Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-13/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u pravnoj pravnoj stvari tužiteljica JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupane po punomoćniku Josipu Mađarić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, Pisanica Koprivnica, protiv tuženika Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, OIB:12878651060, Koprivnica, Trg Dr. Tomislava Bardeka 10/10, zastupano po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Barišić i Barišić iz Koprivnice, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 27. svibnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnice tužiteljica i punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-Križevačke županije, Trg Tomislava dr. Bardeka 10/10, 48 000 Koprivnica, OIB: 12878651060, da tužiteljima JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 19.383,42 €

(slovima:devetnaesttisućatristoosamdesettrieura i četrdesetdvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.03.2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljicama da tuženiku plate troškove parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 € (slovima:pettisućasedamstopedeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 16. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je bila zaposlena kod tuženika od 2001. godine do 30.09.2019, kada je radni odnos tužiteljice prestao zbog odlaska tužiteljice u mirovinu. Tužiteljica je u razdoblju od 01.01.2011. do dana prestanka radnog odnosa bila zaposlena temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 31.12.2010. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor) temeljem kojeg Ugovora je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove Voditelja odjela za instrumentalne tehnike i kakvoću zraka u Službi za zdravstvenu ekologiju. Nakon sklapanja Ugovora o radu od 31.12.2010. godine tuženik je dana 29.01.2011. godine donio rješenje o plaći kojom je tužiteljici odredio koeficijent za obračun plaće 1,49, pozivajući se pritom na čl. 2. i 3. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 38/01, 112/01, 62/02 i 156/02). Iz citiranog Rješenja vidljivo je da je tuženik tužiteljici isplaćivao plaću sukladno koeficijentu iz članka 3. stavka 1. točke c) podtočke 6.c tj. po koefcijentu 1,49 određenom za “VSS nezdravst. djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja“. Dana 01.03.2013. stupila je na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/2013) kojom je za radno mjesto “VSS nezdravst. djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja“ člankom članka 3. stavka 1. točke c) podtočke 6.c propisan koeficijent od 1,445, te je tuženik od 01.03.2013. do odlaska tužiteljice u mirovinu isplaćivao tužiteljici plaću po koeficijentu 1,445 tj. plaću za radno mjesto složenosti “VSS nezdravst. djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja“. Tužiteljica tvrdi kako je temeljem Ugovora o radu od 31.12.2010. godine za tuženika obavljala poslove voditeljice odjela koji su uključivali organizaciju rada cjelokupnog odjela. Tužiteljica je bila odgovorna za svu stručnu, statističku i financijsku dokumentaciju odjela, kao i za otklanjanje svih nepravilnosti u odjelu. Uz to je tužiteljica bila zadužena i za sve postupke nabave za potrebe odjela. S obzirom na značaj i odgovornost radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila temeljem Ugovora o radu od 31.12.2010. godine tužiteljica je smatrala kako koeficijent po kojem joj se isplaćuje plaća nije bio odgovarajuće određen ste se obratila Ministarstvu zdravlja sa zahtjevom za tumačenje koeficijenta složenosti poslova za njezino radno mjesto. Dopisom Ministarstva zdravlja Klasa: 120-02/14-01/28, Ur. broj: 534-10-1-2/1-14-2 od 22.05.2014. godine Ministarstvo je potvrdilo da tuženik tužiteljici nije obračunavao i isplaćivao plaću na zakonit način tj. da se za određivanje pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova za nezdravstvenog djelatnika – voditelja odjela u županijskoj ustanovi primjenjuje odredba čl. 1. st. 1. točke a), podtočke 3 tada važeće Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014) koja za radno mjesto “rukovoditelj (načelnik) odjela u područnoj službi“ određuje koeficijent složenosti poslova 1,794. Donositelj Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama je Vlada Republike Hrvatske, te tumačenje Ministarstva zdravlja, koje je potpisao ministar kao član Vlade, predstavlja autentično tumačenje odredbi Uredbe te je obvezujuće za tuženika kao poslodavca na kojeg se Uredba primjenjuje. S obzirom na prethodno navedeno vidljivo je da tuženik za cijelo vrijeme dok je tužiteljica radila na radnom mjestu Voditelja odjela za instrumentalne tehnike i kakvoću zraka u Službi za zdravstvenu ekologiju tužiteljici nije isplaćivao plaću na koju je imala pravo sukladno važećim propisima, pa stoga, budući da plaća tužiteljice nije bila utvrđena sporazumno u ugovoru o radu, već ju je tuženik odredio jednostrano Rješenjem o plaći, pri čemu je pogrešno odredio koeficijent složenosti poslova. Slijedom navedenog, pošto je Rješenjem o plaći tuženika od 29.01.2011. godine tužiteljici određen nepovoljniji koeficijent složenosti poslova radnog mjesta od onog koji je propisan Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a što jasno proizlazi iz autentičnog tumačenja Ministarstva zdravlja, na koeficijent složenosti poslova (a time i visinu plaće na koju je tužiteljica imala pravo) treba se izravno primijeniti važeća Uredba. Stoga je tužiteljica za imala pravo na isplatu plaće po koeficijentu složenosti poslova 1,794, koju joj je tuženik neosnovano propustio isplatiti, pa tužiteljica s osnova razlike između plaće smatra da za razdoblje od 01.02.2015. do dolaska tužiteljice u mirovinu tuženik duguje tužiteljici bruto iznos od 135.000,00 kn sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer navodi kako je tužiteljica zaposlena od 2001.g. do dana 27.rujna 2019.g. kada joj je radni odnos prestao odlaskom u mirovinu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 31.12.2010.g. Tuženik priznaje kako joj je rješenjem od dana 28.siječnja 2011.g. tuženik Rješenjem o plaći utvrdio koeficijent za obračun plaće od 1,49 primjenom važeće Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, iz koje proizlazi da se za "VSS nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja" utvrđuje koeficijent od 1,49 te je u skladu s time isplaćivao plaću tužiteljici. Tužiteljica je navedeno rješenje pokušala osporiti kod Općinskog suda u Koprivnici broj P-379/11 no presudom od dana 27.rujna 2011.g. P-379/2011-9 odbijen je zahtjev tužiteljice a presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-5633/11- 2 od dana 22.3.2012.g. Tuženik priznaje da je 1.3.2013.g. stupila na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN- 25/2013) kojom Uredbom je za radno mjesto "VSS nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja" utvrđen koeficijent od 1,445 i to člankom 2.stavkom 1.točkom c. Tužiteljica je nezdravstveni radnik jer je diplomirani inženjer koja obavlja i poslove voditelja Odjela za instrumentalne tehnike i kakvoću zraka u Službi za zdravstvenu ekologiju, a ovakav koeficijent važi i trenutnom Uredbom (NN 119/2019). Tuženik smatra kako se ne može primijeniti dopis Ministarstva zdravlja jer se u dopisu navodi da "za određivanje pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova za nezdravstvenog djelatnika – voditelja odjela u županijskoj ustanovi primjenjuju se odredba članka 1.st.1.toč. a) međutim tužiteljica nije bila službenik niti rukovoditelj odjela u područnoj službi, a niti je Zavod za javno zdravstvo Koprivničko križevačke županije područna služba pa se ovaj dopis ne može primijeniti niti na poslodavca a niti na tužiteljicu. Tuženik ističe da se i on obratio u ožujku 2013.g. nakon što je dana 1.3.2013.g. na snagu stupila Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13) i Ministarstvo je dopisom od 19.ožujka 2013.g. odgovorilo na upit tuženika i potvrdilo koeficijent kojega tuženik primjenjuje. Tuženik je stoga dana 19.ožujka 2013.g. postupajući u skladu s novom Uredbom donio Izmjene i dopune Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu u pogledu novog popisa radnih mjesta s koeficijentom složenosti poslova gdje je za mjesto tužiteljice kao Voditelja VSS nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja – naveden koeficijent složenosti poslova od 1,445 a da je zakonito donio odluku govori i prilog Izvješće o provedenom nadzoru HZZO-a, Klasa:520-01/13-01/4 Urbroj:338-21-21-13-2 od dana 22.travnja 2013.g. u kojem se navodi kako nije utvrđeno ni jedno odstupanje. Stoga se tuženik protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. U svrhu dokazivanja čita se: Ugovor o radu (list 7-10), rješenje o plaći (list 11), dopis Ministarstva zdravlja od 22.5.2014. (list 12-13), preslika presude OS u Koprivnici br. P- 379/11-9 od 27.9.2011. (list 23-26), preslika presude ŽS u Varaždinu br. Gž-5633/11-2 od 22.3.2012. (list 27-29), rješenja o plaći (list 30-41), dopis Ministarstva zdravlja od 19.3.2013. (list 42), dopis od 2.5.2013. (list 43), Izvješće od 22.4.2013., Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu (list 44-110), podnesak tuženika (list 111-113), podnesak tuženika (list 116) pribavit će se službenim putem od tuženika obračun plaće tužiteljice za plaće isplaćene u razdoblju od 1.3.2015. do odlaska tužiteljice u mirovinu, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost razlike između plaće obračunate po koeficijentu 1,794 i plaće koja je tužiteljici isplaćivana u razdoblju od 1.2.2015. do odlaska u mirovinu, saslušana je zakonska zastupnica tuženika ZP, te je saslušana tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Na temelju provedenih i utvrđenih dokaza proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 2001. godine do 30.09.2019, kada je radni odnos tužiteljice prestao zbog odlaska tužiteljice u mirovinu. Tužiteljica je u razdoblju od 01.01.2011. do dana prestanka radnog odnosa bila zaposlena temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 31.12.2010. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor) temeljem kojeg Ugovora je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove Voditelja odjela za instrumentalne tehnike i kakvoću zraka u Službi za zdravstvenu ekologiju. Nakon sklapanja Ugovora o radu od 31.12.2010. godine tuženik je dana 29.01.2011. godine donio rješenje o plaći kojom je tužiteljici odredio koeficijent za obračun plaće 1,49, pozivajući se pritom na čl. 2. i 3. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 38/01, 112/01, 62/02 i 156/02). Nesporno je da je tužiteljica tužbom kod Općinskog suda u Koprivnici u spisu broj P-379/11 tužbom pokušala osporiti rješenje o plaći tuženika Zavod za javno zdravstvo Koprivničko križevačke županije kao i odluku kojom je odbijen prigovor protiv rješenja o plaći, te je odbijena s tužbenim zahtjevom da se donese novo rješenje o plaći kojom tužiteljica priznaje koeficijent za obračun plaće od 1,88 u parničnom postupku i to presudom od dana 27.rujna 2011.g. P-379/2011-9 odbijen je zahtjev tužiteljice a presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-5633/11-2 od dana 22.3.2012.g. Nesporno je navedenom odlukom utvrđeno kako je utvrđeno da tužiteljica nije voditeljica djelatnosti u državnoj ili županijskoj bolnici a Uredba ne predviđa viši koeficijent za radno mjesto poput tužiteljičinog, pa nije nezakonito rješenje o plaći koje je donio tuženik i od svih predviđenih koeficijenata iz Uredbe se na tužiteljicu može primijeniti jedino koeficijent od 1,49.

6. Sud je saslušao tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja koja u svom iskazu navodi da je obavljala poslove voditelja za instrumentalne tehnike i kakvoću zraka u Službi za zdravstvenu ekologiju od od 1.1.2011. budući da je ugovor potpisala 31.12.2010.g. Međutim, iako je imala plaću po koeficijentu 1,49 radila je na poslovima koji nisu bili poslovi voditelja primala je taj postotak a takav isti koeficijent se nastavljao i dalje iako je bila voditelj odjela. Informirala se kod drugih Zavoda npr. u Zadru, te razgovarala sa gospodinom J no iako je čak i pisala prigovore na rješenja o plaći oni nisu uvaženi, pa je zbog toga tražila i mišljenje Zdravstva rada koji su dostavili podnesak od 22. svibnja 2014.g. u kojem joj je objašnjeno da je za te poslove propisan koeficijent složenosti poslova 1,794. Zz. tuženika dr. sc. ZP, navela je da je Uredba koja je donesena 2001. te propisuje određene koeficijente i ta Uredbom kojom su se rukovodili razlikuje zdravstvene i nezdravstvene djelatnike i u tome je nastao problem. Naime, točno je da je tužiteljica imala isti koeficijent i kao opći djelatnik i kao voditelj odjela jer Uredba ne regulira pitanje voditelja odjela u smislu povećanja koeficijenta. S obzirom na navedenu činjenicu povećanje plaće voditelja odjela izvršilo se Kolektivnim ugovorom te je na temelju tog ugovora tužiteljica primala dodatak na plaću kroz utuženi vremenski period. ZP priznaje da je primila podnesak Ministarstva zdravlja od dana 22. svibnja 2014. nakon čega je 10. lipnja 2014. uputila dopis navodeći da se radi o krivom tumačenju, no nakon toga nije dobila nikakav odgovor niti očitovanja od Ministarstva zdravlja. Navodi kako je istina da je tužiteljica bila voditelj odjela kroz cijelo to vrijeme ali je plaću primala temeljem Uredbe i temeljem Dodatka koji je dogovoren Kolektivnim ugovorom. Nadalje navodi kako su provedene kontrole i postoji izvješće iz HZZO-a od 13. svibnja 2013. kojim je potvrđeno da niti kod jednog djelatnika Zavoda nije bilo odstupanju u pogledu plaće. Dakle u konkretnom slučaju je primijenjena odredba čl. 2. točka c. Uredbe s tim da se ne bi moglo primijeniti čl. 1. budući da se to odnosi isključivo na zdravstvene službenike. Dakle Uredba se primjenjuje ne samo na zdravstvene ustanove već na sve javne službe naše osnivače Županija, no tuženik nije područna služba nego samostalna ustanova, a što je propisano NN br. 150/08 Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim su propisani da su Zavodi samostalna ustanova.

7.1. Sud stoga na temelju provedenih dokaza smatra kako je neosnovan tužbeni zahtjev iz više razloga. Dakle, nesporno je da je tuženik donio rješenje o plaći kojeg je tužiteljica tužbom kod Općinskog suda u Koprivnici u spisu broj P-379/11 tužbom pokušala osporiti kao i odluku kojom je odbijen prigovor protiv rješenja o plaći, te je odbijena s tužbenim zahtjevom da se donese novo rješenje o plaći kojom tužiteljica priznaje koeficijent za obračun plaće od 1,88 u parničnom postupku i to presudom od dana 27.rujna 2011.g. P- 379/2011-9 odbijen je zahtjev tužiteljice a presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-5633/11-2 od dana 22.3.2012.g. Iz navedenog proizlazi kako je navedeno rješenje bilo na snazi od 23.siječnja 2011.g. pa sve do njenog umirovljenja. Vidljivo je iz odluka suda, koja je potvrđena odlukom neposredno višeg suda kako je utvrđeno da tužiteljica nije voditeljica djelatnosti u državnoj ili županijskoj bolnici a Uredba ne predviđa viši koeficijent za radno mjesto poput tužiteljičinog, pa nije nezakonito rješenje o plaći koje je donio tuženik i od svih predviđenih koeficijenata iz Uredbe se na tužiteljicu može primijeniti jedino koeficijent od 1,49. S obzirom da je dana 1.3.2013.g. stupila na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN-25/2013) kojom Uredbom je za radno mjesto "VSS nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja" utvrđen koeficijent od 1,445 i to člankom 2.stavkom 1.točkom c. Budući da je tužiteljica nezdravstveni radnik jer je diplomirani inženjer koja obavlja i poslove voditelja Odjela za instrumentalne tehnike i kakvoću zraka u Službi za zdravstvenu ekologiju, a ovakav koeficijent važi i trenutnom Uredbom (NN 119/2019), pa se i ovom Uredbom u koeficijentima koji se odnose na tužiteljicu nije ništa promijenilo.

7.2. Tvrdnja tužiteljice kako je dopisom Ministarstvo zdravlja Klasa: 120-02/14-01/28, Ur. broj: 534-10-1-2/1-14-2 od 22.05.2014. godine potvrdilo da tuženik tužiteljici nije obračunavao i isplaćivao plaću na zakonit način tj. da se za određivanje pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova za nezdravstvenog djelatnika – voditelja odjela u županijskoj ustanovi primjenjuje odredba čl. 1. st. 1. točke a), podtočke 3 tada važeće Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014) koja za radno mjesto “rukovoditelj (načelnik) odjela u područnoj službi“ određuje koeficijent složenosti poslova 1,794, no po stajalištu ovog sud ovakav dopis Ministarstva zdravlja se ne može primijeniti jer se u dopisu navodi da "za određivanje pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova za nezdravstvenog djelatnika – voditelja odjela u županijskoj ustanovi primjenjuju se odredba članka 1.st.1.toč. a) međutim tužiteljica nije bila službenik niti rukovoditelj odjela u područnoj službi, a niti je Zavod za javno zdravstvo Koprivničko križevačke županije područna služba. Zakonitost odluke tuženika potvrđeno je i u Izvješću o provedenom nadzoru HZZO-a, Klasa:520-01/13-01/4 Urbroj:338-21-21-13-2 od dana 22.travnja 2013.g. u kojem se navodi kako nije utvrđeno ni jedno odstupanje.

7.3.Tužiteljica se poziva na članak 9.st.3. Zakona o radu kojim je propisano “Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, međutim u konkretnom slučaju Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama uopće nije propisano, a niti je drugim zakonima drugačije reguliran veći koeficijent nego što je Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama predviđeno za radno mjesto tužiteljice stoga sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

8. Sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Sanji Pernjak univ.bacc.oec. koja je u svom nalazu i mišljenju navela kako bi po tvrdnji tužiteljice njena plaća do umirovljenja bila veća za 19.383,42 €, s kojim nalazom i mišljenjem su se u matematičkom dijelu suglasili punomoćnici stranaka, pa ga u tom dijelu prihvaća i ovaj sud, no tuženik ne prihvaća osnovu tužbenog zahtjeva, a ne prihvaća ga niti ovaj sud pa je odlučio kao u izreci presude i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Budući da je tijekom postupka tužiteljica umrla sud je prekinuo postupak a zatim ga temeljem članka 215.st.1. Zakona o parničnom postupku nastavio rješenjem broj Pr- 9/2020-35 od dana 14.ožujka 2025.g. u odnosu na zakonske nasljednice tužiteljice JP i BP koje su preuzele postupak iza pokojne SP.

10. Budući da je tuženik uspio u cijelosti u parničnom postupku sud je temeljem odredbe članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku dosudio tuženiku troškove u cijelosti prema odvjetničkoj tarifi i VPS a koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 €, zastupanje na ročištima od dana 26.8.2020.g., 30.9.2020.g., 25.2.2021.g., 2.10.2024.g., 30.10.2024.g. svakog u iznosu od 500,00 €, za sastav obrazloženih podnesaka od 3.9.2020.g., i podneska s očitovanjem na nalaz vještaka u iznosu od 500,00 € te na ukupni trošak od 4.000,00 € PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 €, te nakon nastavka postupka za pristup na ročište od 27.5.2025.g. u iznosu od 500,00 € uvećano za PDV, te trošak pristupa za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 € + PDV od 25,00 € tako da ukupni trošak iznosi 5.750,00 €.

11. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 16. lipnja 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Josip Mađarić, OD Mađarić & Lui, Zagreb, Pisarnica Koprivnica- preko e- oglasne ploče

2. Odvj. Damir Barišić, ZOU Barišić & Barišić, Koprivnica-neposredno