Poslovni broj: P Ob-879/2024-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leonardu Troskotu, odvjetniku iz Zadra, radi prestanka uzdržavanja, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 15. svibnja 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 16. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je s danom 1. listopada 2020. god. prestala obveza tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], uzdržavati tuženika ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja obveza je utvrđena presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P2- 1099/03 od 18. rujna 2003. god. kasnije promijenjena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-438/17 od 3. listopada 2017. god. 2. Nalaže se tuženiku ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.883,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja dospijeva na svaki pojedini iznos i to:

- na iznos od 1.000,00 kn počevši od 15.10.2020. god. pa do isplate;

- na iznos od 994,41 kn počevši od 16.11.2020. god. pa do isplate;

- na iznos od 985,21 kn počevši od 15.12.2020. god. pa do isplate;

- na iznos od 999,10 kn počevši od 15.1.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 999,10 kn počevši od 15.2.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 991,06 kn počevši od 16.3.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 kn počevši od 16.4.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 kn počevši od 17.5.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,32 kn počevši od 18.5.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 kn počevši od 15.6.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 kn počevši od 15.7.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,15 kn počevši od 16.8.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 914,27 kn počevši od 15.9.2021. god. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 kn počevši od 15.10.2021. god. pa do isplate;

i to po stopi određenoj određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 419,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom na prednji iznos počevši od 1. rujna 2020. pa do isplate po stopi određenoj određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

4.Nalaže se tuženiku ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzrokovane parnične troškove, u roku od 15 dana od donošenja prvostupanjske odluke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate.“, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja –tužitelja za donošenje rješenja o osiguranju privremenom mjerom koji glasi:

„1. Nalaže se Agenciji (FINI-Financijskog agenciji) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1099/03 od 18. rujna 2003. god. koja je izmijenjena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-438/17 od 3. listopada 2017. god. na račun majke tuženika JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], kod Raiffeisenbank d.d., do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

2. Nalaže se FINI-Financijskog agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1099/03 od 18. rujna 2003. god. koja je izmijenjena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-438/17 od 3. listopada 2017. god. vrati na račun tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN: [broj bankovnog računa].

3 Zabranjuje se FINI-Financijskoj agenciji da postupa prema bilo kojem budućem zahtjevu za naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1099/03 od 18. rujna 2003. god. koja je izmijenjena pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-438/17 od 3. listopada 2017. god. do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.“ kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, HD, podnio je ovom sudu dana 09. prosinca 2021. godine tužbu protiv tuženika, ED, radi prestanka uzdržavanja. U tužbi navodi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2- 1099/03 od 18. rujna 2003. godine naloženo ovdje tužitelju plaćati uzdržavanje sinu, ovdje tuženiku, počevši od 18. rujna 2003. godine dok za to budu postojali zakonski uvjeti u iznosu od 800,00 kn mjesečno. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-438/17 od 03. listopada 2017. godine promijenjen je iznos uzdržavanja tako da je, počevši od 19. travnja 2017. godine, tužitelj bio dužan na ime uzdržavanja tuženiku plaćati iznos od 1.000,00 kn mjesečno. Tužitelj ističe kako redovno izvršava svoju obvezu pa mu se tako svaki mjesec usteže naprijed navedeni iznos. Dana 30. rujna 2020. godine tuženik je ispisan s preddiplomskog stručnog studija Strojarstva na Veleučilištu u Karlovcu na vlastiti zahtjev. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom da mu dostavi potvrdu polazi li sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, na što mu tuženik nije odgovorio. Kako je tuženik rođen **.**.1999., to je isti s danom 01. listopada 2020. godine već navršio 18 godina života. Također, prema saznanjima tužitelja, tuženik je određeno vrijeme u kolovozu 2020. godine bio u radnom odnosu. Kako su tuženiku nakon 01. listopada 2020. godine i dalje ustegnuti iznosi uzdržavanja, iako mu je navedena obveza prestala, to tužitelj potražuje s navedenog osnova povrat iznosa od 12.883,62 kn.

2. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom će se utvrditi da je prestati obveza uzdržavanja određena naprijed navedenom presudom s danom 1. listopada 2020. te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.883,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci presude. Također, podneskom od 10. svibnja 2022. godine potražuje isplatu iznosa od 419,35 kn za kolovoz 2020. godine sa zakonskim zateznim kamatama od 01. rujna 2020. godine do isplate. Potražuje naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tužitelj je podnio i prijedlog za donošenje privremene mjere navodeći kako prijeti opasnost da će FINA i dalje svaki mjesec na temelju pravomoćne sudske presude za uzdržavanje tuženika ustezati dužni iznos pa predlaže da se naloži FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava tužitelja temeljem naprijed navedene pravomoćne i ovršne presude na račun majke tuženika JD do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda te da naloži FINA-i da sva sredstva koja su zaplijenjena temeljem pravomoćne presude vrati na račun tužitelja kao i da se zabrani FINA-i da postupa prema bilo kojem budućem zahtjevu za naplatu temeljem pravomoćne presude do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je nesporno pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-438/17-14 od 03. listopada 2017. godine naloženo tužitelju da za uzdržavanje tuženika doprinosi mjesečni iznos od 1.000,00 kn počevši od 19. travnja 2017. godine nadalje. Ističe kako je netočno da bi tužitelj redovito ispunjavao svoje obveze po navedenoj presudi i da tužitelj do danas dobrovoljno po navedenoj presudi niti jednom nije postupio već je tuženik bio primoran pokrenuti postupak ovrhe. Osporava da ne bi bili ispunjeni uvjeti na strani tuženika za zakonsko uzdržavanje iz čl. 290 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19; dalje: ObZ) kao i da bi tuženik bio u radnom odnosu. Ističe kako se tuženik redovito školuje polazeći redovni sveučilišni studij na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu te da redovno i uredno ispunjava svoje obveze kao student pa nisu ispunjeni uvjeti za prestanak uzdržavanja. Osporava da bi tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju iznose uzdržavanja koje je primio u iznosu od 12.883,62 kn jer se radi o iznosima koje je primio po valjanoj pravnoj osnovi na ime uzdržavanja. U odnosu na prijedlog privremene mjere ističe kako je tužitelj taj koji nije uredno ispunjavao svoje obveze dok je tuženik svoje obveze redovnog školovanja uvijek izvršavao, i dalje izvršava. Određivanjem privremene mjere egzistencija tuženika bi bila ugrožena obzirom se isti redovno školuje i nije u mogućnosti ostvariti prihode za svoje uzdržavanje. Tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti opasnost da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njom raspolagati. Stoga predlaže odbiti prijedlog za donošenjem privremene mjere. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu parničnog troška.

5. Ovaj sud je donio presudu i rješenje poslovni broj P Ob-1177/2021-35 dana 20. ožujka 2024. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-162/2024-3 od 10. srpnja 2024. godine ukinuta je naprijed navedena presuda i rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak. Županijski sud u bitnom navodi da smatra da iz dokaza izvedenih tijekom postupka ne proizlazi da tuženik uredno i redovno ispunjava svoje studentske obveze, da se ne može pozivati na postojanje pandemije korona virusa, na nemogućnost plaćanja troškova studija jer se radi o situaciji koja je uslijed pandemije zahvatila cijelo društvo, a tuženik bi kao redovan student državnog studija trebao biti oslobođen plaćanja upisnine, dok je on upisao privatno sveučilište pa je logično i da ga mora plaćati.

6. Tužitelj tijekom postupka ističe kako tuženik ne ispunjava uvjete za uzdržavanje, isti se ne školuje redovito, isti je bio upisan kao redovni student na studij strojarstva u prvoj nastavnoj godini 2019/2020 i da iz potvrde Veleučilišta proizlazi da je s danom 30. rujna 2020. godine ispisan s tog stručnog studija na vlastiti zahtjev. Ističe kako iz dostavljene potvrde Libertas međunarodnog sveučilišta proizlazi da ima status redovnog studenta u akademskoj godini 2020/2021 no smatra da tuženik nije dokazao da redovno ispunjava svoje obveze, smatra da nasumično upisuje studije bez namjere školovanja već s ciljem ostvarivanja prava na uzdržavanje. Smatra da tuženik mora redovito i uredno ispunjavati svoje obveze, dakle upisati godinu, položiti ispite i kolokvije, pristupiti predavanjima, a ne samo biti u statusu redovnog studenta. Iz dostavljene potvrde za akademsku godinu 2022/2023 proizlazi samo to da je tuženik u statusu redovnog studenta, ali ne i da uredno i redovito ispunjava svoje obveze.

7. Tijekom postupka tuženik navodi da on uredno i redovito ispunjava svoje obveze jer je u akademskoj godini 2020/2021 imao status redovnog studenta, uredno je ispunjavao obveze i pohađao sva predavanja prvog i drugog semestra te položio praktični dio prve godine studiranja. U akademskoj godini 2021/2022 i dalje ima status redovnog studenta i ispunjava obveze i polaže ispite. U odnosu na dostavljenu potvrdu za akademsku godinu 2022/2023 ističe kako iz iste proizlazi da je i dalje u statusu redovnog studenta. U ponovljenom postupku ističe kako smatra da je dokazao da je uredno ispunjavao svoje studentske obveze, u razdoblju u kojem nije mogao ispunjavati obveze dokazao je da je to bilo jer nije mogao podmiriti financijske obveze prema fakultetu, a smatra da mu se ne može kao otegotna okolnost uzeti to što ne studira na državnom fakultetu jer je njegovo osobno pravo birati na kojem će fakultetu studirati. Ističe kako cijelo vrijeme uredno ispunjava svoje obveze te na ročištu 15. svibnja 2025. godine navodi kako su mu ostala za položiti još dva ispita, ima status apsolventa te mu je preostalo obraniti diplomski rad koji mu je odobren.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Veleučilišta u Karlovcu, dopise punomoćnika tužitelja, potvrdu Sveučilišta u Zagrebu, presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1099/03, presudu ovoga suda poslovni broj P Ob-438/17-14 od 03. listopada 2017. godine, presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1341/17-2 od 12. prosinca 2017. godine, podatke o uplatama uzdržavanja, potvrdu Libertas međunarodnog sveučilišta, zahtjev za izravnu naplatu, rodne listove, potvrdu HZZ-a za tužitelja, prijepis ocjena, potvrdu HZZ-a za tuženika, raspored nastave studiranja, potvrdu o poslodavcima za tuženika, potvrdu Veleučilišta u Karlovcu, Statut Libertas međunarodnog sveučilišta, dopise Libertas Sveučilišta od 2. ožujka 2023. i 23. kolovoza 2023. te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedokinje VD kao i što je izvršio uvid u podatke Libertas sveučilišta od 11. ožujka 2025. godine uz prijepis ocjena te u mail prepisku.

9. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužitelj otac tuženika,

- da je tuženik rođen **.**.1999. te da je 27. rujna 2017. godine postao punoljetan,

- da je tužitelju naloženo plaćati uzdržavanje za tuženika u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-438/17-14 od 03. listopada 2017. godine, a koja obveza je počela 19. travnja 2017. godine i postoji nadalje dok su ispunjeni zakonski uvjeti (presuda pravomoćna i ovršna 12. prosinca 2017. godine).

10. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za uzdržavanje tuženika kao punoljetnog djeteta iz čl. 290 st. 1 ObZ-a, odnosno školuje li se tuženik redovno te ispunjava li redovno i uredno svoje studentske obveze te je sporno je li isti u obvezi vratiti novčani iznos uzdržavanja u razdoblju kada je radio (13 dana kolovoza 2020.).

11. Odredbom čl. 285 ObZ-a propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 290 st. 1 ObZ-a propisno je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Stavkom 2 propisano je da su roditelji dužni uzdržavati i punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1 ovoga članka, a ne može se zaposliti, godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina, a dok je stavkom 3 propisno da će obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta iz stavka 2 ovoga članka prestat i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina. Stavkom 4. propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad dok ta nesposobnost traje. Odredbom čl. 429 st. 1 ObZ-a propisano je da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. Odredbom čl. 429 st. 2 ObZ-a propisano je da u presudi kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za prestanak uzdržavanja, sud će kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon toga dana ako nađe da je obveza prestala toga dana.

12. Iz dostavljenih potvrda Veleučilišta u Karlovcu utvrđeno je da je tuženik bio upisan kao redovni student na studij strojarstvo u prvu nastavnu godinu akademske godine 2019/2020, da je obavio vježbe iz dva predmeta (tjelesna i zdravstvena kultura) te da je isti ispisan na vlastiti zahtjev 30. rujna 2020. godine.

13. Nadalje utvrđeno je da je tuženik upisao akademsku godinu 2020/2021 u statusu redovnog studenta na Libertas međunarodnom sveučilištu, preddiplomski sveučilišni studij fizioterapija, prva godina, te da je na vlastiti zahtjev ispisan, o kojem zahtjevu je odlučeno 22. listopada 2021. godine te da je do ispisa uredno pohađao sva predavanja u navedenoj akademskoj godini. Iz potvrde Libertas međunarodnog sveučilišta utvrđeno je da je tuženik u akademskoj godini 2020/2021 uredno pohađao sva predavanja prvog i drugog semestra, iz potvrde s danom 18. veljače 2022. godine utvrđeno je da je obavio kliničku praksu 1, ali nije pristupao polaganju drugih ispita. Iz dostavljenog programa za prvu godinu 2020/2021 prvog semestra utvrđeno je da se tijekom prvog semestra slušaju predmeti anatomija s histologijom, fizika s elektronikom, fiziologija s patofiziologijom, uvod u fizioterapiju, fizioterapijska procjena, higijena i socijalna medicina, informatika u fizioterapiji te osnove medicinske i biomedicinske etike, a u drugom semestru anatomija s histologijom, fiziologija s patofiziologijom, motorička kontrola i motoričko učenje, fizikalni čimbenici u fizioterapiji, opća klinička kineziologija i klinička praksa 1

14. Nadalje iz potvrde je utvrđeno da je tuženik akademsku godinu 2021/2022 upisao 25. studenog 2021. godine i to prvu godinu, da je u statusu redovnog studenta, da je u akademskoj godini 2021/2022 položio ispite prve godine studiranja i to na dan 18. veljače 2022. godine su bili položeni fizika s elektronikom, uvod u fizioterapiju, engleski jezik i klinička praksa 1, a na dan 23. ožujka 2022. godine položio je i higijena i socijalna medicina. Iz dostavljenog programa za prvu godinu 2021/2022 prvog semestra utvrđeno je da se slušaju predmeti uvod u fizioterapiju, osnove medicinske i biomedicinske etike, anatomija s histologijom, informatika u fizioterapiji, fiziologija s patofiziologijom, fizika s elektronikom, fizioterapijska procjena, higijena i socijalna medicina, a u drugom semestru osnove biomehanike, motorička kontrola i motoričko učenje, anatomija s histologijom, fiziologija s patofiziologijom, fizikalni čimbenici u fizioterapiji, opća i klinička kineziologija, klinička praksa 1. Nadalje iz potvrde od 2. ožujka 2023. utvrđeno je da je tuženik redovno pohađao predavanja u akademskoj godini 2021/22, da je zadovoljio uvjetima izlaska na ispite izuzev na kolegiju Fizioterapijske vještine I (3. semestra) iz kojeg ima dovoljnu dolaznost, ali ne zadovoljava sve uvjete za pristup ispitu (kolokvij, vježbe i slično) te je utvrđeno da pravo na pristup ispitu ovisi o plaćanju dospjelih rata za studij.

15. Nadalje iz potvrde za akademsku godinu 2022/2023 utvrđeno je da je tuženik upisao drugu godinu također u statusu redovnog studenta.

16. Iz dostavljenog prijepisa ocjena utvrđeno je da je tuženik u 2021. položio Kliničku praksu I i to 27. rujna 2021., dok je postale ispite 1. godine studija položio tijekom 2022., a s 2. godine studija tijekom 2023.

17. Iz dopisa Libertasa od 23. kolovoza 2023. utvrđeno je da je u akademskoj godini 2020/21 evidentirana jedna uplata i to prva upisna rata školarine u iznosu od 2.500,00 kn na dan 1. listopada 2020. te iz dostavljene kartice dugovanja utvrđeno je da dug tuženika s osnova školarine za akademsku godinu 2020/21 iznosi 27.300,00 kn, te da je bila izvršena jedna uplata u iznosu od 2.500,00 kn, koja je izvršena 1. listopada 2020.

18. Iz dopisa Libertas sveučilišta od 11. ožujka 2025. godine utvrđeno je da je tuženik u akademskoj godini 2024/25 upisan u statusu apsolventa, sveučilišni prijediplomski studij fizioterapija. Tuženik od akademske godine 2021/22 redovno izvršava svoje obveze, stekao je uvjete za izlazak na ispite koje nije položio te nema dodijeljen drugi potpis iz kolegija Klinička praksa II. Navodi se da sukladno općem aktu sveučilišta student koji nakon isteka akademske godine u kojoj je upisao posljednju godinu studija ima ne položenih ispita i/ili drugih neispunjenih akademskih obveza, uključivo i neispunjenu obvezu izrade i obrane rada, stječe status apsolventa.

19. Iz prijepisa ocjena od 11. ožujka 2025. godine utvrđeno je da je u akademskoj godini 2021/22 tuženik položio sljedeće ispite: fizika s elektronikom, uvod u fizioterapiju, informatika za fizioterapeute, engleski jezik, osnove medicinske etike i bio etike, higijena i socijalna medicina, motorička kontrola i motoričko učenje, fizikalni čimbenici u fizioterapiji, anatomija i histologija, osnove bio mehanike te opća i klinička kineziologija te nije položio jedan ispit na navedenoj studijskoj godini. Na drugoj studijskoj godini u akademskoj godini 2022/23 tuženik je položio sljedeće ispite: psihološka medicina, klinička medicina I., fizioterapija u kliničkoj medicini I., osnove zdravstvene njege, komunikacijske vještine, fizioterapija u kliničkoj medicini II., kardiorespiratorna fizioterapija, engleski jezik II., sigurnost pacijenta u fizioterapiji, hitna medicina, fizioterapijske vještine II., fizioterapijske vještine I. te ortopediju i traumatologiju te je broj nepoloženih ispita jedan. Na trećoj studijskoj godini u akademskoj godini 2023/24 tuženik je položio sljedeće ispite: osnove radiologije, neurofizioterapija, specijalne integralne teme I., metode znanstvenog rada i istraživanja, statistika za fizioterapeute, preventivna fizioterapija, specijalne integralne teme II., medicinska sociologija, organizacija i upravljanje kvalitetom u fizioterapiji, zdravstveni turizam, engleski jezik III. te nove tehnologije u ortopediji i traumatologiji te je broj nepoloženih ispita dva.

20. Iz dostavljenog maila od 18. travnja 2025. godine utvrđeno je da je tuženik u fazi pisanja završnog rada te da mu je profesor odobrio da može dogovoriti termin obrane rada.

21. Iz naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik prvo upisao Veleučilište u Karlovcu u akademskoj godini 2019/20 tijekom koje je odslušao predavanja, odradio vježbe tjelesnog, a druge ispite nije položio te se na vlastiti zahtjev ispisao 30. rujna 2020. Iz iskaza tuženika i svjedokinje JD sud je utvrdio da je tuženik odslušao sva predavanja te akademske godine no da ispite nije polagao i da je odustao od navedenog fakulteta jer ga to nije zanimalo. Iz iskaza svjedokinje JD utvrdo je da je tuženik kao dvanaestogodišnje dijete stradao u prometnoj nezgodi te da je odlazio kod fizijatra i na fizikalne terapije i da mu se taj dio svidio i da je to htio raditi, no kako nije završio srednju školu temeljem koje bi mogao navedeno upisati, to je upisao Strojarski fakultet i kada je vidio da ga to ne zanima odlučio se ispisati i upisao se na privatni fakultet Libertas za fizioterapeuta u akademskoj godini 2020/21.Sud je prihvatio iskaz tuženika i svjedokinje u navedenom dijelu jer su iskazivali suglasno i životno uvjerljivo. Iz dostavljene potvrde fakulteta i iskaza tuženika i svjedokinje JD utvrđeno je da je tuženik imao status redovnog studenta na fakulteteu Libertas, da je isti odslušao sva predavanja za prvi i drugi semestar te da je dana 7. srpnja 2021. položio Kliničku praksu I.

22. Iz iskaza tuženika i svjedokinje JD utvrđeno je da se radi o privatnom studiju koji je plaćala majka tuženika, da je ista u akademskoj godini 2020/21 uplatila isključivo prvu ratu od 2.500,00 kn dana 1. listopada 2020., da je uvjet za izlazak na ispit bio da su dospjele rate za studij plaćene, a što je utvrđeno i iz dopisa Libertasa od 2. ožujka 2023., da majka tuženika ostvaruje prihode tako što ima otvoren plesni studio, da je tijekom pandemije COVID-a plesni studijo majke tuženika bio zatvoren tri puta, od ožujka do lipnja 2020. godine, zatim još jednom dva mjeseca i treći puta dva ili tri mjeseca, da su majčini prihodi bili smanjeni radi određenih mjera zatvaranja i da im je bilo financijski teško. Nadalje utvrđeno je da su sva predavanja bila on line, a da se radi o tipu studija u kojem je važna praksa i da nije bilo moguće naučiti takve stvari online, te da tuženik nije polagao ispite jer majka nije mogla platiti dospjele rate za studij radi teške materijalne situacije dok je tuženik sva predavanja i praksu prošao, a što je utvrđeno i iz dopisa Libertasa od 23. kolovoza 2023.

23. Odlukom o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja (Narodne novine" broj 141/20., 1/21., 2/21., 8/21., 14/21., 20/21., 26/21., 32/21., 40/21., 46/21. i 52/21) bila je propisana mjera zabrane rada organiziranih plesnih škola koja je bila na snazi od 27. studenoga 2020. do 27. svibnja 2021., ali su i tijekom lockdowna od ožujak do svibnja 2020. bila propisana zatvaranja plesnih škola. Stoga je sud prihvatio iskaz svjedokinje JD da je tijekom 2020., ali i tijekom 2021. u nekoliko navrata njezin plesni studio bio zatvarana i da nije mogla raditi i ostvarivati prihode. Notorno je da se radilo o zahtjevnom razdoblju u kojem vlasnici plesnih studija nisu mogli ostvarivati prihode u punom opsegu i da su njihovi prihodi značajno smanjeni u navedenom razdoblju. Upravo radi navedenoga sud prihvaća iskaz tuženika i svjedokinje JD da ista nije bila u dobroj financijskoj situaciji u 2020. i 2021. te da nije mogla plaćati rate za fakultet kako bi tuženik mogao izlaziti na ispite 2020/2021, radi čega je isti u listopadu 2021. ispisan s fakulteta.

24. Utvrđeno je da je u studenom 2021. tuženik upisao ponovno prvu godinu redovnog studija Libertas za akademski godinu 2021/22 te da je u toj akademskoj godini položio sve potrebe ispite s prve godine fakulteta te da je kao redovni student druge godine upisao akademsku godinu 2022/23 i da redovno ispunjava svoje obveze kako je to utvrđeno iz prijepisa ocjena od 2. ožujka 2023., kao i da je uredno ispunio svoje obveze za akademsku godinu 2023/24 i da je u statusu apsolventa te da je u fazi obrane završnog rada, a kako je to utvrđeno iz dopisa Libertas veleučilišta i prijepisa ocjena od 11. ožujka 2025.

25. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik nakon završetka srednje škole upisao fakultete Strojarstava u godini 2019/20, da je odslušao sva predavanja na navedenom fakultetu no da nije položio ispite jer je zaključio da mu navedeni fakultet ne odgovara te nije htio nastaviti s daljnjim studiranjem na tom fakultetu. Iz iskaza svjedokinje VD i tuženika utvrđeno je da je tuženik imao interes za fizioterapiju radi svog osobnog životnog iskustva no da radi škole koju je završio nije mogao upisati takav fakultete već je isključivo mogao ići na privatni fakultete. Radi navedenoga je u akademskoj godini 2020/21 upisao privatno veleučilište Libertas, majka tuženika je uplatila u listopadu 2020. prvu ratu te je bila u obvezi platiti i daljnje ugovorene rate što je bio uvjet da tuženik može izaći na ispit. U navedenoj akademskoj godini tuženik je odslušao sva predavanja i vježbe no ispite nije položio iz razloga jer majka nije platila ugovorene rate za školovanje. Utvrđeno je da majka prihode ostvaruje iz plesnog studija no da je istoj radi određenih epidemioloških mjera studio bio zatvoren te ista nije mogla stjecati redovne prihode u očekivanom iznosu. Iako su u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. bile određene epidemiološke mjere zabrane rada plesnih škola, u vrijeme kada je majka tuženika platila prvu ratu za školovanje djeteta na snazi nisu bile epidemiološke mjere koje bi joj onemogućavale rad već su iste određene naknadno, od 27. studenoga 2020. do 27. svibnja 2021. Radi se o razdoblju koje je bilo izuzetno zahtjevno i nepredvidivo, nije se znalo točno u kojem trenutku i kakve će mjere biti određene odnosno tko će njima biti obuhvaćen pa nije logično za očekivati da majka tuženika, koja o njemu uredno brine, ne bi tuženiku kao svom djetetu omogućila školovanje s vjerovanjem da će moći platiti sve rate za školovanje djeteta. Dakle, u navedenoj akademskoj godini 2020/21 tuženik je ispunio svoje obveze slušanja predavanja i vježbi no ispite nije položio isključivo iz razloga jer mu majka nije mogla platiti rate školarine i to radi epidemiološke situacije i posljedice zatvaranja plesne škole, dakle radi okolnosti koje tuženik nije mogao predvidjeti i za koje nije odgovoran odnosno koje nisu nastale njegovom krivnjom. Radi navedene situacije podnio je zahtjev za ispis sa sveučilišta o kojem je odlučeno u listopadu 2021., te je 25. studenog 2021. ponovno upisao sveučilište od kada redovno ispunjava sve obveze u vidu predavanja, vježbi, kolokvija i polaganja ispita te je sada u statusu apsolventa i u fazi obrane završnog rada.

26. Točno je da se pojam redovitog studija i redovnog ispunjavanja obveza razlikuje, kako to tužitelj navodi, no postavlja se pitanje je li studiranje tuženika na jednom fakultetu na kojem nije polagao ispite jer je utvrdio da ga ne zanima i da želi promijeniti fakultete, kao i nemogućnost polaganja ispita na privatnom fakultetu radi okolnosti koje nisu nastale krivnjom tuženika razlog prestanka obveza uzdržavanja. Također valja reći da je obveza svakog punoljetnog djeteta da odgovorno postupa u odnosu na roditelja koji ga uzdržava vezano za ispunjavanje svojih obveza. Roditelji imaju obvezu školovati svoje dijete na što ukazuju i odredbe o obvezi uzdržavanja djeteta dok se redovno školuje. U konkretnom slučaju potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pa tako i motivaciju i ponašanje tuženika koji su nastali nakon što su prestale okolnosti koje su onemogućavale izlazak na ispite, odnosno nakon što je majka tuženika imala mogućnost platiti studij. Tuženik od akademske godine 2021/22 redovno ispunjava sve obveze i polaže ispite te iz navedenoga sud zaključuje da je isti motiviran završiti svoje obrazovanje i da bi isti na navedeni način postupao i u akademskoj godini 2020/21 da je njegova majka bila u mogućnosti plaćati školarinu. To što je tuženik upisao privatni fakultet i ne bi bio u navedenoj situaciji da je upisao državni fakultete, odnosno mogao bi polagati redovno ispite, po stavu ovoga suda nije od značaja jer je iz iskaza majke tuženika utvrđeno da nije mogao upisati državni fakultet radi srednje škole koju je završio pa je bio primoran ići na privatni fakultet za koji, u momentu kada ga je upisivao, je bio uvjerenja da će majka moći plaćati i da će moći izlaziti na ispite. Također, stav je ovoga suda u odnosu na prestanak studiranja na Strojarskom fakultetu, da je životno logično da se tuženik predomislio odnosno da je shvatio da ga studij strojarstva ne zanima i da mu ne odgovara te da je poželio isti promijenit. Ne radi se o situaciji da je tuženik promijenio više fakulteta i zaključio da mu niti jedan ne odgovara već je upisao fakultete Strojarstva, utvrdio da mu ne odgovora i potom se upisao na Libertas koji je nastavio studirati. Radi se o situaciji koja nije neuobičajena među mladim ljudima koji traže svoje područje interesa i koju roditelji, pod pretpostavkom da žive u zajednici, ne bi financirali. Uzevši u obzir sve navedene okolnosti (promjenu fakulteta nakon prve godine studiranja na kojem je odslušao predavanja, upis Libertas veleučilišta i slušanje svih predavanja i vježbi no bez polaganja ispita radi okolnosti za koje tuženik nije odgovoran, te potom nastavak studiranja na način da redovno ispunjava svoje obveze) stav je ovoga suda da je tuženik redovno ispunjavao svoje obveze. Napominje se, da redovno ispunjavanje studentskih obveza ne podrazumijeva da dijete mora biti idealno u ispunjavanju svojih obveza, ali mora biti prisutna redovitost u predavanjima, vježbama, kolokvijima i sl., te polaganje većeg dijela ispita. Pri tome se napominje da bi tužitelj eventualno imao pravo tražiti prestanak obveze uzdržavanja danom podnošenja tužbe ili neki drugi dan nakon tog dana ako sud nađe da je ona prestala tog dana, na osnovi čl. 429. st. 2. ObZ, a ne retroaktivno. U konkretnom slučaju tužitelj je tužbu podnio sudu 9. prosinca 2021., a tuženik je akademsku godinu 21/22 upisao u studenom 2021. i u toj godini pa nadalje je uredno ispunjavao svoje obveze odnosno redovno se školovao pa bi tužitelj u navedenom razdoblju imao obvezu uzdržavati ga. Slijedom navedenoga sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim primjenom čl. 290. st.1. ObZ-a te je odlučeno kao u izreci pod I.

27. Sud nije posebno cijenio iskaz tužitelja iz razloga jer isti nije u kontaktu s tuženikom od 2019. pa nema saznanja o školovanju tuženika.

28. Sud je iz iskaza tuženika i svjedokinje VD utvrdio da je tuženik 2 tjedna u kolovozu 2020. bio zaposlen u kafiću na Britancu kako bi mogao pomoći financijski majci te se radilo o ugovoru na određeno. Tužitelj podneskom od 10. svibnja 2022. tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik za 13 dana kolovoza 2020. kada je bio u radnom odnosu isplati iznos od 419,35 kn (koliko iznosi uzdržavanje za 13 dana kolovoza 2020.) jer o činjenici zaposlenja nije obavijestio tužitelja i primio je puni iznos uzdržavanja. U odnosu na navedeno, stav je ovoga suda da je pravomoćnom presudom tužitelju naloženo plaćanje uzdržavanja, da je isti na temelju navedene pravomoćne sudske odluke izvršio plaćanje uzdržavanja za kolovoz 2020., da tužitelj nije tražio da se utvrdi da je prestala obveza uzdržavanja za traženo razdoblje (13 dana kolovoza 2020.) slijedom čega je izvršio plaćanje svoje obveze po valjanoj osnovi koja i dalje postoji. Radi navedenoga, isti neosnovano potražuje isplatu plaćenog iznosa uzdržavanja za 13 dana kolovoza 2020. godine slijedom čega je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u izreci pod I.

29. Kako je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, to je i prijedlog za određivanjem privremene mjere iz čl. 541. ObZ-a ocijenio neosnovanim jer nisu ispunjenje pretpostavke za određivanje iste propisane čl. 344. Ovršnog zakona (nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine).

30. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme presuđenja.

31. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku, priznat je trošak u vidu jednokratne nagrade u iznosu od 200 bodova na osnovi Tbr 7/3 (za odgovor na tužbu, zastupanja na ročištu 7.3.2022., 8.11.2022., 10.01.2023.), trošak zastupanja na ročištu 5.2.2024., 13.1.2025. i 15.05.2025. u iznosu od 50 bodova na osnovi Tbr 7/3 i podneska od 11.03.2022. u iznosu od 50 bodova, vrijednost boda je 2,00 eur na osnovi Tbr. 54 OT, što iznosi 800,00 eur uvećano za trošak 25 % PDV-a koji iznosi 200,00 eur što ukupno iznosi 1.000,00 eur te je odlučeno kao u izreci presude pod II., primjenom čl. 154. st.1. ZPP.

32. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na privremenu mjeru jer se na isti očitovao u odgovoru na tužbu za što mu je trošak priznat, nije mu priznat trošak sastava podneska od 15.11.2022. jer je uz isti samo dostavio dokumentaciju koju je i ranije mogao dostaviti, kao što mu nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu jer isti nije ocijenjen nužnim za vođenje postupka.

33. Tužitelju nije priznat troška parničnog postupka jer isti nije uspio u sporu na osnovi čl. 154. st.1. ZPP-a.

U Zagrebu, dana 16. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku