Poslovni broj 22 Gž Ovr-142/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj 22 Gž Ovr-142/2023-2
 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. B., OIB: …, J. B., OIB: … i D. B., OIB: …, svi iz R., … koje zastupa punomoćnica D. M., odvjetnica u R., protiv ovršenice D. D., OIB: …, O., koju zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-1182/2020-45 od 1. travnja 2022., žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Ovr-1182/2020-55 od 27. srpnja 2022. te žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-1182/2020-75 od 6. veljače 2023., 29. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Odbija se žalba ovršenice D. D. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-1182/2020-45 od 1. travnja 2022.

 

II.              Odbija se žalba ovršenice D. D. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-1182/2020-55 od 27. srpnja 2022.

 

III.              Odbija se žalba ovršenice D. D. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-1182/2020-75 od 6. veljače 2023.

 

IV.               Odbija se zahtjev ovršenice D. D. za naknadu troška sastava žalbe od 21. travnja 2022. u iznosu od 9.453,12 kuna zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

 

V.               Odbija se zahtjev ovršenice D. D. za naknadu troška sastava žalbe od 29. srpnja 2022. u iznosu od 9.453,12 kuna, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1182/2020-45 od 1. travnja 2022. odbačena je žalba ovršenice, podnesena 18. veljače 2022.

 

2.              Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1182/2020-55 od 27. srpnja 2022. odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe ovršenice od 14. veljače 2022.

 

3.              Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1182/2020-75 od 6. veljače 2023. odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe ovršenice od 7. prosinca 2022.

 

4.              Protiv rješenja od 1. travnja 2022. žali se ovršenica zbog bitne povrede odredaba postupka, pri čemu se izričito poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da iz izreke pobijanog rješenja nije jasna osnova i visina tražbine ovrhovoditelja te da navedeni iznos nedvojbeno ne odgovara iznosu u presudi, a ovrhovoditelj nije dostavio izračun uz prijedlog za ovrhu. Ovrhovoditelj je u cijelosti namiren rješenjem o namirenju, uvažavajući da je njegova glavna tražbina prestala pa su sukladno zakonu prestala sva akcesorna potraživanja, među kojima i zatezne kamate. Također ističe i prigovor zastare. Navodi da je prvostupanjski sud bez ikakva obrazloženja odbacio njenu žalbu. Predlaže ukinuti rješenje o odbacivanju žalbe i rješenje o ovrsi te ovršni prijedlog odbaciti, odnosno preinačiti rješenje o ovrsi i ovršni zahtjev odbiti. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 9.453,12 kuna zajedno sa zateznim kamatama.

 

5.              Protiv rješenja od 27. srpnja 2022. žali se ovršenica zbog bitne povrede odredaba postupka, pri čemu se izričito poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se ovrha ne može provesti sve do odluke drugostupanjskog suda o žalbi protiv rješenja o ovrsi i do pravomoćnosti odluke u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navodi da je u prijedlogu za odgodu ovrhe dokazala da bi joj daljnjom provedbom ovrhe nastala teško nadoknadiva šteta jer je predmetna nekretnina njezina jedina nekretnina i predstavlja njezin dom, dok ovrhovoditelji odgodom ovrhe ne bi trpjeli štetu. Predlaže preinačiti pobijano rješenje od 27. srpnja 2022. i prihvatiti prijedlog za odgodu ovrhe, podredno ukinuti navedeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 9.453,12 kuna.

 

6.              Protiv rješenja od 6. veljače 2023. žali se ovršenica ne navodeći žalbene razloge. Navodi da je u prijedlogu za odgodu ovrhe istaknula prigovor prava na dom, a koji prigovor prvostupanjski sud nije ispitao, već je u pobijanom rješenju iznio pogrešan zaključak da ovršenica nije predložila nikakve dokaze. Također smatra da je prvostupanjski sud bio dužan provesti test razmjernosti. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

7.              Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1182/2020-45 od 1. travnja 2022.

 

8.              Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ) pa tako ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire ovršenica u žalbi.

 

9.              U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je ovršenica 18. veljače 2022. podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka, u kojoj žalbi ne obrazlaže zbog čega razloge koje ističe nije mogla istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi pa je slijedom toga navedena žalba odbačena.

 

10.              S takvim obrazloženjem u cijelosti se slaže i ovaj drugostupanjski sud.

 

11.              Naime, odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, dok je odredbom st. 4. istog članka predviđeno da će sud odbaciti žalbu ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.

 

12.              Iz stanja spisa proizlazi da je 18. veljače 2022. ovršenica podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1182/2020-2 od 4. prosinca 2020., navodeći da istu podnosi zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a. U žalbi u bitnom iznosi da je ovrhovoditelj u cijelosti namiren rješenjem o namirenju od 28. listopada 2016., nadalje da je zastara tražbine na isplatu zateznih kamata nastupila protekom tri godine od dana donošenja drugostupanjske odluke od 24. ožujka 2011., te da je tražbina na isplatu zateznih kamata prestala na temelju zakona koji propisuje zastarni rok za povremene tražbine (list 196.-198. spisa).

 

13.              Budući da iz sadržaja prethodno navedene žalbe nakon proteka roka ne proizlazi da razlozi na kojima se ista temelji nisu mogli biti istaknuti u žalbi podnesenoj unutar roka, niti to ovršenica i na koji način obrazlaže u toj žalbi, pravilno je prvostupanjski sud odbacio navedenu žalbu.

 

14.               U odnosu na iscrpne navode iz žalbe protiv pobijanog rješenja kojima ovršenica osporava rješenje o ovrsi, odnosno dovodi u pitanje postojanje tražbine ovrhovoditelja i ističe prigovor zastare, napominje se da su ti žalbeni navodi bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja kojim je odbačena žalba protiv rješenja o ovrsi.

 

15.              Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda kako je to odlučeno u točki I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

             

16.              S obzirom na to da ovršenica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka IV. izreke ovog rješenja).

 

U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1182/2020-55 od 27. srpnja 2022.

 

17.              Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, a ni bitna povreda ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire ovršenica u žalbi. Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

18.              Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima.

 

19.              Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a) te ako uz to, ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

20.              Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenica 14. veljače 2022. podnijela prijedlog za odgodu ovrhe u kojem je u bitnom navela da je protiv rješenja o ovrsi pravodobno podnijela žalbu u kojoj je, između ostalog istakla i razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a čime je ostvaren uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a za podnošenje prijedloga za odgodu ovrhe. Također, u prijedlogu za odgodu ovrhe pozvala se na nepravilnosti pri provedbi ovrhe, a koje se sastoje u tome što ju prvostupanjski sud nije zaključkom uputio u parnici u povodu pravodobno podnesene žalbe protiv rješenja o ovrsi, a čime je ostvaren i uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 7. OZ-a za odgodu ovrhe. U odnosu na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ovršenica je navela da bi provedbom ovrhe izgubila svoju jedinu nekretninu koja joj je i dom, da zbog slabog imovinskog stanja nije u mogućnosti osigurati drugu nekretninu pa da bi zbog starije životne dobi i narušenog zdravlja gubitkom nekretnine trpjela ne samo imovinsku, već i imovinsku štetu (list 187.-191. spisa).

 

21.              Prije svega, suprotno navodu iz prethodno navedenog prijedloga, uvidom u žalbu ovršenice od 17. prosinca 2020. koju je podnijela protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud ne nalazi da se u istoj ovršenica pozvala na postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika), a ni postojanje drugih razloga zbog kojih može izjaviti žalbu iz čl. 52. OZ-a (razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9.-11. OZ-a).

21.1.              Naime, ovršenica u prethodno navedenoj žalbi ističe da se rješenje o ovrsi temelji na krivoj ovršnoj ispravi jer iz presude, koja je u prijedlogu za ovrhu naznačena kao ovršna isprava, ne proizlazi obveza ovršenice da plati ovrhovoditeljima zatraženi iznos, već ta obveza proizlazi iz drugostupanjske odluke kojom je prvostupanjska odluka preinačena. U toj žalbi navodi i da ovrhovoditelji nisu dokazali da je ovršenica ostala u obvezi podmiriti ovrhovoditeljima razliku kamate u iznosu od 605.171,19 kuna, a niti tijek zatezne kamate na taj iznos, te da ovrhovoditelji nisu priložili točan obračun dugovane kamate za određeno razdoblje. U žalbi se ovršenica također pozvala na to da joj polovica predmetne nekretnine služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te da nema drugih nekretnina ili mogućnosti da svoje potrebe zadovolji. Konačno, istaknula je da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 80.b OZ-a, jer nije razmotrio to što ovrhovoditelji nisu učinili vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri.

 

21.2.              Budući da se prethodno izloženi navodi iz žalbe ovršenice od 17. prosinca 2020. ne mogu podvesti pod razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9.-11. OZ-a, to ovaj drugostupanjski sud zaključuje da navedena žalba ovršenice nema značaj žalbe iz čl. 52. OZ-a, odnosno da nije ostvarena okolnost iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, na koju se poziva ovršenica u prijedlogu za odgodu ovrhe.

 

22.              Također, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi niti da je ostvarena okolnost iz čl. 65. st. 1. toč. 7. OZ-a. Naime, uvažavajući da žalba ovršenice ne predstavlja žalbu iz čl. 52. OZ-a, to nije bilo osnove da prvostupanjski sud zaključkom uputi ovršenicu da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa tako okolnost što prvostupanjski sud nije uputio ovršenicu u parnicu ne predstavlja nepravilnost.

 

23.              Uvažavajući sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da nije ostvarena prva od dviju kumulativno predviđenih pretpostavki za odgodu ovrhe, a zbog čega prijedlog za odgodu ovrhe od 14. veljače 2022. nije osnovan.

 

24.              Stoga u konkretnom slučaju ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao postojanje druge pretpostavke, koja se sastoji u vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, jer i u slučaju da ista postoji ne bi bilo uvjeta za odgodu ovrhu.

 

25.              U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, ističe se da je navedeni prigovor ovršenica već istakla u žalbi od 17. prosinca 2020. koju je podnijela protiv rješenja o ovrsi, navodeći da polovica predmetne nekretnine služi za stanovanje i zadovoljavanje njezinih osnovnih životnih potreba te da nema drugih nekretnina ili mogućnosti da svoje potrebe zadovolji. Stoga će o navedenom prigovoru odlučiti drugostupanjski sud koji odlučuje o rečenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi. Pri tome se napominje kako se ovaj prigovor u ovršnom postupku (to kad je u pitanju ovršenik) može i istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi pa stoga u načelu niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu dužni odlučivati o istom kako u povodu prijedloga za odgodu ovrhe, tako ni u fazi provedbe ovrhe.

 

26.              Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao što je riješeno u točki II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

 

27.              Budući da ovršenica nije uspjela u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka V. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

 

U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1182/2020-75 od 6. veljače 2023.

 

28.              Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

29.              Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe jer iz navoda ovršenice ne proizlazi da bi provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

30.              S takvim zaključkom prvostupanjskog suda slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

 

31.              Naime, ovršenica je 15. studenog 2022. uputila prvostupanjskom sudu podnesak u kojem je u prvom redu istaknula prigovor prava na dom, dok je podredno predložila odgodu ovrhe navodeći da je protiv ovrhovoditelja pred prvostupanjskim sudom pokrenula parnični postupak radi utvrđenja zastare tražbine, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-245/2022 (list 312.-313. spisa).

 

32.              Budući da iz citiranog prijedloga ne proizlazi da se ovršenica poziva na to da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, to citirani prijedlog nije osnovan jer u njemu nije niti navedena jedna od dviju kumulativno predviđenih pretpostavki za odgodu ovrhe.

 

33.              No, sve i kad bi se uzelo da se navodi o gubitku doma, koje je ovršenica iznijela u okviru prigovora prava na dom, imaju smatrati navodima o nastanku nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti tada ne bi bila ostvarena ova druga pretpostavka za odgodu ovrhe. Naime, gubitak nekretnine za stanovanje ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete jer se nužni stambeni prostor može osigurati i na druge načine osim vlasništvom, te je i odredbom čl. 131.a OZ-a predviđeno da ovršenik, koji je radi naplate novčane tražbine dužan iseliti iz nekretnine prodane u ovršnom postupku, ima pravo na novčanu naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja iz sredstava državnog proračuna ako nema u vlasništvu drugu nekretninu za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba i ako je u toj nekretnini stanovao prije pokretanja ovršnog postupka.

 

34.              Slijedom navedenog, a budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije ostvarena jedna od kumulativno predviđenih pretpostavki za odgodu ovrhe, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao što je riješeno u točki III. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

 

 

U Velikoj Gorici 29. kolovoza 2023.

 

 

 

       Sudac

 

Nikola Ramušćak, v.r.