REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4948/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika NH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih I. i II. tuženika, dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I.-tuženoj UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljici CH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 2.000,00 eur za period od 02.03.2022. do 18.09.2022., kao neosnovan.

III. Nalaže se I.-tuženoj UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici CH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.320,22 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari u odnosu na II. -tuženika je povučena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10. studenoga 2021. pozajmila I.- tuženoj iznos od 2.000,00 eura, a što je vidljivo iz tužbi priložene izjave o pozajmici, da na izjavi, osim potpisa tužiteljice i I.-tužene stoji i potpis kćeri tužiteljice EH, koja je u svojstvu svjedoka nazočila predaji novca i sastavljanju isprave, da je II.-tuženik sin I.-tužene, te se isti sa svojom majkom obvezao pozajmljeni iznos vratiti tužiteljici do 1. ožujka 2022., zbog čega je i on obuhvaćen ovom tužbom na pasivnoj strani, da se tužiteljica po proteku roka određenog za ispunjenje u više navrata obraćala tuženima radi pokušaja mirnog rješenja nastalog spora, no da nažalost, tuženici do dana podnošenja tužbe nisu vratili pozajmljeni iznos, da su isti uporno izbjegavali plaćanje, a neko vrijeme su zbog odlaska u Njemačku postali čak i nedostupni tužiteljici, da im se tužiteljica, po njihovom povratku iz Njemačke, odmah obratila sa zahtjevom da vrate pozajmljeni iznos, ali da su se isti sad ponašali kao da ugovor o zajmu nikad nije ni sklopljen, dakle da u cijelosti negiraju svoju obvezu. Slijedom svega navedenog, predlaže donijeti presudu kojom se nalaže I.-tuženoj i II.- tuženiku isplatiti iznos od 2.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. ožujka 2022. do isplate, kao i da joj naknade trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 11.11.2024. tužiteljica precizira tužbeni zahtjev na način da od I. i II. tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. ožujka 2022. do isplate, kao i da joj naknade trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.2. Na ročištu održanom 16. travnja 2025. tužiteljica precizira tužbu i tužbeni zahtjev na način da povlači tužbu u odnosu na II. tuženika i specificira tijek zakonske zatezne kamate na glavnicu na način da ista teče od 02.03.2022., dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

2. I. tužena u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je posudila novac od CH, ali ne u iznosu od 2.000,00 eur, kako se navodi u tužbi, već da se radi o iznosu od 2.000,00 kn, da smatra da je tužitelj naknadno bez njenog znanja na papir nadopisao iza iznosa 2.000,00 da se radi o eurima, da oštro demantira da je prilikom posudbe novca bila nazočna EH kao svjedok, navodeći da su bili samo tužena i tužitelj, da smatra da je i to naknadno upisano kao svjedok na papir, također bez njenoga znanja da bi kao bilo vjerodostojnije, da je navedeni svjedok kćerka tužitelja zbog čega nije vjerodostojan svjedok i da je pristrana, da se radi o psihički labilnoj osobi koja skupa sa tužiteljem vodi više sporova sa susjedima, sa dva rođena sina, tuži se s firmom gdje je radila, pobija činjenicu da su bili nedostupni tužitelju kao "navodno u Njemačkoj" već da čitavo vrijeme žive na navedenoj adresi, a sa tužiteljem su prvi susjedi, da nikada nisu negirali pozajmljeni novac, ali da se radi o iznosu od 2.000,00 kn, a ne eura kako je navedeno u tužbi ,a tužitelja su u više navrata obavijestili da zbog loše financijske situacije nisu u mogućnosti na vrijeme vratiti novac već da će ga vratiti kada budu imali u što kraćem roku, da tužitelj dovodi sud u zabludu u svrhu dobivanja velike materijalne koristi u iznosu od 2000,00 eur, da se radi o jednoj klasičnoj osmišljenoj prevari od strane tužitelja u dogovoru sa EH, gdje su iskoristili njezino povjerenje i njenu lakomislenost misleći da su dobri ljudi koji žele pomoći, a na kraju su je prevarili, predlaže donijeti presudu kojom će naložiti povrat zajma od 2.000,00 kn, kojeg su spremni vratiti tužitelju po donošenju presude.

3. II.-tuženik nije dao odgovor na tužbu, no kako nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 331b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je i u odnosu na II.-tuženika nastavio raspravljanje i proveo redovan postupak.

3.1. Na ročištu održanom 08. svibnja 2024. II. -tuženik se pridružio navodima

I.-tužene te osporava visinu posuđenog iznosa.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u kopiju izjave od 10.11.2021. te skeniranu izjavu koja se nalazi u e-spisu (list 4, 47 spisa), WhatsApp korespondenciju (list 17-23 spisa), mail korespondenciju (list 24-25 spisa), uvjerenje o prebivalištu UH (list 42 spisa), saslušana je tužiteljica (list 43- 45 spisa).

4.1. I. i II. tuženici su uredno pozvani na ročište od 12. studenog 2024., sukladno prijedlogu stranaka, radi izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, na koje nisu pristupili uredno pozvani I. i II. tuženici čiji izostanak je telefonskim putem ispričao II. tuženik navodom da se I. tužena nalazi u bolnici, a da se on nalazi na putu u Njemačku, a da pritom nikakve dokaze na navedene okolnosti nije dostavio u spis. Nadalje, sud je pozvao I. i II. tuženika radi saslušanja i na ročište od 16. travnja 2025., koji su pozive uredno zaprimili, nisu pristupili na ročište radi saslušanja niti su svoj nedolazak opravdali. Sud je zbog navedenog, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem I. i II. tuženika te njihovo ponašanje smatra usmjerenim na odugovlačenje postupka, a što je u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 10. ZPP-a, te je stoga sud proveo ročište u njihovoj odsutnosti i zaključio glavnu raspravu obzirom da smatra da je predmetna pravna stvar dovoljno raspravljena.

5. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama je sporno je li I.-tuženica od tužiteljice primila utuženi iznos od 2.000,00 eur ili 2.000,00 kn, te je li u obvezi vraćanja utuženog iznosa tužiteljici.

7. Uvidom u Izjavu koja prileži na listu 4 i 47 spisa utvrđeno je da istom OH izjavljuje da je dana 10.11.2021. posudila od Dragomile Sušilo 2.000,00 EURA zbog financijskih poteškoća, da se njezin sin NH i ona obvezuju gornji iznos vratiti do 01.3.2022. Navedena izjava je potpisana od strane CH, kao posuditelja, i ZH, kao osobe koja je izvršila posudbu, te svjedoka PH dana 10.11.2021.

7.1. Kako su stranke od dokaza predložile svoje saslušanje, a tužiteljica još i uvid u predmetnu Izjavu i korespondenciju između nje i II-tuženika, sud je o izgledu i sadržaju predmetne Izjave odlučivao primjenom odredbe iz čl. 223 ZPP-a. Naprijed navedeno iz razloga jer je uvidom u skeniranu Izjavu koja je dostavljena u e-spis uz podnesak tužiteljice od 13. studenog 2024., sud sa dovoljnom vjerojatnošću utvrdio da je ista pisana istim rukopisom i istom kemijskom olovkom, pa tako i sam sporni navod "EURA", za koji I. -tužena u odgovoru na tužbu navodi da je nadopisan, a pritom ne predlaže izvođenje nikakvih adekvatnih dokaza kojima bi dokazala svoju tvrdnju. Naprijed navedeno tim više, što je notorno da se prilikom vršenja pozajmica uz sam iznos navodi i valuta, pa bilo da se radi o eurima, kunama ili nekoj drugoj valuti. Kako iz navedene skenirane Izjave nije razvidno da je valuta brisana ili mijenjana, a pritom je ovaj sud zbog naprijed navedenog, uvjerenja da valuta nije niti naknadno nadopisana, te kako I. -tužena nije sudu predložila adekvatno dokazno sredstvo kojim bi dokazala svoje tvrdnje da je pozajmicu izvršila u iznosu od 2.000,00 kn, a ne 2.000,00 eur, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221a ZPP-a, navedenu tvrdnju I. -tužene utvrdio nedokazanom, a samim time i neosnovanom.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su se ovdje tuženi doselili u njezino susjedstvo u lipnju 2020. iz Metkovića, da su u susjedstvu svi starosjedioci, a familija koja se doselila je bila jako simpatična, radilo se o mladim ljudima s djecom, da se s I.-tuženom sprijateljila, družile su se i skupa pile kavu, pa je tako jednog dana u studenom 2021. došla kod nje i pitala je da li joj može posuditi 4-5 tisuća eura, pa kako je ona prodala stan u [adresa] Vilama I. -tužena je znala da ima novaca, da je tom prilikom navela kako im novac treba da bi platili porez na kuću i da imaju dugove za režije, da je navedeno ispričala svojoj kćerki PH nakon što je I. -tužena otišla od nje, a ista joj je na to rekla da ne posuđuje nikakav novac. Nadalje navodi da je ona nakon nekoliko dana I.-tuženoj ipak posudila 2.000,00 eura, ne više od toga, i za jedno kratko vrijeme obzirom su i oni morali kupiti bojler, da je tom prilikom napisala potvrdu da ima trag novca, da je I. -tužena navedenu potvrdu pročitala i potpisala, a novac nije brojala samo ga je stavila u džep, da su se tom prilikom dogovorile i da će joj novac vratiti do 01. ožujka 2022., a I. -tužena je zamolila da nikome o navedenoj pozajmici ne govori, da o navedenom znaju samo ona i njezina kćerka te I. -tužena i njezin sin NH, da je tom prilikom I. -tužena isto tako navela da ju je upravo sin NH molio da dođe kod nje tražiti novce. Tužiteljica nadalje navodi kako je prošao i 01. ožujak 2022. i nitko ništa nije govorio o navedenoj pozajmici, da je ona onda polako počela pitati kada će joj vratiti novce, da bi joj I. -tužena rekla krajem travnja, početkom svibnja 2022. i da je rekla da joj je NH rekao da više za novce ne pita I.-tuženu nego njega i sve u vezi tih novaca, da je nakon toga ona o predmetnoj pozajmici pričala sa NH koji se bavio prijevozom turista u Njemačku, kao vozač autobusa i koji je dosta često bio odsutan, pa je tako koristila priliku da ga svaki put kada je došao iz Njemačke pita za predmetnu pozajmicu i on joj je svaki put odgovarao, bit će, bit će, ali nikako da vrati novce. Nadalje navodi kako je vrijeme prolazilo, a novac nije vraćen da je ona Brankovu suprugu C na dvorištu pred susjedima pitala da li ona zna da je ona I. -tuženoj i II.-tuženiku posudila novce, na što se ona naljutila i rekla da ne zna i što oni to skrivaju od nje, da je ista odmah potom otišla u kuću i tu je nastala svađa u kući tuženih, da je još jednom prilikom otišla kod tuženika na kavu, tamo su bili prisutni I. -tužena i dida, suprug od I. -tužene, pa je i njega tom prilikom pitala je li on upoznat s činjenicom da je ona ZH i NH posudila 2.000,00 eura, na što je on rekao da ne zna. Tužiteljica ističe da je sa tuženima oko predmetne pozajmice sve pokušavala riješiti na fin način do 01. rujna 2022. kada je s istima prekinula svaki kontakt, a obzirom je II.-tuženi imao dijete koje ima zdravstvenih problema, pa je zato za njihovu situaciju imala puno razumijevanja, da je štoviše 29. kolovoza 2022. navečer nazvala NH, isti joj se nije javio, da bi u rano ujutro 30. kolovoza 2022. čula buku iz njihove kuće i naknadno je od susjede saznala da su otišli na put u Sarajevo, jer supruga od NH, C ne može naći u Zagrebu sebi frizera da joj napravi pramenove, da je za povrat ovoga duga slala SMS-ove NH u kojima je izričito navodila da traži povrat duga od 2.000,00 eura na koje joj nikada nije odgovorio, a niti je osporio iznos koji ona traži u eurima, slala mu je i E-mail, a on joj je rekao da E-mail nije zaprimio, da je zaključno s 01. rujna 2022. odlučila prekinuti vezu i sve kontakte s tuženicima i da će podnijeti tužbu, što je u konačnici i učinila, napominje da joj je u njihovim kontaktima koji su se odvijali do **.**.2022. NH izjavio da sve ono što se posudi da se mora vratiti, kao i da će oni njoj sve što su posudili vratiti. Tužiteljica navodi da je prilikom posudbe novca tuženoj bila prisutni ona, I.-tužena i njezina kći AH.

9. Iz iskaza tužiteljice, kojem je sud poklonio vjeru obzirom je iskazivala životno, logično i uvjerljivo, sud je utvrdio kako je došlo do nastanka predmetnog duga i izrade predmetne Izjave od 10.11.2021., te roka za povrat predmetnog duga.

10. Uvidom u SMS poruke i mail korespondenciju (list 17-25 spisa), utvrđeno je da su isti slani od strane tužiteljice II.-tuženiku, a ne I.-tuženoj, te da istima tužiteljica poziva II.-tuženika da joj vrate posuđeni novac. U odnosu na naprijed utvrđeni sadržaj SMS poruka valja navesti da iz istih nije moguće utvrditi datum kada su iste poslane od strane tužiteljice ovdje I.-tuženiku. Nadalje, iz mail korespondencije je pak moguće utvrditi da se kao predmet svih mailova upućenih od strane tužiteljice II.-tuženiku navodi dug 2.000,00 eura, te je prvi u nizu poslan dana 28. lipnja 2022.

11. Tako je sud zaključio da su tužiteljica i I.-tužena bile u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tužiteljica pozajmila I.-tuženici iznos od 2.000,00 eura, a koji iznos se tužena obvezala vratiti do 01. ožujka 2022. I.-tužena temeljem odredbe čl. 219. st.1. u vezi čl. 221a ZPP ničime nije dokazala da bi ispunila ugovorom preuzetu obvezu i vratila pozajmljeni iznos.

12. Međutim, unatoč utvrđenoj činjenici zaključenja Ugovora o pozajmici i zasnivanja ugovornog odnosa u smislu odredbe čl. 499. st.1. ZOO, valja navesti kako je predmetni Ugovor, a obzirom je predmetom istog bio iznos u stranoj valuti, a ne u kunama, bio zaključen u vrijeme kada ugovaranje i ispunjenje novčane obveze u stranoj valuti nije bilo dopušteno, što predmetni Ugovor u smislu odredbi čl. 17. Zakonom o Deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09 i 145/10) i čl. 322. st. 1 ZOO, čini ništetnim pa je na pravilo vraćanja primijeniti odredbe čl. 1111. u vezi odredbe čl. 1115. ZOO.

13. Naime, kako je ugovor o zajmu ništav - ništava je i njegova odredba o dospijeću obveze, a obveza vraćanja (glavnice kao i) zatezne kamate se procjenjuje po odredbama o vraćanju stečenog bez osnove. Zato tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je od I.-tuženice zatražila vraćanje danog po osnovi takvog ništetnog Ugovora. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorena strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu. Kako, po mišljenju suda, I.-tuženici nije bilo niti je moralo biti poznato da je utuženi iznos stekla bez valjane pravne osnove, odnosno iz ništetnog pravnog posla, čime se utvrđuje da je tuženica savjesni stjecatelji, time tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje stečenog po ništetnom Ugovoru. Tužiteljica tvrdi da je mnogo puta pozivala I. -tuženu na vraćanje utuženog iznosa, a pritom navedenu činjenicu ničim ne dokazuje. Ovaj sud nije mogao kao dokaz pozivanja na vraćanje duga od I. -tužene prihvatiti SMS poruke i mail korespondenciju između nje i II.-tuženika iz razloga što tuženik, unatoč shvaćanju tužiteljice, nije sudionik obveznopravnog odnosa nastalog potpisivanjem Izjave od 10.11.2021., odnosno isti nije stranka, neovisno što se njegovo ime u izjavi navodi, predmetnog ugovora o zajmu. Slijedom navedenoga, kako tužiteljica nije dokazala da je prije pokretanja predmetnog postupka pozivala I.-tuženicu osobno na vraćanje predmetnog duga, istoj na iznos od 2.000,00 eur pripada zatezna od dana podnošenja tužbe, odnosno od 19. rujna 2022., te joj je tako i dosuđena.

13.1. Tužiteljicu je valjalo odbiti za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 2.000,00 eur za period od 02.03.2022. do 18.09.2022., kao neosnovan.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je sukladno odredbi čl. 65 st. 1 ZOO-a u svezi s čl. 499. st. 1 ZOO-a prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2022. do isplate, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

15. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužiteljici je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema zatraženom troškovniku priznat trošak za: sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanja na ročištima od 08.05.2024., 12.11.2024. i 16.04.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na ročištima od 07.09.2023. i 15.01.2024. u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), trošak sastava podneska od 15.01.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), odnosno ukupno 475 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 950,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.187,50 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za zatraženi iznos od 66,36 eura s naslova sudske pristojbe na tužbu i zatraženi iznos od 66,36 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 1.320,22 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

17. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

18. Tužiteljica je na ročištu održanom 16. travnja 2025. povukla tužbu u odnosu na II.-tuženika, o čemu je isti uredno obaviješten dana 23. travnja 2025. (list 54 spisa), te se na navedenu obavijest nije očitovao.

19. Slijedom navedenoga, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a, valjalo je riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 16. lipnja 2025.

SUDAC:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 66,36 eur svaka

- I.-tuženiku

- II.-tuženiku