REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-889/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Petri Matić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić I Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ive Eškinje odvjetnika iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. i punomoćnica tuženika Petre Matić, odvjetnice, 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplati tužitelju FR iznos od 821,49 eura (slovima: osamstodvadesetjedan euro i četrdesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 925,06 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju FR troškove parničnog postupka u iznosu od 962,26 eura (slovima: devetstošezdesetdva eura i dvadeset šest centi) sa zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. listopada 2018. u Zagrebu, na raskrižju Kolarove, Kosorske i Zapoljske ulice stradao u prometnoj nesreći kao vozač bicikla te je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede. Za nezgodu je odgovorna vozačica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] FRS. Do nezgode je došlo na način da se gđa. FRS suprotno pravilima o propuštanju vozila i pravu prednosti prolaska nije zaustavila na znak STOP, zbog čega je naletjela na bicikl tužitelja. Vozilo štetnika je u vrijeme predmetne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, broj police: [broj police]. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru "Zagreb" u Zagrebu. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu kao i za troškove liječenja u ukupnom iznosu od 71.830,00 kn/9.533,48 eura. Tužitelj se 12. srpnja 2019. obratio odštetnim zahtjevom tuženiku, koji mu je na ime naknade štete isplatio iznos od 32.000,00 kn (4.247,13 eura). S obzirom na navedeno tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno plaćeni iznos, slijedom čega s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu potražuje ukupan iznos od 39.830,00 kn / 5.286,35 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate uvećano za troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja zbog kretanja biciklom jednosmjernom ulicom u zabranjenom odnosno suprotnom smjeru te ulaska u raskrižje bez zaustavljanja. Također, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu neimovinske štete previsokom, s obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužitelja. Čini nespornim da je prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 32.000,00 kn / 4.247,13 eura. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu, jer tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu platio. Dakle, s obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 20. studenoga 2024. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 6.020,68 eura, a nakon što se oduzme iznos od 4.274,13 eura koji je tuženik nesporno isplatio tužitelju u mirnom postupku, preostaje iznos od 1.746,55 eura. Navedeni iznos tužitelj potražuje s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate.

4. Tuženik se predmetnom djelomičnom povlačenju tužbe nije usprotivio, sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) slijedom čega je u tijeku postupka sud raspravljao prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužitelja s povratnicom (list 5 spisa), potvrdu I. postaje prometne policije Zagreb (list 6-7 spisa), uplatnice i račune za provođenje medicinskih usluga i medicinsku dokumentaciju (list 8-63 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 69 spisa), izvješće o počinjenom prekršaju tužitelja (list 86-87 spisa), bolničku prijavu (list 88 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova od 14. listopada 2018. (list 89-90 spisa), skicu mjesta događaja (list 91 spisa) zapisnik o očevidu (list 92-94 spisa), cd medij (list 95 spisa), izvršen je očevid na raskrižju Kosorske i Zapoljske ulice 31. ožujka 2022. te saslušanje tužitelja i svjedokinje FRS (list 111-121 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku Nevenu Erešu dipl. ing. (list 125-129 spisa), pročitan je iskaz vještaka Nevena Ereša s ročišta održanog 12. ožujka 2024. (list 143 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića (list 152-153 i 157-158 spisa) te je priklopljen spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp P-13242/2019.

6. Stranke su na ročištu održanom 30. travnja 2025. izjavile da su svi dokazni prijedlozi provedeni te su predložile zaključiti glavnu raspravu, slijedom čega nije bilo daljnjih dokaza o kojima bi sud trebao odlučivati.

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete (s osnova tuđe pomoći i njege) nastale uslijed štetnog događaja koji se dogodio na raskrižju Kolarove, Kosorske i Zapoljske ulice 1. listopada 2018., u ukupnom iznosu od 1.746,55 eura.

9. Između stranka nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija, činjenica nastanka štetnog događaja te da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju iznos od 4.247,13 eura.

10. Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata na imovinsku štetu.

11. Čitanjem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaja prometne policije Zagreb, broj: 511-19-44/6-8-3835/2018 od 14. listopada 2018. sud je utvrdio da se 1. listopada 2018. u 9:20 sati u Zagrebu, prilazni kolnik kbr. 16-18 Kolarove ulice - Kosorove ulice, prilazni kolnik kbr. 2-6 Zapoljske ulice dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj vozeći bicikl i ARS kao vozačica vozila marke Renault Clio. Zbog izazivanja prometne nesreće i počinjenih prekršaja od strane tužitelja, podneseno je izvješće o počinjenom prekršaju Referadi prekršajnog postupka u Postaji. Također je sud utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede te da mu je pružena liječnička pomoć u KBC-u Zagreb u Zagrebu.

12. Radi utvrđenja činjeničnog i pravnog stanja kao i dinamike odigravanja predmetnog štetnog događaja, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje FRS.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetnog dana oko 9 sati ujutro upravljao biciklom i išao na posao po Kosorovoj ulici. Dolaskom do skretanja sa Kolarovom ulicom kretao se s lijeve strane kolnika brzinom od 10 km/h te je prilikom ulaska u raskrižje došlo do sudara s vozilom kojim je upravljala FRS, a koja se kretala desnom stranom Kolarove ulice brzinom od barem 40 km/h. Došlo je do naleta prednjeg više bočnog desnog dijela njezinog vozila, kod prednje desne gume, s prednjim desnim kotačem tužiteljeva bicikla. Tužitelj pojašnjava da se kretao južnom stranom Kosorove ulice u namjeri skretanja ulijevo, ne zna je li osiguranica tuženika kočila i ne može procijeniti koliko metara nakon mjesta naleta je zaustavila vozilo. Nadalje je naveo da misli da je bilo borova na mekom terenu kod predmetnog skretanja visine otprilike 1,30 -1,40 metara. Tužitelj je naveo da je platio kaznu u prekršajnom postupku za kretanja jednosmjernom ulicom. Istaknuo je da misli da ga je osiguranica tuženika mogla vidjeti budući da je sjedio na biciklu i bio u položaju iznad navedenih borova dok on nju nije vidio jer je prebrzo došla. U štetnom događaju pukla mu je trtica, lisna kost i križni ligamenti desne noge. Prošao je preglede i snimanja na koja je bio upućen i 60 fizikalnih terapija. Zaostali su problemi s križnim ligamentima koje će morati operirati i s trticom, što nije operabilno. Tužitelj je naveo da ne može dugo sjediti, stajati, otežana mu je pokretljivost, ne može čučnuti, a da ga ne probada. U vrijeme štetnog događaja radio je kao dostavljač na biciklu što sada više ne radi već dostavlja plin kombijem. Prvih pet mjeseci bila mu je potrebna tuđa pomoć, osobito prva dva mjeseca kada mu je cijela desna noga bila u longeti. Pomagali su mu ukućani i obitelj oko obavljanja svakodnevne higijene, na preglede ga je vozila supruga. Nakon štetnog događaja više nije vozio bicikl jer ga je strah, a i kad je pokušao, nakon 15ak minuta su počeli bolovi u nozi.

14. Sud je u prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je opisao ozljede zadobivene u štetnom događaju i tegobe koje je trpio i još uvijek trpi kao posljedicu predmetne prometne nezgode. Također, sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da su na mekom terenu bili posađeni borovi visine 1,30-1,40 metara jer je navedeno potvrdila i svjedokinja FRS, a isto proizlazi i iz podataka o prometnoj nezgodi (list 69 spisa). U odnosu na tužiteljevu procjenu mogućnosti uočavanja od strane osiguranice tuženika kao i na subjektivan dojam o tome kolike su bile brzine kretanja vozila osiguranice tuženika i njega kao vozača biciklista, sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem te je doveo u vezu iskaz tužitelja i svjedokinje sa nalazom i mišljenjem vještaka.

15. Iz iskaza svjedokinje FRS proizlazi da je svjedokinja upravljala osobnim vozilom Kolarovom ulicom, usporila je pri dolasku do pješačkog prijelaza preko kojeg se kretalo dvoje ljudi te je nastavila s vožnjom ravno po Kolarovoj ulici. Tom ulicom joj nije dolazilo u susret drugo vozilo koje bi imalo prednost skretanja u Kosorovu ulicu. Svjedokinja je pojasnila da je došla iz zavoja i usporila radi pješaka na pješačkom prijelazu, stoga smatra da se nije kretala brzinom većom od 25 km/h.. Kada je bila na raskrižju s Kosorovom ulicom, na nju je naletio tužitelj koji se kretao sjevernim dijelom Kosorove ulice i skretao dijagonalno u Kolarovu, a koji je tada svojim prednjim kotačem naletio na prednji desni dio njezinog vozila. Svjedokinja je navela da nije bilo oborina te da nije vidjela tužitelja prije nego li se zabio u nju, a nakon sudara odmah je stala. Iz iskaza svjedokinje nedvojbeno proizlazi da je samo usporila kako bi propustila pješake, ali nije stala. Nije pogledala dolazi li netko iz Kolarove ulice budući da je riječ o jednosmjernoj ulici pa nije očekivala da bi netko mogao naići. Nije prekršajno kažnjavana u vezi predmetnog događaja. Istaknula je da su na mekom terenu bili ukrasni borovi visine 1,30 metara te je u Kosorovoj ulici bilo parkirano i osobno vozilo uz taj meki teren. Dodaje da je tužitelj naletio takvom brzinom da mu je bicikl bio potpuno „izvitoperen“.

16. Tužitelj je prigovorio istinitosti iskaza svjedokinje u cijelosti, poglavito u dijelu da je usporila prilikom dolaska do pješačkog prijelaza.

17. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje te ga je ocijenio istinitim i životno uvjerljivim. Svjedokinja je iskreno rekla da nije stala prilikom dolaska do pješačkog prijelaza niti je pogledala dolazi li netko iz Kolarove ulice jer nije očekivala da bi iz tog smjera netko mogao naići, stoga sud smatra navedena utvrđenja dokazanim.

18. Prometni vještak Neven Ereš u svom nalazu i mišljenju naveo je da je bicikl tužitelja svojim prednjim kotačem naletio na prednji dio desne bočne strane vozila osiguranice tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 110-120 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranice tuženika, nalazilo se u predmetnom raskrižju neposredno prije prvog traga čestice plastike vozila osiguranice tuženika. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije sudara nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranice tuženika radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja biciklu tužitelja koji se kretao suprotnom lijevom polovinom kolnika u blizini lijevog ruba kolnika pa je stoga radnja uključivanja u promet vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Neposredno prije i u trenutku sudara bicikl tužitelja kretao se jednosmjernim kolnikom u suprotnom smjeru i to suprotnom lijevom polovinom kolnika u blizini lijevog ruba kolnika. Zbog visine i gustoće živice na mekom terenu u neposrednoj blizini mjesta štetnog događaja preglednost u predmetnom raskrižju u odnosu na smjerove kretanja oba vozila bila je izuzetno mala pa je stoga za očekivati da oba sudionika nisu imala tehnički realne mogućnosti izbjegavanja sudara.

19. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka prometne struke prigovorio je tuženik slijedom čega je vještak u svom usmenom nalazu i mišljenju naveo da ne može niti potvrditi niti isključiti da je osiguranica tuženika prije ulaska u predmetno raskrižje zaustavila svoje vozilo. Ističe da je moguć dio iskaza osiguranice tuženika gdje navodi da nije stala. Vještak je pojasnio da se prometni znak „stop“, obvezno zaustavljanje, nalazi na zelenoj površini koja je u trenutku očevida bila prekrivena samo travom, a u trenutku štetnog događaja tu je bila živica koja je smanjivala preglednost u raskrižju. Navedeni znak, gledajući u smjeru kretanja vozila osiguranice tuženika, nalazio se praktički u predmetnom raskrižju i to nakon zaustavne crte i nakon obilježenog pješačkog prijelaza. Ovakav prometni znak u pravilu u raskrižju označava cestu s prednošću prolaska te znači da se vozilo prije započinjanja radnje u prometu na tu cestu s prednošću prolaska treba zaustaviti. Vještak je na izričiti upit punomoćnika tuženika naveo da do sudara ne bi došlo da se tužitelj nije kretao jednosmjernom cestom u suprotnom smjeru, odnosno da se kretao u skladu sa postojećom signalizacijom.

20. Nakon ovako obrazloženog nalaza i mišljenja, tuženik nije imao daljnjih prigovora te i sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša dipl. ing. ocijenivši ga vjerodostojnim, objektivnim, detaljno obrazloženim i sačinjenim prema pravilima struke.

21. Slijedom ovako provedenih dokaza, sud je utvrđenja da je vozilo osiguranice tuženika radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja biciklu tužitelja koji se kretao suprotnom lijevom polovinom kolnika u blizini lijevog ruba kolnika, pa je radnja uključivanja u promet vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka prometnog štetnog događaja. Sud je također stekao uvjerenje da osiguranica tuženika nije zaustavila svoje vozilo dolaskom do raskrižja, odnosno na znak STOP, niti je ulaskom u raskrižje pogledala prema Kosorovoj ulici kako bi se uvjerila da iz suprotnog smjera ne nailazi drugo vozilo, pješak, romobil ili biciklist. Također, sud je prilikom odmjeravanja suodgovornosti za nastanak štetnog događaja uzeo u obzir činjenicu da je preglednost u predmetnom raskrižju u odnosu na smjerove kretanja oba vozila bila izuzetno mala te da sudionici štetnog događaja nisu imali tehnički realne mogućnosti izbjegavanja sudara. Međutim, sud je mišljenja da niti jedan od sudionika ovog štetnog događaja nije upotrijebio dužnu pažnju približavajući se tako nepreglednom raskrižju. Naime, imajući na umu da osiguranici tuženika raslinje zaklanja pogled na raskrižje, bila je dužna zaustaviti vozilo prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska, dok je tužitelj, znajući da se kreće jednosmjernom cestom u suprotnom smjeru, također trebao zaustaviti bicikl i uvjeriti se da je raskrižje sigurno za prolazak.

22. Slijedom navedenog, sud cijeni omjer suodgovornosti za nastanak štetnog događaja u iznosu od 30% na strani tužitelja. Navedeni omjer sud je utvrdio uzimajući u obzir da je osiguranica tuženika izravno prekršila izričitu naredbu kakvu znak STOP predstavlja, odnosno, nije zaustavila vozilo prije ulaska u raskrižje te je time oduzela prednost tužitelju koji se kretao cestom s prednošću prolaska. Sud smatra da do štetnog događaja ne bi došlo da je osiguranica tuženika zaustavila vozilo. S druge strane, ne bi došlo do štetnog događaja niti da se tužitelj kretao u ispravnom smjeru jednosmjernom cestom. Budući da znak STOP predstavlja izričitu naredbu da vozač vozila zaustavi vozilo, sud drži da je odgovornost osiguranice tuženika veća, tim više što je upravljala motornim vozilom koje predstavlja veću ugrozu za druge sudionike u prometu nego li je to biciklist.

23. Naime, odredbom čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015 i 108/2017 ZSPC) propisano je da vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, dok je čl. 58. stavkom 1. i 2. ZSPC-a propisano da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju te je vozač dužan na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem vozilom zauzeti položaj na onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje.

24. Sukladno čl. 23. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opomeni na cesti (Narodne Novine, broj 92/2019, dalje Pravilnik) propisano je da je znak STOP znak izričite naredbe koji označava mjesto ispred kojeg se vozilo mora zaustaviti kako bi propustilo vozila ili ostale sudionike u prometu koji se kreću cestom s prednošću prolaska.

25. S obzirom da iz skice lica mjesta i provedenog uviđaja nedvojbeno proizlazi da je osiguranica tuženika imala znak STOP prije ulaska u raskrižje, ista je bila dužna stati ispred znaka STOP, pogledati u oba pravca kako bi se uvjerila da radnju uključivanja na cestu s prednošću prolaska može učiniti bez opasnosti po sebe i druge sudionike u prometu, a tek se potom uključiti na cestu s prednošću prolaska.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrđenja da do štetnog događaja ne bi došlo da se osiguranica tuženika pridržavala signalizacije i postupila sukladno članku 57. i 58. st. 1. i 2. ZSPC-a, te članku 23. Pravilnika.

27. S druge strane, tužitelj je radnjom kretanja u suprotnom smjeru postupio suprotno odredbi članka 49. stavak 2. ZSPC, zbog čega je i oglašen krivim presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp P-13242/19 od 6. veljače 2020. Međutim, i iz obrazloženja citirane presude proizlazi da do nesreće ne bi došlo da je osiguranica tuženika stala na znaku STOP i pred raskrižjem zaustavila svoje vozilo i propustila ovdje tužitelja na biciklu.

28. Slijedom svega navedenog, sud je utvrđenja da prednost imaju vozila koja dolaze s ceste koja je označena kao glavna cesta, a vozač sa znakom "STOP" mora im omogućiti nesmetan prolaz neovisno o tome kreću li se vozila glavnom cestom na propisan način. Stoga sud cijeni odgovornost osiguranice tuženika sa 70%, dok je tužitelj svojim postupanjem pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%.

29. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipović Čugura koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj zadobio prijelom trtične kosti, prijelom gornjeg dijela desne lisne kosti i natučenje lijevog ramena. Ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji desnog koljena uz manju nestabilnost radi ozljede stražnjeg križnog ligamenta i medijalnog retinakuluma, te zaostale bolnosti uslijed prijeloma trtične kosti. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 18. ožujka 2019. Materijalni troškovi su opravdani. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 8%. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta 65 dan – kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 65 dana – kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 60 dana kumulativno. Naružene ne postoji.

30. Na ovako sačinjen nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, stranke nisu imale primjedbi te ga i sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, objektivan te sačinjen prema pravilima struke. Vještak je odgovorio na sva pitanja te detaljno i sveobuhvatno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

31. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

32. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.700,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužitelja od 32 godine u vrijeme štetnog događaja, rođenog 1986. godine te je imao u vidu da će tužitelj zadobivene ozljede i njihove posljedice još dugo osjećati i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu. Sud je uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj proveo čak 60 fizikalnih terapija, da već kao mlada osoba ne može čučnuti niti voziti bicikl što se prema okolnostima slučaja smatraju uobičajene i jednostavne radnje za dob tužitelja. Sud je vodio računa i o tome da je tužitelj morao potražiti drugi posao jer više nije mogao raditi kao dostavljač na biciklu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 4.700,00 eura kao pravične novčane naknade.

33. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 dana po 2 sata dnevno, odnosno ukupno 120 sati. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio 30,00 kn / 3,98 eura, koji se iznos svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelju u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 477,80 eura u cijelosti.

34. Također, tužitelju je valjalo priznati trošak liječenja u cijelosti budući da se vještak medicinske struke očitovao da su navedeni troškovi opravdani, a na koji dio nalaza stranke nisu imale primjedbi. Dodatno, sud je čitanjem računa dostavljenih uz tužbu utvrdio da su isti nastali nakon štetnog događaja te da su izdani na ime fizikalne terapije i obveznog sudjelovanja u troškovima (participacija) Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Slijedom navedenom, tužitelju je valjalo priznati i trošak u iznosu od 242,88 eura.

35. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 4.700,00 eura valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 477,80 eura, te trošak liječenja od 242,88 eura, što stoga iznosi 5.420,68 eura.

36. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni dio u iznosu od 4.247,13 eura, to je tužitelju od utvrđenog iznosa od 5.420,68 eura valjalo oduzeti nesporno uplaćeni iznos, na koji način je dobiven iznos od 1.173,55 eura. Preostali iznos od 1.173,55 eura odnosi se na naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege, sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

37. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je od nesporno uplaćenog iznosa od 32.000,00 kuna, 2.000,00 kuna uplatio na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege, međutim, tome u prilog nije dostavio nikakav dokaz sukladno čl. 219. ZPP-a- Stoga je sud utvrđenja da je nesporno isplaćenim iznosom od 32.000,00 kuna u cijelosti podmiren materijalni trošak s osnova troškova liječenja u iznosu od 232,88 eura, dok je preostali trošak s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege podmiren samo djelomično.

38. Međutim, kako je sud u tijeku ovog postupka utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, valjalo je od iznosa od 1.173,55 eura oduzeti utvrđeni doprinos na koji način je sud utvrdio da tužitelju pripada preostali iznos od 821,49 eura s osnova tuđe pomoći i njege i povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

39. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelju je dosuđena kamata od idućeg dana od podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, tj. od 13. srpnja 2019., a u smislu čl. 1103. ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete te ispuniti svoju obvezu.

40. Na dio zahtjeva za tuđom pomoći i njegom također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već bila prestala. Naime, u smislu čl. 1086 ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

41. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

42. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad ("Narodne novine" broj 142/12 dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, imajući u vidu uspjeh tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Stopa zatezne kamate na trošak određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO.

43. Slijedom navedenog utvrđeno da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 47,03%, dok je u dokazivanju pravne osnove, prema slobodnoj ocjeni suda, uspio sa 80%, što ukupno iznosi 127,03%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 63,51%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 52,97%, dok je s osporavanjem pravne osnove uspio sa 20%, što ukupno iznosi 72,97%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 36,49%, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 63,51% oduzeti postotak tuženika tj. 36,49%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je konačan postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 27,02%.

44. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i to za trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32./1. OT) - 100 bodova, sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava podnesaka od 20. studenoga 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1. OT), sastav podneska od 17. svibnja 2021. i 17. travnja 2023. 2 x 25 bodova, (Tbr. 8/4 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 13. rujna 2021., 31. ožujka 2022., 12. ožujka 2024. i 30. travnja 2025. 4 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) - što sveukupno iznosi 750 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.875,00 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 99,32 EUR i na presudu u iznosu od 66,36 EUR. Također je tužitelju priznat u cijelosti trošak očevida u iznosu od 40,22 eura a što sveukupno iznosi 2.084,90 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 27,02%, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 563,18 eura.

45. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma medicinskog i prometnog vještačenja u iznosu od 399,08 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

46. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak koji pripada tužitelju iznosi 962,26 eura.

47. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

48. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 17. ožujka 2022., 21. ožujka 2022. i 25. ožujka 2024. kojima tužitelj dostavlja potvrde o uplati predujma jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Također, nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 17. svibnja 2021. i 17. travnja 2023. preko dosuđenog iznosa jer se isti ne smatraju obrazloženim u smislu Tbr. 8./1. Tarife.

49. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 99,32 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura.

2. tuženiku po punomoćniku