REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7668/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Merica Miše, odvjetnica u Trogiru, protiv tuženika KUEHNE & NAGEL d.o.o., Sveta Nedelja, Gospodarska 2, OIB: 81210206592, kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Dino Miše, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Marko Reš, odvjetnika, dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika KUEHNE & NAGEL d.o.o., Sveta Nedjelja, Gospodarska 2, OIB: 81210206592 od dana 16.3.2020. kojom je tuženik kao poslodavac dao tužitelju AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radniku izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka dana 1.6.2007., te prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku KUEHNE & NAGEL d.o.o., Sveta Nedjelja , Gospodarska 2, OIB: 81210206592 isplatiti tužitelju AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na isti iznos teče od dana 16 6.2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1.6.2007., za obavljanje poslova voditelja odjela distribucije u Splitu, a Dodatkom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.4.2018. za obavljanje poslova na radnom mjestu Administrator u Odjelu logistike. Odlukom tuženika od dana 16. ožujka 2020. tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog navodne osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa na način da je tuženik dana 13.3.2020. dobio izvještaj od tvrtke Euro Contego d.o.o. za detektivske usluge i privatnog detektiva TJ, obrazlažući da se tužitelj uzastopno ne pojavljuje na radnom mjestu danima, u radnom vremenu od 05:00 do 13:00 sati, kao što je navedeno u evidenciji radnog vremena, a temeljem koje mu tuženik obračunava i isplaćuje plaću, te da se neopravdanim dolaskom na posao, odnosno samovoljnim napuštanjem posla, poremećuje rad ili organizacija rada poslodavca, odnosno neizvršavanjem i nesavjesnim, nepravodobnim i nemarnim izvršavanjem radnih obveza da se ometa i onemogućuje proces rada, ponavljanjem povrede radnih obveza iz radnog odnosa. Protiv navedene Odluke tužitelj je u zakonom propisanom roku uložio Zahtjev za zaštitu prava dana 27.3.2020., smatrajući isti nedopuštenim i neosnovanim, a na koji Zahtjev je tuženik odgovorio negativno u svom Odgovoru na Zahtjev za zaštitu prava od dana 7.4.2020., a koji je tužitelj zaprimio dana 14.4.2020. Otkaz Ugovora o radu je nedopušten i u cijelosti neosnovan, jer nisu postojali opravdani razlozi za otkaz. Naime, tužitelj nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način kako to smatra i navodi tužitelj svojoj Odluci od 16. ožujka 2020. Naprotiv tužitelj je na uobičajeni način ispunio sve svoje obveze koje u smislu ugovora o radu ima prema tuženiku kao poslodavcu. Tužitelj je u skladu sa organiziranim radnim postupcima na svom radnom mjestu posao obavio u cijelosti, što ukazuje na nelogičnost navoda tužitelja u obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu. U konkretnom slučaju, tužitelj je sukladno uputi nadređenog u subotu (15.2.2020.) odradio organizaciju pretovara, dok je u ponedjeljak (17.2.2020.) popodne od kuće napravio organizaciju distribucije za idući radni dan. Drugim riječima, posao za 17.2.2020. odrađen je dana 15.2.2020., slijedom čega nije ni došlo do ometanja i onemogućavanja procesa rada neizvršavanjem i nesavjesnim, nepravodobnim i nemarnim izvršavanjem radnih obveza, kako to navodi tuženik. Nadalje, 14.2.2020. je bio dan godišnjeg odmora kojeg je tužitelj koristio sukladno dogovoru sa ŽJ zbog životne ugroze oca koji je bio hospitaliziran, međutim, unatoč tome, tužitelj je svejedno obavio svoj posao rasporeda distribucije za idući dan, i to u vremenu od 16:00 do 20:00 te ujutro od 05:00 do 09:00 sati dana 14.2.2020. U mailovima koji su tog dana poslani ujutro oko 08:00 sati vidljivo je da je određen tjedni obračun prema tuženiku i 15-to dnevni obračun prema vozačima što se može utvrditi iz niza mailova prema istima te uvidom u sustav KN mreža. Tužitelj kod tuženika radi već 13 godina, što ukazuje da nema nikakvog razloga za potenciranjem situacije kao što je to učinjeno predmetnim otkazom. Razvidno je da tuženik traži načina kako da izbjegne dati otkaz radniku temelj kojeg bi isti imao pravo na otpremninu. Odluka o otkazu ugovora o radu osim što je neosnovana kako je navedeno u točki IV. ove tužbe, je i nedopuštena. Naime, Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 16.ožujka 2020. donesena je izvan prekluzivnog zakonskog roka od 15 dana propisanog člankom 116. stavkom 2. Zakona o radu. Poslodavac je predmetnu Odluku donio dana 16.3.2020. U pobijanoj Odluci tuženik sam ističe kako se navodna povreda odnosi na dane 14.2.2020. te 17.2.2020. slijedom čega bi proizlazilo da su, za svaku pojedinačnu povredu, datumi za podnošenje predmetne Odluke o otkazu bili: 29.2.2020. i 3.3.2020., s tim i da se eventualno radi o produljenoj povredi, najkasniji datum za uručenjem izvanrednog otkaza mogao se uzeti datum 3.3.2020. Nadalje iz obrazloženja predmetne Odluke kontradiktorno proizlazi da je poslodavac 13.3.2020. dobio izvještaj društva EURO CONTEGO d.o.o., da bi potom naveo kako je 16.03.2020. poštom dobio izvještaj tog društva, što narušava vjerodostojnost pobijane Odluke. Činjenica da je tuženik angažirao društvo EURO CONTEGO d.o.o za detektivske usluge nije od važnosti za utvrđenje pretpostavke „saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji“, te se evidentno radi o pokušaju zaobilaženja stroge zakonske norme iskazivanjem konstruiranog stanja kako bi se netočno iskazalo da je Odluka donesena u zakonskom roku. Ovo ponajprije jer društvo EURO CONTEGO d.o.o. u sudskom registru nije zavedeno kao društvo za detektivske usluge, već kao EURO CONTEGO d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i usluge čime se dodatno dovodi u pitanje kompetencija istog da bi se u skladu sa Zakonom o privatnim detektivima te Pravilnikom o provođenju detektivskih poslova bavio tom djelatnošću. Dopuštanjem ovakve prakse bi se u cijelosti izbjegao zakonski zahtjev za davanjem ionako već dostatnog roka od 15 dana za uručenjem izvanrednog otkaza, jer bi svaki poslodavac uvijek mogao iskonstruirati opravdanu situaciju za davanjem izvanrednog otkaza kao za sebe, u financijskom i pravnom smislu, najpogodnije vrste otkaza koju može uručiti radniku. Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 16.3.2020. donesena je bez omogućavanja radniku da iznese svoju obranu temeljem članka 119.st.2. Zakona o radu. Člankom 119. st.2. Zakona o radu propisano je da „Prije redovitog ili izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“ Tuženik nije tužitelju omogućio da iznese svoju obranu sukladno navedenom zakonskom zahtjevu, te ne postoji ni jedan opravdavajući razlog ili okolnost zbog kojih to tuženik nije učinio. Unatoč navodima tuženika iz Odgovora na Zahtjev za zaštitu prava od 7.4.2020. da su postojale okolnosti u kojima nije bilo opravdano očekivati da omogući radniku da iznese svoju obranu jer je temeljem provjerenih informacija, nasumičnim odabirom dana provjere, apsolutno narušeno povjerenje poslodavca zbog neistinitog prikazivanja prisutnosti na radu i nepojavljivanja na poslu, iste nisu postojale. To nisu okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, upravno suprotno, tuženik je trebao omogućiti tužitelju da iznese svoju obranu, međutim isti nikad nije razgovarao sa tuženikom o tome niti mu je omogućeno da iznese svoju obranu. Slijedom svega navedenog, razvidno je da otkaz nije dopušten.

2. Stoga predlaže Odluku o otkazu ugovora o radu od 16.3.2020. utvrditi nedopuštenom, te utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbeni zahtjev smatra neosnovanim te se istom protivi u cijelosti. Tuženik je, kao poslodavac, dana 16.3.2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) kojom je tužitelju AJ, kao radniku, otkazao Ugovor o radu sklopljen dana 1.6.2007. na neodređeno, kao i sve naknadno sklopljene dodatke/ anekse predmetnog ugovora o radu, uključujući i I. Dodatak od dana 30.4.2018. (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu). Kao što je razvidno iz predmetne Odluke o otkazu, tužitelju je otkazan Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a što se u nastavku obrazlaže kako slijedi. Tuženik je dana 13.3.2020. saznao da tužitelj izostaje s radnog mjesta te da za predmetne izostanke nije tuženiku dostavio nikakvo objašnjenje ili opravdanje, odnosno nije tuženika kao poslodavca obavijestio o eventualnoj privremenoj nesposobnosti za rad niti je dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Naime, tuženik kao poslodavac vodi evidenciju radnog vremena na način da se ista prikazuje kroz tzv sustav „ŠPICA Time and Space“ (dalje u tekstu: „Evidencija o radnom vremenu“) te je poznata svim radnicima i voditeljima. Sam tužitelj je svoje radno vrijeme prijavio od 05:00 sati do 13:00 sati za dane 14.2.2020. i 17.2.2020. Poslodavac je dana 12.3.2020., putem službene e-mail komunikacije zatražio od tužitelja da točno označi od kad do kad je radio tj. bio prisutan na svom radnom mjestu. Isti je, odmah sljedeći dan poslao excel tablicu iz koje je razvidno da je označio svoju prisutnost u 2. mjesecu 2020. godine na način da je bio na radnom mjestu dana 14.2.2020. i 17.2.2020. od 05:00 sati do 13:00 sati. Poslodavac je, tijekom svojih redovitih provjera radnika koji rad obavljaju izvan sjedišta poslodavca, zatražio nadzor radnog vremena i prisutnosti na radu od trgovačkog društva EURO CONTEGO d.o.o. Izvješće trgovačkog društva EURO CONTEGO d.o.o. (dalje u tekstu: Izvještaj) pristiglo je 13.3.2020. na e-mail adresu poslodavca te je iz istog razvidno da se radnik 14.2.2020. nije nalazio na radnom mjestu, iako je, iz evidencije o radnom vremenu, kojeg poslodavac vodi svakodnevno, vidljivo da je tužitelj prijavio radno vrijeme od 5:00 do 13:00 sati. Dakle, radnik se u navedeno vrijeme nije nalazio na svojem radnom mjestu, na kojem je, sukladno Ugovoru o radu te unutarnjim aktima poslodavca bio u obvezi biti. Osim navedenog, iz Izvještaja je razvidno da je dana 17.2.2020. detektiv izvršio nastavak opservacije u periodu od 4:30 do 5:30 te je nedvojbeno utvrđeno da se radnik ponovo nije nalazio na svojem radnom mjestu, iako je, prema Evidenciji o radnom vremenu, jasno da upravo taj period predstavlja radno vrijeme radnika. Zbog navedenog postupanja tužitelja odnosno nedolaskom na posao i prikrivanjem istog, tuženik je u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika te mu je dana 16.3.2020. uručio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u daljnjem tekstu: Odluka) kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, tužitelj niti ne osporava da se u navedenim periodima nije nalazio na svom radnom mjestu. Isti navodi da je dana 15.2.2020. „po uputi nadređenog izvršio organizaciju pretovara“ te je dana 17.2.2020. „od kuće napravio organizaciju distribucije za idući radni dan.“ Takve paušalne navode tuženik smatra potpuno neosnovanim. Naime, radni odnos radnika reguliran Ugovorom o radu nije određen na način da radnik samovoljno napušta radno mjesto kada smatra da je posao obavljen. Apsurdno je isticanje tužitelja da nije došlo do ometanja i onemogućavanja procesa rada neizvršavanjem i nesavjesnim, nepravodobnim i nemarnim izvršavanjem radnih obveza, jer isti smatra da je njegov posao za dan 17.2.2020. odrađen dana 15.2.2020. Tužitelj nikad nije imao dozvolu za rad od kuće, niti je sklopio dodatak ugovoru o radu za rad od kuće. Opisano postupanje tužitelja, koje očigledno nije izolirani slučaj već obrazac ponašanja tužitelja, nedvojbeno predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu radnika. Naime, tužitelj se na radno mjesto nije pojavio ni dana 14.2.2020. iako je prema rasporedu radnog vremena trebao raditi od 5:00 do 13:00 sati te je i sam potvrdio da je radio u tom razdoblju. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava navodi da je taj dan koristio godišnji odmor, (što tuženik izričito osporava) u navodnom dogovoru sa svojim nadređenim, gosp. ŽJ te da je usprkos tome, obavio posao rasporeda distribucije za idući dan u vremenu od 16:00 do 20:00 sati. U tužbi tužitelj mijenja svoje navode da je taj dan ipak radio u još jednom periodu (od 5:00 do 9:00 sati) a sve kako bi, u slučaju da se ispostavi da nije koristio godišnji odmor, prikazao da je odradio punih 8 sati kako je i dužan po Ugovoru o radu. Navodi tužitelja da je dana 14.2.2020. koristio godišnji odmor tuženik izričito osporava, obzirom da godišnji odmor ne može biti usmeno dogovoren s voditeljem, (za kakve tvrdnje tužitelj nije dostavio nikakve dokaze) već zahtjev za korištenje mora biti poslan elektroničkim putem na potvrdu voditelju, kao i samo odobrenje korištenja godišnjeg odmora od strane voditelja mora biti provedeno kroz sustav poslodavca „Approval and Workflow“, dostupan svim radnicima i voditeljima. Osim navedenog, tuženik se dana 12.3.2020. obratio tužitelju sa zahtjevom da označi kad je bio prisutan na radnom mjestu te je li koristio (i kad je koristio godišnji odmor). Dakle, tužitelj je tad imao priliku poslodavca obavijestiti o navodnom iskorištenom danu godišnjeg odmora, no isti to nije učinio, već je poslodavcu dostavio neistinite podatke o svojoj prisutnosti na radnom mjestu dana 13.3.2020. Dakle, tužitelj je izostao s radnog mjesta čak 2 radna dana, u različitim periodima, a svoj izostanak nije ničime opravdao, niti je o istom obavijestio tuženika pa je time počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa opisanu u članku 114. Pravilnika o radu pa je stoga jasno da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da omogući tužitelju da iznese svoju obranu prije izvanrednog otkazivanja. Isti je, osim navedenog, a kako to proizlazi iz Pravilnika o radu tuženika povrijedio obveze iz radnog odnosa na način da nije izvršio ili nesavjesno, nepravodobno i nemarno izvršio radne obveze čime se ometa ili onemogućuje proces rada kako je to propisano odredbom članka 114. točke 1. Pravilnika o radu. Tužitelj je samovoljno napustio posao zbog čega se poremećuje rad ili organizacija rada poslodavca kako je to propisano odredbom članka 114. točke 5. Pravilnika o radu. Osim navedenog, tužitelj je ponovio povredu radne obveze te istu prikrio, kako je to propisano odredbama članka 114. točke 54. i 55. Pravilnika o radu poslodavca. Zbog navedene povrede je došlo do poremećaja u procesu i organizaciji rada tuženika jer isti nije bio u mogućnosti osigurati pravovremenu zamjenu za odsutnog radnika. Tužitelj o razlozima nedolaska na posao nije obavijestio tuženika niti je dostavio dokumentaciju koja bi ukazivala na opravdanost izostanka. Štoviše, tužitelj je svjesno prekrivao i neistinito označio prisutnost na radnom mjestu. Stoga, tuženik smatra da ponašanje tužitelja predstavlja samovoljni izostanak s posla zbog čega je tuženik kao poslodavac potpuno izgubio povjerenje u tužitelja. Obzirom na navedeno Odluka o otkazu tuženika zakonita je te je u istoj pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Nadalje, tuženik izričito osporava paušalne i apsurdne navode tužitelja prema kojima bi Odluka o otkazu ugovora o radu bila nedopuštena radi donošenja iste izvan prekluzivnog roka od 15 dana propisanog člankom 116. stavkom 2. Zakona o radu. Navodi tužitelja prema kojima bi prekluzivan rok počeo teći od same povrede radnog odnosa, nemaju uporišta ni u kojoj materijalnopravnoj odredbi, obzirom da Zakon o radu odredbom članka 116. stavka 2. propisuje subjektivan rok, dakle petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, koji je nedvojbeno počeo teći dana 13.3.2020., odnosno na dan primitka Izvještaja trgovačkog društva EURO CONTEGO d.o.o. Također, bespredmetni su navodi tužitelja da angažiranje trgovačkog društva EURO CONTEGO d.o.o. nije od važnosti za utvrđenje pretpostavke saznanja za povredu u radnom odnosu jer je isto zavedeno u sudskom registru kao EURO CONTEGO d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i usluge, a ne kao društvo za detektivske usluge. Trgovačko društvo EURO CONTEGO d.o.o. od 15.7.2015. ima odobrenje za obavljanje detektivske djelatnosti te su svi suprotni navodi apsolutno promašeni. Prethodno opisano ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa i zbog gubitka povjerenja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik je zbog navedenog ponašanja tužitelja izgubio povjerenje u istog, a što je osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Tuženik je uslijed neopravdanog izostanka tužitelja s radnog mjesta potpuno izgubio povjerenje u radnika, obzirom je opravdano očekivao da će tužitelj uredno ispunjavati obveze iz ugovora o radu, te da će savjesno postupati u obavljanju svojih radnih zadataka. Zbog sveg navedenog, kao i zbog neistinitog tužiteljevog upisa prisutnosti u Evidenciju radnog vremena, čime isti svjesno dovodi poslodavca u zabludu, tuženik je kao poslodavac osnovano ocijenio da nastavak radnog odnosa više nije moguć. Sukladno navedenom, tuženik drži da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti te predlaže prvostupanjskom sudu isti odbiti u cijelosti kao i naložiti tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročene parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Odluku o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 16.3.2020., Zahtjev za zaštitu prava, presliku povratnice, Odluku od 7.4.2020., prisutnost na radu, prikaz događaja, e -mailove, Izvješće Euro Contego d.o.o. od 10.3.2020., Pravilnik o radu, dopis, Ugovor o radu, Dodaci ugovoru o radu, Izjavu o suglasnosti, saslušani su svjedoci HJ, ŽJ, FJ, SJ, BJ, te tužitelj.

5. Sud je odbio prijedloge tuženika za provođenjem informatičkog vještačenja, te saslušanjem svjedoka KJ i TJ kao nepotrebne, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke. Pritom je dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka TJ ocijenjen nepotrebnim jer je tužitelj na ročištu 28.3.2025. učinio nespornom vjerodostojnost dokumenta, odnosno izvješća društva Euro Contego te da je isto kao detektiv sačinio TJ, a kako navedeni dokument odnosno izvješće prileži spisu, to nije bilo potrebno saslušavati TJ koji je isto sastavio, još i kao svjedoka. U odnosu na prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka KJ, valja navesti kako je isti dokazni prijedlog tuženik stavio tek na ročištu 28.3.2025., dok je prethodni postupak zaključen 3.2.2021., a kako se radi o osobi koja je navodno u spornom periodu bila zaposlena kod tuženika, to je očigledno takav prijedlog tuženik u svakom slučaju mogao staviti i prije zaključenja prethodnog postupka, pa stoga isti sud nije proveo, odnosno uzeo u obzir, obzirom je stavljen protivno odredbi čl.299. st.2. ZPP-a, a tuženik nije stavio valjane razloge za naknadno predlaganje dokaza.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

7. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 16.3.2020. podnio zahtjev za zaštitu prava dana 27.3.2020., te da je tuženik o istome odlučio 7.4.2020., što je tužitelj zaprimio 10.4.2020., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 23.4.2020., to je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u rokovima iz čl.133. Zakona o radu.

8. Obzirom kod tuženika u vrijeme otkazivanja tužitelju nije postojalo radničko vijeće niti sindikalni povjerenik s pravima i dužnostima istog, to nije postojala obveza tuženika da postupi po odredbi čl.150. ZR-a, prije otkazivanja tužitelju.

9. Prema čl.116. st.1. ZR, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), uz ispunjenje dviju pretpostavki:

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili drugoj osobito važnoj činjenici,

- da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Prema čl.116. st.2. ZR, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11. Prema odredbi čl.119. st.2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16.3.2020. utvrđeno je da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu iz razloga što je 13.3.2020. tuženik dobio izvještaj od tvrtke Euro Contego d.o.o. za detektivske usluge i privatnog detektiva TJ, da se tužitelj uzastopno ne pojavljuje na radnom mjestu radnim danima, a u radnom vremenu od 5 do 13 sati, kao što je to navedeno u evidenciji njegovog radnog vremena, a temeljem koje mu poslodavac obračunava i isplaćuje plaću. Dalje se navodi da je za tužitelja koji radi na lokaciji u Klisu zatražio nadzor, te da je temeljem izvještaja tvrtke Euro Contego pristiglog tuženiku 16.3.20230. utvrđeno da se radnik dana 14.2.2020. ne nalazi na radnom mjestu te isto potvrđuje i djelatnik drugog poduzeća na istoj lokaciji, uz izjavu da isti najčešće odlazi s radnog mjesta oko 10 sati. U evidenciji o radnom vremenu kojeg poslodavac vodi svakodnevno, vidljivo je da je radnik prijavio radno vrijeme od 5 do 13 sati. Nadalje, dana 17.2.2020., u periodu od 4,30 do 5,30 detektiv je utvrdio da postoje vanjski znakovi da radnika nema na radnom mjestu od 5 sati kako mu je navedeno u evidenciji radnog vremena. Dalje se navodi da je neopravdanim nedolaskom, odnosno samovoljnim napuštanjem posla, zbog čega se poremećuje rad ili organizacija rada poslodavca, odnosno neizvršavanjem, nepravodobnim i nemarnim izvršavanjem radnih obveza, ponavljanjem povreda radnih obveza i prikrivanjem povreda radnih obveza radnik počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa opisanu u alinejama 1., 5., 54. i 55. članka 114. Pravilnika o radu poslodavca. Dalje se navodi da zbog opisane osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa i gubitka povjerenja u radnika više nije moguć, pri čemu radnik za navedeni izostanka poslodavcu nije dostavio bilo kakvo objašnjenje ili opravdanje odnosno nije ga obavijestio o privremenoj nesposobnosti za rad i njenom očekivanom trajanju.

13. Kako je otkaz tužitelju dan Odlukom od 16.3.2020., a tuženik je isti donio temeljem Izvješća tvrtke Euro Contego d.o.o. od 10.3.2020., to je očigledno pobijana odluka donesena u zakonskom roku iz čl.116. st.2. Zakona o radu, pa je prigovor tužitelja istaknut u tom smislu neosnovan.

14. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika utvrđeno je da su čl.114. primjerice navedene povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih se radniku može otkazati ugovor o radu, pa da su tako primjerice u alinejama 1., 5., 54. i 55. navedene i povrede: neizvršavanja ili nesavjesnog, nepravodobnog i nemarnog izvršavanja radnih obveza, čime se onemogućuje proces rada, neopravdani nedolazak na posao tri radna dana uzastopce ili samovoljno napuštanje posla, zbog čega se poremećuje rad ili organizacija rada poslodavca, ponavljanje povreda radih obveza i prikrivanje povreda radne obveze, a na koje odredbe se poziva tuženik, te tvrdi da je tužitelj počinio navedene povrede radnih obveza.

15. Radi utvrđenja opravdanosti otkaznih razloga saslušan je tužitelj, te svjedoci HJ, ŽJ, FJ, SJ i BJ.

16. Tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika u vrijeme dok je dobio otkaz bio zaposlen kao disponent odnosno administrator. On je bio jedini zaposleni za područje Dalmacije, te u tom uredu odnosno skladištu gdje je on radio nije bilo drugih zaposlenika tuženika, radio je sam. Nije imao fiksno određeno radno vrijeme, to je ovisilo o organizaciji posla, te se nigdje nije morao evidentirati, u smislu dolazaka i odlazaka na posao. Organizacija posla je bila takva da bi ujutro dolazili kamioni, a popodne bi se radio raspored za sljedeći radni dan. Obično je došao oko 5 ujutro, odradio što je trebalo, te je morao i dalje biti dostupan tijekom cijelog dana jer je bio jedini zadužen za raspored i komunikaciju sa prijevoznicima. Bio je dostupan od kuće, jer nije morao cijeli dan sjediti u prostorijama tuženika, obično bi došao oko 16 kad bi se radile pripreme za sljedeći dan. Njemu je nadređeni bio SJ, a jedan kratki period ŽJ, koji je od njega preuzeo te poslove. Inače je organizacijski u 5 sati kretao rastovar ujutro i onda bi vozari išli dalje, obično bi poslove za ponedjeljak prebacili u subotu tako da bi se već u subotu odradili tako da u ponedjeljak nije trebao biti kod tuženika, odnosno u njegovim prostorijama, a također nije trebao biti ni u petak popodne za što ga se tereti da ga nije bilo, jer je već opisao kakva je bila organizacija posla i da mu radno vrijeme nije bilo fiksno. Prije otkaza tuženik ga nije pozvao na obranu već je samo dobio otkaz u koverti, a po njemu bi nastavak radnog odnosa kod tuženika i dalje bio moguć. BJ bio je disponent u Zagrebu i on je otprilike radio iste poslove kao i on. SJ je bio zadužen za to da mu isti odobri ako bi trebao nešto u vezi godišnjeg ili bolovanja njemu bi se obratio. U pogledu dana koji mu se u odluci o otkazu stavljaju na teret da ga nije bilo na poslu može reći da je prvi dan bio petak 14.2.2020. i njemu je tada otac bio bolestan u bolnici pa je ŽJ tada najavio mogući godišnji za taj petak ali kako iz bolnice puštaju popodne a ne ujutro on je toga dana došao ujutro u prostorije tuženika, odradio što je trebalo i onda je otišao oko u 9 sati tako da nije uzimao godišnji odmor. Toga dana je i dalje bio dostupan tuženiku kao i inače uobičajeno. U odnosu na ponedjeljak 17.2.2020, može reći da se tu radilo o situaciji kada je zapravo u subotu odradio posao za taj ponedjeljak pa rano ujutro nije ni imao potrebe doći u prostorije tuženika a ostatak toga dana također je bio dostupan tuženiku kao i inače. Nije imao saznanja da je za njega bio određen detektivski nadzor od strane tuženika. Na poseban upit po čemu je ponedjeljak bio specifičan radni dan u odnosu na prvi dio radnog dana navodi kako je to bio jedini dan kada se moglo organizirati da kamion ide na trajekt u Orebić, pa se zato to prebacilo u subotu jer inače u tako kratkom roku kamion ne bi mogao stići na trajekt, to je bila ustaljena praksa i tako se radilo unazad par godina. S tim je bio upoznat njegov nadređeni, on je i znao da se tako radi, to je bio SJ a kasnije ŽJ. Zbog tih razloga ponedjeljkom od 4 i 30 do 5 i 30 parkiralište je bilo prazno zato jer su kamioni bili pripremljeni i natovareni ranije u subotu i oni su otišli pa u ponedjeljak ujutro nije nitko niti trebao biti na parkiralištu. Na poseban upit do kada je u tom jutarnjem segmentu inače bio u prostorijama tuženika navodi da je to ovisilo o količini posla jer je velika razlika da li se radilo o jednom lili o 4 šlepera pa bi tamo nekad bio do 10 a nekad i duže. Za vrijeme njegovog rada kod tuženika nikad nije bilo prigovora na njegov rad. Na daljnji upit navodi kako je nakon ovih dana za koje ga se tereti u odluci o otkazu radio kod tuženika još nekih mjesec dana te nije bilo nikakvih prigovora u tom periodu koji bi se odnosili na njegov rada na dane 14. i 17. 02.2020. Na daljnji upit da pojasni u čemu se točno sastojao njegov rad u jutarnjem segmentu kada je morao biti fizički prisutan u prostorijama tuženika navodi kako bi obično dolazio u 5 ujutro te bi razvrstao skupni teretni list koji bi došao iz Zagreba za svako vozilo odnosno vozara, potom bi se vršio pretovar u kamione pomoću viljuškara čemu je on također bio prisutan te bi tada vozari otišli odnosno odvezli kamione a on bi ostao obraditi i dnevni obračun za te vozare i dok bi to odradio onda više nije fizički trebao biti tamo. A prethodno je još odradio i dokumentaciju od prethodnog dana za te vozare. Na daljnji upit je li taj dio posla mogao odraditi na daljinu navodi kako ne jer se morao pojaviti budući da je dokumentacija došla skupno na e-mail, pa je on to morao razvrstati za svakog vozara posebno i uručiti mu njegovu dokumentaciju i teretni list. Na daljnji upit da li je trebao utvrđivati eventualne nedostatke robe navodi kako je prilikom pretovara svaki vozar u svoje vozilo zaduživao robu te je tada trebao utvrditi da li ta roba odgovara stanju sukladno teretnom listu, ako ne bi odgovarala onda bi vozari to prijavljivali njemu a on dalje, tek je ujutro mogao odštampati teretni list jer je on tek ujutro došao i onda bi svaki vozar dobio svoj broj i svoju dokumentaciju. Na daljnji upit da li mu je poznato tko je KJ navodi kako nije siguran pretpostavlja da je to osoba iz administracije, a on je pretežno komunicirao s UJ iz [adresa] a poslije njega s ŽJ. Na daljnji upit je li u tablici rekao da je 17.2. bio na poslu navodi kako je i da je taj dan odradio, tehnički se satnica vodila 8 sati a on nije znao kako da to drugačije formira. FJ iz administracije nije znala da on radi tako da je dostupan cijeli dan, ona je radila u Zagrebu.

17. Svjedok HJ iskazala je da je kod tuženika u radnom odnosu od 2017. i to kao specijalist za ljudske resurse. Poznato joj je da je tužitelj dobio otkaz 2020., jer je radila prijave i odjave radnika, u samom postupku otkazivanja nije sudjelovala. Poznato joj je da je razlog otkaza tužitelju bio nedolazak na posao, te da je bila poslana detektivska služba da ga provjeri. Inače radilo se o dva radna dana negdje u veljači 2020., u evidenciji radnog vremena koji inače vodi voditelj, bilo je navedeno da je tužitelj ta dva dana bio na radnom mjestu i to od 5 do 13 sati kako je radno vrijeme tužitelja. Kasnije u razgovoru voditelj, a radi se o ŽJ, rekao je da je tužitelj ta dva dana bio na godišnjem odmoru. Nitko ga nije pitao kako je u evidencijama navedeno da je tužitelj na poslu, a poslije je voditelj rekao da je bio na godišnjem odmoru. Inače kod tuženika ne postoji obveza radnika da se svakodnevno evidentira prilikom odlaska i dolaska, ne postoji takav sustav kod tuženika već je voditelj dužan svakodnevno i to za prethodni dan njima u ljudske resurse dostaviti evidenciju za sve radnike a najkasnije do kraja mjeseca, Zapravo to mora učiniti samo za tužitelja jer je on u izdvojenoj jedinici a za ostale radnike ne treba jer se oni sami evidentiraju. Tužitelj je na izdvojenom jedinici u Splitu, on je tamo radio sam i tamo kod tuženika nema odnosno nije bilo zaposlenih, već je radio isključivo sam tužitelj. Ne zna adresu ali radi se samo o jednom uredu u zgradi. Ona nije vidjela detektivsko izvješće u kojem bi bio utvrđen izostanak tužitelja. Nije nikad bila u toj zgradi i ne zna kako je tamo znam samo da radi isključivo i jedino tužitelj. Ne zna je li tužitelj bio pozvan na obranu prije otkazivanja i li on na bilo koji način opravdao te dane za koje je navedeno da ga nije bilo. Iako se voditelj ŽJ nalazi u Zagrebu a tužitelj je radio u Splitu, voditelj vodi evidencije o prisutnosti na radu i za tužitelja i to na način da mu je tužitelj bio dužan dostaviti putem maila excel tablicu, i to najkasnije do kraja mjeseca koliko je kojeg dana bio prisutan na radu. Napominje ponovo da je samo tužitelj radio u uredu u Splitu dok nije bilo drugih zaposlenih eventualno možda u istoj zgradi drugih firmi ali ne tuženika. Ne zna kada odnosno u kojem trenutku je tuženik saznao za razloge otkaza tužitelju odnosno da ga nije bilo tada na poslu, ona je samo dobila odluku odnosno otkaz i rečeno joj je da će tužitelj dobiti tom odlukom otkaz ugovor o radu. Kod tuženika ne postoji sindikalno viječe niti sindikalni povjerenik. Na poseban upit navodi kako nema saznanja da je kod tužitelja bilo uočeno da ne bi neki posao obavio na vrijeme ili kako treba. Navodi kako ne zna zašto je u ovom slučaju angažirana detektivska služba, to nije bilo uobičajeno prije a sada ju je angažirala uprava tuženika. Tužitelj je bio na izdvojenoj jedinici tako da on nije trebao komunicirati sa upravom tuženika. račune o obavljenom poslu koji je obavljao tužitelj upravi polaže voditelj a to je ŽJ. Na daljnji upit da li postoji obveza voditelja da provjeri tu excel tablicu nazočnosti na poslu koji mu dostavi tužitelj navodi kako je njemu bilo važno da posao bude odrađen i da zna kad su mu radnici na radnom mjestu, to je bila njegova obveza on je morao znati da li mu je radnik na radnom mjestu ili nije. Nije upoznata sa organizacijom rada na radnom mjestu tužitelja. Nitko nije zaposlen na radnom mjestu nakon tužitelja, ne zna zašto. Ne zna odnosno nema saznanja da posao koji je tužitelj trebao obaviti tih dana za koje je utvrđeno da ga nije bilo, ne bi bio obavljen ili da bi kasnio. ŽJ više nije zaposlen kod tuženika negdje od prošle godine.

18. Svjedok ŽJ u bitnome je iskazao da je kod tuženika radio od 1.10.2002. do 1.11.2020., i to kao voditelj odjela distribucije, mjesto rada bilo mu je u Zagrebu. Tužitelj je bio disponent za regiju u Dalmaciji, njegovo mjesto rada uvijek je bilo u zoni Splita, nekad u Dugopolju, nekad u Klisu i sl. Nije sudjelovao u postupku otkazivanja tužitelju. Tužitelj je kao disponent za regiju imao posao koji je bio raspoređen u dva dijela u danu, odnosno jutarnji i popodnevni dio, te je sve to bilo dovoljno posla za jedno radno mjesto. Njegovo radno vrijeme nije bilo fiksno određeno, nego je bilo bitno da on obavi posao. On je nekada radio čak i subotom, uglavnom, posao je uvijek odrađivao. Što se tiče razloga za otkaz tužitelju, može reći da je jedan od ta dva dana tužitelj koristio godišnji odmor, o čemu ga je obavijestio i on mu je to odobrio, ali se sada ne sjeća je li to bio 14.2.2020. ili 17.2.2020., uglavnom, radilo se o tome da je morao otići roditelju u bolnicu kojem se stanje zakomplicirao pa je uzeo godišnji. On je bio stalno u komunikaciji s tužiteljem redovno su komunicirali, on mu je bio nadređen. Nema saznanja da bi tužitelj nekada izostao s posla jer je to posao koji se morao odrađivati svaki disponent imao 100 poziva dnevno, on je čak mogao raditi s terena, to je takva vrsta posla. On smatra da je razlog za otkaz tužitelju taj što je došla nova upravljačka struktura, a već i prije nego je on postao voditelj postojala su preispitivanja da li je potrebno njegovo radno mjesto pa smatra da je on zato dobio otkaz jer su smatrali da njegovo radno mjesto više nije potrebno. Na daljnji upit kako je točno bio organiziran posao tužitelja navodi da je njegov radni dan počinjao još večer prije jer su oni logistička firma, i da tokom dana uvijek dolaze nalozi, njih 300-1000, od tih naloga npr., 20-30 % odnosi se na splitsku regiju, te se onda takva roba pošalje prema Splitu s nalozima. Tužitelju bi navečer došla obavijest s nalozima ion bi morao to rasporediti na 5, 10 ili 40 poziva. Pri tome uzeti u obzir uzeti okolnosti kao što su gužva na cesti i sl. Tužitelj bi ujutro došao na posao, rasporedio utvarne liste na vozila, utvrdio je li došla sva roba, ima li oštećenja i tada bi se roba utovarila i išla na teren, s time da je to posao koji ne ide glatko i uvijek može nešto zapeti, npr. vozač je mogao zvati tužitelja da ne prolazi bar kod za robu, da je negdje prometna nesreća i sl. i tužitelj bi to sve tokom dana rješavao. Uglavnom, isporuka je počinjala oko 6-7 i trajala do 1,2 a to je sve trebalo popratiti od strane tužitelja. U Splitu se nije gledala evidencija radnog vremena "špica", bilo je bito da posao bude odrađen, kao što je naveo. Navodi da je tužitelj dobio uputu o načinu registracije u špicu, ali prema njegovim saznanjima, to je bilo par dana prije nego je dobio otkaz. Misli da to čak nije bilo dostavljeno njemu direktno, ali ne sjeća se točno detalja.

19. Svjedok FJ u bitnome je iskazala da je kod tuženika radila od 2008. do 2023. na poslovima voditelja pravnih poslova i člana uprave, pa pretpostavlja da je pisala odluku o otkazu tužitelju zajedno s kolegom LJ. Poznato joj je da je tužitelj dobio otkaz on je bio zaposlen u odjelu distribucije na radnom mjestu u Dugopolju, on je jedini tamo bio zaposlen, nije bilo drugih zaposlenika, svi ostali bili su u Zagrebu ili Rijeci. Ona je radila u Zagrebu. Izravnih saznanja o otkazu tužitelju nema jer je to sve vodila voditeljica ljudskih potencijala KJ. Zna samo da je tužitelj dobio otkaz vezano uz radno vrijeme ili godišnji odmor, odnosno da bi otišao a da mu nešto ne bi bilo odobreno, što je konkretno bilo u pitanju ne zna. Misli da je bilo primarno vezano uz radno vrijeme, obzirom je tužitelj bio jedini tamo zaposlen misli da nije bilo točno određeno fiksno radno vrijeme jer je on morao pokrivati dvije smjene sam, pa se znalo dogoditi da dođe ujutro, pa da ode i da se poslije opet vrati. Ne zna također kako se vodila evidencija radnog vremena, zna da je korištena tzv. špica u koju se sve evidentiralo, da li je vodio voditelj ili radnik sam ili u dogovoru s voditeljem ne zna točno. Njegov nadređeni bio je SJ, je li postojala još kakva osoba koja bi bila nadređena tužitelju vezano uz organizaciju posla ne zna, ŽJ radio je u distribuciji ali u Zagrebu, ne zna je li on bio nadređen tužitelju. Razlozi za otkaz tužitelju bili su utvrđeni u izvješću detektivske agencije a sve je to vodila i s njima komunicirala KJ, voditeljica ljudskih potencijala. Nema saznanja je li tužitelju omogućena obrana prije otkaza. Ne zna je li izostancima tužitelja koji su bili razlogom za otkaz tuženiku nastala kakva šteta u smislu da neki poslovi ne bi bili od strane tužitelja odrađeni. Na daljnji upit obzirom na izdvojeno radno mjesto tužitelja koje je bilo u Dugopolju kako se evidentiralo njegovo radno vrijeme navodim da je za to mogao biti nadležan njegov nadređeni SJ ili KJ.

20. Svjedok SJ iskazao je da je kod tuženika bio zaposlen do kraja 2019., dakle u vrijeme otkaza nije radio kod tuženika niti je sudjelovao u postupku otkazivanja tužitelju, a saznanja o tome zašto je dobio otkaz ima od kolega, ono što je od njih čuo. Navodno je bilo u pitanju neka povreda radnog vremena u smislu dolazaka i odlazaka, tužitelj je radio na izdvojenom radnom mjestu kao disponent u skladištu u Dugopolju, tamo je jedini bio zaposlen, on je radio u Zagrebu i svi drugi su bili u Zagrebu. Tužitelj nije imao fiksno određeno radno vrijeme, nego je morao odraditi dio posla radno ujutro a dio negdje popodne, a u međuvremenu bilo potrebe, ali on je cijelo vrijeme bio dostupan, da je bilo kakvih problema mogli su mu se obratiti. On bi ujutro obično odradio pretovar sa šlepera na mala dostavna vozila, administrativne poslove odnosno izrada transportne dokumentacije, kontrola povrata otpremnica i sl. a onda bi popodne radio plan dostave koji bi mu mi dostavili za cijelu Dalmaciju. On nije morao sjediti u tim prostorijama u skladištu u Dugopolju cijeli dan. On mu je do odlaska od tuženika bio prvi nadređeni, a njega je zamijenio ŽJ nakon što je otišao od tuženika i onda je on bio nadređeni tužitelju nakon njegovog odlaska. Postojala je mogućnost da voditelj odjela odobri radniku odnosno tužitelju korištenje godišnjeg odmora i za dan dva ako je to bilo nešto izvanredno, to se evidentiralo u elektroničkom sustavu u evidenciji gdje su se unosili radni sati, slobodni dan, godišnji odmor i sl. Svaki voditelj je to ispunjavao za svoje radnike, a to je bilo za Zagreb, to je bila tzv. špica koji je tuženik imao, a za tužitelja jer je bio na izdvojenom mjestu moralo se ručno evidentirati, za njega nije vrijedilo da pomoću kartice evidentira dolaske i odlaske kao mi u Zagrebu. Tužitelj sam nije bio dužan evidentirati već je evidenciju njegovog radnog vremena vodio voditelj to je bio ŽJ, koji je radio u Zagrebu. Ne zna je li zbog razloga zbog kojih je tužitelj dobio otkaz tuženiku nastala kakva šteta u smislu da ne bi bili obavljeni kakvi poslovi. Na upit je li se tužitelj trebao pojaviti ujutro na poslu navodi kako je on bio jedini tamo koji se prilagođavao situaciji, bez njega to ne bi moglo se odraditi, on je morao organizirati četiri do pet prijevoznika, oko 15-tak kamiona, nekada je to odrađivao i subotom, sve je ovisilo o organizaciji rada, obično bi počinjali raditi oko 5 ili 5,30 ujutro, tada bi se on trebao pojaviti na poslu i dalje odrađivati, sve ovisi o tome koliko je bilo kamiona odnosno posla.

21. Svjedok BJ iskazao je da je kod tuženika bio zaposlen do 16.2.2020. kako disponent u odjelu domaćeg transporta i radno mjesto bilo mu je u Zagrebu. U vrijeme dok je tužitelj dobio otkaz nije više radio kod tuženika, a tužitelj je radio kao disponent za cijelu Dalmaciju i bio je jedini zaposleni u skladišnom prostoru misli da je to bilo na Klisu, nije bilo drugih zaposlenih osim tužitelja. Obzirom na prirodu posla on nije imao točno određeno radno vrijeme, jer je na toj lokaciji te poslove trebalo raditi dvokratno, ali je trebao biti dostupan tijekom cijelog dana, što znači da bi on ujutro odradio pretovar kamiona, provjeriti dokumentaciju od prethodnog dana, a onda bi kroz dan on odlazio kući ali je cijelo vrijeme bio dostupan odnosno na raspolaganju vozačima za njihove reklamacije, a poslije bi opet radio popodne, i to poslove koji bi počeli negdje oko 16,00 sati, pripreme za idući radni dan, komunikaciju s poslovnim partnerima, s time da on uopće nije morao dolaziti u prostorije tuženika već je to mogao odraditi sve od kuće jer je imao službeni laptop i uvijek je bio dostupan. On je tako radio cijelo vrijeme dok je on radio kod tuženika. Obzirom je on bio na izdvojenom radnom mjestu odnosno lokaciji u pogledu evidencije radnog vremena za isti je bio zadužen njegov nadređeni SJ, on je bio voditelj u Zagrebu, i za tužitelja u tzv. špicu bi se zapravo evidentiralo osmosatno radno vrijeme neovisno o tome što je on radio na način kako sam opisao. On je na toj lokaciji koja je bila izdvojena bio i voditelj i disponent, i skladišni radnik, sve to je zahtijevalo da bi obavio te poslove da radi na način kako je opisao. On nije imao nikakvu karticu za evidentiranje koliko zna, ali on je imao jedno vrijeme uvid za zaposlenike u Zagrebu, jer je jedno vrijeme vodio tu evidenciju. Poznato mu je da je tužitelj dobio otkaz zato što je netko tamo došao izvršiti pregled i tužitelja nije bilo, no on uopće nije trebao dolaziti baš ujutro na posao u točno određeno vrijeme, nekada je radio i subotom sve je to ovisilo o potrebama posla, a ta subota promijenila je ponedjeljak obzirom nije trebao tada doći ujutro u prostorije tuženika a ostale dane nije bilo točno određeno fiksno radno vrijeme kada on mora doći na posao, obično je dolazio od 5,00 ujutro do 9,00 ovisno o rasporedu za taj dan, on je bio fleksibilan ako je trebao doći on je znao doći u pola pet ujutro, sve je ovisilo o potrebama posla.

22. Prije svega, iz provedenih dokaza utvrđeno je da tuženik nije tužitelju omogućio obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, u smislu čl.119. st.2. ZR. Naime, prije otkazivanja tužitelju nitko nije niti pružio mogućnost da iznese što se i kako dogodilo, zašto je eventualno izostao, odnosno bio odsutan na sporne dane za koje ga je odlukom o otkazu tereti. Upravo je smisao navedenog instituta obrane da radnik, iznoseći vlastiti tijek događaja iznese i sve okolnosti koje bi mogle i opravdati takvo postupanje radnika, odnosno da poslodavac ima uvid u cjelokupni tijek događaja, prije nego donese najtežu moguću mjeru radniku, u ovom slučaju izvanredno otkazivanje. Da je u konkretnom slučaju poslodavac tužitelja kao radnika pozvao na obranu, isto bi zasigurno dovelo do drugačijeg utvrđenja okolnosti, te bi tuženik tada imao u vidu da tužitelj, prema svim provedenim dokazima, i nije morao biti neprekidno na poslu u prostorijama tuženika, pa u takvoj situaciji izvanredni otkaz kao najteža mjera možda i ne bi bio donesen.

23. Stoga je već i zbog navedene okolnosti otkaz tužitelju nezakonit i nedopušten, obzirom se radi o grubom kršenju kogentne zakonske odredbe čl.119. st.2. ZR, budući tuženik nije tužitelju prije otkazivanja omogućio pravo na obranu, niti je naveo da bi uopće postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

24. Nadalje, tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi tužitelj počinio osobito teške povrede radne obveze koje mu se odlukom o izvanrednom otkazu stavljaju na teret, pa da bi iste opravdavale upravo izvanredno otkazivanje tužitelju, a nije dokazano niti da bi se radilo o nekoj drugoj, osobito važnoj činjenici, zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć.

25. Naime, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka prije svega proizlazi da je tužitelj kao radnik radio u izdvojenoj jedinici za Dalmaciju, da nitko drugi osim tužitelja u tim prostorijama tuženika nije radio, te da se na tužitelja i nije odnosio sustav evidencije prisutnosti na radu, kao na radnike u Zagrebu. Također je utvrđeno da je tužitelj zapravo odrađivao posao svakodnevno i za dvije smjene, odnosno da uopće i nije bio dužan neprekidno, od 5 ujutro do navečer biti cijelo vrijeme u prostorijama tuženika, već da je dio posla nakon jutarnje organizacije rada koju bi proveo, mogao odrađivati i od kuće, na način da je stalno bio dostupan. Osim toga, također je utvrđeno da je na dan 14.2.2020. za koji se tužitelja pobijanom odlukom tereti da nije bio na radnom mjestu, da je toga dana zbog bolesti oca koji je bio u bolnici zatražio godišnji odmor od nadređenog ŽJ, ali kako iz bolnice puštaju popodne a ne ujutro on je toga dana došao ujutro u prostorije tuženika, odradio što je trebalo i onda je otišao oko u 9 sati tako da nije uzimao godišnji odmor. Toga dana je i dalje bio dostupan tuženiku kao i inače uobičajeno, a što sve u bitnome u svom iskazu potvrđuje osim tužitelja, i svjedok ŽJ. Također, u odnosu na dan 17.2.2020. za koji se tužitelja pobijanom odlukom tereti da u periodu od 4,30 do 5,30 nije bio na radnom mjestu, valja navesti kako je utvrđeno da je toga dana bio ponedjeljak, te se tu radilo o situaciji kada je zapravo u subotu odradio posao za taj ponedjeljak pa rano ujutro nije ni imao potrebe doći u prostorije tuženika a ostatak toga dana također je bio dostupan tuženiku kao i inače. Inače je ponedjeljak bio jedini dan kada se moglo organizirati da kamion ide na trajekt u Orebić, pa se zato to prebacilo u subotu jer inače u tako kratkom roku kamion ne bi mogao stići na trajekt, to je bila ustaljena praksa i tako se radilo unazad par godina. S tim je bio upoznat njegov nadređeni, on je i znao da se tako radi, to je bio SJ a kasnije ŽJ. Zbog tih razloga ponedjeljkom od 4 i 30 do 5 i 30 parkiralište je bilo prazno zato jer su kamioni bili pripremljeni i natovareni ranije u subotu i oni su otišli pa u ponedjeljak ujutro nije nitko niti trebao biti na parkiralištu. Prema tome, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka koji su u bitnom dijelovima podudarni nedvojbeno proizlazi da tužitelj uopće i nije morao biti na radnom mjestu u vrijeme kada ga se pobijanom odlukom o otkaz tereti da je izostao, te da se nije bio dužan niti evidentirati kao radnici u Zagrebu, te da je zapravo cijelo vrijeme i od kuće bio dostupan, jer je zapravo svakodnevno odrađivao posao za dvije smjene. Stoga je očigledno da tužitelj nije neopravdano izostao s posla, odnosno da nije počinio povrede radnih obveza za koje ga pobijenom odlukom o izvanrednom otkazu tereti tuženik. Pritom valja napomenuti da, čak i u situaciji da je tužitelj izostao bez opravdanja kao se tvrdi u pobijanoj odluci, isto ni u kom slučaju ne bi opravdavalo upravo izvanredno otkazivanje kao najtežu moguću mjeru tužitelju kao radniku, kojem poslodavac čak niti nije prethodno omogućio obranu, već mu je samo otkazao ugovor o radu.

26. Dakle, utvrđeno je da tužitelj nije počinio osobito teške povrede ranih obveza koje mu se odlukom o izvanrednom otkazu stavljaju na teret, pa je stoga pobijana odluka poslodavca nedopuštena i nezakonita. Pritom poslodavac nije dokazao niti da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć, tim više što je tužitelj iskazao da bi po njemu nastavak radnog odnosa kod tuženika i dalje bio moguć, pa stoga, obzirom i nije dokazano da bi isti počinio osobito teške povrede radne dužnosti koje su mu se pobijanom odlukom o otkazu stavljale na teret, ne postoji zapreka za daljnji nastavak radnog odnosa tužitelja od tuženika.

27. Dakle, budući tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio povrede koje mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret, niti da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć, sukladno čl.116. ZR, to je uslijed navedenog pobijana odluka tuženika nedopuštena, pa je odlučeno i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije niti prestao, kao pod točkom I. izreke presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a pa su tužitelju priznati troškovi sastava zahtjeva za zaštitu prava - 50 bodova, jednokratna nagrada u visini 250 bodova (za četiri radnje u postupku - ročište 3.2.2021., ročište 8.9.2020., sastav tužbe, te sastav podneska od 17.7.2020.), sukladno Tbr.7.2. OT, te za daljnje radnje u visini po 50 bodova, sukladno Tbr.7.2. OT, i to: ročišta 24.1.2022., 13.5.2022., 9.2.2024., 3.2.2025., 28.3.2025., 15.4.2025., što bi uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosilo 1.200,00 eura, uvećano za PDV, odnosno 1.500,00 eura.

29. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

30. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika