REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1596/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Gabriele Wahl Cesarec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 05. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se Tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, Zagreb da Tužitelju JZ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu u iznosu od 10.320,44 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećeg na dan isplate, a koliko iznosi nastala šteta koja se sastoji od: troška za izmjenu stražnjeg branika sa setom parkirnih senzora u iznosu od 3.248,56 eura (predračun broj 331 001455/2), troška od 2.636,88 eura za izmjenu amortizera kojima su oštećeni selenoid ventili (predračun broj 331 001409/2), troška od 435,00 eur trošak zamjenskog vozila (račun broj 91 121450/N) i izmakle koristi od 4.000,00 eura za trošak izgubljenog radnog vremena u dijelu nadprosječno potrebnog angažmana za reguliranje posljedica štete zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 08.11.2016. pa do isplate.

II. Nalaže se Tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, Zagreb da Tužitelju JZ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 1.4.2016. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali TZ i tužitelj i za koju je utvrđeno da je kao vlasnik vozila odgovoran gospodin EZ ujedno i osiguranik tuženika, da sukladno članku 965. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) (dalje u tekstu: "ZOO") u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, napominje i da je Zakonom o obveznom osiguranju u prometu (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014) propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, da je ovime nedvojbeno dokazana pasivna legitimacija tuženika. Nadalje navodi da je prilikom predmetne nesreće došlo do udarca u automobil tužitelja te je tužitelju prouzročena znatna materijalna šteta, napominje kako se radi o automobilu velike materijalne i kolekcionarske vrijednosti, odnosno o automobilu Maserati Quattroporte, godina proizvodnje 2005., čija je vrijednost u trenutku kupnje bila više od 1.000.000 kuna (slovima: milijun kuna) i da nakon gotovo 15 godina ovaj automobil zadržava iznimnu vrijednost kao što je i vidljivo iz oglasa za prodaju automobila gotovo identičnih vozilu tužitelja, da je dana 4.4.2016. tuženik obavio izvid štete, da se izvid sastojao samo u vanjskom fotografiranju vozila tužitelja, te da nije niti na koji drugi način provjereno je li prometnom nesrećom nastala dodatna šteta osim one koja je vidljiva vanjskim pregledom, da djelatnici tuženika nisu napravili testnu vožnju u vozilu tužitelja i nisu ga dali na obradu i provjeru nastanku eventualnih drugih mehaničkih, tehničkih ili električnih šteta, a navedeno je vidljivo i iz korespondencije tužitelja s djelatnikom tuženika od dana 7.4.2016. u kojemu isti navodi da je "Procjena štete napravljena u skladu sa vidljivim oštećenjima na vozilu", da je tužitelj već prilikom izvida štete upozorio djelatnike tuženika kako vozilo tužitelja ima brojne specifičnosti te da je vidljiva nastala šteta samo dio štete i da se puni obujam štete može saznati tek u ovlaštenom servisu za takvu marku vozila budući da jedino oni posjeduju potrebnu tehnologiju za takvu dijagnostiku, da je unatoč tome u oznaci štete broj 62-AO- 4606/2016 utvrđeno da je potrebno samo zamijeniti senzor ("ST UN D PARK"), popraviti branik ("ST POPRAVAK") i lakirati branik, da je na osnovu toga tuženik ponudio tužitelju Izjavu o namirenju u kojoj izjavljuje da ukupno procijenjena šteta iznosi 2.000,00 kn, a da je tužitelj tu izjavu odbio potpisati iz razloga što se stvarni iznos štete na takvom automobilu ne može utvrditi u poslovnici osiguravatelja tek površnim izvidom štete kao što je ovdje bio slučaj, a sve iz razloga jer tuženik ne raspolaže sa svim neophodnim aparatima za dijagnostiku modela Maserati i s obzirom na to da djelatnici tužitelja nisu specijalizirani za takvu vrstu automobila, da je jedini kompetentan dati stvarni pregled stanja odnosno realni iznos štete ovlašteni serviser Maserati automobila. Tužitelj nadalje navodi da je zbog brojnih smetnji koje su se pojavile u vožnji i nakon izvida štete opravdano smatrao da je iznos naknade štete znatno viši od 2.000,00 kn, da je ovaj iznos životno neuvjerljiv te daleko manji od stvarnog iznosa štete, da je to svakoj prosječnoj osobi jasno već i po odnosu današnje cijene automobila (koji je u doba prometne nesreće vrijedio i više) i ponuđene naknade, da je iz tog razloga tužitelj više puta pisanim putem obrazložio tuženiku da je neophodno oštećeni automobil dovesti do ovlaštenog servisera, da je, isto tako, obavijestio tuženika da se neposredno nakon prometne nesreće na putnom računalu automobila prikazuju upozorenja o disfunkciji više senzora (ili sustava) te da se pojavljuju određene poteškoće i smetnje u vožnji. Nadalje navodi da se unatoč opetovanim pisanim upozorenjima o stvarno nastaloj šteti, tuženik na ista oglušio te je tužitelj bio primoran organizirati transport za vozilo tužitelja do najbližeg ovlaštenog servisa o svom trošku kako bi se utvrdio uzrok kvara, isti uklonio te kako bi se automobil ponovno doveo u sigurno vozno stanje, da je pregledom utvrđeno da je udarcem u stražnji branik otkazao senzor ubrzavanja koji utječe na suspenziju vozila, te da je došlo do greške u selenoid ventilima na zadnjim amortizerima, a da je došlo do znatnih oštećenja na vozilu koji ugrožavaju sigurnost, ne samo tužitelja već i trećih osoba, proizlazi i iz upaljenih lampica na kontrolnoj ploči vozila koji su nakon prometne nesreće javljala kvar "suspension failure" odnosno "otkazivanje suspenzije", da ovo zapravo znači da je vozilo tužitelja praktično bilo bez ovjesa koji nosi cijelu težinu automobila, te mora osigurati odgovarajuću udobnost i prijanjanje uz tlo, da ovjes mora osigurati da automobil i njegovi putnici nisu izloženi nikakvim nasilnim šokovima, a učinci neispravnog ovjesa mogu biti katastrofalni, pa kako bi se kvar otklonio da je bilo potrebno izvršiti zamjenu senzora, a kako bi se isti zamijenio potrebno je ukloniti i oštećeni zadnji branik i zamijeniti ga novim. Tužitelj nadalje napominje i da je kod osobnih vozila novijih generacija većina unutarnjih procesa vođena i upravljana elektronskim putem, da su u slučaju greške ili otkazivanja elektronike vozila mogući znatni problemi s mehanikom vožnje, da je iz tog razloga potrebno prilikom svake, pa i najmanje štete, a naročito kod izravnih udaraca, kao kod predmetne prometne nesreće, provjeriti elektroniku kod ovlaštenog servisa, a sve s ciljem neugrožavanja sigurnosti vozača i ostalih sudionika u prometu, ističe da nikakva procjena stvarne štete nakon prometne nesreće nije moguća ako se vozilo ne priključi na tester (centralno računalo proizvođača) kod ovlaštenog servisera, da je izvid štete i metodologija (fotoaparat iskustveni zaključak) kojim se služi tuženik primjerenija starijoj tehnologiji vozila, te kao takva nije mjerodavna za bilo koje vozilo novije generacije, da je, isto tako, uz organizaciju transporta tužitelj bio primoran uzeti u najam zamjensko vozilo radi svojih privatnih i poslovnih obveza, da je oštećenik tuženika obavijestio o učinjenom te ponovno zamolio da se izvrši uvid u stvarne razmjere nastale štete kako bi izbjegli daljnje komplikacije, da je na tužiteljevu zamolbu tuženik paušalno odgovorio da oštećenja koja nisu utvrđena izvidom štete provedenim od strane tuženika nisu u uzročnoj vezi s štetnim događajem, da je ovo unatoč tome što je i u korespondenciji tužitelja s djelatnikom tuženika od dana 7.4.2016. isti potvrdio da je potrebno "Naknadni izvid po potrebi zatražiti nakon demontaže vozila (stražnjeg branika)" te da unatoč tome što je u upozorenju iz oznake štete navedeno da "Ako se tijekom popravka vozila utvrde dodatna oštećenja, koja su u vezi s prijavljenim odštetnim zahtjevom, izvođač radova uz znanje vlasnika vozila, a prije započetog nastavka popravka, dužan je zatražiti naknadni izvid štete, jer u protivnome osiguratelj neće nadoknaditi neutvrđeni dio štete", da unatoč tome što je tuženik preuzeo obvezu obavljanja naknadnog izvida u slučaju potrebe, isti to nije napravio niti nakon izričitog poziva tužitelja (e-mail od 19.10.2016.) te je samo apsolutno paušalno i ničim dokazano iznio tvrdnju da oštećenja nisu utvrđena izvidom unatoč tome što detaljnu i realnu procjenu štete tuženik nije ni bio u stanju napraviti zbog same prirode oštećene stvari. Nadalje navodi da je nakon što je najbliži ovlašteni servis (Avto Triglav d.o.o., Dunajska cesta 122,1113 Ljubljana, Slovenija) izvršio detaljnu procjenu štete i utvrdio koji su svi kvarovi nastali prilikom automobilske nesreće, proslijedio mišljenje i nalaz stručnjaka tuženiku na koje se tuženik oglušio te odgovorio tužitelju da ne odobrava zamjenu dijelova koji nisu navedeni u tuženikovoj procjeni štete iako automobil nije u sigurnom voznom stanju te je realno stanje automobila očigledno drugačije nego ono koje tuženik naveo u svojoj procjeni štete. Slijedom svega navedenoga, ističe da unatoč brojnim pisanim i usmenim molbama i pokušajima za rješavanje ovog spora mirnim putem tuženik nije ispunio svoju obvezu, pa da je stoga primoran podnijeti predmetnu tužbu kojom od tuženika potražuje iznos od 3.248,56 eura za izmjenu stražnjeg branika sa setom parkirnih senzora (predračun broj 331 001455/2), 2.636,88 eura za izmjenu amortizera kojima su oštećeni selenoid ventili (predračun broj 331 001409/2) i 435,00 eura trošak zamjenskog vozila (račun broj 91 121450/N), kao i iznos od 4.000,00 eura za trošak izgubljenog radnog vremena u dijelu nadprosječno potrebnog angažmana za reguliranje posljedica štete, odnosno sveukupno iznos od 10.320 44 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8.11.2016., kao dana kada je tužitelj saznao za opseg štete, točnije kada je saznao element visine štete, a to je dan kada je ovlašteni procjenitelj utvrdio točan iznos štete na oštećenom automobilu, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja budući je štetni događaj bio 1.4.2016. dok je datum izvida štete bio 4.4.2016., a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio dana 14.6.2019., priznaje nastanak štetnog događaja te pasivnu legitimaciju budući je vozilo reg ozn. ZG977BC u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti te posebno u dijelu potraživanja tužitelja s osnova izmakle koristi s obzirom da uz tužbu nisu priloženi odgovorajući dokazi na navedenu okolnost.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u primjer oglasa za prodaju s Njuškalo.hr (list 5 spisa), izvješće o prometnoj nezgodi od 01.04.2016. (list 6 spisa), izvid štete (list 7, 28 spisa), izjavu o namirenju od 4.5.2016. (list 8-9 spisa), mail korespondenciju (list 10-11, 13-16) fotografiju - upozorenje o disfunkciji list 12 spisa), mail korespondenciju sa pravobraniteljem za osiguranje (list 21-22 spisa), predračun 331 001455/2 Avto Triglav d.o.o., Ljubljana (list 17 spisa), predračun 331 001409/2 Avto Triglav d.o.o., Ljubljana (list 18 spisa), dopis Avto Triglav d.o.o., Ljubljana od 08.11.2016. (list 19 spisa), račun 91 121450/N Avto Triglav d.o.o., Ljubljana od 28.11.2016. (list 20 spisa), račun 01-12-016-az59 od 01.12.2016. (list 23 spisa), izvid štete i kalkulaciju popravka za vozilo reg ozn. ZG0950AZ od 04.04.2016. (list 28-29 spisa), fotografije vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju (list 30-41 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu 3E turizma d.o.o. od dana 20.05.2019. (list 47 spisa), račun 91 128287/N (list 48-49 spisa), saslušani su: tužitelj (list 73-74 spisa) i svjedok ĆZ (list 74 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću (list 56-60 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 88-89 spisa), te je isti i usmeno saslušan na ročištu od 11.02.2025. (list 98-99 spisa).

4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, dok je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te je li tužiteljevo potraživanje u zastari.

6. Sud je prvenstveno odlučivao o istaknutom prigovoru zastare te je za donošenje odluke o osnovanosti navedenog prigovora vrednovao izvedene dokaze na temelju kojih je moguće odlučiti o navedenom prigovoru. Sukladno navedenom, sud je izvršio uvid u izvid štete i kalkulaciju popravka za vozilo reg ozn. ZG0950AZ od 04.04.2016. (list 28-29 spisa), te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću. Kako je dipl. ing. Zvonko Ivašić preminuo tijekom trajanja postupka, zbog koje činjenice nije bilo moguće provesti usmeno saslušanje vještaka na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje, sud je proveo novo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

7. Uvidom u izvid štete i kalkulaciju popravka za vozilo reg ozn. ZG0950AZ od 04.04.2016. (list 28-29 spisa) utvrđeno je da je izvid štete napravljen u Croatia osiguranju, Miramarska 22, Zagreb, na vozilu tužitelja marke Maserati, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2005., crne boje, sa 167488 prijeđenih kilometara, kojom prilikom je utvrđeno da su dijelovi za zamjenu SENZOR ST UN D PARK, da su dijelovi za popravak ili kontrolu BRANIK ST POPRAVAK, te da su dijelovi za lakiranje BRANIK ST LI i to s vrstom laka: 2- slojni-metalik, da potrebno radno vrijeme za popravak lim, meh, tap, plast, elek i ostali radovi osim lak iznosi 2,90 sati, a za lakiranje 2,10 sati uz cijenu radnog sata lakirera od 110,00 kn, dok iz kalkulacije štete proizlazi da ukupan iznos štete s PDV- om iznosi 2.819,94 kn/374,27 EUR. Izvid štete je od strane tuženika napravio DZ dana 04.04.2016.

8. Stalni sudski vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić u svom nalazu i mišljenju navodi da provedena analiza i proračuni pokazuju slijedeće:

- da prema podacima u spisu proizlazi da je do štetnog događaja došlo naletom prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika na stražnji dio vozila tužitelja,

- da je tom prilikom došlo do oštećenja park. senzora na stražnjem braniku vozila tužitelja, koji je samo lakše ogreban, toliko lagano da čak nije bilo potrebe mijenjati oštećeni branik novim,

- da je vozilo osiguranika tuženika oštećeno u prednjem dijelu, na način da je lagano deformirana prednja reg. tablica sa nosačem,

- da prema međusobnoj podudarnosti oštećenja na oba vozila, proizlazi da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika lakše naletjelo prednjim dijelom na stražnji dio vozila tužitelja, pri čemu je relativna razlika brzina kretanja vozila iznosila oko10 km/h,

- da računajući sa masom vozila osiguranika tuženika, zajedno sa vozačem i masom vozila tužitelja sa vozačicom proizlazi, uzimajući pri tome vrijednost koeficijenta elastičnosti od 0,15, da je nakon naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužitelja, brzina kretanja vozila tužitelja, momentalno povećana za oko 4,8 km/h, sto odgovara sili gravitacije od 1,2g,

- da je vidljivo da se radi o vrlo maloj promjeni brzine kretanja vozila tužitelja, nastaloj uslijed naleta vozila osiguranika tuženika, pri kojoj promjeni brzine nisu mogla nastati na vozilu tužitelja nikakva ozbiljna oštećenja osim navedenih,

- da je solenoid ventil ili el. mag ventil koji se nalazi u samom amortizeru izložen daleko jačim udarcima i vibracijama koji nastaju udarcima u stražnje kotače vozila prilikom kretanja vozila preko neravnina i udarnih rupa, pa se sa sigurnošću može tvrditi da kvar na solenoidnom ventilu stražnjih amortizera vozila tužitelja nije mogao nastati u ovom štetnom događaju,

- da bi, teoretski gledano, stražnji amortizeri pa i solenoidni ventili vozila tužitelja mogli biti oštećeni udarom u stražnji dio vozila tužitelja, kada bi deformacije nastalog udara došle sve do stražnje osovine vozila, dakle samo pri daleko jačem sudaru nego u konkretnom slučaju,

- da je kao posljedica naleta vozila osiguranika tuženika prednjim dijelom na stražnji dio vozila tužitelja na vozilu tužitelja nastala šteta u visini od 2.819,94 kn/374,27 EUR s obračunatim PDV-om.

9. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore, dok je istome prigovorio tužitelj u cijelosti jer smatra da isti ne odražava stvarnu štetu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju.

10. Kako je tijekom postupka stalni sudski vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić preminuo, po prijedlogu tužitelja provedeno je novo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

10.1. Stalni sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u svom nalazu navodi da je prema izvidu štete broj 62–AO-4606/2016 (list 7 spisa), kojeg je 04.04.2016. izradio procjenitelj tuženika, na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta, da su u izvidu utvrđeni dijelovi vozila tužitelja koje je potrebno zamijeniti: - senzor parkiranja stražnji desni, dijelovi vozila koje je potrebno popraviti: - branik stražnji, te vrsta radova s potrebnim brojem radnih sati djelatnika autostruke (limara – 2,9 sati, lakirera – 2,1 sat, tj. ukupno – 5,0 sati) koji su potrebni da bi se vozilo tužitelja dovelo u tehnički ispravno stanje, da se na listu 29 spisa nalazi kalkulacija popravka vozila tužitelja koju je izradio tuženik, da je navedena kalkulacija detaljno specificirana i u cijelosti je u skladu s izvidom štete te je ista realno obračunata, da prema ovoj kalkulaciji visina štete na vozilu tužitelja iznosi 374,27 EUR (s PDV-om), koristeći fiksni tečaj konverzije (1 EUR=7,53450 kn). Vještak nadalje utvrđuje da, s obzirom na opseg i minimalni intenzitet nastalih oštećenja na stražnjem dijelu vozila tužitelja, u štetnom događaju nisu mogla nastati oštećenja koja bi utjecala na funkcioniranje drugih sustava u vozilu (npr. ovjesa).

10.2. Na temelju naprijed navedenog nalaza vještak daje mišljenje da je u štetnom događaju 01.04.2016. na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od oko 374,27 EUR s PDV–om.

11. Na ovako dani pisani nalaz i mišljenje tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore, dok je istome prigovorio tužitelj u cijelosti jer smatra da isti ne odražava stvarnu štetu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju, da je vještak uzeo u obzir samo vanjsko oštećenje (i to u manjem dijelu), dok nije uzeo u obzir štetu koja je nastala kao posljedica udarca. Tužitelj predlaže provesti dopunu vještačenja uz provođenje očevida na način da vještak zatraži od ovlaštenog servisa za Maserati vozila mišljenje, odnosno da vozilo spoji na sustav za dijagnostiku jer se šteta koju je tužitelj opisao u tužbi ne može utvrditi temeljem dokumentacije predane u spis.

12. Na naprijed navedene prigovore i prijedloge usmeno se očitovao stalni sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović koji u svom očitovanju navodi da u štetnom događaju nisu mogla nastati oštećenja koja bi utjecala na funkcioniranje drugih sustava u vozilu (npr. ovjesa) s obzirom na minimalni intenzitet nastalih oštećenja na stražnjem dijelu vozila tužitelja, da su amortizeri (selenoid) izloženi znatno većim silama u svakodnevnoj vožnji prelaskom preko usporivača prometa i/ili neravninama na kolniku nego što su bili izloženi u predmetnom štetnog događaju. Vještak nadalje navodi da bi zbog naprijed navedenog isključio mogućnost njihovog oštećenja u predmetnom štetnom događaju, odnosno ne dovodi u uzročno- posljedičnu vezu oštećenja amortizera sa predmetnim štetnim događajem, da ne isključuje mogućnost da je dijagnostikom predmetnog vozila u ovlaštenom servisu ista javila grešku na amortizerima, međutim tu grešku ne dovodi u svezu sa predmetnim štetnim događajem, obzirom je ista mogla nastati u bilo kojem trenutku. Na poseban upit o zoni oštećenja tvrdih branika vještak odgovara da je prema fotografijama deformacija bila minimalna tj. da je nastala deformacija bila elastičnog karaktera tako da nije bila potrebna zamjena stražnjeg branika, već samo popravak istoga (kod deformacije elastičnog karaktera se radi o situaciji da se branik odnosno oštećeni dio vrati u prvobitno stanje bez većih i vidljivih oštećenja). Nadalje navodi da se vozilo tužitelja može dijagnosticirati samo u specijaliziranom servisu, odnosno onaj servis koji ima softver za postavljanje dijagnostike za vozilo tužitelja, da je nalaz sačinio temeljem fotografija, ali i izvida štete koji prileži spisu, da mu osim navedenog i obzirom na opseg i intenzitet utvrđenih oštećenja, nije bio potreban uvid u samo vozilo, da je iz računa popravka vidljivo da na vozilu nisu nastala druga oštećenja vezana za stražnji branik tj. stražnji vezni lim, poprečni nosač stražnjeg branika koji bi ukazivao na veću relativnu sudarnu brzinu od oko 5-10 km/h, pa da stoga navedeni izvid štete i oštećenja navedena u njemu smatra realnim, da je u računu popravka vidljivo da su zamijenjeni stražnji amortizeri vozila koji se nalaze udaljeni od zone udarca (sudara) te sila sudara nije mogla utjecati na oštećenje amortizera. Na poseban upit da li zbog ispravljanja lima i bojanja pada kolekcionarska vrijednost vozila vještak odgovara da isto ne bi bilo vidljivo prosječnom kupcu budući se radi o malim površinama i neznatnom oštećenju. Vještak isto tako navodi da je upoznat sa činjenicom koliko koštaju senzori u zadnjem braniku, a isto se može utvrditi iz kataloga Audatex-a koji koristi cijene originalnih dijelova servisera, a prema preporuci proizvođača vozila, da nije upoznat sa činjenicom gdje se nalazi senzor ubrzanja predmetnog automobila, ali u predmetnom štetnom događaja senzor ubrzanja se nigdje ni ne spominje (izvid štete, ponuda itd.), da je upoznat sa Sky Hook sustavom i kako on funkcionira, ali mu navedeni sustav nije bio potreban za provođenje predmetnog prometnog vještačenja.

12.1. Na ovako dano usmeno očitovanje tužitelj je i dalje ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje i nakon usmenom očitovanja vještaka, te kod prijedloga da se provede dopuna vještačenja, a na ročištu održanom 05. svibnja 2025. predlaže provesti novo prometno vještačenje.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, kao i usmeno očitovanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića obzirom su jasni, dosljedni i stručno obrazloženi, sačinjeni u skladu s pravilima prometne struke, te isti nemaju proturječnosti niti nedostataka. Navedenim vještačenjem u cijelosti su potvrđena i utvrđenja iz vještačenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića u pogledu obujma i visine štete.

13.1. Zbog naprijed navedenog, sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja obzirom je vještak usmenim saslušanjem kvalitetno otklonio sve primjedbe i prigovore i detaljno obrazložio zbog čega nije potrebno provoditi dopunu vještačenja niti novo vještačenje. Takav prijedlog tužitelja ovaj sud smatra usmjerenim na odugovlačenje postupka što je u izričitoj suprotnosti s odredbom čl. 10. ZPP-a.

13.2. Iz navedenog vještva, a što je odlučno kod istaknutog prigovora zastare, nesporno proizlazi da se na listu 29 spisa nalazi kalkulacija popravka vozila tužitelja od 04.04.2016. koju je izradio tuženik, da je navedena kalkulacija detaljno specificirana i u cijelosti je u skladu s izvidom štete, te je ista realno obračunata i da prema navedenoj kalkulaciji visina štete na vozilu tužitelja iznosi 374,27 EUR (s PDV-om).

14. Odredbom članka 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Odredbom članka 215. st. 1 ZOO-a određeno je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelj već 05. travnja 2016. (e-mail upućen od strane tužitelja tuženiku – list 10 spisa) imao podatke o štetniku, o postojanju štete i o njezinom opsegu koje su utvrđene izvidom štete i kalkulacijom štete od 04.04.2016. obavljenom po tuženiku, a potvrđene provedenim prometnim vještačenjima, odnosno da je tužitelj navedenog dana imao sve potrebne podatke za poduzimanje odgovarajućih radnji radi ostvarivanja naknade štete. Navedeni dan je ujedno i dan od kada počinje teći zastara potraživanja tužitelja po predmetnom štetnom događaju. Kako je predmetna tužba predana sudu dana 14. lipnja 2019. to proizlazi da je ista predana sudu po proteku trogodišnjeg zastarnog roka, zbog čega je sud prigovor zastare istaknut od strane tuženika utvrdio osnovanim u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.

15.1. Sud zbog svega naprijed navedenog, nije prihvatio stav tužitelja da je saznao za opseg štete, točnije da je saznao element visine štete tek 08.11.2016., kada je ovlašteni procjenitelj (Avto Triglav d.o.o., Dunajska cesta 122,1113 Ljubljana, Slovenija) izvršio detaljnu procjenu štete i utvrdio koji su svi kvarovi nastali prilikom automobilske nesreće, kao početak tijeka zastare. (tako i VSRH u odluci Rev- 863/2007 od 24.09.2008.)

16. Zaključno, sud nije vrednovao preostale izvedene dokaze jer ni vrednovanje istih ne bi dovelo do drugačije odluke suda kraj utvrđene osnovanosti prigovora zastare istaknutog od strane tuženika.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženiku je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku priznat: trošak zastupanja na ročištima od 14.02.2024. i 05.05.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 200 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 400,00 eur, te uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr 46. Tarife) iznosi ukupno 500,00 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

18. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu obzirom da iz stanja spisa proizlazi da istu nije niti podmirio.

19. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 16. lipnja 2025.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe presudu u iznosu od 149,66 eur

- pun. tuženika