REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj P-425/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja MERKUR d.o.o., Rab, Palit 134, OIB: 33558233314, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Petrovu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GRAD RAB, Trg Municipium Arba 2, OIB: 09555102027, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja, objavljene 16. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj MERKUR d.o.o., Rab, Palit 134, OIB: 33558233314 vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada površine 550 m2 i dvorište površine 718 m2, sveukupne površine 1268 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Mundanije u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu.
II. Tuženik GRAD RAB, Trg Municipium Arba 2, OIB: 09555102027 dužan je trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja MERKUR d.o.o., Rab, Palit 134, OIB: 33558233314 na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada površine 550 m2 i dvorište površine 718 m2, sveukupne površine 1268 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Mundanije u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.628,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 26. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Mundanije, u naravi zgrada površine 550 m2 i dvorište površine 718 m2, sveukupne površine 1268 m2 , te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika. U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedene nekretnine upisan tuženik, ali da je temeljem odredbe članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima on stvarni vlasnik iste. U odnosu na navedeno ističe da je rješenjem skupštine Općine Rab od 26. lipnja 1987. broj: UPI-02/2-757/1-87 pravo korištenja navedene čestice preneseno s Općine Rab na prednika tužitelja RO Merkur Rab, nakon čega je prednik tužitelja za navedenu nekretninu ishodio građevinsku i uporabnu dozvolu za rekonstruirano skladište na toj nekretnini, a koje se i danas tamo nalazi. Nadalje, navodi i da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/96-01/1628, Urbr: 563-04-403/96-2 od 11. listopada 1996. utvrđeno da su predmetna nekretnina i objekt sagrađen na istoj procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Merkur“ Rab. Također, ističe da je društveno poduzeće „Merkur“, pravni prednik tužitelja, nastalo 1974. spajanjem Radnih organizacija Merkur Rab i Jadran Rab, te da je nakon postupka pretvorbe u studenom 1995. upisano u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Tt-95/400-6 kao dioničko društvo Merkur, koje je kasnije preoblikovano u društvo s ograničenom odgovornošću Merkur d.o.o. Podredno, navodi da su u konkretnom slučaju ispunjenje i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz odredbe članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer da se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, sam, a ranije putem svojih pravnih prednika, i to od kada je sagrađeno skladište na istoj, okvirno više od 37 godina.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se, opreza radi, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te istaknuo prigovor previsoko određene vrijednosti predmeta spora. Također je istaknuo da je iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu razvidno da je za predmetnu nekretninu upisana zabilježba pokretanja upravnog postupka temeljem rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište Klasa: UP/I-940-01/21-06/119 od 21. srpnja 2023., radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva u korist društva Imperial d.o.o., temeljem odredbi Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, slijedom čega da predlaže da se zastane s ovim postupkom do okončanja navedenog upravnog postupka.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istaknuo da ne postoje pretpostavke za prekid ovog postupka jer da je iz očitovanja društva Imperial d.o.o. vezano za navedeni postupak koji se vodi kod Ministarstava jasno razvidno da se isti ne vodi u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka, a niti isti traži da se utvrdi vlasnikom na predmetnoj nekretnini. Također, tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 7. svibnja 2025. naveo da pravo korištenja tužitelja, odnosno prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini nikada nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi, ali da isto proizlazi iz rješenja skupštine Općine Rab od 26. lipnja 1987.
4. Raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2025., a primjenom odredbe članka 40. stavka 3. ZPP-a, određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR. Naime, tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000.000,00 EUR, kojoj vrijednosti predmeta spora je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio, na način da je ista previsoko naznačena, a dostavom odgovora na tužbu tužitelju je omogućeno da se o tom prigovori izjasni. Stoga, a budući da se tužitelj o istome nije izjasnio, sud je uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, veličinu i namjenu nekretnine, odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR.
5. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je on vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Mundanije, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu, u naravi zgrada površine 550 m2 i dvorište površine 718 m2, sveukupne površine 1268 m2, te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu njegova prava vlasništva u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.
8. Među strankama je sporno je li tužitelj, temeljem zakona, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.
9. Odredbom članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje ZV) propisano je da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljenog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: 1) društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i 2) koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i 3) čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.
10. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, postaje vlasnik nekretnina upisanih kao društveno vlasništvo s pravom korištenja, a koje su mogle biti predmetom stjecanja prava vlasništva, te koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.
11. Prvenstveno valja navesti da je iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Mundanije (list 22-23 spisa) razvidno da je navedena nekretnina ranije bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], nakon čega je pripisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Mundanije.
12. U konkretnom slučaju, iz Izvješća o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije trgovačkog poduzeća Merkur s p.o., Rab od 21. lipnja 2002. (list 31-60 spisa) proizlazi da je tužitelj Merkur d.o.o., odnosno ranije, prije preoblikovanja 2013., Merkur d.d., koja statusna promjena proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja (list 6-21 spisa), pravni sljednik Merkur poduzeća s potpunom odgovornošću, a koje je nastalo 1974. spajanjem RO Merkur Rab i Jadran Rab. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj pravni sljednik društvenog poduzeća Merkur s p.o., odnosno RO „Merkur“ Rab.
13. Nadalje, a iako među strankama nije sporno da tužitelj, a niti njegovi pravni prednici nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi kao nositelja prava korištenja na predmetnoj nekretnini, tužitelj je dokazao da je izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, odnosno da su to ranije bili njegovi pravni prednici. Uvidom u rješenje skupštine Općine Rab od 26. lipnja 1987. broj: UPI-02/2-757/1-87 proizlazi da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina]-Mundanije ulazi u sastav zemljišta potrebnog za izgradnju i rekonstrukciju skladišta na Palitu, te da se pravo korištenja navedene nekretnine prenosi sa imena bivšeg korisnika Općine Rab na ime i u korist RO „Merkur“ iz Raba, bez naknade. Uvidom u građevinsku dozvolu izdanu od Sekretarijata za uprave poslove Općine Rab, Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove broj: UP-I-09/3-1487/1-86 od 13. srpnja 1987. (list 62-64 spisa) i Dozvolu za uporabu objekta izdanu od Sekretarijata za uprave poslove Općine Rab, Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove 15. prosinca 1988. (list 61 spisa) proizlazi da je za rekonstruirani objekt – skladište u Palitu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Mundanije, a na zahtjev RO „Merkur“, odnosno SOUR „Arbiana“ Rab, a u ime i za račun RO „Merkur“, izdana građevinska, odnosno uporabna dozvola.
14. Također, iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/96- 01/1628, Urbr: 563-04-403/96-2 od 11. listopada 1996. (list 68-71 spisa) proizlazi da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina]-Mundanije u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Merkur“ Rab, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 94/93 i 9/95) procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, kao zemljište i kao objekt sagrađen na navedenoj čestici.
15. Sukladno navedenom, a budući da među strankama nije sporno da je predmeta nekretnina sposobna biti predmetom stjecanja prava vlasništva, a da navedeno proizlazi i iz članka 2. ZV-a, ispunjene su sve pretpostavke iz ranije citirane zakonske odredbe članka 390.a ZV-a za utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.
16. Stoga, a budući da je odlučeno na navedeni način, odnosno da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, odnosno u postupku pretvorbe i privatizacije, sud nije utvrđivao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a posljedično tome niti provodio dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka FŠ, SŠ, UŠ, MŠ, BŠ, EŠ, RŠ, GŠ, ŠŠ i F, te zastupnice po zakonu tužitelja ZŠ predloženih na okolnost zakonitosti, istinitosti i poštenja posjeda nekretnine od strane tužitelja.
17. U konačnici, tužitelj je u odgovoru na tužbu predložio da se zastane s ovim postupka do odluke u upravnom postupku koji se vodi kod Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva u korist društva Imperial d.o.o., temeljem odredbi Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a koji prijedlog sadržajno predstavlja prijedlog za prekidom ovog postupka do okončanja navedenog upravnog postupka. Tužitelj se podneskom od 4. studenoga 2024. navedenom prijedlogu usprotivio.
18. Odredbom članka 213. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da odluka u upravnom postupku koji se vodi kod Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, a cijeneći i dostavljeno očitovanje društva Imperial d.o.o. (list 84 spisa), ne predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi odluka u ovome predmetu, nisu ispunjene pretpostavke za prekidom ovog postupka. Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je za predmetnu nekretninu upisana zabilježba pokretanja navedenog upravnog postupka. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje ZZK) propisano je da je zabilježba pokretanja postupka upis kojim se čini vidljivim da je pred sudom ili upravnim tijelom pokrenut postupak u kojem bi se mogao odrediti upis u zemljišne knjige, a za koji se ne može upisati zabilježba spora, dok je stavkom 3. propisano da zabilježba pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka ima učinak da odluka donesena pred drugim sudom ili tijelom povodom pokrenutog postupka djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka stigao u zemljišnoknjižni sud, a stavkom 4. da kad je u postupku na koji se odnosi zabilježba odlučeno o provedbi određenog upisa, taj upis dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom pokrenutog postupka.
19. Stoga, postojanje zabilježbe pokretanja upravnog postupka, odnosno pokretanje navedenog upravnog postupka nije "smetnja" za vođenje ovog parničnog postupka za utvrđenje prava vlasništva, a upisana zabilježba „čuva“ mjesto eventualnom upisu prava vlasništva određenom u upravnom postupku, a „rizik“ vođenja ovog postupka kraj činjenice da je u tijeku i upravni postupak za utvrđenje prava vlasništva na istoj nekretnini u korist druge osobe je na tužitelju.
20. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR utvrđenoj raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2025.
21. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), sastav podneska od 4. studenoga 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki. 1. Tarife i zastupanja na ročištu 7. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 750,00 EUR. Također, tužitelju pripada naknada plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 EUR, te naknada sudske pristojbe na presudu u iznosu od 546,45 EUR. Stoga tužitelju pripada naknada troška parničnog postupka u iznosu od 4.628,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
22. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, budući je isti zatražen preko iznosa koji bi mu osnovano pripadao, a budući da je raspravnim rješenjem od 7. svibnja 2025. određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR, a ne kako je to tužitelj u tužbi označio 1.000.000,00 EUR, a na koju vrijednost predmeta spora je obračunao trošak u troškovniku (list 91 spisa).
23. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.
U Rijeci, 16. lipnja 2025.
Sudac
Marija Sušanj Tepša
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.