REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-192/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 28. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 4.518,09 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:

- 53,52 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- 116,25 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- 99,21 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- 118,33 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- 117,36 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- 120,35 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- 124,65 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- 115,26 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- 131,28 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- 112,15 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- 127,39 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- 121,12 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- 106,89 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- 128,00 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- 122,75 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- 118,56 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- 120,69 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- 124,28 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- 141,80 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- 128,78 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- 133,24 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- 121,83 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- 122,75 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- 114,84 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- 117,64 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- 138,70 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- 128,77 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- 143,98 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- 126,74 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- 136,60 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,

- 130,35 eura od 11. rujna 2022. do isplate,

- 129,84 eura od 11. listopada 2022. do isplate,

- 128,81 eura od 11. studenog 2022. do isplate,

- 125,06 eura od 11. prosinca 2022. do isplate,

- 137,07 eura od 11. siječnja 2023. do isplate,

- 125,45 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- 107,85 eura od 11. ožujka 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom dana 12. veljače 2020. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Dubrava nakon čega je s tuženikom dana 17. ožujka 2023. sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "Vozač autobusa III", šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Dubrava, međutim u naravi se radi o istom radnom mjestu sa identičnim radnim zadacima. U skladu sa odredbom čl. 6. i 7. Ugovora o radu određeno je kako će mu se obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 17. ožujka 2023. određeno je kako će mu se isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika, određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020. godine. Od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača autbusa, pa do danas, on prometuje redovnim tramvajskim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Autobusni promet Dubrava. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 on je u periodu od 12. veljače 2020. do 20. ožujka 2023. kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač autobusa III“, diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Nakon sklapanja ugovora o radu za radno mjesto „Vozač autobusa III“ plaća mu se također obračunavala primjenom koeficijenta 2,40, iako su njegovi radni zadaci bili nepromijenjeni. Dakle, on je temeljem svih sklopljenih ugovora o radu obavljao u naravi isti posao slijedom čega mu se temeljem ranije sklopljenih ugovora o radu plaća neosnovano obračunavala primjenom koeficijenta 2,20, a drugim radnicima koji su u naravi obavljali iste poslove kao i on primjenom koeficijenta 2,40. Diskriminacijski učinak još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene radne smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača autobusa prilikom uzajamne primopredaje autobusa potpisuju tzv. putne naloge iz kojih se vidi koji je od vozača upravljao kojom autobusom i u kojem vremenu. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 19. svibnja 2025. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu bruto iznos od 4.518,09 eur s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Smatra da tužbu treba odbaciti, jer mu se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio zahtjevom za zaštitu prava. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11

– 2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. utvrđena su slijedeća radna mjesta Vozač autobusa I – koeficijent složenosti poslova 2,20, Vozač autobusa II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i Vozač autobusa III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Također, čl 70. KU iz 2021. i KU iz 2023. predviđen je raspon koeficijenta za KV, VK i SSS od 2,01 – 3,00. Ističe da je tužitelju plaću isplatio prema Ugovoru o radu. Nije točno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove složenosti koeficijenta 2,40 i da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove.Ugovor o radu je dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto, pa tako i uz ugovoreni koeficijent od 2,20. Između tužitelja i vozača autobusa III kojima se plaća obračuvala prema koeficijentu 2,40 postoji razlika prema radnom iskustvu, vještinama i radu. Vozač autobusa III obavlja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok takav opis poslova nije u opisu radnog mjesta Vozač autobusa I. Pored navedenog, u Karti radnog mjesta za radno mjesto Vozač autobusa I navodi se da je potrebno radno iskustvo od 1 godine na poslovima C i D kategorije, dok se za radno mjesto Vozač autobusa III navodi radno iskustvo od dvije godine na poslovima vozača autobusa. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovore o radu, dokumentaciju, Pravilnik o radu iz studenog 2016., Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., Dodatak V. Temeljnom kolektivnom ugovoru, Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz prosinca 2019., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz veljače 2023., Obračunske liste, Putne naloge, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 24. srpnja 2015., Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, sudsku praksu, opis poslova za radno mjesto Vozač autobusa I, opis poslova za radno mjesto Vozač autobusa III, izračun potraživanja, saslušani su svjedoci ŠJ i CJ te je saslušan tužitelj.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom u utuženom razdoblju imao sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova Vozač autobusa I te da mu se plaća obračunavala prema ugovorenom koeficijentu složenosti poslova od 2,20.

5. Predmet spora je novčano potraživanje, slijedom čega tužitelj sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) prije podnošenja tužbe nije bio u obvezi podnijeti zahtjev za zaštitu prava, kako to tvrdi tuženik.

6. Uvidom u Opis poslova za radno mjesto Vozač autobusa I (list 220. spisa) utvrđeno je da to radno mjesto spada u Grupu složenosti V, s koeficijentom 2,20. Vozač autobusa I upravlja autobusom u redovnom linijskom i školskom prometu prema redu vožnje i rasporedu rada te na posebnom i izvanrednom prijevozu, a u skladu s Pravilnikom o prometnoj službi na autobusima i ostalim važećim zakonima i pravilnicima; odgovoran je za pravilnu opremljenost autobusa sa svim uređajima i potrebnom dokumentacijom; vodi propisanu dokumentaciju o vozilu; podnosi pisana izvješća o raznim događajima u prometu koji nastanu za vrijeme obavljanja njegove službe, a po potrebi i usmeno informira neposrednog rukovoditelja; obavlja naplatu i kontrolu karata; daje informacije putnicima u slučaju izvanrednih događaja u prometu; daje informacije i komunicira preko radio uređaja sa Odjelom za nadzor i upravljanje prometom; po potrebi obavlja vožnje za potrebe održavanja vozila; po potrebi radi kao redar za potrebe prometa; kod promentih nezgoda obavlja sve radnje propisane zakonom. Kao uvjeti navedeni su stručna sprema SSS, radno iskustvo 1 godina na poslovima vozača C i D kategorije. Neposredni rukovoditelj je Voditelj prometa. Sredstva za rad su autobus, oprema i uređaji u vozilu, vozne karte. Uvjeti rada: moguć rad u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanima, rad u buci, na propuhu, izloženost visokim i niskim temperaturama. Odgovoran je za obim i kvalitetu obavljenih poslova.

7. Uvidom u Opis poslova za radno mjesto Vozač autobusa III (list 221. spisa) utvrđeno je da to radno mjesto spada u Grupu složenosti V, s koeficijentom 2,40. Vozač autobusa III upravlja autobusom u redovnom linijskom i školskom prometu prema redu vožnje i rasporedu rada te na posebnom i izvanrednom prijevozu, a u skladu s Pravilnikom o prometnoj službi na autobusima i ostalim važećim zakonima i pravilnicima; odgovoran je za pravilnu opremljenost autobusa sa svim uređajima i potrebnom dokumentacijom; vodi propisanu dokumentaciju o vozilu; podnosi pisana izvješća o raznim događajima u prometu koji nastanu za vrijeme obavljanja njegove službe, a po potrebi i usmeno informira neposrednog rukovoditelja; obavlja naplatu i kontrolu karata; daje informacije putnicima u slučaju izvanrednih događaja u prometu; daje informacije i komunicira preko radio uređaja sa Odjelom za nadzor i upravljanje prometom; po potrebi obavlja vožnje za potrebe održavanja vozila; po potrebi radi kao redar za potrebe prometa; kod promentih nezgoda obavlja sve radnje propisane zakonom; obvalja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta. Kao uvjeti navedeni su stručna sprema SSS, radno iskustvo 2 godine na poslovima vozača autobusa u ZET-u. Neposredni rukovoditelj je Voditelj prometa. Sredstva za rad su autobus, oprema i uređaji u vozilu, vozne karte. Uvjeti rada: moguć rad u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanima, rad u buci, na propuhu, izloženost visokim i niskim temperaturama. Odgovoran je za obim i kvalitetu obavljenih poslova.

8. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu se u utuženom razdoblju plaća za obavljanje posova vozača autobusa obračunavala prema koeficijentu 2,20. U utuženom razdbolju tuženik je ostalim vozačim autobusa koji su obavljali iste poslove kao i on obračunavao plaću prema koeficijentu 2,40. Nije bilo nikakve razlike u obavljanju tih poslova.

9. Svjedoci ŠJ i CJ iskazali su da su u utuženom razdoblju kod tužnika radili kao vozači autobusa. U utuženom razdoblju radili su na istim poslovima vozača autobusa na kojima je radio i tužitelj te im se plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40.

10. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru, jer je isti iskazivao objektivno, uvjerljivo i sukladno iskazima svjedoka ŠJ i KJ. Tako su navedeni svjedoci, također vozači autobusa, potvrdili da su oni kao i tužitelj u utuženom razdoblju obavljali iste poslove vozača autobusa, a da im se plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40. Nije bilo nikakve razlike između poslova koje su oni obavljali I poslova koje je obavljao tužitelj.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik tužitelju za poslove vozača autobusa u utuženom razdoblju plaću obračunavao primjenom koeficijenta 2,20, dok je drugim radnicima koji su također obavljali poslove vozača autobusa (pri čemu nije bilo nikakve razlike u obavljanju tih poslova) plaću obračunavao primjenom koeficijenta 2,40.

12. Člankom 91. st. 1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. U smislu st. 1. dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako: 1) između ostalog, obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; 2) je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koja obavlja druga, a razlika između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja, svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti.

13. Sustav klasifikacije radnih mjesta koji se koristi za određivanje jednake plaće muškaraca i žena mora biti ustrojen na način da isključuje svaku diskriminaciju temeljem spola, ali se jednako treba primjenjivati i na osobe istog spola.

14. U situaciji kada su tužitelj i ostali vozači autobusa obavljali iste poslove, tuženik je analogno čl. 91. st. 1. ZR-a bio u obvezi tužitelju isplatiti istu plaću koju je u utuženom razdoblju isplaćivao i ostalim radnicima koji su obavljali iste poslove vozača autobusa kao i tužitelj. Na navedeni zaključak ne utječe ni različit naziv radnog mjesta, dok propisivanje različitog uvjeta za određeno radno mjesto (primjerice, radno iskustvo na koje je tijekom postupka upirao tuženik) može biti od utjecaja jedino u situaciji da su se zbog tog različitog uvjeta obavljali neki drugi, različiti poslovi, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Poslovi mentorstva na koje je tuženik upirao kao bitnu razliku između radnog mjesta vozača autobusa I i vozača autobusa III, obavljaju se povremeno i ne utječu na narav posla u cijelosti.

15. Zbog svega navedenog, tuženik je u obvezi za utuženo razdoblje tužitelju isplatiti plaću prema koeficijentu 2,40.

16. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno Izračunu tuženika (list 255-256. spisa), a koju visinu tuženik nije osporio.

17. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosuditi bruto iznos od 4.518,09 eur, kao pod točkom I. izreke presude.

18. Na pojedine mjesečne iznose tužitelju su zatezne kamate dosuđene od 11- og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. stavak 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. ZOO- a.

19. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate na članku 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“, broj: 78/15.).

20. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP- a) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23) prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva.

22. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 7. ožujka 2025. i 19. svibnja 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročište 23. travnja 2025. i 28. svibnja 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% ukupno iznosi 1.250,00 eur. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku