Republika Hrvatska
Općinski sudu Đakovu
Đakovo
Poslovni broj: Pp-236/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu Mileni Sučić, nadležan u smislu čl. 94. i 98 PZ- a, uz sudjelovanje Katarina Krha Kocur , kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LS zbog prekršaja počinjenog protivno čl. 112. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), i čl. 14. st. 3., čl.12. st.1. i st.3. čl.5., čl.75., čl.93. st.2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), i čl. 3. st.1. Zakona o minimalnoj plaći (NN 118/18, 120/21 i 152/24) povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, ispostava u Županji, J. J. Strossmayera 18, broj Klase: 116-02/24-01/6046 i Ur. broja: 443-02-01-23/25-9 od 20. veljače 2025. godine, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti okrivljenika US i branitelja Marinka Brajko te odsutnosti tužitelja, dana 16. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18 i 114/22)
Okrivljenik: LS, sin L i U, rođen **.**.1986. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., taxi vozač, zaposlen, s mj. primanjima u iznosu od 1.000,00 €, suvlasnik kuće, oženjen, otac jednog djeteta, drž. RH, nekažnjavan, OIB: [osobni identifikacijski broj],
I/
k r i v j e
a) što poslodavac LS, vlasnik obrta [obrt], obrt za taxi prijevoz, [adresa]., nje izvršio prijavu početka osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Đakovu za radnika OS u zakonskom roku najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada i datuma stjecanja svojstva osiguranika navedenog radnika prije 23. listopada 2024 godine, već je navedeno učinio nakon proteka navedenog zakonskog roka 23. listopada 2024 godine u 12:44:59 sati, a za rad i status osiguranika od dana 24. listopada 2024 godine što je bio dužan navedeno učiniti najkasnije do dana 23. listopada 2024 godine prije početka rada radnika,
II. dakle, kao poslodavac nije u zakonskom roku prijavio radnika nadležnom tijelu,
III. time je postupio suprotno čl. 112. st. 1. tč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 172. st. 2. tč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 1. PZ-a,
b) što poslodavac LS, vlasnik obrta [obrt], obrt za taxi prijevoz, [adresa]., nije u Đakovu s radnikom OS do dana 23. listopada 2024 godine za rad od 23. listopada 2024 godine sklopio Ugovor o radu u pisanom obliku niti je radniku OS prije početka rada do dana 23. listopada 2024 godine izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,
IV. dakle, kao poslodavac prije početka rada nije s radnikom sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, V. time je postupio suprotno odredbi čl. 14. st. 3. Zakona o radu, te počinio prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 1. PZ-a,
c) što poslodavac LS, vlasnik obrta [obrt], obrt za taxi prijevoz, [adresa]., nije u Đakovu prilikom zasnivanja radnog odnosa s radnikom OS s kojim je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme dana 23. listopada 2024 godine naveo objektivan razlog sklapanja tog ugovora o radu na određeno vrijeme,
VI. dakle, kao poslodavac s radnikom je sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme a u istom nije naveden objektivan razlog odnosno opravdan razlog za sklapanje navedenog Ugovora o radu na određeno vrijeme,
VII. time je postupio suprotno odredbi čl. 12. st.1 i 3 Zakona o radu, te počinio prekršaj kažnjiv po čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 2. PZ-a,
d) što poslodavac LS, vlasnik obrta [obrt], obrt za taxi prijevoz, [adresa]., nije u Đakovu vodio evidenciju o radnom vremenu na propisan način jer radniku OS u mjesecu listopadu 2024 godine nije evidentirao početak i završetak rada dana 23. listopada 2024 godine i 24. listopada 2024 godine na koji način je postupio suprotno odredbama čl.13. i čl.15. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca odnosno kao poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu radnika na propisani način
VIII. dakle, kao poslodavac ne vodi evidenciju o radniku na propisani način,
IX. time je postupio suprotno odredbi čl. 5. Zakona o radu u svezi sa čl.13. st.1. t.3. i 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, te je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 1 i st. 2. Zakona o radu, uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 2. PZ-a,
X. pa mu se temeljem citiranih propisa
i z r i č e
za djelo pod točkom a) novčana kazna u iznosu od 265,45 € (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centa ),
za djelo pod točkom b) novčana kazna u iznosu od 530,00 € ( petsto trideset eura ),
za djelo pod točkom c) novčana kazna u iznosu od 390,00 € (tristo devedeset eura ),
za djelo pod točkom d) novčana kazna u iznosu od 530,00 € ( petsto trideset eura ),
ukupna novčana kazna u iznosu od 1.715,45 € ( tisući sedamsto petnaest eura i četrdeset pet centi )
XI. Temeljem čl. 34. PZ-a okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od
90 dana po pravomoćnosti presude, na žiro račun Državnog proračuna.
XII. Sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, a u svezi sa čl. 3. PZ-a (NN 107/07., 39/13.), ukoliko okrivljenik u zadanom roku plati 2/3 novčane kazne, u iznosu 1.143,63 €
smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
XIII. Temeljem odredbe čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138. st. 2. PZ-a, okrivljenik je dužan podmiriti trošak postupka u iznosu od 26,54 € , u istom roku kao i kaznu, pod prijetnjom prisilne naplate, na račun Državnog proračuna.
II/
XIV. Temeljem čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika
odbija se optužba
e) da poslodavac LS, vlasnik obrta [obrt], obrt za taxi prijevoz, [adresa]., nije u Đakovu radniku OS u razdoblju od 28. listopada 2024 godine do 03. studenog 2024 godine te od 04. studenog 2024 godine do 10. studenog 2024 godine omogućio korištenje prava na tjedni odmor od najmanje 24 sata kojem se pribraja i dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno u tjednu u kojem je to pravi stečeno, a nije omogućio korištenje istog niti po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio odnosno što kao radniku nije omogućio korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanim Zakonom,
XV. pa da bi time postupio suprotno odredbi čl. 75. Zakona o radu, te počinio prekršaj kažnjiv po čl. 228. st. 1. t. 17. i st. 2. Zakona o radu,
f) da poslodavac LS, vlasnik obrta [obrt], obrt za taxi prijevoz, [adresa]., nije u Đakovu radniku OS u propisanom roku plaću za mjesec listopad 2024 godine isplatio u cijelosti, a u visini utvrđenoj odredbama Zakona o minimalnoj plaći, minimalna plaća u smislu Zakona o minimalnoj plaći definirana je kao najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za njegov rad u punom radnom vremenu, a visinu minimalne plaće utvrdila je Vlada Republike Hrvatske Uredbom o visini minimalne plaće za 2024 godinu (NN 125/23) u bruto iznosu
od 840,00 €,
XVI. pa da bi time postupio suprotno čl. 3. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći, te
počinio prekršaj kažnjiv po čl. 10. st. 1. tč.a. i st. 2. istog Zakona,
XVII. Temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona okrivljenik se
oslobađa od optužbe
g) da poslodavac LS, vlasnik obrta [obrt], obrt za taxi prijevoz, [adresa]., nije u Đakovu radniku OS za mjesec listopad 2024 godine do 30. studeni 2024 godine dostavio u propisanom roku dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem je iskazan ukupan iznos plaće u propisanom sadržaju, a drugi obračun u kojem je iskazan iznos dijela plaće koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju u odnosu na dio neisplaćene plaće
XVIII. pa da bi time postupio suprotno čl. 93. st. 2. Zakona o radu, te počinio prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 1. tč.46. i st. 2. istog Zakona,
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Na glavnoj raspravi okrivljenik je izjavio da ostaje pri svojoj pisanoj obrani u kojoj je naveo da se protivi terećenim prekršajnim djelima iz optužnog prijedloga podnositelja državnog inspektorata. Netočni su navodi pod točkom 1. optužnog prijedloga da nije izvršio prijavu početka osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja za radnika OS u zakonskom roku, da nije ranije osam dana prije početka rada, najkasnije prije početka rada dana 23.10. 2024 godine, istog prijavio kao svog osiguranika već je to učini dana 24.10.2024 godine. Iz prijave s vidi da je ista podnijeta dana 23.102024 godine sa statusom osiguranika od 24.10.2024 godine kada je isti radnik faktično i formalno započeo sa radnim odnosom. Isti navode se odnose za prekršaj pod točkom 2. optužnog prijedloga jer je isti stvarno zaključio ugovor o radu u pisanom obliku s radnikom OS i kada je izdana potvrda u pisanom obliku koje je isti mogao zaprimiti u knjigovodstvu. Što se tiče prekršaj iz točke 3. optužnog prijedloga navedenom radniku je rečeno da se prima u radni odnos na određeno vrijeme iz razloga što se u kritično vrijeme pojavio povećani opseg posla. Što se tiče prekršaj iz točke 4. optužnog prijedloga da nije vodio na propisan način evidenciju početka i završetka rada na dan 23.10.2024 godine za to nije bilo potrebe jer radnik taj dan nije niti radio. Istina je da je taj radnika taj dan zamolio okrivljenikovu majku da ga ista educira i nauči kako izdavati fiskalni račun jer se uopće n e razumije u fiskalizaciju na što je ona pristala i podučavala ga oko sat i pol vremena po njegovom zahtjevu. Što se tiče prekršaja iz točke 5. optužnog prijedloga da istom radniku nije omogućeno korištenje prava na tjedni odmor od najmanje 24 sata i dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno navodi su neistiniti, jer je isti završio sa radom u subotu u drugoj smjeni te počeo obavljati radne zadatke tek u ponedjeljak u drugoj smjeni što znači da se ispoštivao rok trajanja korištenja odmora. Što se tiče prekršaja iz točke 6. optužnog prijedloga da istom radniku za mjesec listopad 2024 godine do 30.11. 2024 godine nije dostavio u propisanom roku obračune plaća isti navodi su netočni jer je radniku obračunska lista prvi put izdana osobno, a drugi puta poslana je pismenim putem na kućnu adresu. Što se tiče prekršaja iz točke 7. optužnoga prijedloga da u propisanom roku za mjesec listopad 2024 godine nije isplati plaću u cijelosti u visini utvrđenog odredbama zakona o minimalnoj plaći isti navodi nisu točni jer je njemu plaća isplaćena po ovim odredbama sukladno radnim danima i satima koji su odrađeni u mjesecu listopadu 2024 godine. Posebno je istaknuo da su tijekom mjeseca veljače sklopili sporazumni prestanak radnog odnosa i ugovora o radu iz razloga što je radnik AS shvatio da ne može adekvatno i kvalitetno obavljati ovu vrstu djelatnosti. AS je kao profesionalni vozač vozio duge relacije i bez komunikacije sa klijentima, a upravo je nedostatak adekvatne komunikacije bio njegov hendikep i tada je shvatio da posao taxi usluga nije posao za njega. Smatrao je da je optužni prijedlog sačinjen uglavnom po iskazu radnika OS koji je podnio prijavu inspektoratu iz niskih motiva i njemu poznatih razloga, a da pri tome ne zna da posljedice ovog postupka mogu biti teška pa u jednoj varijanti mogu doći i do zatvaranja obrta i prestanka daljnjeg rada. Na dalje je naveo da bi bilo koja izrečena novčana kazna teško utjecala na poslovanje obrta koji vodi brigu o svom poslovanju, a što se vidi u činjenici da do sada nije prekršajni niti kazneno kažnjavan. S obzirom na iznesene činjenice i okolnosti predložio je da se uzmu u obzir naprijed navedene okolnosti prilikom donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Na glavnoj raspravi svjedok NS je navela da je dana 23.10.2024. godine educirala djelatnika OS, kad uzimaju djelatnika moraju izvršiti provjeru da vide kako vozi, pokazivala mu je rad na fiskalnoj blagajni koja se nalazi u vozilu, pokazala mu je postupak kako se izdaje račun stranci, računi su se taj dan izdavali na njezino ime, on je zapisivao postupak nekoliko sati su odradili sa strankama, nije bilo nešto baš taj dan vožnji, možda efektivno rada sat i pol vožnje u automobilu. Na poseban upit branitelja svjedok je izjavila kako joj je poznato da je njezin sin OS nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja prijavio dana 24.10.2024. godine, odmah su mu uručena i prijava na mirovinsko osiguranje, nisu bili upoznati da radnik i kada se educira mora biti prijavljen nadležnim tijelima, dostavljene su mu obračunske liste osim za dva dana za koje je morao potpisati liste on je rekao "jel moram" ona mu je rekla da će ih poslati poštom, koristio je pauze, dnevni odmor i tjedni odmor. Svjedok je navela da su im se stranke žalile na njega kao vozača i da se s njim ne žele voziti i to je bilo odlučno da s njim prekinu radni odnos, radilo se o sporazumnom prekidu radnog odnosa.
4. Na glavnoj raspravi pročitan je iskaz svjedoka OS koji je naveo da je u obrtu US radio od 23.10.2024. godine., a od 24.10.2024. je prijavljen nadležnim tijelima mirovinskog osiguranja, radio je kao vozač taksija, s poslodavcem je zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme koji je stupio na snagu dana 24.10.2024. godine, poslodavac je rekao da ga zaključuju zbog povećanog obima posla odnosno do kraja godine. Dana 03.12.2024 dobio je otkaz iz njemu nepoznatog razloga, poslodavac ga je zvao da odradi dan 23.10.2024 godine, a radio je od 9,00 sati do 14,00 sati, nadalje je naveo da je vozač i nije bilo potrebe da ga se upoznaje s radom koji je trebao obavljati, Na poseban upit svjedok je izjavio da je dana 23.10.2024 godine s njim u taksi vozilu dok je prevozio stranke bila i majka US kako bi ga pobliže upoznala s poslom koji treba obavljati, radio je osam sati, radio je u prvoj smjeni od 6,00 do 14,00 sati a u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sata, nije imao pauzu, radio je od ponedjeljka do petka i jedna mu je bila radna subota u mjesecu ili noćna sa subote na nedjelju od 22,00 do 06,00 sati ujutro noćna smjena, smjene su se izmjenjivale na način da je jedan tjedan radio jednu smjenu, a drugi tjedan drugu smjenu, poslodavac mu je isplatio plaću za obavljeni rad ostao je sporan dan
23.10.2024 koji nije uračunat u plaću.
Na poseban upit branitelja svjedok je izjavio da je dana 23.10.2024. radio, prevozio je stranke taksijem, nije bila samo edukacija, edukaciju odnosno upoznavanje s poslom predložila je majka US, a vezano za korištenje fiskalne blagajne, Na poseban upit svjedok je izjavio kada bi radio noćnu smjenu do 06,00 ujutro išao bi ponovo raditi u ponedjeljak u poslijepodnevnu smjenu u 14,00 sati, poslodavac ga je pitao dali hoće, može ili želi odraditi tu smjenu i on je na to pristao. Na poseban upit branitelja svjedok je odgovorio kada je došao u utorak dana 03.12.2024 godine došao mu je otac US i rekao mu da ga je je njegova supruga odjavila da ne radi više kod US nije mu rekao razlog, bio je iznenađen, poslije je dobio i odluku o otkazu.
5.Na glavnoj raspravi pročitaj je iskaz svjedoka ŽS inspektorice rada koja je navela da je po predstavci započela inspekcijski nadzor pisanim pozivom poslodavcu Taksi Beljan vlasnik LS isti je dostavio zatraženu dokumentaciju, a u svojstvu svjedoka je saslušan AS podnositelj predstavke, temeljem njegova iskaza utvrđeno je da ga poslodavac nije prijavio prije dana 23.10.2024. godine, već je to učinio dana 23.10.2024. za rad od dana 24.10.2024. godine, poslodavac radnika treba prijavit prije početka rada do dana 23.10.2024. odnosno do dana početka rada, prijavu na mirovinsko osiguranje poslodavac je za navedenog radnika podnio dana 23.10.2024. za rad od dana 24.10.2024. godine, najranije ga je trebao prijaviti 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, poslodavac s radnikom nije sklopio ugovor o radu prije početka rada niti mu izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu za rad od dana 23.10.2024. godine, poslodavac je s radnikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme dana 23.10.2024. koji stupa na snagu dana 24.10.2024. godine, poslodavac je u ugovoru o radu naveo povećan obim posla koji nije objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora jer je od dana 01.01.2023 godine stupio na snagu zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu koji propisuje da poslodavac u takvom ugovoru mora navesti točno određeni razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, uvidom u evidenciju o radnom vremenu utvrdila je da poslodavac radniku nije evidentirao početa i završetak rada u dane 23.10. i 24.10.2024. godine, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima odnosno o radnom vremenu na propisan način, također je utvrdila da poslodavac radniku nije u razdoblju od dana 28.10.2024. do dana 03.11.2024. te od dana 04.11. do dana 10.11.2024. omogućio korištenje prava na tjedni odmor najmanje 24 sata kojem se pribraja i dnevni odmor od najmanje 12 sati, u tjednu u kojem je to pravo stečeno, a nije omogućio korištenje istog niti po okončanju razdoblja koje je proveo na radu, poslodavac radniku nije isplatio minimalnu plaću za dan 23.10.2024. godine., s obzirom da poslodavac nije isplatio dio plaće radniku bio je dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće radniku dostaviti dva obračuna od koji je jedan obračun u kojem je iskazan ukupan iznos plaće u propisanom sadržaju, a drugi obračun u kojem je iskazan iznos dijela plaće koji je trebao isplatiti u propisanom sadržaju u odnosu na neisplaćeni dio plaće. Na poseban upit branitelja svjedok je izjavio da poslodavac radniku OS za mjesec listopad 2024 godine nije dostavio u propisanom roku dva obračuna, a koja saznanja ima od OS, AS joj nije iskazivao da je bio jedan dan educiran od strane poslodavca, a ukoliko je i bilo edukacije radnika isti je i taj dan morao biti prijavljen nadležnim tijelima i za taj dan se treba sklopiti ugovor o radu između poslodavca i radnika. Okrivljenik je stavio primjedbu da mu nije bilo poznato da i za vrijeme edukacije radnika istog mora prijaviti nadležnim tijelima i s njim sklopiti ugovor o radu, radnik nije znao rad na fiskalizaciji odnosno izdavanju računa i morali su ga obučiti.
6. Branitelj Marinko Brajko u završnoj riječi je naveo da je iz provedenog postupka evidentno da je poslodavac radnika OS uredno prijavio nadležnim tijelima za sve vrijeme za koje je on radio, sporan je samo taj jedan dan 23.10.2024. godine koji je radnik bio na edukaciji te nije niti obavljao samostalno posao, nije istina da je dobio otkaz od strane poslodavaca iako je i sam bio svjestan da za posao koji obavlja nije zadovoljio kriterij pa je između njega i poslodavca zaključen sporazumni ugovor o radu, nakon provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da je okrivljenik počinio djela prekršaja koja mu se optužnim prijedlogom stavljaju na teret stoga je predložio da sud donese oslobađajuću presudu, u suprotnom ako sud cijeni da je došlo do počinjenje nekih prekršajnih djela napomenuo da je to učinjeno u stvarnoj i pravnoj zabludi i da se stoga prema istom primjeni institut ublažavanja.
Okrivljenik je u završnoj riječi izjavio da se pridružuje završnoj riječi branitelja.
7. Na temelju provedenog postupka Sud smatra dokazanim djela okrivljenika opisana pod točkama a), b),c) i d) izreke presude, stoga ga je proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuće kazne.
8. Sud je cijenio obranu okrivljenika koji se ispričavao da je prijavu za radnika na mirovinsko osiguranje podnio s danom 23.10.2024 godine, a status osiguranika radnik je stekao s danom 24.10.2024. godine kad je formalno počeo raditi, ugovor o radu na određeno vrijeme zaključili su dana 24.10.2024 godine zbog povećanog opsega posla, a kako dana 23.10.2024 godine radnik nije radio nije bilo potrebe voditi evidenciju o početku i završetku o radnom vremenu radnika, svjedok AS naveo je da je dana 23.10.2024. godine radio odnosno taxijem prevozio stranke od 09,00 do 14,00 sati nije bilo samo educiranje, te je iz iskaz a svjedoka PS evidentno da su nekoliko sati odradili sa strankama te je iz iskaza navedenih svjedoka evidentno da je okrivljenik kao poslodavac radno angažirao OS na koji način je radnik za njega obavljao posao koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos pa je za navedenog radnika podatke o početku njegova osiguranja tijelu mirovinskog osiguranja trebao podnijet osam dana prije početka rada radnika, a najkasnije prije početka njegova rada i s tim danom stječe status osiguranika niti je okrivljenik kao poslodavac prije početka rada radnika OS s istim radnikom sklopio pisani ugovor o radu niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu što je trebao učiniti dana 23.10.2024 godine što je isti i učinio ali je navedeni ugovor stupio n snagu dana 24.10.2024 godine dan nakon što je radnik započeo s radom, a što je nesporno iz preslike ugovora o radu na određeno vrijeme od 23.10.2024. godine kojim je zasnovan radni odnos zbog povećanog obima posla a što prema iskazu svjedoka ŽS nije objektivan razlog koji opravdava sklapanje takvog ugovora sukladno čl.12. st.1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o radu jer se objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje takvog ugovora smatra obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja, a kako je okrivljenik djelo opisano pod točkom d). izreke presude priznao odnosno da nije vodio evidenciju o početku i završetku rada za dan 23.10.2024 godine slijedom provedenog dokaznog postupka odlučeno je kao u izreci presude.
9. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku za počinjene prekršaje Sud je cijenio sve okolnosti iz čl. 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, od olakšavajućih okolnosti na strani iste imalo se u vidu dosadašnje nekažnjavanje, dok otežavajućih okolnosti nije bilo, stoga je temeljem navedenih okolnosti Sud istoj za djela pod točkama a), b), c) i d) primjenom čl. 37. st. 1. i 3. t. 1. PZ-a, izrekao novčane kazne ispod najniže propisanih kazni za učinjene prekršaje, očekujući da će se i ovako ublaženim kaznama u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
10. Kazna je okrivljeniku za djelo pod točkom a ) izrečena temeljem čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 1. PZ-a, za djelo pod točkom b) temeljem čl. 229. st. 1. tč. 3. i st. 2. Zakona o radu uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 1. PZ-a., za djelo pod točkom c), izrečena je temeljem čl.228. st.1. t.1. i st.2. Zakona o radu uz primjenu čl. 37. st.1. i 3. t.1. PZ-a, za djelo pod točkom d), izrečena je temeljem čl. 229.st.1.t.1. i st.2. zakona o radu uz primjenu čl. 37. st.1. 3. t.1. PZ-a.
11. Temeljem članka 181. t.5. PZ-a, protiv okrivljenika US odbija se optužba za djela pod točkama e) zbog prekršaj iz čl. 228. st.1. t.17. i st.2. Zakona o radu i f) zbog prekršaj iz čl. 10. st.1. t.a i st. 2. zakona o minimalnoj plaći opisanih u izreci presude pod točkom II jer u činjeničnom opisu dijela nisu konkretizirane radnje izvršenja dijela.
Temeljem članka 182. t.1. PZ-a, okrivljenik US oslobađa se od optužbe za djelo pod točkom g) zbog prekršaja iz čl. 229. st.1. t.46. i st.2. Zakona o radu opisanog u izreci presude pod točkom II jer iz činjeničnog opisa dijela ne proizlaze njegova zakonska obilježja odnosno samo je djelomično naveden zakonski opis prekršaja.
12. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka, koji iznos je primjeren kako složenosti tako i dužini trajanja postupka.
13. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci presude.
U Đakovu 16. lipnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Katarina Krha Kocur, v.r.
Milena Sučić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku,
2. Branitelju Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova,
3. Tužitelju,
4. Spis,
