REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2419/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CA, odvjetničkog vježbenika i Darka Butorovića, zamjenika Općinske državne odvjetnice, te presude javno objavljene 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 444,48 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:

- na iznos od 57,13 eura od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 27,27 eura od 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 9,13 eura od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 6,85 eura od 16. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,25 eura od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 19,99 eura od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 16,69 eura od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 27,92 eura od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 21,41 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 19,07 eura od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 2,49 eura od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 33,05 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 11,19 eura od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 10,17 eura od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 17,10 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 48,86 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 25,29 eura od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 29,32 eura od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 10,22 eura od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 24,08 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, naknaditi tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.202,94 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika raspoređen na radno mjesto pravosudnog policajca u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu na poslovima osiguranja zatvorenika. U razdoblju od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019. navodi da je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika odrađivao mjesečne sate prekovremenog rada, koji mu nisu bili priznati, pravilno obračunati i isplaćeni kao prekovremeni rad, a bili su duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i sati rada duži od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati i to: u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, u smjenama i turnusima duže od redovnog mjesečnog fonda sati i u radu na drugačiji način koji rad je bio duži od 8 sati dnevno i 40 sati tjedno. Tužitelj je u navedenim oblicima rada, kao i radom na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka ostvarivao prekovremeni rad, a koji mu nije plaćen pošto su tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je sve regulirano odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti odbijen u cijelosti. Slijedom svega gore navedenog, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 25. studenog 2024. tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 444,48 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo i prigovor dvostruke litispendencije jer se postupak već vodi kod istog suda pod poslovnim brojem Pr-228/2019 u kojem je tužitelj postavio drugačije uobličen, ali sadržajno isti zahtjev za isplatom neplaćenih sati prekovremenog rada za razdoblje od 15. listopada 2013. do 1. kolovoza 2018., a ovom tužbom za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019. U tom smislu tuženik je predložio sudu odbacivanje tužbe zbog postojanja dvostruke litispendencije u dijelu koji se odnosi na razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 1. kolovoza 2018., kao i s obzirom na činjenicu da zahtjevom za mirno rješenje spora nije obuhvaćeno vremensko razdoblje od 2. kolovoza 2018. do 2. kolovoza 2019. Podredno, tuženik je predlagao odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa), ovosudni spis Pr-228/2019, evidenciju radnog vremena i isplatne liste za razdoblje od kolovoza 2014. do kolovoza 2018. (list 363-601 spisa), proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću, Ručević vještačenja d.o.o. (list 606-627 spisa), te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj državni službenik zaposlen u Zatvorskoj bolnici Zagreb, kod čega tužitelj smatra da mu nisu isplaćeni svi pripadajući iznosi s naslova obavljenog rada, kojim slijedom su onda u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvođeni odgovarajući dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te provedeno financijsko vještačenje.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između parničnih stranaka sporno da li je u utuženom razdoblju tužena obračunavala mjesečni fond sati sukladno članku 44. KU, tj. da li je u mjesečni fond sati, pored radnih dana, trebala uračunavati i dane blagdana, kada bi oni padali u dane u tjednu od ponedjeljka do petka za utuženo razdoblje.

7. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike koji je bio na snazi u utuženom razdoblju ("Narodne novine" broj: 104/2013, 150/2013, 71/2016, 123/16, 112/2017, 12/2018 i 2/2019) propisuje da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. U čl. 44 KU/2013 određeno je da se osnovna plaća službenika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni.

8. Tužitelj svoje potraživanje temelji na stavu da ukoliko je radio u razdoblju od ponedjeljka do petka na dan blagdana, tada se mjesečni fond sati trebao obračunati na način da se taj dan ne smatra radnim danom i množi s 8 sati, kako bi se dobio redovni mjesečni fond sati, već se sati odrađeni na taj dan imaju smatrati prekovremenim radom, jer prelaze redovni mjesečni fond sati, radi čega za takvu vrstu rada tužitelju pripada uvećanje plaće od 50%.

9. Radom u smjenama smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom ili noćnom dijelu dana, dok se radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju odraditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati.

Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/95, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na nadoknadu.

Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU je na 8. sjednici dana 11. siječnja 2013. godine zauzela mišljenje da je mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8. Identično ukazuje i tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013. godine i tumačenje broj 22/44 od 22. siječnja 2014. godine, a potvrđeno je i presudom VSRH Revr 1083/13 od 25. listopada 2017. godine.

Iz unaprijed navedenog se zaključuje da je Komisija, čije je mišljenje obvezujuće za ugovorne strane temeljem čl. 118. st. 6. KU, zauzela stajalište da se u radne dane ne uzimaju dani blagdana, u slučaju kada je radnik na taj dan redovno radio. Komisija je dala jednako mišljenje i na 13. sjednici od 29. travnja 2013. godine u kojem decidirano stoji "službenik može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 44 st. 10, 11 i 12 KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati.

Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla (ovakvo je i tumačenje Komisije broj 24/44, te VSRH Revr 1083/13). Sati prekovremenog rada ostvareni na navedeni način obračunavaju se na osnovnu plaću koja je prethodno već uvećana za postotak na ime posebnih uvjeta rada (VSRH Revr 1067/10), a koji stavovi Komisije, identični su pravnom stavu tužitelja, s kojim pravnim stavom se slaže i ovaj sud.

10. Neosnovan je prigovor dvostruke litispendencije koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu i u podnesku od 28. listopada 2019. Uvidom u tužbu iz ovosudnog predmeta Pr-228/2019 (list 12-15 spisa), odnosno uvidom u cjelokupni Pr-228/2019 utvrđeno je, da je tužitelj u tom predmetu IA, koji je tužitelj i u ovom predmetu, podnio tužbu protiv tuženika RH, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije radi isplate prekovremenog rada za razdoblje od 15. listopada 2013. do 1. kolovoza 2018. kojom traži da mu tuženik plati vrijeme provedeno na radu koje je bilo duže od formalno propisanog radnog vremena, ali samo za razdoblje kada je u pojedine radne dane zbog odlaska u vanjske bolnice, po nalogu poslodavca bio obvezan ranije dolaziti na posao u zatvorsku bolnicu odakle je nakon preuzimanja opreme, odlazio na preuzimanje službe u vanjsku bolnicu te bi se nakon odrađene smjene i predaje službe vraćao u matičnu ustanovu, dok se tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu odnosi na čisti prekovremeni rad koji je ostvarivan u svim oblicima rada. Slijedom navedenog zahtjevi se međusobno ne preklapaju odnosno ne radi se o identičnim tužbenim zahtjevima u istom razdoblju, te je stoga valjalo odbiti prigovor dvostruke litispendencije istaknut od strane tuženika.

11. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću koji u svom nalazu od 22.11.2024. navodi da je iz evidencija radnog vremena utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio uglavnom u turnusu u ciklusu (12-24-48-12), a povremeno je rad u turnusu prekinut , pa je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu po 8 sati (uglavnom od 7 do 15 sati), kao i to da svi sati rada iskazani u mjesečnim tabelarnim evidencijama rada odgovaraju broju sati rada iskazanima i isplaćenima u platnim listama tužitelja. U skladu sa zadatkom vještaku, na temelju dokumentacije, te prema pravnom okviru i izračunima iz nalaza, vještak je dao mišljenje kako u razdoblju od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada isključivo iz rada u turnusu prema ciklusu 12-24-12-48 iznosi ukupno 57,13 eura, dok neisplaćena bruto plaća tužitelja po osnovi prekovremenog rada iz svih oblika rada (rada u turnusu, rada na drugačiji način i nekorištenja slobodnog dana nakon odrađenog rada u turnusu) iznosi ukupno 444,48 eura.

12. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je podneskom od 25. studenog 2024. specificirao konačni tužbeni zahtjev sukladno Tabeli 1a iz nalaza i mišljenja vještaka.

13. Tuženik se podneskom od 11. travnja 2025. očitovao da se protivi prijedlogu tužitelja za isplatu bruto iznosa od 444,48 eura na ime neplaćenih prekovremenih sati u čitavom utuženom razdoblju.

14. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, a stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale posebne primjedbe. Tuženik nije osporavao matematički izračun već pravni osnov, s tim da pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza tj. predloženo je donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Iz navedenog razloga tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupan bruto iznos od 444,48 eura sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, jer plaća sukladno članku 92. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) dospijeva petnaestog dana u slijedećem mjesecu pa je tuženik slijedećeg dana došao u zakašnjenje, pa je u tom dijelu valjalo usvojiti tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

16. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i sukladno trošku zatraženom u troškovniku.

Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe - 50 bodova po Tbr. 7/1, sastav obrazloženog podneska od 3.2.2021. - 50 bodova po Tbr. 8/1, sastav obrazloženog podneska od 26.11.2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te postavlja konačni tužbeni zahtjev – 50 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 3.10.2019., dana 4.2.2021., dana 25.4.2023. te dana 12.5.2025. – svako po 50 bodova po Tbr. 9/1, te pristup na ročište za objavu – 25 bodova po Tbr. 9/3, dakle ukupno 375 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 937,50 eura.

Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 265,44 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 1.202,94 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a, te je slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

Valja reći i da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4.2.2021. kojim predlaže zadatak vještaku budući da je navedeno mogao učiniti i na ročištu istog dana, za što mu je priznat trošak zastupanja. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12.2.2021. kojim dostavlja dokumentaciju u spis budući da je navedeno mogao učiniti i u podnesku kojim daje očitovanje na odgovor na tužbu kao i na ročištu, za što mu je priznat trošak zastupanja. Tužitelju također nije priznat niti trošak sastava podneska od 7.1.2025. kojim ponavlja navode iznesene tijekom postupka, te isti, iako obrazložen, prema stavu ovog suda nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10.5.2023. i podneska od 24.12.2024. kojima dostavlja dokaze o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući da bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDO Zagreb (na broj: Pr-DO-826/19)