REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl.br. P Ob-112/2023-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika 1. EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja i diobe izvanbračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenicu punomoćnika HJ, odvjetničku vježbenicu iz Pule i prvotuženika osobno uz punomoćnika Radivoja Mačešića-Biscuolia, odvjetnika iz Pule, a odluke objavljene 16. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-
Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, i to:
12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) uknjiženo je pravo vlasništva na stan na IV katu sl. ‘’R’’ i to trosob nog stana koji se sastoji do predprostora, WC-a, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, predsoblja, kupaonice, dviej spavaće sobe, terase te drvarnice u prizemlju sl. ‘’R’’ sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade sl. a, b, c, d, e, f, tip-a 846 kuće upisane u zk. tijelu 1/prvom/, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada ‘’M-20’’, stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 297 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 12, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženika EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela iste.
2. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnine od 18.04.2023. g. sklopljen između 1. tuženika EJ iz [adresa], J – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Rina Zujića, broj OU-70/2023, proveden u zemljišnim knjigama pod posl. br. Z-6832/2023, za ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, i to: 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) uknjiženo je pravo vlasništva na stan na IV katu sl. ‘’R’’ i to trosob nog stana koji se sastoji do predprostora, WC-a, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, predsoblja, kupaonice, dviej spavaće sobe, terase te drvarnice u pirzemlju sl. ‘’R’’ sa pravom sulvasništva zajendičkih dijelova zgrade sl. a, b, c, d, e, f, tip-a 846 kuće upisane u zk. tijelu 1/prvom/, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada ‘’M-20’’, stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 297 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 12.
3. Ovlašćuje se tužiteljica JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, i to: 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) uknjiženo je pravo vlasništva na stan na IV katu sl. ‘’R’’ i to trosob nog stana koji se sastoji do predprostora, WC-a, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, predsoblja, kupaonice, dviej spavaće sobe, terase te drvarnice u pirzemlju sl. ‘’R’’ sa pravom sulvasništva zajendičkih dijelova zgrade sl. a, b, c, d, e, f, tip-a 846 kuće upisane u zk. tijelu 1/prvom/, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada ‘’M-20’’, stambena zgrada, [adresa] – [adresa], ukupne površine 297 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 12, na svoje ime u ½ dijela, a što je 2. tuženik NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.“
II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se 1. tuženiku EJ iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 125.000,00 Eura / 941.812,50 kuna ( fiksni tečaj 1,00 Eur = 7,53450 kn ) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 18.04.2023. g. pa do isplate po koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.“
III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev odbija.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi koja je podnesena 21. travnja 2023. navodi da je sa prvotuženikom 2017. godine započela izvanbračnu vezu te su od 2019. godine živjeli zajedno sa mlt. djetetom tužiteljice i to prvih nekoliko mjeseci u stanu u vlasništvu prvotuženika, a nakon nekoliko mjeseci u stanu koji su stranke kupile, preuredile i opremile za zajednički život. Njihova izvanbračna zajednica da je prestala u ožujku 2023. godine, kada je prvotuženik napustio zajedničko mjesto stanovanja te su tužiteljica i mlt. dijete tužiteljice nastavili živjeti u zajedničkom stanu. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljica i prvotuženik su kao izvanbračni drugovi stekli zajedničku imovinu koja predstavlja izvanbračnu stečevinu i to nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, i to: 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) uknjiženo je pravo vlasništva na stan na IV katu sl. ‘’R’’ i to trosobnog stana koji se sastoji do predprostora, WC-a, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, lođe, predsoblja, kupaonice, dvije spavaće sobe, terase te drvarnice u prizemljuj sl. ‘’R’’ sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade sl. a, b, c, d, e, f, tip-a 846 kuće upisane u zk. tijelu 1/prvom/, nalazećeg u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada ‘’M-20’’, stambena zgrada, [adresa] – [adresa], ukupne površine 297 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj: 12. Prvotuženik je kao kupac, dana 15. veljače 2019. godine sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa prodavateljem ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nekretnina je kupljena uz suglasnost i dogovorom izvanbračnih drugova, ovdje parničnih stranaka, novcem koji su oboje stekli radom (plaćom stranaka), ušteđevinom od tog rada i kreditom koji su stranke isplaćivale iz imovine koju su također stekle radom (plaćom stranaka) tako da nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu. Prvotuženik je, uz suglasnost tužiteljice, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice podignuo i kredit u iznosu od 40.000,00 Eura za uređenje stana koji su stranke također isplaćivale iz imovine koju su stekle radom (plaćom stranaka). Dakle, tužiteljica i prvotuženik su zajedničkim sredstvima stečenim radom za vrijeme izvanbračne zajednice otplaćivali kredit koji je tuženik podignuo za kupnju (dio koji je kupljen putem kredita) i uređenje predmetne nekretnine. Dio kupoprodajne cijene za nekretninu koji nije isplaćen putem kredita je isplaćen od imovine koju su stranke stekle radom i ušteđevinom od tog rada. Smatra da je vrijednost nekretnine oko 250.000,00 Eura. Budući da su stranke od početka izvanbračne zajednice zajednički radile i privređivale te da je imovina koja je predmet ove tužbe stečena radom stranaka, ušteđevinom od tog rada i zajedničkim kreditima, a nema ugovorenih drukčijih dogovora, to ista predstavlja bračnu stečevinu svake stranke u ½ dijela. Nakon prestanka faktične bračne zajednice između tužiteljice i prvotuženika, prvotuženik je predmetnu nekretninu Ugovorom o darovanju nekretnine od 18. travnja 2023. prenio na oca ovdje drugotuženika NJ, a sve u cilju onemogućavanja tužiteljice u ostvarenju svojih prava na predmetnoj nekretnini. Drugotuženik je kao novi zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine te kao otac prvotuženika sasvim sigurno znao da je ½ dijela predmetne nekretnine vlasništvo tužiteljice jer je ista stečena za vrijeme trajanja izvabračne zajednice tužiteljice i prvotuženika te ista predstavlja bračnu stečevinu između tužiteljice i prvotuženika. S obzirom da je drugotuženiku bilo poznato izvanknjižno stanje nekretnine to se isti ne može pozvati na načelo savjesnosti i poštenja. S obzirom da treća osoba ovdje drugotuženik nije bio poštena treća osoba jer mu je bilo poznato izvanknjižno stanje nekretnine, to nepostojanje suglasnosti tužiteljice utječe na njegova prava i obveze i to na način da je ugovor u ½ dijela, a koji dio predstavlja suvlasnički dio tužiteljice, ništetan i bez pravnog učinka jer je drugotuženik znao da mu prvotuženik daruje dio nekretnine koji nije njegovo vlasništvo. Opreza radi, tužiteljica u odnosu na predmetnu nekretninu postavlja i podredni odnosno eventualni tužbeni zahtjev jer je bračni drug poduzeo izvanredni posao na nekretnini (otuđio je nekretninu) bez suglasnosti tužiteljice i time joj nanio štetu u visini vrijednosti njezina suvlasničkog dijela. Tužbeni zahtjev postavljen je podneskom koji je predan na pripremnom ročištu dana 15. veljače 2024. kako je to navedeno u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporavaju tvrdnju tužiteljice o početku, trajanju i prestanku izvanbračne zajednice te samu narav odnosa između tužiteljice i prvotuženika. Osporavaju tvrdnju tužiteljice o porijeklo novca za kupnju predmetnog stana, visinu ulaganja i vrijednost istog.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zemljišnoknjižne izvatke, Ugovor o darovanju nekretnine od 18. travnja 2023., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. veljače 2019., tabularnu izjavu od 15. veljače 2019., dopis Istarske kreditne banke d.d. od 16. svibnja 2024., mjere opreza od 14. ožujka 2023. i 14.ožujka 2025., dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Rovinj od 31. srpnja 2023. i službenu bilješku PU Istarske PP Rovinj od 2. travnja 2023. i od 14. ožujka 2023. Proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka MJ, ŽJ, VJ, CJ, OJ, ČJ, DJ, ŠJ, FJ i AJ.
4. Nakon ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovanim.
5. Tužiteljica svoju pravnu poziciju u ovom postupku gradi na tvrdnji da su ona i prvotuženik izvanbračni drugovi, da je izvanbračna zajednica započela 2017., da su zajedno započeli stanovati 2019., da je ista prestala u ožujku 2023., a kako je predmetna nekretnina stan na adresi u [adresa] kupljen dana 15. veljače 2019. za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, sredstvima stečenim radom, ušteđevinom koja je stečena radom i djelom kreditom koji se isplaćuje iz njihovog rada, isti predstavlja njihovu izvanbračnu stečevinu svakog u ½ dijela. Nije sporno da je Kupoprodajni ugovor za predmetni stan zaključio prvotuženik dana 15. veljače 2019. te se temeljem istog uknjižio kao vlasnik. Nije sporno da je prvotuženik dana 18. travnja 2023. sa drugotuženikom kao svojim ocem zaključio Ugovor o darovanju, temeljem kojega je drugotuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana. Između stranaka je kao predhodno pitanje nužno utvrditi da li su tužiteljica i tuženik izvanbračni drugovi, te na koji je način predmetni stan stečen, radi li se o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice ili je osnov stjecanja različit od čl. 36. ObZ-a. Člankom 11. stavkom 1. ObZ-a propisano je da se odredbe Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Odredbom čl. 11. st. 2. ObZ-a propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Člankom 36. stavkom 3. ObZ-a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.
6. Na okolnost utvrđenja odlučnih činjenica i to prvenstveno (ne)postojanja izvanbračne zajednice proveden je dokaz saslušanjem parničnih stanaka, te svjedoka MJ, ŽJ, VJ, CJ, OJ, ČJ, DJ, ŠJ, FJ i AJ.
6.1. Sukladno odredbi čl. 11. st. 1. ObZ-a proizlazi da se odredba toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuje na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljeno sklapanjem braka. Navedenom odredbom, a niti nekom drugom odredbom navedenog Zakona nije određeno koje pretpostavke mora ispunjavati zajednica muškarca i žene da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom. No uvažavajući izvanbračnu zajednicu kao intimni odnos muškarca i žene koji podrazumijeva složeni životni odnos sačinjen od više životnih aspekata (emocionalnih, psihičkih, ekonomskih) ocjena je ovog sud kako mora postojati visoki stupanj povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihova odnosa ali i namjerom da takva zajednica bude trajna te da takva zajednica bude osim emocionalne i ekonomska zajednica kako bi se kao takva mogla izjednačiti sa bračnom. Osim toga da bi se radilo o Zakonom priznatoj izvanbračnoj zajednici potrebna je volja obiju strana za uspostavljanje takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku. O takvim činjenicama kao obilježjima izvanbračne zajednice tužiteljica je ovom sudu pružila neuvjerljive dokaze njihova postojanja, a teret dokaza postojanja izvanbračne zajednice je upravo na tužiteljici.
7. Iz iskaza tužiteljica koji je djelom suprotan navodima iz historijata tužbe, proizlazi da je emotivna veza između nje i prvotuženika započela 2016. (u tužbi se navodi 2017.), a zajednički život 2018. (u tužbi se navodi 2019.) kada je sa sinom uselila u tuženikov stan na adresi u [adresa]. Budući im je taj stan postao mali zajedno su donijeli odluku da kupe veći stan. Iako tvrdi da su zajedno obilazili agencije za prodaju nekretnina koje su im pokazivale stanove, o navedenom sudu ne nudi niti jedan dokaz. Stan je kupljen kreditom koji je na svoje ime podigao prvotuženik na rok od 15 ili 20 godina, a mjesečne rata od 6.000,00 kn otplaćuje se sa računa prvotuženika. Iako je kupoprodajna cijena bila 100.000,00 EUR kredit je podignut u iznosu od 120.000,00 EUR budući su ostatkom kredita odlučili stan renovirati. Na preuređenje stana ukupno su potrošili 40.000,00 EUR i to 20.000,00 EUR od kredita i 20.000,00 EUR od njihovih plaća budući je tužiteljica bila zaposlena u svom kozmetičkom obrtu gdje su joj primanja oko 2.000,00 EUR mjesečno, a o čemu ne dostavlja dokaze, a tuženik u svom caffe baru, nisu joj poznati njegovi prihodi. Izvanbračna zajednica prestala je 2023. kada je prvotuženik iselio iz predmetnog stana a u kojem su još kratko do travnja 2023. ostali živjeti tužiteljica i njezin sin. Iako tužiteljica tvrdi da je bila prisutna prilikom potpisivanja Kupoprodajnog ugovora za predmetni stan, da je ugovor sastavio MJ, da je potpisan u kući prodavatelja, iz iskaza svjedoka MJ proizlazi suprotno i to da potpisivanju Kupoprodajnog ugovora tužiteljica nije bila prisutna, te da je ugovor potpisan kod javnog bilježnika. Pregovore za kupnju stana vodio je njegov otac, a tim pregovorima tužiteljica nije bila prisutna, barem ju njegov otac nije spominjao. Tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je upoznala roditelje prvotuženika, a što osporava drugotuženik koji u svom iskazu navodi da tužiteljicu nije upoznao, te da u kući njega i njegove supruge tužiteljice nikada nije bila. Iskaz tužiteljice ocjenjen je neuvjerljivim i kontradiktornim.
7.1. Iz iskaza prvotuženika proizlazi da sa tužiteljicom nikada nije bio u izvanbračnoj zajednici, nikada nisu zajedno stanovali na adresi u [adresa]. Tijekom 2017. bili su u kratkoj emotivnoj vezi, nakon toga svatko od njih održavao je emotivne veze sa trećim osobama, a tužiteljica da je živjela sa PJ i bila u vezi sa AJ. Odluku o kupnji stana isključivo i samostalno donio je prvotuženik. U stanu je srušio jedan pregradni zid, napravio je novo kupatilo, odvojio vodu, te kupio kompletno novi namještaj. Budući se tužiteljica razumije u dekoracije pomogla mu je malo urediti stan 2020. kada je živjela sa PJ. Da je tužiteljica bila u vezi sa PJ potvrđuje u svom iskazu svjedok AJ. Tužiteljica da se sa sinom uselila u predmetni stan iz razloga što je govorila da nema gdje sa djetetom, da će joj socijalno uzeti dijete, a kako je uvijek imala financijskih problema sažalio se nad njom i dopustio joj da bez naknade stanuje u stanu. Tužitelj od kada je stan kupio u istom nikada nije stanovao. Iz iskaza provotuženika proizlazi da je stan kupio od ĆJ, kupoprodajni ugovor sastavio je MJ a ovjeren je kod bilježnika GJ. Tužiteljica nije bila prisutna potpisivanju ugovora, a što je suglasno iskazu svjedoka MJ. Tvrdi kako tužiteljica nikada nije upoznala njegove roditelje, a što potvrđuje drugotuženik.
7.2. Iz iskaza drugotuženika proizlazi da tužiteljicu ne poznaje, do ročišta ju nikada nije vidio, niti mu je sin pričao da bi sa tužiteljicom stanovao ili bio u vezi. Kada bi njegov sin imao ozbiljnije veze te bi djevojke doveo i upoznao ih sa roditeljima, tužiteljicu nikada nije doveo u kuću njega i njegove supruge. Sin mu je pričao da se predmetni stan povoljno prodaje pa da će ga kupiti kao investiciju. U pregovorima i dogovorima nije sudjelovao. Kada mu je sin odlučio darovati predmetni stan rekao mu je da postoji opasnost za taj stan jer da je tužiteljica pred njegovim djelatnicima govorila da će mu taj stan uzeti. Sin mu je ispričao da je dozvolio tužiteljici da sa sinom useli u stan jer mu je bilo žao djeteta. Njegov sin nikada od kada je predmetni stan kupljen u njemu nije živio, živio je u stanu na adresi u [adresa], a kada je taj stan prodao doselio je kod njih na adresu [adresa], međutim ne sjeća se točno kada.
8. Svjedok ZJ nema saznanja o odlučnim činjenicama, odnosno ne zna odrediti vrjemenski okvir za iznesene tvrdnje npr. navodi da je viđao tužiteljicu kako dolazi u caffe bar tuženika ali ne zna kada, zna da je prvotuženik bio u emotivnoj vezi sa djevojkom E ali ne zna kada, da je tuženik od 2018. bio u vezama sa drugim djevojkama ali ne zna kada, tvrdi da je osobno bio u predmetnom stanu, ne zna kada, da je u stanu stanovao tuženik koji i danas tamo stanuje, a što je u suprotnosti sa iskazom samog prvo i drugotuženika. Zna da se tužiteljica viđala sa nekim muškim osobama ne zna sa kojim, a tek nakon što ga sudac upita za osobe pod imenom AJ i PJ potvrđuje da su to osobe sa kojima je tužiteljica bila u emotivnoj vezi. Iskaz navedenog svjedoka ocjenjen je kao neuvjerljiv i kontradiktoran.
8.1. Iz iskaza svjedoka VJ proizlazi da se od 2019. družila sa tužiteljicom i prvotuženikom koji su zajedno stanovali u njegovom stanu u starom gradu a u koji stan je osobno dolazila. S njima je stanovao i sin tužiteljice N, a njihovu vezu ocjenjuje kao emotivnu vezu u kojoj su zajedno stanovali, dijelili financije, slavili jednu Novu godinu zajedno kod roditelja tužiteljice u Garešnici, često su se svađali, te nema saznanja da li je tužiteljica upoznala roditelje prvotuženika i da li su bili u vezi sa drugim osobama. Tužiteljica je od zajedničkih prijatelja koji su kao podstanari živjeli u predmetnom stanu saznala da se stan prodaje, to je rekla prvotuženiku nakon čega su zajedno stan kupili iako nema saznanja kojim novčanim sredstvima, međutim u stan su zajedno uselili, zajedno ga renovirali, kupili novi namještaj i uredili ga.
8.2. Iz iskaza svjedoka RJ proizlazi da su stranke svoju vezu započele 2017., da su 2018. zajedno sa njezinim sinom stanovali u stanu tuženika u starom gradu, a da su 2019. zajedno kupili predmetni stan u koji su uselili nakon što su ga renovirali i to oko Božića 2019. Njihovu vezu opisuje kao jednu normalnu vezu dvoje ljudi koji žive sa djetetom, dijele financije i vole se. Odluku o kupnji stana zajedno su donijeli, međutim tužiteljica nije bila kreditno sposobna, tako da je stan kupljen u gotovini novcem prvotuženika, a tužiteljica joj je pričala da svaki mjesec daje dio novaca tuženiku. U tom dijelu je iskaz svjedoka suprotan iskazu tužiteljice i tuženika, budući je stan nesporno kupljen putem kredita kojega je podigao prvotuženika. Prema ocjeni suda svjedokinja neuvjerljivo iskazuje i o kvaliteti i naravi odnosa između stranaka ne navodeći da su se isti često svađali o čemu svjedoče iskazi svjedokinje VJ, IJ, rješenje o određivanju mjere opreza, očitovanje koje su stranke dale Hrvatskom zavodi za socijalni rad Područni ured Rovinj.
8.3. Iz iskaza svjedoka OJ, majke tužiteljice proizlazi da je prvotuženika upoznala 15. svibnja 2017. kada su došli proslaviti Davidov rođendan u restoran u kojem je tada radila, te je tada saznala da su oni u vezi. Doživljavala ih je kao bračni par. Od 2018. svi zajedno su preselili u garsonijeru u starom gradu koja je u vlasništvu prvotuženika. Odluku o kupnji predmetnog stana donijela je tužiteljica, a u konačnici ga je kupio prvotuženik budući tužiteljica nije bila kreditno sposobna, u to je vrijeme ulagala u svoj kozmetički obrt, a kredit je otplaćivao prvotuženik. Tužiteljica smatra da ima pravo na ½ dijela stana iz razloga što je prije useljenja taj stan renoviran novcima koje je dala tužiteljica i svjedokinja, koja ne zna koliko je novaca dala kćeri, niti joj je poznato koliko je ukupno novaca uloženo u renoviranje. U navedenom dijelu iskaz svjedoka suprotan je iskazu tužiteljice koja tvrdi da je ukupno u renoviranje uloženo 40.000,00 EUR i to 20.000,00 EUR od kredita, a 20.000,00 EUR radom nje i prvotuženika, tužiteljica u svom iskazu ne navodi da joj je novce za predmetni stan dala majka. U stanu su zajedno živjeli do 2023., najprije je iselio prvotuženik a ostala je tužiteljica sa djetetom jer si je trebala naći drugi smještaj. Iskaz svjedoka sud je ocijenio nevjerodostojnim, budući je suprotan iskazima parničnih stranaka, čak i same tužiteljice, dok o kvaliteti odnosa stranaka, u pogledu odlučnih činjenica nema saznanja.
8.4. Iz iskaza svjedoka SJ proizlazi da je odnos tužiteljice i prvotuženika bio jedan konfliktni odnos koji je trajao godinu ili dvije, malo bi bili zajedno, pa bi prekidali, znali su se svađati, njihov odnos ne predstavlja izvanbračnu zajednicu, to je bio jedan čudan odnos, sa intimnim odnosima, a izvanbračna zajednica predstavlja nešto drugo, naime svjedok je u izvanbračnoj zajednici već 20 godina. Naime u isto vrijeme dok je bila sa prvotuženikom, tužiteljica je 2019./2020. bila u odnosu sa PJ.
8.5. Iz iskaza svjedoka DJ, ŠJ proizlazi da mu je poznato da su tužiteljica i prvotuženik zajedno sa njezinim sinom stanovali u stanu na adresi [adresa], jer su par puta kod njih bili u tom stanu, međutim kada je svjedokinja ŠJ dolazila u stanu nije bilo prvotuženika. Nemaju saznanja o tome kada je veza stranaka započela niti koliko je trajala, niti kakve je kvalitete imala. Svjedok FJ, bivši suprug tužiteljice, potvrđuje da su tužiteljica i prvotuženik bili u vezi od 2019. do 2023. ili 2024., da su zajedno sa njegovim sinom N najprije stanovali u jednom malom stanu u starom gradu, a potom u predmetnom stanu, to mu je poznato iz razloga što je upravo u te stanove dolazio po dijete i tamo viđao tuženika. Njihov odnos opisuje kao jedan zdravi odnos, bili su zaljubljeni.
8.6. Iz iskaza svjedoka AJ proizlazi da mu je poznato da su tužiteljica i prvotuženik bili u vezi i da su trenutno u svađi. Njihova veza prestala je netom prije nego se svjedok upoznao sa tužiteljicom i to u jesen 2021. Njegova veza sa tužiteljicom trajala je 6 mjeseci na način da je on dva tjedna boravio u [adresa], a dva tjedna radio u Njemačkoj. Posljednjih mjesec dana njihove veze zajedno su uselili u jedan stan sa sinom tužiteljice, a u tom stanu znala ih je posjećivati tužiteljičina majka, znala je kod njih prespavati, a i oni su išli kod njezine majke u Garešnicu. Prije toga tužiteljica je stanovala sa prvotuženikom, ali ne zna na kojoj adresi. Poznato mu je da je tužiteljica bila u vezi sa osobom po imenu PJ ali ne zna u kojem vremenskom periodu.
9. Provedenim dokazima, prvenstveno saslušanjem većeg broja svjedoka, sud je našao tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude. Naime kao prethodno pitanje, postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i prvotuženika, ovaj sud zaključuje da su stranke svoju ljubavnu i seksualnu vezu započele krajem 2016., početkom 2017., da su kraći vremenski period stanovali u tuženikovom stanu u starom gradu na adresi [adresa] i to počevši 2019. kako je to navedeno u tužbi i kako to potvrđuju svjedoci VJ, CJ, OJ, DJ, FJ. Nije sporno da je predmetni stan kupljen 15. veljače 2019., da je renoviran i da je u stan uselila tužiteljica sa svojim sinom, dok prema navodima tuženika on u tom stanu od kada je kupljen nije živio, a što potvrđuje i drugotuženik. Iako je njihova zajednica, prema tvrdnji tužiteljice formalno prestala u ožujku 2023. značajni problemi evidentirani su još prije dvije godine odnosno 2021. Navedeno proizlazi iz rješenja ODO Pula-Pola broj KPz-DO-56/2023 od 14. ožujka 2023. kojim je određena mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze tuženiku prema tužiteljici, a iz kojeg obrazloženja proizlazi da je tuženik u vremenskom periodu od listopada 2021. do 13. ožujka 2023. počinio kazneno djelo nasilja u obitelji i kazneno djelo povrede djetetovih prava. Da bi zajednica života imala kvalitete bračne zajednice iznimno je važan voljni aspekt obje osobe, poštovanje i emocionalna privrženost oba izvanbračna partnera, a kraj činjenice kaznenih prijava, prijava zlostavljanja tužiteljice prema prvotuženiku da upravo tužiteljica nad njim vrši obiteljsko nasilje tijekom 2022., ne dokazuje tvrdnju tužiteljice o postojanju izvanbračne zajednice. Da bi zajednica života neoženjenog muškarca i neudane žene predstavljao izvanbračnu zajednicu treba postojati visoki stupanj povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihova odnosa ali i namjerom da takva zajednica bude trajna te da takva zajednica bude osim emocionalne i ekonomska zajednica kako bi se kao takva mogla izjednačiti sa bračnom. Osim toga da bi se radilo o zakonom priznatoj izvanbračnoj zajednici potrebna je volja obiju strana za uspostavljanje takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku. Da zajednica stranaka nije imala kvalitete trajne zajednice dokazuje i svjedok AJ koji je sa tužiteljicom bio u vezi 6 mjeseci, od jeseni 2021. kada je već bila prestala veza između stranaka, te svjedok SJ koju vezu između stranaka naziva samo seksualnom, turbulentnom, prepunom svađa i odnosa sa drugim osobama.
10. U smislu zakonskih odredbi učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti režim kao i učinci faktične bračne zajednice, pa ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganja između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku. Tužiteljica u sudski spis nije dostavila niti jednu zajedničku fotografiju ili drugi materijalni dokaz (račune o plaćenim režijskim troškovima, troškova domaćinstva i sl.) kojim bi potvrdila da su stranke zajedno stanovale u predmetnom stanu. Tužiteljica nije uspjela dokazati da su ona i prvotuženik nakon renoviranja predmetnog stana u njega zajedno uselili. Tužiteljica nije dokazala da je između njih doista postojala ekonomska zajednica koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima kao i da su zajednički održavali i vodili domaćinstvo, svjedoci koje je predložila i sud saslušao samo potvrđuje da je postojala veza koja je prema ocjeni suda prvenstveno bila emocionalna bez preostalih elemenata koji bi istu kvalificirali kao izvanbračnu zajednicu. I sama činjenica da tužiteljica nije sudjelovala u pregovorima za kupnju stana, nije bila na potpisivanju ugovora dokazuje intenciju i namjeru stranaka za stvaranjem ili nestvaranjem čvrste i trajne veze. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.
10.1. Prema tome, iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno da je između tužiteljice i prvotuženika postojala zajednica koja bi bila takvog intenziteta da bi se mogla izjednačiti s bračnom zajednicom, što znači da su imali zajednički račun i zajednički dogovorno raspolagali svojim prihodima, snosili sve troškove života što podrazumijeva i plaćanje režija za zajedničko stanovanje i svih troškova tog domaćinstva kojeg su zajednički vodili prema tvrdnjama tužiteljice, pa da je takva zajednica prema svojim učincima bila adekvatna bračnoj i time rezultirala stjecanju zajedničke imovine. Kako u spisu ne postoje dokazi koji bi potvrđivali postojanje takve zajednice, a što je prethodno pitanje u ovoj parnici, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Sud je na ročištu 10. ožujka 2025. prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka AJ koji nije predložen do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, strogo pravilo o ograničenju prava na iznošenje novota, ublaženo je mogućnošću iznošenja novih činjenica i predlaganja dokaza i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali samo ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti odnosno predložiti u prethodnom postupku kako je to propisano odredbom čl. 299. ZPP-a. Stranke su u načelu dužne do zaključenja prethodnog postupka iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze a nakon toga se ovlaštenje stranaka na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza u redovnom postupku sužava na način da će na glavnoj raspravi, samo pod određenim pretpostavkama, moći s procesnopravnim učinkom iznijeti nove činjenice i predložiti nove dokaze. Kako tuženik u trenutku zaključenja pripremnog ročišta nije znao za odnos između tužiteljice i svjedoka AJ, budući mu je to sam svjedok rekao nakon održanog pripremnog ročišta. Kako bi sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje te razriješio sporni odnos između stranka dopustio je naknadno provesti dokaz saslušanjem svjedoka AJ kao i čitanjem dokaza koje je na ročištu 14. travnja 2025. također nakon zaključenja prethodnog postupka dostavila tužiteljica.
12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je odlučio da tužiteljica naknadi parnični trošak tuženicima budući su isti u cijelosti uspjeli u ovom sporu. Tuženicima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika na ime sastava odgovora na tužbu 250 bodova Tbr.7/1, zastupanje na ročištu 6.5.2024., 7.10.2024., 4.11.2024., 10.3.2025., 11.3.2025. i 14.4.2025. sve po 250 bodova Tbr.9/1, dana 15.2.2024. po 125 bodova Tbr. 9/2, ukupno 1875 bodova a što obzirom na vrijednost boda i PDV iznosi 4.687,50 EUR. Sukladno Tbr. 40/1 valjalo je navedeno uvećati za 10% na ime zastupanja više osoba, tako da je tuženicima ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 5.156,25 EUR, dok je u preostalom dijelu valjalo zahtjev odbiti kao neosnovan.
12.1. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška valjalo je odbiti u cijelosti.
U Puli, 16. lipnja 2025.
S u d a c
Nataša Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženicima po punomoćniku
