REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4792/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, iznos od 1.130,69 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 3.891,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.08.2022. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njihov osiguranik GŠ smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 15.11.1987., a koju nesreću je skrivio G Ž upravljajući osobnim automobilom Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), vlasništvo ŽŠ, da je protiv UŠ pokrenut kazneni postupak pod brojem K-774/1987 pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, a u kojem postupku je isti proglašen krivim presudom od 20.11.1987., da je radi posljedica predmetne nesreće iza pok. osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu HŠ čijom isplatom tužitelj trpi štetu, da je s iste činjenične i pravne osnove, ali za različita razdoblja naknade štete, protiv tuženika vodio postupke i to P-3008/14 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-2563/00, a u kojem je donesena presuda dana 03.05.2006., te Pn-5834/06 u kojem postupku je povučena tužba iz razloga što je tužena udovoljila tužbenom zahtjevu, da je po pojedinim odštetnim zahtjevima tužena postupila u mirnom postupku, da je u razdoblju od 01.06.2016. do 31.03.2016. zaključena sudska nagodba u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-3153/16, a da je u razdoblju od 01.07.2018. do 30.06.2020. vođen postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-3799/2020 u kojem je donesena presuda dana 12.11.2020. Nadalje navodi da tužitelj daljnjom isplatom predmetne mirovine trpi štetu koja u razdoblju od 01.07.2020. do 30.06.2022. na ime mirovine iznosi 54.059,82 kn, a da u skladu s Zakonom o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu, da s obzirom na pravomoćno utvrđenu suodgovornost od 70% na strani osiguranika tuženika, odnosno 30% na strani osiguranika tužitelja, tužitelj potražuje iznos od 37.841,87 kn. Nadalje navodi da se dana 14.07.2020. obratio odštetnim zahtjevom tuženoj radi naknade štete koju trpi isplatom za razdoblje od 01.07.2020. do 30.06.2022. na ime isplaćene mirovine, a da je tuženik odštetni zahtjev u cijelosti otklonio obzirom da bi osiguranik stekao pravo na starosnu mirovinu. Slijedom navedenog, temeljem članka 161., a u smislu članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.841,87 kn/5.022,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8.8.2022. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava nastanak štetnog događaja niti odgovornost svog osiguranika, već osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, da se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, da se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, a takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.01.2022. i Rev-x-288/2018 od 25.08.2020. Tuženik naročito upućuje na odluku Rev-12/2022-2 od 12.01.2022. u kojoj VSRH navodi da je VSRH već u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). U odnosu na pitanje prava na naknadu štete tužitelju poziva se na odredbu čl. 27 ZOOP-a iz koje proizlazi da bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. Tuženik nadalje ističe da bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, obzirom da je rođen **.**.1951., ostvario pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine za utuženo razdoblje (još 2016.), te bi mirovina bila isplaćivana na teret ovdje tužitelja i da nije bilo štetnog događaja, da tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine, dakle, nikako nije mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja, da je o navedenom pravnom pitanju zauzeto i pravno shvaćanje na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH, održanoj dana 05.12.2016., a o istome postoji i mnogobrojna sudska praksa - primjerice presuda VTS Pž- 7083/2017. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u presliku presude Općinskog suda u Slavonskom brodu broj K-774/87 od 20.11.1987. (list 4-9 spisa), Rješenje broj MP 16660 od 20.09.1988. (list 10-11, 106-109 spisa), presliku presude P-3008/14 od 22.05.2018. (list 12-14 spisa), presliku presude P-2563/00 od 03.05.2006. (list 15-17 spisa), presliku sudske nagodbe u predmetu P-3153/16 (list 18 spisa), presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3799/20 (list 19-23 spisa), obračun isplata na teret HZMO-a (list 25 spisa), ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 26-39 spisa), odštetni zahtjev uz povratnicu i potvrdu o primitku (list 40-41 spisa), otklon zahtjeva (list 42-44 spisa), cjelokupni spis HZMO-a za osiguranika BŠ (list 112-143 spisa), ispis iz baze podataka o korisniku mirovine (list 156-162 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 164-171 spisa), te se isti i pisano očitovao podneskom od 23.10.2024. (list 394-395 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine supruzi svog osiguranika BŠ, HŠ, u periodu od 1.7.2020. do 30.6.2022.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Uvidom u Rješenje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj MP 16660 od 20.9.1988. utvrđeno je da je HŠ rođenoj **.**.1950., udovici umrlog osiguranika BŠ i djeci PŠ i RŠ počevši od 15.11.1987. priznato pravo na obiteljsku mirovinu, da pravo na obiteljsku mirovinu traje dok za to postoje zakonski uvjeti. Nadalje je utvrđeno da je smrt pok. osiguranika nastupila kao posljedica povrede na radu. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 11.10.1988.

8. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa obiteljske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

12. Na okolnost postoji li navedena razlika izveden je dokaz provođenjem financijskog vještačenja po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

13. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu iznose 45.540,48 kn, a ukupno isplaćene obiteljske mirovine iznose 54.059,82 kn. Sukladno navedenom vještak utvrđuje da razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja (54.059,82 kn) i izračunate invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (45.540,48 kn) iznosi 8.519,34 kn/1.130,69 EUR, odnosno, isplaćene mirovine su za 8.519,34 kn/1.130,69 EUR više od invalidskih mirovina s osnove povrede na radu izračunatih prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju NN 102/1998.

14. Na ovako dani nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore dok tužitelj navodi kako nema prigovora na matematički izračun vještaka, ali predlaže da se vještak očituje zašto je za izračun invalidske mirovine koristio mirovinski faktor 1,0 obzirom su odredbom čl. 80 Zakona o mirovinskom osiguranju za invalidsku mirovinu predviđeni i drugi faktori, kao i da se očituje na koji način je došao do osobnog dohotka u dinarima za pok. BŠ.

15. Sukladno naprijed navedenom prijedlogu i prigovoru tužitelja vještak Darko Prpić iz Darfin d.o.o. se pisano očitovao te u svom očitovanju navodi: a) u odnosu na mirovinski faktor navodi da je pitanje koji mirovinski faktor je potrebno primijeniti u izračunu (hipotetske) invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu s obzirom da je pok. osiguranik GŠ smrtno stradao, da je jasno da prilikom obračuna invalidske mirovine svakom osiguraniku tužitelj priznaje mirovinski faktor ovisno o osnovi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, no međutim, da se ovdje radi o hipotetskom izračunu invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, za razliku od realnosti u kojoj tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu jer je osiguranik smrtno stradao, da se sukladno čl. 80. ZOMO (NN 102/1998) mirovinski faktor 1,0 primjenjuje za invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a mirovinski faktor 0,6667 zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema razumijevanju vještaka bila bi primjenjiva kada je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovicu prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične sposobnosti. Nadalje navodi da se daljnja 2 mirovinska faktora odnose na isplatu osiguraniku za vrijeme zaposlenja odnosno obavljanja samostalne djelatnosti:

- 0,3333 zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti

- 0,5 zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti. Vještak stoga zaključuje da vrijednost mirovinskog faktora nije bila riješena kao pravno pitanje prije izračuna vještaka, pa da je stoga primijenio vrijednost 1,0 za invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

b) u odnosu na osobni dohodak u dinarima za pok. Đurinac Matu vještak navodi da u trenutku sačinjavanja ovog očitovanja vještak nema uvid u spis, a da je u točki 3. nalaza naveo da je izvršio izračun vrijednosnih bodova temeljem dokumentacije o plaćama pokojnog osiguranika, da se isto tako tužitelj podneskom od 12.6.2024. očitovao da ujedno napominje kako sudskom spisu prileži upravni spis korisnika mirovine, te da se u istom nalaze svi potrebni podaci za izračun, poglavito podaci što se tiče ostvarenih plaća te vrijednosnih bodova.

16. Na ovako dano pisano očitovanje tužitelj niti tuženik nisu imale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto, kao i sam nalaz i mišljenje financijskog vještaka, u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom su izrađeni stručno i obrazloženo, te isti nemaju proturječnosti niti nedostataka.

17. U skladu s gornjim utvrđenjima, primjenom čl. 27 ZOOP-a, djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i to za iznos od 1.130,69 EUR sa zateznom kamatom, u skladu s odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), a u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP-a) koja teče na dosuđeni iznos od 08.08.2022. do isplate, (točka I. izreke ove presude), dok je u preostalom dijelu, primjenom iste odredbe čl. 27. ZOOP-a, tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan za iznos od 3.891,79 eura sa zatraženom zateznom kamatom (točka II. izreke ove presude).

18. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, a imajući u vidu da je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom u omjeru od 61,26% (100% u osnovi+22,51% u visini/2=61,26%), a tuženik u omjeru od 38,74%. Kad se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužitelju bi pripadala naknada dijela ukupnih troškova u omjeru od 22,52%. Kako tužitelju tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi obzirom je isti zastupan po zaposleniku diplomiranom pravniku, niti je iste prilikom zaključenja glavne rasprave zatražio u smislu odredbe čl. 164 ZPP-a, sud o istima nije niti odlučivao.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku