REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1374/2024-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja Društvo hrvatskih filmskih autora i producenta, Zagreb, Boškovićeva 23, OIB: 91490194399, zastupanog po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Singar d.o.o., Zagreb, Tomislavova 11, OIB:88081849998, zastupanog po punomoćnici Nataši Kovar Ričko, odvjetnici iz Zagreba, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 14. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dine Klisure Hrapovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Nataše Kovar Ričko, odvjetnice, dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Singar d.o.o. da tužitelju Društvo hrvatskih filmskih autora i producenta isplati iznos od 3.981,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2019. pa do isplate određene do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Singar d.o.o., OIB:88081849998, da tužitelju Društvo hrvatskih filmskih autora i producenta, OIB:91490194399 naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28.6.2019. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da je dana 10.5.2015. u tjedniku 7DNEVNO na 54., 55., 56. i 57. stranici objavljen članak naslova:"Puk'o im film! USKORO PADA POSLJEDNJA KLAPA SKANDALOZNE korupcijske afere među hrvatskim filmašima" autora JI.

Tuženik je nakladnik navedene tiskovine. U članku su objavljene neistinite i uvredljive informacije informacije od kojih tužitelj izdvaja sljedeće navode:

- uskoro pada posljednja klapa skandalozne korupcijske afere među hrvatskim filmašima!

- skandal se počeo javno odmotavati kada se saznalo da nekolicina moćnika na tajanstven način drma s DHFR-om i još neutvrđeno svakogodišnjom količinom milijuna ili desetaka milijuna kuna. Isto tako postaje sve razvidnije da je više manje ista skupinica filmašica, izigravajući pravne odredbe, uvezala sebe u višegodišnji kontinuitet trošenja financijske moći i HAVC-a i DHFR-a, a sve to na štetu većine filmskih djelatnika i hrvatskog filma

- no, u proteklih nekoliko godina skandali povezani s HAVC-om i DHFR-om toliko su se rasplamsala da su, ipak, došli u središte javne pozornosti.

- ali, dok većina filmaša i filmaških udruga živi sirotinjski, DHFR-om se valjaju milijuni javnog novca jer su DHFR-u nekim tipičnim hrvatskim čudom dodijeljene ovlasti prikupljanja i tajanstvenog manipuliranja s novcem koji pripada svim domaćim i stranim vlasnicima audiovizualnih autorskih prava ...

- tada, 2018., u jeku žestokih saborskih rasprava o spomenutom novom zakonu, u javnosti je pukla filmska bomba da se u bilanci DHFR-a takoreći prikrivane financijske i druge dubioze u DHFR-u, pa je većina osiromašenog hrvatskog filmskog svijeta shvatila što s njihovima zajedničkim milijunima radi nekolicina njihovih kolega.

- postojala je sve razvidnija korupcijska sprega filmske skupinice koja je vladala HAVC- om, DHFR-om i njihovim projektima te tako svake godine kontrolirala i u tom uskom krugu podijelila više desetaka milijuna kuna

- istodobno su u javnosti počele isplivavati kompromitirajući dokumenti i imena moćnika iz strukovne udruge DHFR-a..

- u listopadu 2014. za predsjednicu DHFR-a izabrana je režiserka SI, a njen jedini problem je bio što nije pripadala korupcijskom klanu te se suočila sa šokantnim iskustvima karakteristična za mafijaške filmove.

- međutim, ništa nije bilo od nadzora i sankcija, a korupcijska skupina munjevito je smijenila SI...

- da je SI onemogućen uvid u financijsku dokumentaciju Društva kako bi utvrdila financijsko stanje (...) onemogućena primopredaja dužnosti na početku mandata od strane tri člana upravnog odbora koji čine većinu u upravnom odboru i tajnice (ĆI, VI, AI i DI) (...) onemogućen pristup službenom mail-u te da joj dokumentacija nije bila u cijelosti dostupna, a da nema pristup niti pečatu Društva

- PRIKRIVANJE SUMNJIVIH RADNJI U FILMSKOJ INDUSTRIJI ... ! (podnaslov)

- u tijeku raskrinkavanja brojnih skandaloznih otkrića i državno odvjetničkih postupanja vezanih uz sve navedeno, da će se rasvijetliti nestanak minimalno 30 milijuna kuna iz novaca koji su prikupljeni za tzv. digitalnu retransmisiju pa njegovo iznenadno i bez objašnjenja pojavljivanje u bilanci DHFR

- osnivanjem nove profesionalne udruge u koju se već učlanjuju dosadašnji članovi DHFR

- od članova DHFR-a traži se omerta - mafijaški zakon šutnje ...!(podnaslov)

- Društvo hrvatskih filmskih redatelja dobilo je pravo na novčana sredstva na ime autorskih prava od digitalne retransmisije (pojednostavljeno, novac hrvatskih građana koji plaćaju TV operatere za autorska prava iz prikazivanja audiovizualnih sadržaja). prikupljanje novca od TV operatera DHFR-a povjerilo je HDS Zamp-u. Navedeni novac nije iskazan u bilancma DHFR-a za 2013., 2014., 2015 . i 2016., da bi se iznos od preko 29 milijuna kuna misteriozno pojavio u bilanci DHFR - a za 2017.!...

- izvješćujem vas da je na djelu nova kriminalna aktivnost vodstva DHFR-a s ciljem daljnje nezakonite raspodjele tuđih novaca, novaca građana RH i nosioca autorskih prava

- predsjednik DHFR-a LI je na skupštini 2017. javno napisao i poslao svim članovima društva dopis u kojem negira postojanje gore opisanog novca, tvrdi da se rado o znatno manjem iznosu, ukupno 10 –tak milijuna kuna za deset godina, koji je potrošen na "natječaja i druge poslove društva", dakle suprotno onom što tvrdi- nenamjenski ! između ostalog, strogo namjenskim sredstvima kupljen je i stan za potrebe društva, dok o drugom trošenju namjenskih sredstava ne možemo doći uopće do podataka kakao se troše!

- izvješće DHFR-a za 2017. koje je poslano članovima prije skupštine na uvid sadrži novu manipulaciju i pokušaj upotrebe "kreativnog knjigovodstva" u cilju prikrivanja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti i nezakonite raspodjele novca prikupljenog od digitalne retransmisije

- naime, u godišnjem izvješću se tvrdi da je "godišnji financijski izvještaj DHFR-a za 2017. revidiran i u skladu s zakonom o reviziji i međunarodnom revizijskom standardu.". Nasuprot tome, revizorska kuća REMIRA tvrdi upravo suprotno-"postupci koje smo obavili ne čine reviziju obavljenom u skladu s međunarodnim revizijskim standardima ili uvid obavljen sa međunarodnim standardima za angažmane i s tim u skladu ne izražavamo mišljenje niti uvjerenje u svezi primijenjenih postupaka" tragikomično je što se do te mjere distanciraju od svog naručenog i plaćenog izvješća da traže ograničenje distribucije i uporabe. Naše izvješće namijenjeno je isključivo društvu i članovima DHFR-a u svrhu navedenu u prvom odjeljku, a ne na bilo koje druge izvještaje društva". Dakle, traži se od članova DHFR-a svojevrsna omerta - mafijaški zakon šutnje.

- istraga će utvrditi da li je zbog toga došlo zbog nesposobnosti "naših pregovarača ili prelijevanje dijela ekstra profita u džepove onih koji su tu suludu računicu omogućili.

2. Tužitelj u bitnome ističe da se objavljeni navodi ne temelje na provjerenim ili točnim činjenicama koje bi služile informiranju javnosti, već se radi o tendencioznom nametanju neistinite tvrdnje da postoji korupcija među hrvatskim filmašima pri čemu se aludira na tužitelja i takve se neistinite tvrdnje protežu na četiri stranice tjednika 7DNEVNO. Posebno se tužitelj diskreditira kada ga se prikazuje kao društvom u kojem nekolicina moćnika na tajanstven način drma neutvrđenom količinom milijuna ili desetaka milijuna dok većina filmaša ili filmaških udruga živi sirotinjski. Tužitelj pojašnjava da je on strukovna, dobrovoljna i neprofitna udruga profesionalnih filmskih redatelja i scenarista utemeljena Osnivačkom skupštinom 23. 2.1995. sa ciljem okupljanja redatelja, scenarista i drugih koautora audio-vizualnih djela u svrhu poticanja, pomaganja i razvoja hrvatske kinematografije, hrvatskog audiovizualnog stvaralaštva, kao i da se zaštite autorskih i drugih prava koja proizlaze iz tog stvaralaštva. Članstvo je dobrovoljno te društvo broji 154 redovitih članova. Član je i FERA- Europske federacije audiovizualnih redatelja kao i WDW (Writers and directors worldwide) u čijem je Upravnom odboru i bivši predsjednik Društva, LI. Tužitelj je i član CISAC-a,svjetske krovne organizacije koja se bavi kolektivnim ostvarivanjem autorskog prava. Licencu mu je izdao Državni zavod za intelektualno vlasništvo, a posluje sukladno Statutu društva i pozitivnim propisima Republike Hrvatske te ispunjava sve svoje zakonske obveze. Tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za ispravak netočnih navoda dana 28.5.2019. sukladno čl. 40 Zakona o medijima. Tuženik je dana 3.6.2019. poslao tužitelju dopis u kojem je naveo kako nije dužan objavljivati navode o neistinitosti sadržaja objavljene informacije jer postoje eskulpacijski razlozi. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu naknadi prouzročenu štetu i isplati iznos od 30.000,00 kn uvećan za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve uvećano za trošak ovog parničnog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od dana presuđenja pa do isplate.

Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže presliku spornog članka naslova: "Puk'o im film! USKORO PADA POSLJEDNJA KLAPA SKANDALOZNE korupcijske afere među hrvatskim filmašima" autora JI, Zahtjeva za objavu ispravka s povratnicom te tuženikov odgovor na Zahtjev za objavu ispravka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je zahtjev za ispravak podnesen glavnom uredniku, a ne nakladniku, čime nije ispunjen uvjet za raspravljanje u ovom predmetu. Ističe i da je tekst željenog ispravka nepodoban za objavu jer ne sadrži argumentirane tvrdnje i navode već samo negaciju navoda iznesenih u spornom članku. Tekst ispravka sadrži tvrdnje koje se odnose na vrijednosni sud autora članka o tome kako je članak "u cijelosti insinuiran i iskonstruiran"tei slične tvrdnje koje nakladnik nije dužan objaviti. Tuženik otklanja bilo kakvu odgovornost za štetu nastalu objavom predmetnog članka. Poziva se na razloge isključenja odgovornosti za štetu, propisane čl. 21. Zakona o medijima. Informacija je utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije prilikom čega je postupano u dobroj vjeri, odnosno objava je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu, a informacija je dana u dobroj vjeri. Poziva se na Ustav Republike Hrvatske i Zakon o medijima kojima su propisane slobode mišljenja i izražavanja misli. Ističe da tužitelj nije naveo okolnosti na kojima temelji povredu prava osobnosti, nije dokazao štetnu posljedicu objave predmetnog članka te uzročno- posljedičnu vezu između članka kao navodnog štetnog događaja te štete na koju upućuje u tužbi. Ističe da tužitelj obnavlja javnu funkciju, a javne funkcije sa sobom nose rizik od iznošenja kako pozitivnih tako i negativnih stavova novinara. Njihov osvrt na društvena zbivanja je opravdan javnim interesom i iznad prava na čast i ugled pojedinaca, dok god se komentar odnosi na rad i djelovanje javnih osoba. Iznošenje stavova novinara kao osvrta na javna zbivanja je temelj demokratskog uređenja. Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Prema čl. 22 st. 2 Zakona o medijima (NN br. 59/04,84/11, 81/13, 114/22 u nastavku ZM) pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznim prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Iz Zahtjeva za objavom ispravka naslovljenog na glavnog urednika i nakladnika, u smislu čl. 22 st. 2 ZM-a, je razvidno da je isti upućen dana 28.5.2019. i da ga je tuženik primio dana 29.5.2019. čime su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

5. Presudom poslovni broj Pn -1715/19 od dana 28.8.2023. je sud odbio tužiteljev zahtjev za isplatom naknade štete u iznosu od 3.981,68 EUR, uvećano za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate te zahtjev za naknadom parničnog troška. Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.866,41 EUR uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana 28.8.2023. pa do isplate.

6. Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Gž-1313/2023-2 od dana 23.5.2024. usvojio žalbu tužitelja, ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28.8.2023. poslovni broj: Pn-1715/2019-56 i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Riješeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti novom odlukom. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud ukazuje da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja. Prvostupanjski je sud propustio detaljnije raspraviti navode tužitelja da ga se diskreditira kada ga se prikazuje kao društvo u kojem nekolicina moćnika na tajanstven način drma neutvrđenom količinom milijuna ili desetaka milijuna dok većina filmaša ili filmaških udruga živi sirotinjski. Uzimajući u obzir težinu štetne radnje kojom novinar višekratno ukazuje na financijsku prijevaru i nezakonito upravljanje udrugom, sud prvog stupnja propustio je utvrditi na koji način su se izrečeni navodi manifestirali na tužitelja, budući objektivno sadržaj napisanog i objavljenog članka, ako nije istina, prema mišljenju ovog suda, može kod svake udruge dovesti do povrede prava osobnosti, sukladno odredbi čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a, a kako to opravdano tvrdi tužitelj. To tim više jer je tužitelj pojasnio da je on strukovna, dobrovoljna i neprofitna udruga profesionalnih filmskih redatelja i scenarista utemeljena u svrhu poticanja, pomaganja i razvoja hrvatske kinematografije, hrvatskog audiovizualnog stvaralaštva, kao i da je članstvo dobrovoljno, član je i FERA- Europske federacije audiovizualnih redatelja kao i WDW (Writers and directors worldwide) te CISAC-a, svjetske krovne organizacije koja se bavi kolektivnim ostvarivanjem autorskog prava, a čije postojanje, članstvo i rad očito ovise o percepciji javnosti, percepciji njenih članova i drugih članova međunarodne asocijacije. Uzimajući u obzir težinu štetne radnje sud prvog stupnja propustio je utvrditi kakva je bila reakcija okoline, kao i članova same udruge tužitelja. Isto tako, propušteno je utvrditi na koji način se isto manifestiralo na rad udruge i odnos tužitelja sa drugim asocijacijama, kojih je član. Kako sud prvog stupnja sud nije adekvatno raspravio spomenute navode tužitelja, očito je da zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće izvesti zaključak o zakonitosti i pravilnosti pobijane odluke, slijedom čega je žalbu tužitelja valjalo usvojiti primjenom odredbe čl. 370 ZPP-a, ukinuti istu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud daje uputu prvostupanjskom sudu da na osnovu predloženih dokaza raspravi da li je zbog nesporno objavljenog sadržaja članka tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti i u kojem opsegu. Potrebno je na pouzdan način utvrditi da li je i na koji način objava članka u tjedniku 7DNEVNO predstavljala štetnu radnju koja je kod tužitelja izazvala takav opseg štete koji opravdava dosudu pravične naknade. Sud prvog stupnja dužan je utvrditi da li su objavom predmetnog članka narušeni ugled i dobar glas tužitelja te da li su i na koji način navodi članka utjecali na predodžbu javnosti o djelatnosti udruge, na koji način su utjecali na članstvo udruge, kao i na koji način su utjecali na status udruge u okviru drugih međunarodnih udruženju, za koje tužitelj navodi da je član.

7. Tužitelj je u nastavku postupka koji je drugostupanjski sud vratio u fazu glavne rasprave u cijelosti ostao kod navoda tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Predložio je da se dopunski sasluša LI na okolnost nastanka štete koja je tužitelju nastala objavom spornog članka. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Predloženom dokaznom prijedlogu za dopunskim saslušanjem LI se protivi budući tužitelj tijekom cijelog postupka nije dostavio niti jedan materijalni dokaz u prilog navodima o nastupanju štete. Ukoliko sud usvoji taj prijedlog, predlaže dopunsko saslušanje svjedokinje SI, kao i suočenje to dvoje svjedoka budući je LI u svom iskazu osporavao istinitost navoda SI koji su se odnosili na točnost informacija, odnosno ekskulpacijske razloge. Sud je usvojio oba prijedloga za dopunskim saslušanjem navedenih svjedoka.

8. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem spornog članka objavljenog u tjedniku 7DNEVNO pod naslovom: "Puk'o im film! USKORO PADA POSLJEDNJA KLAPA SKANDALOZNE korupcijske afere među hrvatskim filmašima" autora JI, Zahtjeva za objavom ispravka te Obavijesti tuženika o razlozima neobjavljivanja zahtjeva za ispravak. Pročitane su službenim putem zatražene obavijesti Ministarstva financija da se protiv tužitelja od 2015. pa do dana sastavljanja odgovora (7.6.2021.) ne vodi postupak iz nadležnosti Ministarstva sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija niti se provodio financijski nadzor niti ima podnesenih predstavki protiv tužitelja (list 76 spisa) te Županijskog državnog odvjetništva da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak u svezi financijskog poslovanja (list 44 spisa). Saslušani su svjedoci II (list 55 – 56 spisa), LI (list 46 – 47 i 159 – 160 spisa), TI (list 70 – 71 spisa), SI (106 – 107 spisa) i zz tuženika NI (list 111 – 112 spisa). Zbog ekonomičnosti postupka sud je odustao od prihvaćenih prijedloga za saslušanjem svjedoka ZI budući svjedok nije primao pozive suda za ročišta, kao i svjedoka JI koji više nije radnik tuženika, a tuženik nije dostavio njegovu adresu prebivališta/ boravišta pa se dostava nije mogla izvršiti. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Nije sporno da je u tiskanom izdanju tjednika 7DNEVNO na 54., 55., 56. i 57. stranici objavljen članak naslova:"Puk'o im film! USKORO PADA POSLJEDNJA KLAPA SKANDALOZNE korupcijske afere među hrvatskim filmašima" autora JI, kao i da se u članku nalaze sve u tužbi izdvojene informacije po kojima je tužitelj, kako tvrdi, prikazan kao društvo koje na netransparentan način raspolaže s javnim, namjenskim sredstvima, dakle novcem koji pripada svim domaćim i stranim vlasnicima audiovizualnih autorskih prava, a uslijed kojih je navoda pretrpio štetu u vidu povrede časti i ugleda za koju potražuje naknadu u iznosu od 3.981,68 EUR.

10. Sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je jesu li istaknute, naprijed navedene informacije utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, jesu li iste proizašle i iz njegovih vrijednosnih sudova, je li autor članka poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti ili su navodi zlonamjerni, usmjereni vrijeđanju tužitelja. Sporno je da li je prilikom njihove objave nakladnik postupao u dobroj vjeri, je li postojalo opravdano zanimanje javnosti za njihovu objavu ili su informacije objavljene s ciljem difamiranja tužitelja u javnosti nametanjem dojma da je sklon korupciji, nezakonitoj i netransparentnoj raspodjeli javnog novca. Sporno je i jesu li i na koji način objavljenje informacije utjecale na ugled i percepciju tužitelja pri FERA-i – Europskoj federaciji audiovizualnih redatelja kao i WDW (Writers and directors worldwide) te CISAC-a, svjetskoj krovnoj organizacije koja se bavi kolektivnim ostvarivanjem autorskog prava te jesu li i na koji način navodi članka utjecali na predodžbu javnosti o djelatnosti tužitelja i na članstvo kod tužitelja.

11. Iz iskaza svjedoka II, bivšeg člana upravnog odbora tuženika, sud je utvrdio da je tužitelj autorska udruga redatelja, financira se članarinama i sredstvima HAC-a. Društvo se kandidiralo i dana mu je licenca za prikupljanje kolektivnih autorskih prava što znači da od kabelskih operatera prikuplja sredstva i ta sredstva isplaćuje autorima. Pri tome se ne radi samo o hrvatskim autorima već većinom o stranim autorima i ta se sredstva isplaćuje autorima. U društvu se nikada nije dogodila korumptivna situacija. Negdje 2016 ili 2017. su podnesene jedna ili dvije anonimne prijave sadržaja sličnog navodima spornog članka, policija je napravila izvide i nikada se nije ništa dokazalo niti utvrdilo kakvih nepravilnosti. Svake godine se vrši financijski nadzor od strane Zavoda za intelektualno vlasništvo obzirom na licencu koje društvo ima jer provjeravaju jesu li prikupljena sredstva namjenski utrošena. To je obaveza društva. Kod prikupljanja autorskih prava je u pitanju veliki novac koji u većem dijelu pripada stranim autorima. Djela naših autora se slabo prikazuju na televiziji i naši autori dobivaju puno manje novca. Pojava ovakvih članaka uzrokuje nemir autorima, sumnju u rad društva. Također društvo mora obnoviti licencu za prikupljanje kolektivnih autorskih prava, ovakve tvrdnje bacaju loše svjetlo na rad društva. Dio prikupljenog novca ostaje društvu za potrebe raznih djelatnosti, npr. borba protiv pirata, razvoj kulture i sl.

12. Svjedok LI, član Upravnog odbora tužitelja od 2009. - 2013. te predsjednik Društva od 2014. - 2017. u svom iskazu od dana 18.2.2021. objašnjava da je tužitelj početkom 2000. od Zavoda za intelektualno vlasništvo dobio licencu za kolektivno prikupljanje autorskih prava. Za prikupljanje novca su morali imati službu pa su se zbog toga obratili ZAMP-u koji već ima razvijenu strukturu. Novac se skuplja od kabelskih operatera npr. T-Com s kojima se dogovara godišnja cijena te se od prikupljenih iznosa isplaćuju autori, domaći i strani. Dio novca ostaje i društvu, radi se o maksimalno do 20% skupljenog novca. Od toga novca društvo plaća naknadu ZAMP- u za njihove usluge, a drugo ostaje društvu. Godinama se taj novac skupljao u svrhu kupovine stana za društvo i stan je kupljen negdje 2017. godine. Novac koji su skupljali preko ZAMP-a se prikazivao u dokumentu o kolektivnoj transmisiji, to je dokument društva, prikupljeni novac nije ulazio u bilancu društva niti se tamo prikazivao. Novac za autore se vodio na računu ZAMP-a koji je vodio tablice i njima ih slao na provjeru. Sve svoje dokumente su dalje slali na provjeru Zavodu za intelektualno vlasništvo. Nakon objave ovog članka su ih zvali partneri, predstavnici firmi za koje su skupljali novac. Nikada nije utvrđena nikakva nepravilnost u financijskom poslovanju društva. Neistiniti su navodi da SI ne bi bio omogućen uvid u financijsku dokumentaciju društva, da bi joj bila onemogućena primopredaja dužnosti. Ono što SI nije bilo odobreno je korištenje novčane kartice društva koju je tražila. To nije bila praksa društva, o eventualnom odobravanju trebala je odlučiti skupština kao najviše tijelo društva, a skupština je taj zahtjev odbila. Zna da je SI prijavila društvo Ministarstvu financija, Ministarstvo je odbacilo njenu prijavu jer nije pronašlo nikakvih nepravilnosti. Dopunski saslušan dana 14.5.2025. svjedok LI u cijelosti je ostao kod naprijed opisanog iskaza te je istaknuo da se niti njemu osobno niti bilo kome iz Društva nitko od strane tuženika nije obratio prije objave spornog članka. Ponovno navodi da je vezano uz materiju kojom se članak bavi protiv tužitelja bila podnesena anonimna kaznena prijava koja je odbačena. Društvo provodi dvije revizije godišnje. Jednu reviziju provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo koje je tužitelju vrlo bitno budući ih kontrolira, izdaje im licence. Drugu reviziju provodi samo društvo na način da angažira vanjskog revizora kojeg odabire skupština društva. Naglašava da društvo vodi računa i o raspodijeli novaca za autorska prava svojih pokojnih članova na način da pronalazi njihove nasljednike. Njemu je osobno je jedan nasljednik rekao da sa tužiteljem ne želi imati nikakvog posla jer su oni mafijaška organizacija, sve aludirajući na ovaj članak. Djelatnici su mu rekli da je još par nasljednika odbilo javit im se iako su ih zvali da im daju novac koji im pripada. Nije istina da se financiraju javnim novcem, financiraju se novcem od tele kompanija, hotelijera, kabel operatera. Sa svima njima moraju ugovoriti financiranje. Naravno da kada ovakav jedan članak bude objavljen, a potom i prenesen putem društvenih mreža, moraju opravdavati svoje financijsko poslovanje. Također ističe da su ih nakon objave članka nazivali i njihovi članovi, neki su tražili i da ih se ispiše iz društva kao npr. J i S, nisu htjeli biti dio društva za koje se pisalo da radi kao mafija, da u njemu vlada omerta. Bivši član S je objavio i javno pismo u stilu "opraštam se Ć sa vama" u kojem se pozivao a sadržajne jednake okolnosti kao i sporni članak. Svjedok tvrdi da je o tužitelju zbog objave ovog članka bila loša percepcija i kod njegove krovne udruge, a to je CISAC. Zastupnik za našu regiju, gospodin iz Bugarske do kojeg je došao sporni članak putem društvenih mreža, ih je zvao, pitao o čemu se radi. Tužitelj je imao svog predstavnika i u WDW (Writers and directors worldwide) koji te godine nije bio odabran, svjedok sumnja upravo zbog spornog članka, budući je nakon par godina član tužitelja ponovno imenovan u tu organizaciju. Članak je objavljen u vrijeme izglasavanja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. U pravilu se uvijek nešto mora nadopunjavati i kada se ponovno traži licenca, to se sve dodatno komplicira, posebno u odnosu sa Zavodom za intelektualno vlasništvo. Svjedok sumnja da je članak objavljen kako bi jedna udruga koja je bila formirana u to vrijeme preuzela tužiteljevu licencu, dakle preuzela mu posao. Ta udruga u tome nije uspjela, raspala se nakon par mjeseci nakon osnivanja. Iz Zavoda za intelektualno vlasništvu su ga također ispitivali zbog spornog članka.

13. Svjedok TI je bio predsjednik Upravnog odbora HAVC-a od 2007. do 2012. ne čita tjednik 7DNEVNO. Ističe da se članovi tužitelja dijelom financiraju za svoje projekte putem javnog natječaja HAVC-a. Obratio se tadašnjoj ministrici kulture OI, htio je pokrenuti postupak za smjenu ravnatelja HAVC-a, obzirom na stvari za koje mu se činilo da nisu korektne u svezi s vođenjem HAVC-a. Članovi odbora nisu prihvatili njegovo izvješće, nije ga prihvatila niti ministrica i stoga je podnio ostavku. Sve se odvijalo prije 9, 10 godina. Bio je sastavio detaljno pismo u kojem je iznio sva svoja saznanja, zbog toga je dva ili tri puta bio pozivan na policiju, ništa od toga što je iznio nije bilo prihvaćeno i nema smisla vraćati se ponovno na to. Meritum njegovog izlaganja se odnosio na financijsko poslovanje HAVC-a i nije imalo nikakve veze s tužiteljem.

14. Svjedokinja SI je u svom iskazu potvrdila, a istinitost njenih navoda tužitelj nije osporio, da je 2014. zatražila financijski nadzor nad radom društva, no nadzor nije proveden te joj nije poznato je li nakon njenog zahtjeva bilo kakvih prijava vezanih za financijsko poslovanje društva. Prijave je podnosila Ministarstvu kulture i Ministarstvu financija jer su se u društvu dešavale čudne stvari. Ne sjećam se više koje su to stvari bile jer se to sve dešavalo prije devet godina. Bila je predsjednica društva mjesec dana, nije podnosila financijsko izvješće niti je dobila novčanu karticu društva. Zbog toga se žalila Ministarstvima koje je navela. Nikada nije vidjela ikakve brojke vezano za poslovanje tužitelja, zato joj je sve i bilo sumnjivo. Nije joj bio omogućen uvid u financijsku dokumentaciju društva. Jedanput je nešto potpisala, ne zna što, ali je to morala potpisati budući je bio takav presing od strane ŽI. Nije joj omogućena primopredaja dužnosti na početku mandata, nije dobila ključeve, službeni e-mail niti pečat društva. Svjedokinja SI, unatoč urednoj dostavi poziva, nije pristupila na ročište održano dana 14.5.2025. radi dopunskog saslušanja pa je sud, iz razloga ekonomičnosti postupka, odustao od provođenja tog dokaza.

15. Zakonska zastupnica tuženika NI u svom iskazu navodi da je tuženik u svibnju 2019. krenuo u postupak promjene nakladnika tj. preuzimanja od bivšeg nakladnika Eurocinik d.o.o. Formalno su tjednik 7DNEVNO preuzeli 1.6.2019. Preuzeli su i njihove radnike budući je bila obveza da ih zadrže još 3 mjeseca od dana preuzimanja. Iz tog razloga nije upoznata sa detaljima predmetne objave, tim više što se radi o tiskanom izdanju. Nemaju arhive u kojoj bi se moglo provjeriti tko je istraživao i sastavio sporni članak. Ne zna tko je JI, radi se o pseudonimu novinara, ne zna tko iza toga stoji. S njima je u to vrijeme radio i pokojni MI za kojeg zna da je istraživao cijelu priču, a što joj je poznato iz drugog sudskog postupka kojeg je protiv njih pokrenuo isti tužitelj. O spornim okolnostima joj je poznato ono što je navedeno u članku. Svakako smatra da postoji javni interes da se o predmetnim stvarima piše budući je tužitelj javna osoba.

16. Povezujući rezultate provedenih dokaza sud sa sigurnošću utvrđuje da se u predmetnom članku nalaze istiniti navodi o tužitelju u dijelu u kojem se navodi da je poslovno povezan sa HAVC-om, da se financira javnim novcem, da je tužitelj za svoje potrebe, iz za to namjenski predviđenih sredstava, kupio stan, da je SI bila predsjednica tužitelja, da joj tužitelj nije omogućio primopredaju dužnosti na početku kratkotrajnog mandata, kao niti uvid u financijsku dokumentaciju društva. Nije joj dao ključeve, službeni e-mail niti pečat društva, a što ju je sve potaknulo da od nadležnog Ministarstva kulture i Ministarstva financija zatraži financijski nadzor koji, prema obavijesti Ministarstva financija, od 2015. nije proveden.

17. U članku 35. Ustava Republike Hrvatske (NN br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) je propisano da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. U članku 38. st. 1. Ustava je propisano da se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa (st.2). Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji (st. 3).

18. Ustavno pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti temeljem članka 16. stavku 1., ali samo ako je ograničenje propisano zakonom, i to radi zaštite slobode i prava drugih ljudi te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske jest i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u članku 10. propisuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. U stavku 2. citiranog članka Konvencije propisano je da kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti. Članak 8. Konvencije jamči pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života te propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (st. 1 ).

19. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti Jamstvo štovanja ugleda i časti moguće je ograničiti naprijed opisanim pravom na slobodu izražavanja misli, slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa. S tim u vezi valja se pozvati i na čl. 21. st. 4 ZM-a koji definira razmjernost tog ograničenja tj. propisuje pretpostavke kada se nakladnik može osloboditi od štetne odgovornosti a to je, između ostalog, ako je informacija kojom je šteta učinjena prenesene iz akta tijela sudbene vlasti te utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija i ako je postupano u dobroj vjeri. Ono ne vrijedi za svaku osobu jednako budući je u čl. 7 st. 2 ZM propisano da pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti nemaju osobe koje obavljaju javnu službu u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

20. Između sukobljenih prava propisanih čl. 35. i čl. 38. Ustava te čl. 8. i čl. 10. Konvencije je potrebno nadalje provesti test razmjernosti. Isti se provodi u tri koraka u kojima je potrebno utvrditi postojanje pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se ograničilo pravo na izražavanje mišljenja i vrijednosnog suda, a to su da ograničenje mora biti propisano zakonom, da ono mora slijediti legitiman cilj i da mora biti nužno u demokratskom društvu.

21. Sud je proveo test razmjernosti te je posebno cijenio da je postojao opravdani interes javnost za objavu spornog članka istih (utvrđeno budući se radi o raspolaganju javnim novce,, neovisno financira li se tužitelj istim u cijelosti ili tek djelomično), kao i da je tužitelj javna osoba, a iz čega slijedi da je njegovo pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti ograničeno interesom javnosti o slučajevima koji su, kao i predmetni članak, u vezi s javnom službom ili dužnosti koju obavlja, sve sukladno čl. 7 st. 2 ZM-a. Stoga je tuženiku dozvoljeno slobodno komentirati i preispitivati tužiteljevo raspolaganje javnim novcem, sve sukladno čl. 38 Ustava Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14). U čl. 21. st. 4. ZM-a propisane su pretpostavke kada se nakladnik može osloboditi od štetne odgovornosti a to je, između ostalog, ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri te ako je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Tuženik je u ovom postupku bio dužan dokazati da su navodi o :"korupcijskoj aferi…, manipuliranju novcem…, korupcijskoj sprega filmske skupinice koja je vladala DHFR-om…,kriminalnoj aktivnosti vodstva DHFR-a,…da se od članova DHFR-a traži omerta-mafijaški zakon šutnje…da izvješće DHFR-a za 2017. koje je poslano članovima prije skupštine na uvid sadrži novu manipulaciju i pokušaj upotrebe "kreativnog knjigovodstva" u cilju prikrivanja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti i nezakonite raspodjele novca …" temelje na točnim činjenicama ili činjenicama u čiju točnost autor teksta nije imao razloga sumnjati, a što tijekom ovog postupka nije učinio. Razlog tome nudi zz tuženika NI kada navodi da tuženik, koji je preuzeo tjednik 7DNEVNO od bivšeg nakladnika 1.6.2019., nema arhive u kojoj bi se moglo provjeriti tko je istraživao i sastavio sporni članak. Ne zna tko je JI, radi se o pseudonimu novinara, ne zna tko iza toga stoji. Identitet novinara JI nije otkriven niti tijekom ovog postupka budući sudu, osim dostave poziva na radno mjesto, nije dostavljen podatak o adresi prebivališta ili boravišta na koju bi se dostava izvršila.

22. Nematerijalna šteta se u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika koje tužitelj nije utužio. Naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti se priznaje onda kada je ta povreda izuzetno teška i kada su realne manifestacije kod oštećenoga tako očite da se jasno iskazuju kao povreda časti i ugleda posljedično izazvana objavljenom informacijom. Prema čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO-a) u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da mu je zbog objave spornog članka povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast i ugled niti da bi zbog navodnog difamiranja njegovi članovi trpjeli uvrede i nelagode u svakodnevnom životu i radu koji bi bili takvog intenziteta da bi ispunjavali uvjete iz čl. 1100. ZOO-a. Tužitelj uz tužbu nije priložio niti jedan materijalan dokaz kojim bi potkrijepio navode o narušenom ugledu i dobrom glasu za koji tvrdi da ga je uživao u FERA-i - Europskoj federacije audiovizualnih redatelja, kao niti u WDW (Writers and directors worldwide) te CISAC-a, svjetskoj krovnoj organizaciji koja se bavi kolektivnim ostvarivanjem autorskog prava. Nije dokazao niti da ga je zastupnik CISAC za našu regiju, gospodin iz Bugarske do kojeg je došao sporni članak putem društvenih mreža, zvao i pitao o čemu se radi. Tužitelj nije dostavio niti predložio izvođenje dokaza na okolnost da su upravo zbog navoda spornog članka neki članovi tužitelja (S, J) istupili iz Udruge. Nije dokazao niti da su ga nasljednici preminulih članova izbjegavali te odbijali od njega primiti novaca za autorska prava pokojnih članova tužitelja navodeći, u usmenom kontaktu sa svjedokom LI koji o navedenom i iskazuje, da sa tužiteljem ne žele imati nikakvog posla jer su oni mafijaška organizacija, sve aludirajući na ovaj članak. Svjedok LI, koji je predsjednik tužitelja i kao takav osobno zainteresiran za ishod ovog spora, ističe i da se tužitelj ne financira javnim novcem već novcem tele kompanija, hotelijera, kabel operatera sa kojima ugovara financiranje što je djelomično suprotno iskazima svjedoka TI i II koji iskazuju da se tužitelj financira za svoje projekte i putem javnog natječaja HAVC-a i članarinama i sredstvima HAC-a, a dana mu je i licenca za prikupljanje kolektivnih autorskih prava što znači da od kabelskih operatera prikuplja sredstva i ta sredstva isplaćuje autorima. Na tužitelju je teret dokaza postojanja pretpostavki za odgovornost za štetu. Pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Slijedom navedenog, a budući tužitelj nije dokazao daje pretrpio ikakvu štetu, a posebno štetu opsega koji bi opravdava dosudu pravične novčane naknade, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 1. i 2. ZM-a i čl. 1098. i čl. 1100. ZOO-a zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

24. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora (3.981,68 EUR) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1), zastupanja na ročištima 10.3.2020., 2.7.2020., 18.2.2021., 25.5.2021., 30.1.2023., 25.5.2023. 28.1.2025. i 14.5.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t 1). te na ročištima 26.10.2021. i 15.3.2022. u iznosu od po 25 bodova za svako (Tbr. 9.t.5). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 475,00 EUR ukupno priznat trošak tuženika iznosi 2.375,00 EUR uvećano za iznos zakonske zatezne kamate dosuđene temeljem čl. 29 st. 2 ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika