena fotovideo snimanja po ugovoru od 13. lipnja 2012. sklopljenog između tužitelja i tuženog ŠS na iznos od 8.500,00 kn, te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 8.500,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva do isplate, te da im s osnove naknade štete svakom ponaosob isplati 15.000,00 kn, odnosno ukupno 30.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate. Navode da se supsidijarni tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je Digitalfotolab d.o.o. samo djelomično ispunio svoju obvezu, preuzetu ugovorom, te da ukoliko sud smatra da nije došlo do raskida ugovora, da sukladno tome tužitelji imaju pravo na povrat dijela iznosa koji su platili tuženiku.

9. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pn-35/2016-18 od 9. veljače 2018. odbijena su oba tužbena zahtjeva, odnosno prvopostavljeni i alternativni tužbeni zahtjev.

10. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-496/2018-2 od 5. prosinca 2018. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku Pn-35/2016-18 od 9. veljače 2018.

11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1209/2022-2 od 28. studenog 2023. prihvaćena je revizija tužitelja, te je ukinuta presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-496/2018-2 od 5. prosinca 2018. i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-502/2024-8 od 23. siječnja 2025. ukinuta je presuda Općinskog suda u Osijeku Pn-35/2016-18 od 9. veljače 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku tužitelji su uredili tužbeni zahtjev s obzirom da su promijenili prebivalište, te da je došlo do promjene valute u Republici Hrvatskoj na način da su i u glavnom i u supsidijarnom tužbenom zahtjevu uz iznose u kunama, dodani iznosi u eurima sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. ZOO-a.

13.1. Tužitelji navode da se pravna osnova tužbe očituje u djelomičnom neizvršavanju ugovora i u nekvalitetnom izvršenju ugovora (ne postoje fotografije sa vjenčanja iz crkve). Povredu ugovora učinila je pravna osoba, ali tuženik odgovara za obveze društva zbog činjenice što je imovinu društva (12.500,00 kn) zadržao za sebe, bez izdavanja računa i bez uplate na žiro račun pravne osobe. Tužitelji nisu predujmili troškove stečajnog postupka nad tuženim Digitalfotolab d.o.o., jer bi bilo apsurdno tražiti da uplate 10.000,00 kn da bi se proveo stečajni postupak nad poduzećem koje nema imovine dostatne ni za pokriće postupka stečajnog postupka. U ovom slučaju, stečajni postupak je istovremeno otvoren i zatvoren bez pozivanja vjerovnika da prijave svoje tražbine. Tužitelji smatraju da su neimovinsku štetu dokazali svojim iskazima, a ona je i više nego logična, jer tužitelji nikada neće imati fotografije sa svoga vjenčanja, a što je odgovornost tuženika, odnosno poduzeća Digitalfotolab.

14. U ponovnom postupku tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je tužbu protiv tuženika potrebno odbaciti, budući da nisu ispunjeni procesni uvjeti koji reguliraju pravo na naknadu štete protiv tuženika kao člana uprave društva. Nad tvrtkom Digitalfotolab d.o.o. čiji je tuženik bio direktor 16. studenog 2015., otvoren je stečajni postupak pod brojem St-1017/2015 u kojem postupku su objavom suda od 20. siječnja 2016. pozvani vjerovnici da prijave svoja potraživanja u stečajnu masu. Postupak pred ovim sudom tužitelji vode od 2014., slijedom čega se da zaključiti kako im je bilo poznato da se nad tvrtkom tuženika vodi stečajni postupak. Prijava potraživanja u stečajnu masu tvrtke čiji je član uprave bio tuženik nužan je preduvjet za potraživanje bilo kakvog vida štete, od ovdje tuženika, kao odgovorne osobe. Tuženik osporava da bi tužitelji tijekom ovog postupka dokazali bilo kakav vid odgovornosti tuženika kao člana uprave društva, koji je svojim postupanjem s namjerom išao oštetiti tužitelje kao vjerovnike. Tuženik drži, a što je sukladno zakonu, kako je teret dokazivanja njegove namjere i postupanja u duhu lošeg "gospodarstvenika" na tužiteljima. U konkretnom slučaju nema apsolutno niti jednog dokaza o bilo kakvoj štetnoj radnji tuženika. S druge strane, tužitelji nisu ispunili svoju obvezu prema tuženiku, dakle nisu platili naručenu uslugu, niti su ikada tražili da im tuženik ispuni navodno neispunjenu obvezu, te preda video materijale i ostalo, što je ugovoreno između stranaka ugovorom od 13. lipnja 2012. Tužitelji nisu dokazali da su tuženiku predali novac na ruke i da je tuženik taj novac zadržao za sebe. Protivi se preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga navedenih tijekom postupka, te predlaže odbiti tužitelje s istim u cijelosti.

15. Iako su tužitelji podneskom od 19. svibnja 2025. uredili tužbeni zahtjev, sud nije odgodio ročište radi očitovanja tuženika na isti, budući da se uređenje tužbenog zahtjeva odnosi samo na promjenu adrese tužitelja i dodavanje iznosa u eurima uz iznose u kunama, s obzirom da je od 1. siječnja 2023. eur postao službena valuta u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Kako je punomoćnik tužitelja na ročištu 21. svibnja 2025. ponovno na isti način uredio tužbeni zahtjev, a punomoćnik tuženika i tuženik osobno su se imali priliku očitovati, te su se protivili tako uređenom tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih tijekom cijelog postupka, sud je nastavio s postupkom.

16. U dokaznom postupku sud je pročitao iskaze tužiteljice BS (list 35, 109-110 spisa) i tuženog ŠS (list 36, 110 spisa), svjedoka NS (list 43 spisa) i VS (list 121 spisa), te izvršio uvid u presliku ugovora od 13. lipnja 2012. (list 6-7 spisa), presliku opomene pred tužbu od 7. siječnja 2014. (list 8 spisa), servisnu primku (list 17 spisa), presliku ugovora o najmu dekorativne rasvjete od 14. siječnja 2014. (list 37 spisa), priložene fotografije (list 56 spisa), presliku prijepisa SMS dopisivanja (list 60 spisa), presliku prepiske s društvene mreže (list 61-62 spisa), e-mail presliku prepiske između I-tužiteljice i voditelja odjela diskografije i novih tehnologija ZAMP-a (list 101-102 spisa).

17. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede uvid u registar Trgovačkog suda u Osijeku za trgovačko društvo Digitalfotolab d.o.o., radi utvrđivanja činjenice kada je pokrenut i vođen stečajni postupak nad tuženikom, kao i činjenice da prijave potraživanja od tužitelja u stečajnu masu tuženika nije bilo. Naime, nije sporno da je u konkretnom slučaju otvoren i zaključen stečajni postupak nad trgovačkim društvom Digitalfotolab d.o.o. Osijek i da je parnični postupak protiv njega kao II-tuženika u ovom predmetu obustavljen rješenjem broj Pn-35/2016-9 od 22. veljače 2017. Osim toga, tužitelji ne spore da svoje potraživanje prema tuženiku nisu prijavili u stečajnu masu.

18. Iz iskaza tužiteljice BS proizlazi da su pregovori s tuženikom protekli u redu, da je problem nastao kod isporuke ugovorenog materijala, da nije ispoštovan rok od 45 dana, da je nakon proteka tog roka isporučen jedan DVD u kojem je nedostajao određeni broj fotografija. Nakon primjedbe II-tuženiku, odgovor je bio da će ostatak materijala dobiti kad dobiju. Nakon toga, u prosincu 2013. su dobili albume, međutim albumi su imali tehničkih nedostataka, a nisu bili niti dobro složeni, te su dali rok za ispravak II-tuženiku, međutim niti u tom roku nije ništa napravljeno, pa su angažirali odvjetnicu iz Valpova i podnijeli tužbu da dobiju ono što je ugovoreno. Pregovori su započeli oko godinu i pol dana prije svatova, cjelokupnu uslugu su platili 12.500,00 kn i to gotovinom u radnji II-tuženika, a za to nisu dobili račun. Osim 12.500,00 kn, platili su i rasvjetu 1.000,00 kn, a za to je cijena bila priopćena na dan plaćanja. Glede reklamacije albuma, iste su primili 18. prosinca 2013., a reklamaciju izvršili 23. prosinca 2013. Glede glazbene podloge DVD-a, II- tuženik je govorio kako DVD može imati glazbenu podlogu samo ukoliko plate autorska prava za glazbu. Za reklamacije za slike iz crkve, II-tuženik je rekao da se obrate IS, jer ne zna gdje su te fotografije, budući da mu ona te fotografije nije dala. Glede gratis snimanja prije i poslije samog vjenčanja, isto je odrađeno. Glede fotografija koje nedostaju, osim što nedostaju same fotografije potpisivanja u crkvi, nedostaju i fotografije poslije potpisivanja i to fotografije s kumovima, roditeljima, kao i grupna fotografija ispred crkve. U razgovorima s drugim fotografima utvrdila je da glazbena podloga nije nešto za što se moraju platiti autorska prava. Osim fotografiranja, pretpostavlja da je bilo i video snimanja, jer je vidjela jedan kratki snimak. Prijavu glazbe za svatove izvršila je u ZAMP-u, međutim tvrdi da joj II-tuženik takvu potvrdu nije zatražio na uvid, pa mu je nije niti donijela, a navedenu potvrdu predočila je samo Quatro bendu, koji je tražio potvrdu. Nakon što su joj predočeni samoljepljivi papirići žute boje veličine 5 x 2 cm, da se očituje je li na takvim papirićima u albumu izrazila svoje primjedbe i želje, potvrdila je isto. Nikada nije II-tuženiku svoje primjedbe izrazila u formalnom pisanom obliku.

18.1. Dopunski saslušana, tužiteljica je iskazala da je u cijelosti platila iznos po ugovoru, da su predali pjesme, odnosno glazbu za glazbenu podlogu DVD-a i time izvršili sve svoje obveze po ugovoru. Međutim, nisu dobili po tom ugovoru 7 DVD-a, 2 fotografije 30 x 45 i to po njihovom izboru. DVD s fotografijama su dobili, međutim, na tom DVD-u nisu bile sve fotografije. Glede velikog foto albuma koji su također trebali imati, navodi da su takav album prvotno dobili, ali su od tuženika tražili izmjene istoga, pa su mu ga vratili, a tuženik ga nije vratio natrag. Na DVD-u s fotografijama koji su primili, nema fotografija potpisivanja u crkvi, fotografija iz crkve s roditeljima, kumovima, fotografija s braćom i sestrama, a nema niti zajedničke fotografije niti svih uzvanika ispred crkve. Neke fotografije u albumu su bile zalijepljene naopako, neke fotografije su se i ponavljale unutar tog istog albuma, pa drži da se iz tih razloga ne može nikako raditi o vrhunskoj usluzi. Svoje primjedbe i želje nije dostavila u pisanom obliku, a nema niti dokaza za krivo lijepljene fotografije u albumu, jer album više nije kod nje.

19. Tuženi ŠS je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu. Osporava da su mu tužitelji platili bilo što. Navodi da su tužitelji dobili gratis rasvjetu u vrijednosti od 3.500,00 kn, da nisu rasvjetu posebno platili 1.000,00 kn. U spis je predao presliku ugovora o najmu dekorativne rasvjete, koji je rađen za druge svatove, gdje je vidljivo koliko košta dekorativna rasvjeta za tu salu gdje su i tužitelji imali svoje svatove. Posebno se radi ugovor za foto i video snimanje, a posebno za dekorativnu rasvjetu. Tužitelji su s DVD-om koji su dobili, dobili i fotografije za koje tužiteljica tvrdi da nisu dobili, a to su fotografije potpisa mladenaca i kumova u crkvi, te grupna fotografija pred crkvom, koje je predočio na uvid na Ipad-a. Pojasnio je, da se na žutim papirićima koje su tužitelji stavljali u album kako bi izrazili svoje želje, radi o njihovom traženju zamjene fotografija, a ne prigovoru zbog tehničkih nedostataka albuma. Posebno je pojasnio da je kod slaganja fotografija u albume, svatko od tužitelja tražio da se u albumu za njegove roditelje izbace fotografije roditelja suprotne strane, za što posjeduje i dokaze, papiriće koje su pisali tužitelji. Uslugu naplaćuje nakon isporuke foto i video materijala i to u cijelosti. Upravo zato i radi ugovore da se zaštiti. Misli da je u ovom slučaju uzeo akontaciju u iznosu od 100,00 kn ili 200,00 kn. Glede DVD-a s glazbenom podlogom, naveo je da isti nije mogao završiti, zato što nije dobio potvrdu od ZAMP-a, budući da mu je tužitelji nisu predali. Kada bi tu potvrdu dobio, DVD bi mogao odmah isporučiti.

19.1. Dopunski saslušan, tuženik je iskazao da se već vodila prva rasprava u ovom postupku, kada je izdao račun i poslao, da u periodu od 31. kolovoza 2013. do 18. prosinca 2013., kada je već primljen album i materijal iz svatova, nije bila zakonska obveza pisanja računa svaki mjesec, već je bila drugačija praksa, da kada se sve plati, tada se izdaje račun. Pojasnio je da je tužiteljima predao album i materijale s vjenčanja, bez da su mu platili, jer je imao povjerenja u iste.

20. Iz iskaza svjedoka NS proizlazi da je čekao ispred foto studija tuženika, da tužitelji plate slikanje za svatove. Samu predaju novca nije vidio, a u kafiću u kojem je bio s tužiteljima vidio je da tužiteljica ima novac pripremljen za plaćanje fotografske usluge.

21. Iz iskaza svjedoka VS proizlazi da njegova sestra i šogor nisu bili zadovoljni s kvalitetom albuma koji su dobili od tuženika, jer su neke slike bile poduplane, a neke naopako zalijepljene, pa su odlučili vratiti albume, a on je imao priliku i osobno vidjeti te albume.

22. Iz preslike ugovora od 13. lipnja 2012. proizlazi da je isti zaključen između tužiteljice BS (ranije VS) i Digitalfotolab d.o.o. Osijek, radi foto i video snimanja svatovske svečanosti uz ugovaranje paketa usluga PLUS za iznos od 12.500,00 kn. Odredbom čl. 5. Ugovora propisano je da naručitelj po primljenom foto- video materijalu ima pravo reklamacije zbog tehničkih nedostataka na foto-video materijalu u roku od 7 dana. Sve druge promjene od strane naručitelja koje nisu tehničke pogreške, naplaćuju se po važećem cjeniku. Odredbom čl. 7. Ugovora propisano je da izradu, obradu i izbor fotografija, lijepljenje fotografija u albume, izvršitelj radi po svojoj slobodnoj volji. Naručitelj ako ima neke želje mora ih dostaviti u pisanom obliku izvršitelju u dva primjerka, koje izvršitelj ovjerava svojim potpisom i žigom.

23. Iz preslike opomene pred tužbu od 7. siječnja 2014. proizlazi da je istu podnijela punomoćnica tužitelja tuženiku, zbog neispunjavanja obveza u cijelosti.

24. Iz servisne primke od 9. listopada 2013. proizlazi da je stroj za montažu video materijala predan na servis, jer nije radio.

25. Iz preslike ugovora o najmu dekorativne rasvjete od 14. siječnja 2014. proizlazi da je isti zaključio Korov trade d.o.o. Osijek, te da će se najam opreme, montaže i programiranje obaviti 21. lipnja 2014. u Svečanoj dvorani Gastro u Donjem Miholjcu, za iznos od 3.500,00 kn (drugi svatovi, ne svatovi tužitelja).

26. Iz priloženih fotografija proizlazi da je tuženik izradio fotografije sa svatovske svečanosti, te da su na neke fotografije stavljene primjedbe.

27. Iz preslike prijepisa SMS dopisivanja između tužitelja i tuženika proizlazi nezadovoljstvo tužitelja s albumima i nedostatkom nekih fotografija.

28. Iz preslike prepiske s društvene mreže između tužiteljice i tuženika proizlazi da tužiteljica nije zadovoljna formatom DVD-a, te da su se dogovorili kada će im tuženik predati albume.

29. Iz e-mail preslike prepiske između tužiteljice i voditelja odjela diskografije i novih tehnologija ZAMP-a proizlazi da se korištenje glazbe u svadbenim video uracima ne naplaćuje, ali da je za korištenje glazbe tokom svadbe potrebno odobrenje HTS ZAMP-a.

30. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

31. Naime, nije sporno da su tužitelji 13. lipnja 2012. sklopili ugovor o foto-video snimanju svatovske svečanosti s Digitalfotolab d.o.o. Osijek. U međuvremenu trgovačko društvo Digitalfotolab d.o.o. Osijek je prestalo postojati, te je parnični postupak u odnosu na njega obustavljen.

32. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik ŠS odgovoran za neispunjenje ugovornih obveza, sud nalazi da je odredbom čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 - u nastavku teksta ZTD) propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom. Odredbom čl. 10. st. 3. ZTD-a propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, a odredbom čl. 10. st. 4. ZTD-a propisano je da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz st. 3. ovoga članka naročito: ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina ili ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

33. Tužitelji su trebali dokazati da je tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze toga društva (kao pravo pozivati se na „pogodnost“ neodgovaranja iz odredbe čl. 10. st. 2. ZTD-a).

34. Sud nalazi da tužitelji u konkretnom slučaju nisu dokazali navedeno, jer tuženik nije koristio društvo da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, jer nije koristio društvo da bi oštetio vjerovnike, jer nije protivno zakonu upravljao imovinom društva (tuženik je, odnosno njegova tvrtka je zaključila ugovor s tužiteljima, a to nije protivno zakonu) i jer nije u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanjio imovinu društva, iako je znao ili je morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. Tuženik nije umanjio imovinu društva, već je primio novac od tužitelja, jer je malo vjerojatno da bi obavljao snimanje i fotografiranje svatovske svečanosti, da nije primio novac od tužitelja, a svoju obvezu je ispunio dostavljajući tužiteljima DVD i fotografije s vjenčanja, te angažirajući osobe koje su sudjelovale u izvršavanju usluge. Sama tužiteljica je u iskazu potvrdila da su primili DVD i albume, a svjedok VS je također potvrdio da je vidio albume, koje su tužitelji dobili od tuženika. Sud smatra da tuženik nije zadržao novac koji su mu predali tužitelji u namjeri da ga zadrži za sebe i time ošteti društvo, bez obzira što nije na vrijeme izdao račun, jer je očito da je ugovornu obvezu ispunjavao, za što su mu bila potrebna određena sredstva za izradu foto i video materijala i plaćanje osoba koje su sudjelovale u izvršavanju usluga. U odnosu na primjedbe tužitelja, da fotografije nisu dobro složene i polijepljene u album, sud nalazi da je odredbom čl. 5. i 7. Ugovora od 13. lipnja 2012. propisano da se svaki zahtjev koji se ne odnosi na tehničku pogrešku, smatra novom uslugom kao i to da sam izvršitelj obavlja slaganje fotografija kako to želi. Osim toga, u odnosu na potvrdu ZAMP-a za glazbenu podlogu, tužiteljica je sama navela da ju nije predala tuženiku. Činjenica je da je u listopadu 2013. stroj za montažu video materijala predan na servis, jer nije radio, što ne znači da je tuženik zlouporabio svoje ovlasti, odnosno znao da društvo neće moći ispuniti svoje obveze, kada je u konkretnom slučaju isporučio fotografije i DVD s vjenčanja na koje su tužitelji imali primjedbe.

35. Kako sud nalazi da tužitelji nisu dokazali da je tuženik zloupotrijebio okolnost, da kao član društva ne odgovara za obveze društva, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosu od 1.659,03 eur (12.500,00 kn) i naknadu štete tuženicima, te alternativni tužbeni zahtjev za isplatu 1.128,14 eur (8.500,00 kn) i naknadu štetu tuženicima.

36. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku teksta ZPP), budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na zastupanje tuženika putem odvjetnika. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak zastupanja na ročištu 21. svibnja 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 200,00 eur.

37. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbijen je kao neosnovan.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. lipnja 2025.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. tužiteljima putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte