Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1135/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku RP, protiv tuženika IP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku PP, radi smetanje posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku , Stalna služba u Metkoviću posl.br. Psp-25/2019 od 4. svibnja 2022., 16. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Uvaženjem žalbe tužiteljice ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, posl.br. Psp-25/2019 od 4. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za pružanjem joj posjedovne zaštite u sadržaju pobliže navedenom u toj točki izreke. U točki II. izreke odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere dok je u točki III. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 331,81 eur/ 2.500,00 kn.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP-a).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem joj posjedovne zaštite u odnosu na nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] no za koji posjed tužiteljica tvrdi da joj je smetan radnjom tuženika -postavljanjem metalne ograde na dijelu prethodno opisane nekretnine u razdoblju između 27. ožujka 2019. i 29. lipnja 2019. čime da je onemogućena u prolazu od svoje kuće do mora i natrag te joj oduzet oduzet posljednji mirni posjed prolaska time dijelom nekretnine.

6. Prvostupanjski sud po provedenom očevidu na licu mjesta utvrđuje da je sporna ograda maknuta, prema navodima tužiteljica 11. kolovoza 2021. pa kako je na provedenom očevidu utvrđeno da tužiteljica sada neometano prolazi putem te da joj je posjed vraćen prije presuđenja, zaključuje da su prestali razlozi za pružanjem tužiteljici posjedovne zaštite slijedom čega kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice i odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja. Utvrđujući da tužiteljica nije učinila vjerojatnim pretpostavke za određivanje privremene mjere iz odredbe čl. 346. OZ-a kao neosnovan odbija i prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere te odlučuje kao u točki II. izreke presude dok odluku o troškovima sadržanu u točki III. izreke temelji na odredbi čl. 154.st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

7. U postupku donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

8. Protivno žalbenim navodima tužiteljice u donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju isti ukazuje sadržajem žalbe. Prvostupanjsko rješenje sadrži razloge te se može ispitati.

9. Međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se ni pravilnost primjene materijalnog prava za sada ne može ispitati.

10. Osnovano tužiteljica sadržajem žalbe upire da je prvostupanjski sud proveo samo dokaz očevidom na licu mjesta a ne i druge predložene dokaze - saslušanja svjedoka i stranka čime da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje rezultiralo je za sada pogrešnim zaključkom prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

12. Naime, odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

13. Prema odredbi čl. 22. st.1. ZV-a da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

14. Sukladno odredbi čl. 22.st.2. ZV-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

15. Po ocjeni ovoga suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice samom činjenicom uspostave do zaključenja glavne rasprave, ranijeg posjedovnog stanje.

16. Ovo iz razloga jer i u situaciji uspostave ranijeg stanja posjeda protivno zaključku prvostupanjskog suda tužiteljici pripada pravo na zaštitu posjeda pod uvjetom da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV- a ( posljednji mirni posjed i nastalo smetanje) te da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a.

17. Iz stanja spisa, podneska tužiteljice od 23. veljače 2022. te navoda iste s ročišta od 28. ožujka 2022. na kojem je zaključena glavna rasprava upravo proizlazi da tužiteljica zahtjeva utvrđenje čina smetnja njezina posjeda te zabranu budućeg smetanja čime su ispunjeni elementi koji moraju biti zadovoljeni da bi se pružila posjedovna zaštita u postupku kao što je konkretni, pa i u situaciji kada se ne zahtjeva uspostava ranijeg posjedovnog stanja te kada je isto uspostavljeno.

18. Svako drugo tumačenje zaobilazi cilj posjedovne zaštite. Isto shvaćanje zauzeti je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-9/2024-23 od 10. siječnja 2024.

19. Da bi tužiteljica uspjela u parnici za smetanje posjeda pa i u situaciji kada je uspostavljeno ranije posjedovno stanje mora biti dokazan posljednji mirni posjed, izvršeni čin smetanja posjeda te činjenica da je posjedovna zaštita zatražena u roku propisanom odredbom čl. 21. st.3. ZV-a a koje odlučne činjenice prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u okviru dokaznih prijedloga iznijetih do zaključenja prethodnog postupka, saslušanjem svjedoka i stranaka utvrditi relevantne činjenice te o tužbenom zahtjevu tužiteljice donijeti novu za zakonu utemeljenu odluku.

21. Slijedom navedenog uvaženjem žalbe tužiteljice prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe čl. 380.t.3. ZPP-a valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. Sukladno odredbi čl. 166.st.3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić