Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5613/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UM, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23, 145/23, 6/24, 145/24), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 8. svibnja 2024., poslovni broj: Pp-324/2023-6, na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku UM, zbog prekršaja činjenično opisanog u točki I. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama, izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto eura) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik UM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura, zbog prekršaja iz članka 92. stavaka 1. točke 2. Zakona o šumama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz upozorenje da će se, ako u roku za plaćanje plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom ističe da je okrivljenik za počinjeni prekršaj kažnjen preblagom kaznom kojom neće biti postignuta svrha kažnjavanja.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je mišljenja da je okrivljenik, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj odgovornosti, za terećeni prekršaj kažnjen preblagom kaznom, kako se to u žalbi i navodi, te da se neće postići svrha kažnjavanja.

5.1. Naime, prvostupanjski sud novčanu kaznu ublažio je znatno ispod zakonom propisanog minimumima, s obzirom da je za fizičku osobu koja nije šumoposjednik kao počinitelja prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama, propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2.650,00 eura.

5.2. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te okrivljeniku za počinjeni prekršaj odmjerio novčanu kaznu primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona u visini i dalje nižoj od propisanog posebnog minimuma za počinitelja terećenog djela, budući da utvrđene olakotne okolnosti u vidu priznanja bitnih obilježja djela, uz dosadašnju nekažnjavanost za prekršaje iz područja gospodarskih prekršaja, kao i s obzirom na okolnost koju okrivljenik ističe navodeći da je drva prevozio kao donaciju Azilu za životinje u Čakovcu, pružaju dostatnu osnovu za primjena instituta ublažavanja kazne.

5.3. Ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da je novčana kazna sada odmjerene okrivljeniku razmjerne prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

5.4. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

6. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.