REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5703/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UG, zbog prekršaja iz članka 164. stavka 1. točaka 5. i 6. i stavka 3. i članka 165. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog UG, podnesenoj po branitelju iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović, Dišan Miočić, Iva Glavota i Dijana Miškulin Frelih, u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, broj: Pp-2053/2022 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2025. i 16. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenog UG, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točke 2. i 3. izreke na način da se, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okrivljenog UG odbija optužba, da bi počinio prekršaje iz članka 164. stavka 1. točaka 5. i 6. i stavka 3. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisane pod točkama 2. i 3. izreke prvostupanjske presude.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika je u tom dijelu bespredmetna.
III. Uslijed odluke pod točkom I. izreke, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku za djelo opisano pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju istog pravnog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 670,00 (šestosedamdeset) eura.
IV. Izrečenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
V. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog UG te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.
VI. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni UG dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni UG je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 950,00 (devetstopedeset) eura/ 7.157,78 kuna (sedamtisućastopedesetsedamkunaisedamdesetosamlipa), zbog prekršaja iz članka 164. stavka 1. točaka 5. i 6. i stavka 3. i članka 165. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o gospodarenju otpadom, opisanih u izreci.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura/376,73 eura (tristosedamdesetšesteuraisedamdesettrilipe).
3. Protiv navedene presude okrivljeni UG je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da se protiv okrivljenog UG, u odnosu na djela opisana pod točkama 2. i 3. izreke, u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kad su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (najkasnije 30. studenog 2021.) proteklo više od tri godine pa je, u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, u odnosu na njih nastupila zastara prekršajnog progona.
7. U predmetima u kojima je za prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga – članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona, a što je slučaj u ovom predmetu u odnosu na djela opisana pod točkama 2. i 3. izreke, rok za zastaru je 3 godine.
8. Trebalo je, stoga, u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika odbija, za djela opisana pod točkama 2. i 3. izreke, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.
9. Rješavajući dalje predmet, ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju paušalno ukazuje žalitelji i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje.
10. Žalbeni navodi okrivljenog UG kojima u bitnom ponavlja navode svoje pisane obrane neosnovani su te žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili žalitelj za njih nije znao pa isti ne dovode u sumnju rezultat dokaznog postupka. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je dao valjane i obrazložene razloge iz kojih nije prihvatio obranu okrivljenika i nadzornog inženjera RG ispitanog kao svjedoka, te je na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno iskaza svjedokinje VG, više inspektorice zaštite okoliša, koja je kritične zgode utvrdila prekršaj neposrednim opažanjem, te uvida u materijalnu dokumentaciju, osnovano zaključio da je žalitelj počinio prekršaje za koje se tereti, a koji zaključak je koji je uvjerljivo i argumentirano obrazložen pa ga ovaj sud u cijelosti prihvaća.
11. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravoj sankciji, ovaj sud je utvrdio da je kazna žalitelju za djelo iz točke I. izreke pobijane presude odmjerena razmjerno težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, u iznosu blizu zakonom propisanog minimuma novčane kazne za tu vrstu prekršaja, pa se iste ne ukazuju prestrogima. Naime, za prekršaj opisan pod točkom 1. izreke, zakonom je propisana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 50.000,00 kuna za fizičku osobu – obrtnika, Također, žalitelj je upozoren na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
12. Za svoju odluku o visini izrečene novčane kazne prvostupanjski sud dao je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe, ničim potkrijepljeni, nisu takvi da bi mogli dovesti do preinačenja odluke o kazni. Stoga, ovaj Sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) koji je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Zbog izloženih razloga, trebalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 16. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.