Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-50/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MAISTRA d.d., OIB: 25190869349, Rovinj, Obala Vladimira Nazora 6, protiv tuženika: 1. JČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, 2. JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, 3. RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], G. [adresa], zastupanog po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja FČ, punomoćnice po zaposlenju, zamjenice punomoćnika prvo i drugo tuženica DČ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Aleksandra Puha u Puli i punomoćnice peto tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanih treće i četvrto tuženica, dana 16. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari

II Nalaže se tužitelju da naknadi parnične troškove i to prvo i drugo tuženicima u iznosu od 375,00 eura (tristo sedamdeset pet eura), a peto tuženiku u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura), u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja po do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je podnio zahtjev zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda za pojedinačni ispravni postupak za upis prava vlasništva na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] kojem nije udovoljeno uz obrazloženje da se isključivo u parničnom postupku može odlučivati o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, koje rješenje da je doneseno 29. listopada 2021., a njemu dostavljeno 20. siječnja 2022. Navodi da na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetne nekretnine) u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici dolaze upisani tuženici, ali da takav upis ne odgovara stvarnom stanju i pozitivnim propisima. Navodi da se nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u obuhvatu kampa Koversada, a nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u obuhvatu kampa [adresa] u [adresa] kojim upravlja. Pojašnjava da se nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirala dijelom iz k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere nakon provedenog preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] 2011., a nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da se je formirala iz nekretnina oznaka k. č. br. zgr. [katastarska čestica], zgr. 236, 1153, 1154, 1155, 1156/1 i 1157, sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koje da su se nalazile u obuhvatu kampa za kojeg je podnio zahtjev za dobivanje koncesije sukladno odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (u nastavku ZTZ). Nadalje navodi da su sukladno odredbama ZTZ-a i Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (u nastavku ZNGZ) titulari prava vlasništva na nekretninama u obuhvatu kampa isključivo Republika Hrvatska i on (tužitelj) i to on na procijenjenim nekretninama ili njihovim dijelovima, a Republika Hrvatska na neprocijenjenim nekretninama ili njihovim dijelovima. Tvrdi da je pravo vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama prestalo davno prije stupanja na snagu navedenih propisa i to prijelazom njihovih suvlasničkih dijelova iz režima privatnog u režim društvenog vlasništva tako što je pravni prednik tužitelja DP Anita na njima stekla pravo korištenja. Navodi da su kamp Porto Sole i Koversada u njegovom dugogodišnjem neposrednom i neometanom posjedu, odnosno njegovog pravnog prednika DP Anita Vrsar i da predstavljaju jedinstvenu građevinsku cjelinu koju je pravni prednik (DP Anita) opremio komunalnom i drugom infrastrukturom potrebnom za funkcioniranje kampa, o čemu nije bio ometan od strane trećih osoba te imao pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja duže od 40 godina. Nadalje navodi da su predmetne nekretnine korištene kao osnovno sredstvo rada barem od 1974. kada je Općina Poreč izdala društvenom poduzeću HTP Anita Vrsar rješenja kojima se odobrava rad auto kampa Koversada i Porto Sole. Navodi da je odredbom članka 30. Zakona o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti predviđeno da općina izdaje odobrenja za rad kampova na temelju dokaza o pravu korištenja odnosno vlasništva na zemljištu na kojem se namjerava organizirati kamp. Smatra da su se stoga odobrenja za rad kampova mogla izdati samo pod pretpostavkom da je bilo regulirano pitanje korištenja zemljišta. Nadalje navodi da je odredbom članka 268. Zakona o udruženom radu propisano da se za stvari koje su postale društveno sredstvo bez pravne osnove moglo tražiti njihovo vraćanje u subjektivnom roku od 5 godina i objektivnom od 10, a po čijem se proteku stjecalo izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja na temelju bilo kakvog posjeda, pa i nesavjesnog. Stoga navodi da je pravo vlasništva tuženih na predmetnim nekretninama prestalo njihovim prijelazom u režim društvenog vlasništva i stjecanjem prava korištenja njegovog prednika. Nadalje navodi da je odredbama ZNGZ-a predviđeno razvrgnuće suvlasništva i provedba parcelacije na procijenjeni dio nekretnine u vlasništvu tužitelja i neprocijenjeni dio nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske. Međutim, vlasnički udjeli tužitelja i Republike Hrvatske još uvijek nisu utvrđeni odnosno razvrgnuće i parcelacija predmetnih nekretnina nije provedena. S tim u vezi ističe da odredba članka 36. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se u slučaju sumnje koliki su suvlasnički dijelovi smatra da su jednaki. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kako je navedeno u izreci.

2.Prvo tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Da tužitelj nije dostavio nikakav relevantan dokaz da bi njoj ili njenim prednicima bilo eksproprirano zemljište i isplaćena bilo kakva naknada ili da bi isto bilo oduzeto i nacionalizirano. Navodi da je točno da im je silom oduzet posjed nekretnina isključivo zato jer su takve bile odluke općine i tadašnjih socijalističkih saveza što su se kao obitelj tome protivili, ali svako protivljenje u ono vrijeme da je bilo bezuspješno, a često i vrlo opasno. Nakon pada Jugoslavije i nastanka Hrvatske pokušali riješiti pitanje tog zemljišta ali da je svaki njihov zahtjev bio ili ignoriran ili odbijen. Predložila je da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

3.Peto tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da je tužitelj podnio tužbu na temelju propisa koji nisu važeći. Da tužitelj ničim nije dokazao da bi upis prava suvlasništva bio neosnovan, pogrešan. Da bivše društveno poduzeće Anita Vrsar na utuženom dijelu predmetnih nekretnina nije imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja. Da se to pravo dokazuje ispravom što tužitelj nije dokazao. Slijedom navedenog predložio je da sud odbaci tužbu odnosno da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: rješenje ovoga suda Z- 19205/21 (8-14), zk izvatke (15-25), potvrde TS u Rijeci (26-28), rješenja Općine Poreč (29-34), zahtjev tužiteljice prema Ministarstvu prostornog uređenja i dr. od 30. travnja 2021. (99-103), zapisnike povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (203- 253), te je saslušao prvo tuženika (260), drugo tuženika (260) i peto tuženika (261). Sud nije provodio druge dokazne prijedloge s obzirom da je iz provedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

5.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci.

6.U ovom postupku nije sporno da su:

1. u zemljišnoj knjizi na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], Koversada, Petalon, Finida sa 16226 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani:

- tužitelj u 21800/64904 dijela,

- Općina Vrsar u 8172/64904 dijela,

- prvo tužena u 252/64904 dijela,

- Republika Hrvatska u 34428/64904 dijela,

- drugo tužena u 126/64904 dijela,

- treće tužena u 63/64904 dijela,

- četvrto tužena u 63/64904 dijela (15-19),

2. zemljišnoj knjizi na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], Petalon sa 50801 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani:

- peto tuženik u 492/101602 dijela,

- Općina Vrsar u 17898/101602 dijela,

- prvo tužena u 220/101602 dijela,

- Republika Hrvatska u 82772/101602 dijela,

- drugo tužena u 110/101602 dijela,

- treće tužena u 55/101602 dijela,

- četvrto tužena u 55/101602 dijela (20-25),

3. da navedeno zemljišnoknjižno stanje proizlazi iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 2011.,

4. da je tužitelj pokrenuo pojedinačni ispravni postupak kod ovoga suda radi upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama, u kojem je donijeto rješenje poslovnog broja Z-19205/2021 od 29. listopada 2021. (8-14) kojim je odbijena prijava predlagateljice Republike Hrvatske za uknjižbom prava vlasništva, te je upućena da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak,

5. da predmetne nekretnine i to nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine dio kampa Koversada, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dio kampa Porto Sole kojima upravlja tužitelj što znači da se nalazi u njihovom posjedu.

7.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužitelj povrijeđen tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetne nekretnine, odnosno da li su tuženi neosnovano upisani kao suvlasnici tih nekretnina.

8.Odredba članka 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) propisuje da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama i prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja,

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Stavak 2. istog članka propisuje da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa odnosno od kad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

9.Kao što je naprijed navedeno predmetne nekretnine nastale su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], koji postupak je zaključen 2011. i u kojem postupku su kao suvlasnici upisane stranke ovog postupka te Općina Vrsar i Republika Hrvatska, što proizlazi iz zapisnika sastavljenih u tom postupku (204-253). Nadalje iz tih zapisnika ne proizlazi da je u tom postupku tužitelj podnio kakvu prijavu ili prigovor kojima zemljišno knjižni sud nije udovoljio ili da je odlukom zemljišnoknjižnog suda njegov upis ili prvenstveni red bio izmijenjen ili izbrisan.

10.Tužba je u ovom postupku podnesena 18. veljače 2022. što znači da su za nju protekli svi rokovi iz naprijed navedenih zakonskih odredbi. Iz tog razloga valjalo je tužbu odbaciti.

11.S tim u vezi valja spomenuti da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da mu propisani rokovi za podizanje tužbe za ispravak teku od zaprimanja rješenja kojim je odbijena njegova prijava za upisom prava vlasništva iz pojedinačnog ispravnog postupka poslovnog broja Z-19205/2021 od 29. listopada 2021., a koje rješenje da je zaprimio 20. siječnja 2022. (8-14) jer u tom pojedinačnom ispravnom postupku (Z- 19205/2021, prije Z-13071/2018) nije proveden upis prava vlasništva čiji ispravak sada zahtjeva već je to učinjeno u postupku preoblikovanja iz 2011.

12.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.327,23 eura, te s obzirom da prvo, drugo i peto tuženike zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je prvo i drugo tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištima dana 30. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. u zatraženim iznosima od po 150,00 eura, te trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj. od po 37,50 eura, ukupno 375,00 eura.

Sud je peto tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu, sastava žalbe od 21. studenog 2022., sastava podneska od 17. svibnja 2023., te trošak zastupanja na ročištima dana 30. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. u zatraženim iznosima od po 150,00 eura, ukupno 750,00 eura.

Treće i četvrto tužene nisu zatražile troškove ovog postupka.

13.Radi svega navedenog sud je riješio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 16. lipnja 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju – uručeno na ročištu

2. Prvo i drugo tuženicima p.p.

3. Treće tuženoj,

4. Četvrto tuženoj,

5. Peto tuženiku p.p.