REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6957/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika OR i punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika GR, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-2778713 koji su 19. travnja 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.886,72 eura te zatezne kamate koje teku na iznos od

- 0,24 eura od 30.11.2005.

- 4,23 eura od 31.10.2008.

- 8,54 eura od 31.12.2008.

- 11,65 eura od 31.01.2009.

- 13,06 eura od 28.02.2009.

- 9,19 eura od 31.03.2009.

- 9,93 eura od 30.04.2009.

- 4,00 eura od 31.05.2009.

- 0,81 eura od 31.07.2009.

- 3,10 eura od 31.08.2009.

- 2,90 eura od 30.09.2009.

- 0,58 eura od 31.10.2009.

- 4,94 eura od 30.11.2009.

- 8,43 eura od 31.12.2009.

- 13,40 eura od 31.01.2010.

- 12,26 eura od 28.02.2010.

- 19,01 eura od 31.03.2010.

- 17,73 eura od 30.04.2010.

- 20,22 eura od 31.05.2010.

- 41,82 eura od 30.06.2010.

- 37,37 eura od 31.07.2010.

- 50,95 eura od 31.08.2010.

- 46,26 eura od 30.09.2010.

- 38,71 eura od 31.10.2010.

- 54,63 eura od 30.11.2010.

- 74,89 eura od 31.12.2010.

- 60,55 eura od 31.01.2011.

- 65,58 eura od 28.02.2011.

- 59,18 eura od 31.03.2011.

- 60,33 eura od 30.04.2011.

- 87,48 eura od 31.05.2011.

- 90,13 eura od 30.06.2011.

- 112,81 eura od 31.07.2011.

- 101,16 eura od 31.08.2011.

- 88,40 eura od 30.09.2011.

- 87,03 eura od 31.10.2011.

- 86,05 eura od 30.11.2011.

- 92,13 eura od 31.12.2011.

- 97,44 eura od 31.01.2012.

- 98,15 eura od 29.02.2012.

- 94,48 eura od 31.03.2012.

- 96,96 eura od 30.04.2012.

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015 u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.878,50 eura s kamatama koje teku od 16. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom 19. travnja 2005. Ugovor o kreditu broj 158-50-2778713 te da je mu tim ugovorom odobren kredit u iznosu od 33.750,82 CHF koji mu se tuženik obvezao staviti na raspolaganje u kunama u protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci. Odredbom članka 7. propisano je da se kredit u iznosu od 33.750,82 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća. Pozvao se na pravna utvrđenja o ništetnosti odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. smatrajući da se navedeno može primijeniti u konkretnom slučaju u odnosu na odredbe članka 7. predmetnog ugovora o kreditu. Naveo je da obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, smatra da je plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te da je na taj način preplatio tuženiku iznos od 14.215,50 kn. Kao dokaze je predložio Ugovor o kreditu. financijsku dokumentaciju, financijsko vještačenje i svoje saslušanje. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev kako glasi u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. donesena u postupku zašite kolektivnih interesa potrošača u kojem postupku se pravna zaštita na općenitoj tj. apstraktnoj razini i da u tom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Smatra da se odluke na koje se poziva tužitelj čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, obzirom da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Nadalje, smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Za valutnu klauzulu tuženik je naveo da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare. Predložio je tužbene zahtjeve odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Općinski sud u Kutini je donio presudu i rješenje u ovom postupku poslovni broj P-55/2021-23 koju je Županijski sud u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž 106/23- 5 od 5. studenog 2025. ukinuo i odredio ovaj sud da odlučuje u ovoj pravnoj stvari.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 158-50-2778713 od 19. travnja 2005. (str. 7-10 spisa), otplatni plan od 26. travnja 2005. (str. 11-14 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice od 8. ožujka 2021. (str. 15-19 spisa) i promotivne uvjete (str. 47-49 spisa) te je proveo financijsko vještačenje (str. 68-72 spisa) i saslušao tužitelja (str 160 spisa).

5. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te su suglasno navele da ne treba nijedan dokaz dodatno izvoditi ili pribaviti.

6. Među strankama nije sporno da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom 19. travnja 2005. Ugovor o kreditu broj 158-50-2778713 te da je mu tim ugovorom odobren kredit u iznosu od 33.750,82 CHF koji mu se tuženik obvezao staviti na raspolaganje u kunama u protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci.

7. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja za razdoblje za koje traži naknadu.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Pri tome sud nije posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne. Tuženik je u postupku predložio i saslušanje osobnog bankara IR, od čega je naknadno odustao te saslušanje javnog bilježnika Vladimira Greblo koji dokazni prijedlog je ovaj sud odbio jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora.

10. U svom je iskazu tužitelj naveo da iskazao da je ugovor o kreditu sklopio radi kupovine osobnog automobila, da je otišao u autokuću Sandro u Popovači i kada im je rekao da će otići u banku u autokući su mu rekli da nema potrebe jer da oni s bankom imaju ugovor. U autokući su mu dali ugovor o kreditu o valuti CHF. Pitao ih je može li dobiti ugovor u kunama i tamo su mu rekli da nude samo taj ugovor. Nije išao u banku vezano uz taj ugovor. U autokući su mu rekli samo kolika mu je rata i ništa mu drugo nisu rekli o ugovoru. Ne sjeća se je li pročitao ugovor. Nije znao da će mu rata kredita rasti. Bio je kod javnog bilježnika, on mu ništa nije rekao o ugovoru. U cijelosti je otplatio kredit. Sa zaposlenikom auto kuće razgovarao je samo o rati kredita, izračunao je koliko će ga auto u konačnici koštati, cijena auta je bila 157.000,00 kn cca, a konačna cijena je trebala biti oko 190.000,00 kn cca. Zaposlenik autokuće mu je rekao da iznos od 157.000,00 kn ide autokući, a ostalo banci za kamatu. Naveo je i da nije znao što to znači valutna klauzula.

11. Navedenom iskazu sud vjeruje jer je tužitelj opisao sklapanje ugovora na način na koji potrošači pristupaju sklapanju ugovora, a ne razumiju materiju o kojoj se radi. Ovdje je riječ o financijskom poslovanju te sklapanju ugovora na način da potpišu ponuđeno ne znajući za potencijalne probleme koji naknadno mogu nastati. Tuženik nije ničim osporio valjanost danog iskaza niti je doveo u sumnju činjenicu da je tužitelj potrošač te je na temelju ovog iskaza i utvrđeno da je tužitelj potrošač.

12. U svom je nalazu i mišljenju vještakinja navela da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan za utuženi period, iznosi 10.131,30 kuna, pri čemu se iznos od 14.215,78 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 4.084,48 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita (26.4.2005.).

13. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio jer je jasan i u skladu s priloženom dokumentacijom, obrazložen je, proveden je stručno, a stranke mu nisu prigovorile.

14. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja. U odnosu na navedeni prigovor ističe se da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim i prema tuženiku pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek pravomoćnošću te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

15. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. znači da do podnošenja ove tužbe 11. ožujka 2021. nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a te zastara utuženog potraživanja na ime isplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila. Stoga istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

16. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

17. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

20. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. To proizlazi i iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

21. Ovaj sud je utvrdio da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

22. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

23. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

24. S obzirom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO). Stoga je kao prethodno pitanje utvrđeno da su ništetna odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF.

25. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. S obzirom da je tuženik utužene iznose primio na temelju ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom, na temelju je citirane odredbe ZOO-a dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, zbog čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

27. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno kasnijim izmjenama navedenog članka.

28. Tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je bespredmetan prigovor tuženika da tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike.

29. Još jednom se ističe da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 10. ožujka 2022., 14. rujna 2022., 22. studenog 2022., i 13. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podnesaka od 28. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 12. rujna 2022. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife), za pristup ročištu za objavu 21. prosinca 2022. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno ukupno 1.350,00 eura što uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 1.678,50 eura. Navedenom iznosu valja pribrojiti i predujam za vještačenje u iznosu od 200,00 eura, što zajedno iznosi 1.878,50 eura.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podneska jer nisu bili nužni za donošenje odluke u ovom postupku niti trošak pristojbi jer iz spisa ne proizlazi da su plaćene.

32. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. S obzirom da nije uspio u sporu tuženiku nisu priznati troškovi postupka.

34. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana koji se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na ročište pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku