Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-352/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene ĆŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) i oštećene DŽ protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-715/2015-377 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe OKDO-a, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda i izriče:

Protiv optužene ĆŽ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

na temelju čl. 452. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25)

odbija se optužba

da bi početkom ožujka 2008. godine u Zagrebu, prema unaprijed stvorenoj nakani da se znatno okoristi, DŽ zatražila da sa njom sklopi ugovor o kupoprodaji njezina stana vrijednog najmanje 400.000 kuna i to za kupoprodajnu cijenu od 210.000,00 kuna, koji je stan bio opterećen pravom zaloga radi osiguranja tražbine iz ugovora o jednokratnom kreditu u iznosu od 55.000 Eur-a, i koju je obvezu otplate kredita stvarno na sebe preuzela DŽ, te je DŽ pri tom neistinito predočila da će joj pozajmiti 210.000,00 kuna kako bi joj pomogla u otplati ovog kredita, tako da će umjesto DŽ otplaćivati rate kredita do tog iznosa, te joj neistinito predočila da kupoprodajni ugovor stvarno predstavlja njihov sporazum o osiguranju zajma i da nikada od nje neće zahtijevati da iseli iz stana, pa kad joj je DŽ povjerovala da će se držati takve pogodbe te 03. ožujka 2008. kao prodavateljica sklopila s njom ugovor o kupoprodaji stana broj 32 na III. katu u stambenoj zgradi u [adresa], površine od 53,99 m2 za kupoprodajnu cijenu od 210.000,00 kuna, naložila DŽ da u njezino ime podnese prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva tog stana, nikakav novac nikada nije predala DŽ, a pri čemu joj je DŽ naknadno isplatila najmanje 250.000,00 kuna na ime rata kredita koje je kao vlasnica stana bila obvezna otplaćivati pa je na taj način pribavila nepripadnu korist i to najmanje 400.000,00 kuna i za isti iznos oštetila DŽ, nakon čega ju je sredinom siječnja 2014. sa PŽ nasilno iselila iz stana,

dakle, s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a počiniteljica je postupala s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi i prouzročenja takve štete,

čime bi počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97).

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP-25 oštećena DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-25 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1.

– 5. ZKP-25, nužni izdaci optužene ĆŽ te nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II Uslijed odluke pod točkom I žalba OKDO-a je bespredmetna.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba oštećene DŽ kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja je optužena ĆŽ na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ-11 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je taj Zakon objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama u vrijeme donošenja pobijane presude) na način i pod okolnostima činjenično i pravnom opisanim u točkama I i II izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-24 (ispravno bi trebalo stajati: čl. 158. st. 3. ZKP-24) oštećena DŽ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu, dok je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-25 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-25, nužni izdaci optužene ĆŽ te nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude su OKDO i oštećena DŽ putem opunomoćenika Darija Jozića, odvjetnika, pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. OKDO se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da županijski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Oštećenica se žali zbog „svih zakonom predviđenih razloga“, a osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-25 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-410/2025 od 11. lipnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba OKDO-a je bespredmetna, dok je žalba oštećenice nedopuštena.

Žalba Ća:

6. Žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je u ovom slučaju bespredmetna, jer je ovaj drugostupanjski sud u povodu te žalbe, a postupajući u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-25, uočio da je sud prvog stupnja osporenom oslobađajućom presudom na štetu optuženice povrijedio kazneni zakon iz čl. 469. t. 3. ZKP-25. Naime, sud prvog stupnja je u ovom predmetu propustio utvrditi da je u odnosu na konkretnu inkriminaciju nastupila zastara kaznenog progona. U srži toga propusta je pogrešna pravna kvalifikacija optuženog kaznenog djela, budući da je ono u osporenoj presudi pravno označeno kao kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, umjesto da je ispravno okvalificirano kao kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97. Naime, predmetno kazneno djelo je prema optužnici počinjeno početkom ožujka 2008., dakle, u vrijeme važenja KZ/97. U međuvremenu je s 1. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11 koji je, kada je u pitanju kazneno djelo prijevare iz čl. 224. KZ/97, zadržao pravni kontinuitet jer je zadržao naziv i opis tog kaznenog djela u čl. 236. U skladu s odredbom čl. 3. st. 1. KZ/11 prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok prema čl. 3. st. 2. KZ/11 ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Premda nigdje to ne obrazlaže, sud prvog stupnja je očito ocijenio da je za optuženicu u ovom slučaju blaži KZ/11, budući da je predmetno kazneno djelo pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11. S obzirom na izostanak adekvatnog obrazloženja u izloženom kontekstu može se tek pretpostaviti da je prvostupanjski sud primjenu blažeg zakona u konkretnom slučaju procjenjivao prema tzv. imovinskom cenzusu, budući da je bitno obilježje kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare namjera pribavljanja znatne imovinske koristi, koja je kod kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 morala prelaziti iznos od 30.000,00 kn (pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 24. studenoga 1997.), dok prema čl. 87. st. 29. KZ/11 znatna imovinska korist postoji ako prelazi 7.963,37 eura. Međutim kriterij visine „imovinskog cenzusa“ relevantan je tek kod jednako propisanih najmanjih mjera kazne za isto kazneno djelo, što konkretno nije slučaj. Naime, za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 bila je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Dakle, po KZ/11 predviđen je i viši minimum i viši maksimum kazne, pa stoga otpada kriterij za ocjenu blažeg zakona u vidu tzv. imovinskog cenzusa, budući da bi on bio primjenjiv samo kod jednako propisanih minimuma, a različitih maksimuma kazni u KZ/97 i KZ/11. Slijedom iznijetog u konkretnom je slučaju KZ/97 blaži zakon za optuženicu, a pri takvom stanju stvari je u odnosu na predmetnu inkriminaciju nastupila zastara kaznenog progona. Naime, kao što je rečeno, za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a prema odredbi čl. 81. st. 1. al. 4. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon proteka petnaest godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine. Budući da je predmetno kazneno djelo počinjeno početkom ožujka 2008., to znači da je zastara kaznenog progona u ovom slučaju nastupila početkom ožujka 2023., dakle, znatno prije donošenja pobijane presude 29. travnja 2024. Kako je do spomenute zastare došlo prije što je donijeta osporena presuda, otpala je mogućnost primjene čl. 81. st. 3. KZ/11.

7. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-25 preinačiti pobijanu presudu na način preciziran u točki I izreke ovog pravorijeka.

Žalba oštećena DŽ:

8. U skladu s čl. 464. st. 4. ZKP-25 oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati, što, međutim, konkretno nije slučaj. S obzirom da je oštećenica žalbu podnijela zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ona je u smislu naprijed citirane zakonske odredbe nedopuštena, zbog čega je na temelju čl. 481. st. 2. ZKP-25 istu valjalo odbaciti.

U Varaždinu, 16. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović