- 1 -              Rev 316/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 316/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB ..., B. n. M., koga zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. n. M., protiv tuženika G. B. n. M., OIB ..., B. n. M., koga zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1832/2020-2 od 15. rujna 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2156/2019-4 od 11. ožujka 2020., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1832/2020-2 od 15. rujna 2020. te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku sklopiti s tužiteljem ugovor o kupoprodaji stana sa sadržajem koji je pobliže naveden u točki I. izreke prvostupanjske presude (točka I. izreke), određeno je da presuda u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji (točka II. izreke), tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, a u preostalom dijelu za iznos od 3.000,00 kn zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen (točke III. i IV. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1700/2021-4 od 9. studenoga 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1832/2020-2 od 15. rujna 2020. radi sljedećeg pravnog pitanja:

 

„Tko je vlasnik stana, pa time i pasivno legitimiran za sklapanje ugovora o prodaji stana koji je izuzet od pretvorbe i koji nije prodan nositelju stanarskog prava prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine” broj 27/91, 33/92, 43/92, 66/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97-Odluka USRH, 66/98, 163/98, 22/99, 68/99)?“.

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog pitanja te je predložio da ovaj sud reviziju prihvati i ukine odluku suda drugog stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana, sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 43/92-pročišćeni tekst, 46/1992, 49/1992, 69/1992, 87/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 29/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997, 103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, 96/1999, 120/2000, 94/2001, 78/2002, 113/2002 - dalje: ZPS).

 

9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da su sunositelji stanarskog prava, na predmetnom stanu koji se nalazi na J., bili roditelji tužitelja sukladno odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96)

 

- da je tužitelj živio u navedenom stanu s roditeljima, a da i danas živi u tom stanu te da na adresi predmetnog stana ima prijavljeno prebivalište, pa da mu kao članu obiteljskog domaćinstva pripada pravo na otkup stana,

 

- da predmetni stan u postupku pretvorbe društveno poduzeće V. nije unijelo u društveni kapital poduzeća temeljem odredbe čl. 2. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/93, 94/93, 2/94, 9/95 i 9/95 - dalje: ZPDP)

 

- da su se roditelji tuženika 28. prosinca 1995. obratili podružnici S. b. d.d. ovlaštenoj od strane D. V. sa zahtjevom za otkup stana,

 

- da su u lipnju 1996. zahtjevi za sklapanje ugovora upućeni D. V. i G. B., a kako na te zahtjeve nije bilo reakcije, tužba je podnesena 4. studenoga 1996.,

 

- da je slijedom odredbe čl. 47. ZPDP predmetni stan predan na gospodarenje Fondu za stambeno i komunalno gospodarstvo, a nakon prestanka rada fonda temeljem odredbe čl. 3. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 64/97) prava i obveze preuzele su jedinice lokalne samouprave i G. Z.,

 

- da je tužba za otkup stana podnesena 4. studenog 1996., a da je rok za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora istekao 30. lipnja 1996., pri čemu da rokovi iz ZPS nisu prekluzivne naravi već da je u svakom pojedinom slučaju trebalo voditi računa o cilju i svrsi zakona, te u svakom konkretnom slučaju trebalo ocijeniti i uvažiti sve objektivne okolnosti koje su građane spriječili u poduzimanju određenih radnji u propisanim rokovima (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005.), i da su ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora o kupoprodaji,

 

- da je zahtjev za prodaju podnesen u roku i da je tuženik dužan prodati predmetni stan po cijeni koju je sam utvrdio.

 

10. Drugostupanjski sud je, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim smatrajući da je Republika Hrvatska vlasnica predmetnog stana i jedina ovlaštena sklopiti ugovor o otkupu stana, pa da je stoga tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Sud drugog stupnja se pri tome pozvao na odredbu čl. 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 94/13, 18/16 i 89/17) i čl. 56. st. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18) koje propisuju da je neprocijenjena imovina (između ostalog i prava na stanovima koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe unijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju ZPS) imovina Republike Hrvatske.

 

11. Odredbom čl. 5. st. 1. i 2. ZSP-a propisano je da općina odnosno grad prodaju svoje stanove kao i stanove koji su predani na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu i da prodaju i stanove za koje se utvrdi da je prodavatelj nepoznat.

 

12. Prema odredbi čl. 47. st. 2. ZPDP stanovi iz čl. 2. st. 3. toga Zakona čija vrijednost ne ulazi u društveni kapital poduzeća predaju se na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Prema odredbi čl. 2. st. 3. ZPDP organ upravljanja u poduzeću može odlučiti da vrijednost stanova ne ulazi u društveni kapital poduzeća.

 

13. Ovaj sud je, glede pasivne legitimacija gradova i općina u postupcima radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zauzeo pravno shvaćanje u više odluka pa je tako u presudama broj Rev-x-752/13 od 4. studenoga 2014. i Rev-3633/93 od 7. lipnja 1995. rečeno:

 

„Prema tome, pasivna legitimacija gradova i općina u postupcima radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, prema tom shvaćanju, proizlazi iz (specijalne) zakonske odredbe članka 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92-proč. tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 26/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 11/97 i 68/98), prema kojoj općine odnosno gradovi prodaju svoje stanove kao i stanove koji su predani na gospodarenje fondovima u stambeno-komunalnom gospodarstvu“.

 

14. Naime, u konkretnom slučaju i svim sličnim slučajevima gdje je tužba radi sklapanja ugovora o prodaji stana podnesena u vrijeme kada su jedinice lokalne samouprave temeljem odredbe čl. 47. ZPDP upravljale i gospodarile takvim stanovima, isti su i dalje pasivno legitimirani i nakon 2010. kada je Republika Hrvatska temeljem čl. 49. st. 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 145/10 i 70/12 - dalje: ZUDI) stekla pravo vlasništva takvih stanova. Radi se o obveznopravnom zahtjevu koje se treba cijeniti prema okolnostima koje su postojale u vrijeme podnošenja tužbe, a te okolnosti su bile da se jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju G. B. na M., oglušio na zahtjev za kupnju predmetnog stana, slijedom čega je pokrenut ovaj spor 1996. Na taj način se ničime ne dovodi u pitanje vlasništvo Republike Hrvatske predmetnog stana, a isto tako i eventualno potraživanje Republike Hrvatske prema tuženiku na ime novčanih sredstava koje će primiti za otkup predmetnog stana.

 

15. Stoga je odgovor na postavljeno pravno pitanje da je nakon stupanja na snagu ZUDI vlasnik stanova koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava prema ZPS na kojima je postojalo stanarsko pravo Republika Hrvatska, ali i dalje je pasivno legitimirana za sklapanje ugovora o prodaji stana jedinica lokalne samouprave koja je temeljem čl. 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu preuzela 1997. prava i obveze bivšeg Fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo na njenom teritoriju.

 

16. Radi se o iznimci od općeg pravila da su vlasnici nekretnine jedino ovlašteni raspolagati nekretninom, jer se u ovakvim slučajevima radi o obveznopravnom zahtjevu koji se prosuđuje prema okolnostima i stanju u vrijeme podnošenja tužbe.

 

17. U ovom predmetu tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude i iz drugih razloga, a ne samo zbog promašene pasivne legitimacije. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjski sud nije ocjenjivao ostale žalbene navode tuženika (da zahtjev nije podnesen u zakonskom roku, da nije jasno na temelju čega je zaključeno da nije sporno da vrijednost stana nije ušla u društveni kapital) valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Marina Paulić, v.r.