REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-7213/2021-22

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆA, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], 21252 Tugare, [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćnici mr.sc. ĆAD, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, Maria Skejića, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. studenog 2016.g. do 11.veljače 2022.g. u ukupnom iznosu od 6.277,80 EUR neto zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na iznos od:

- 100,07 EUR teče od 15. prosinac 2016.

- 71,77 EUR teče od 15. siječanj 2017.

- 100,07 EUR teče od 15. veljača 2017.

- 92,40 EUR teče od 15. ožujak 2017.

- 115,42 EUR teče od 15. travanj 2017.

- 77,06 EUR teče od 15. svibanj 2017.

- 100,07 EUR teče od 15. lipanj 2017.

- 59,11 EUR teče od 15. srpanj 2017.

- 100,07 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

- 38,00 EUR teče od 15. rujan 2017.

- 100,07 EUR teče od 15. listopad 2017.

- 107,75 EUR teče od 15. studeni 2017.

- 100,07 EUR teče od 15. prosinac 2017.

- 133,32 EUR teče od 15. siječanj 2018.

- 123,09 EUR teče od 15. veljača 2018.

- 143,55 EUR teče od 15. ožujak 2018.

- 115,25 EUR teče od 15. travanj 2018.

- 101,69 EUR teče od 15. svibanj 2018.

- 133,32 EUR teče od 15. lipanj 2018.

- 118,72 EUR teče od 15. srpanj 2018.

- 41,88 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

- 149,41 EUR teče od 15. rujan 2018.

- 133,32 EUR teče od 15. listopad 2018.

- 123,09 EUR teče od 15. studeni 2018.

- 123,09 EUR teče od 15. prosinac 2018.

- 27,12 EUR teče od 15. studeni 2019.

- 204,61 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- 133,32 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- 153,78 EUR teče od 15. veljača 2020.

- 133,32 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- 133,32 EUR teče od 15. travanj 2020.

- 71,12 EUR teče od 15. svibanj 2020.

- 143,55 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- 143,55 EUR teče od 15. srpanj 2020.

- 164,01 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- 40,68 EUR teče od 15. rujan 2020.

- 164,01 EUR teče od 15. listopad 2020.

- 88,13 EUR teče od 15. studeni 2020.

- 143,55 EUR teče od 15. prosinac 2020.

- 164,01 EUR teče od 15. siječanj 2021.

- 133,32 EUR teče od 15. veljača 2021.

- 143,55 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- 174,24 EUR teče od 15. travanj 2021.

- 123,09 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- 133,32 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- 143,55 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- 164,01 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- 50,91 EUR teče od 15. rujan 2021.

- 164,01 EUR teče od 15. listopad 2021.

- 153,78 EUR teče od 15. studeni 2021.

- 88,13 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- 101,69 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- 143,55 EUR teče od 15. veljača 2022.

- 50,91 EUR teče od 15. ožujak 2022. do isplate,

u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.205,00 EUR uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.“

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 26.10.2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara u Klinici za dječje bolesti te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 19,27 km od mjesta rada. Tužiteljica da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru na temelju odredbe čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno na temelju odredbe čl. 65. st. 11. TKU/22 i to u visini prema odredbama čl. 66. st. 12. TKU/17 i čl. 65. st. 14. TKU/22. Naime, obzirom da radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije, u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz da ne omogućava tužiteljici svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, tužiteljica da ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Radi navedenog, tužiteljica da je prisiljena koristiti osobni automobil pa da prema prethodno citiranim odredbama TKU-a, ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenim kilometrima.

1.1. Nadalje, tuženik da je tužiteljici umanjivao naknadu troškova prijevoza protivno odredbi čl. 66. st. 16.TKU/17, odnosno odredbi čl.65.st.21.TKU/22 prema kojoj se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Prema tim odredbama TKU-a naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru da se može manjiti samo za određene dane i to kada tužiteljica nije uzastopce bila u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Međutim, tuženik da je protivno prethodno citiranim odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao tužiteljici umanjenu naknadu troškova prijevoza.

1.2. Kako je tuženik protivno odredbama TKU-a pogrešno obračunavao i isplaćivao tužiteljici umanjenu naknadu troškova prijevoza tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onog što joj je plaćeno i onog što joj je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a. Tužiteljica napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužiteljici određeni neto iznos, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22.12.2021. u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je tuženik tužiteljici isplaćivao troškove prijebvoza u skladu s ugovorom o radu, Zakonom o radu te ističe ako tužiteljica nije došla na radno mjesto kod tuženika, da nije imala troškove za prijevoz taj dan.

3. Nakon što je stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije Darka Cecić u spis dana 21.5.2024. dostavila Nalaz i mišljenje, tužiteljica je podneskom 26.6.2024. određeno postavila tužbeni zhtjev pa je za razdoblje od 1.11.2016. do 11.2.2022. zatražila isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 6.277,80 EUR.

3.1. Na ročištu od 4.7.2024. tužiteljica je predložila da vještakinja ispravi omašku u pisanju o datumu izvještačenog razdoblja. Sudska vještakinja Darka Cecić pozvana je na pisano očitovanje koja u Očitovanju od 8.7.2024. navodi kako je doista u Nalazu i mišljenju došlo do omaške u pisanju jer je navedeno da se radi o utuženom razdoblju od 1.11.2016. do 11.2.2023., a u biti da se radi o utuženom razdoblju do 11.2.2022. jer je tužiteljici radni odnos kod tuženika tada prestao. Utvrđeni iznos neisplaćene razlike troškova prijevoza ostaje isti jer je vještakinja u Nalazu i mišljenju nije ni obračunavala razdoblje nakon 11.2.2022.

3.2. U podnesku od 3.2.2025. tuženik navodi kako nema primjedbi na provedeno financijsko vještačenje u smislu matematičkog izračun razlike između onoga što je tuženik na ime troškova prijevoza isplaćivao tužiteljici (temeljem tuženikova tumačenja odredbi K.U.) i onoga što tužitelj smatra da je trebalo tužiteljici isplaćivati na ime troškova prijevoza (temeljem tužiteljeva tumačenja odredbi K.U.). Međutim, tuženik ne priznaje navode iz tužbe kako nema organiziranog javnog prijevoza sukladno odredbama K.U. kojim tužiteljica može stići na posao. Naime, čak i dolazak 45 minuta prije početka radnog vremena u mjesto rada da se smatra adekvatno organiziranim prijevozom.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom HAK mape, Tarifne Zone poduzeća Promet d.o.o. Split, Cjenik usluga prijevoznika putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na područjku zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata, Obavijesti Prometa d.o.o. Split, Rasporeda vožnji te spisu druge priložene dokumentacije, izveden dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke te je izveden dokaz finanxijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Darki Cecić.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od od 1.11.2016. do 11.2.2022. u ukupnom iznosu od 6.277,80 EUR.

7. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

7.1. Odredbom čl. 66. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike inamještenike u javnim službama („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosno čl. 65. st. 1.TKU/22 („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

7.2. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

7.3. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

7.4. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

7.5. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

8. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke iskazala je da je na posao dolazilaosobnim autom jer javni prijevoz nije bio redovit te da bi iz kuće trebala krenuti u 5,45 sati ukoliko bi na posao išla autobusom te da bi u tom slučaju na radno mjesto došla sat vremena prije početka redovnog radnog vremena. Tužiteljica iskazuje da je radila u smjenama te da je uglavnom radila u jutarnjoj smjeni i da joj je tada posao završavao u 15,30 sati, a autobus za kuću da je bio tek u 16,30 sati. Nadalje, poslodavac da joj je isplaćivao umanjeni trošak prijevoza, odnosno da joj ga nije isplaćivao u punoj visini putne karte jer ga nije isplačivao za one dane kada tužiteljica ne bi radila. Npr. kada bi jeda ndan opravdano izostala s posla. Tužiteljica je navela, da bi je ponekad poslodavac zvao da rdi vikendom ili za praznike kada ne bi imao dovoljno službenika na raspolaganju i da bi nakon toga dobila slobodan dan, a za koji ne dolazak na posao da joj ne bi bio plaćen trošak prijevoza.

9. Iz navedenog proizlazi da bi u slučaju da tužiteljica koristi javni prijevoz, vrijeme čekanja od dolasla tužiteljice u mjesto rada do početka radnog vremena prelazilo 45 minuta, kao i od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu tužiteljice. Stoga tužiteljica prema odredbi čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno 65. st. 11. TKU/22, nema osigurani javni prijevoz za redoviti dolazak na posao i povratka s posla pa joj pripada pravo na temelju tih odredbi i odredbi 66. st. 1. TKU/17, odnosno 65. st. 1. TKU/22, s obzirom među strankama nije sporno da je adresa prebivanja tužiteljice udaljena od mjesta rada 23,40 km na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Pored toga proizlazi, da tužiteljici nije isplaćivana naknada prijevoza za one dane kada bi tužiteljica bila opravdano odsutna s posla jedan dan, a što je protivno odredbi čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 pa proizlazi da je tuženik tužiteljici isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza.

10. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je prema mišljenju suda dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da joj je tuženik obračunavao trošak prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza pa je isti prihvaćen kao osnovan, a u presudi pod točkom I odlučeno je da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1. studenog 2016.g. do 11.veljače 2022.g, neto iznos od 6.277,80 eura. Naime, prema odredbi čl. 135. st. 1.ZR-a u slučaju radnog spora teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a kako tuženik, s druge strane, nije pružio dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva te kako je sudska vještakinja na temelju platnih lista tužiteljice i odjelnih lista utvrdila manje isplaćen trošak prijevoza primjenom odredbi TKU-a, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti kao osnovan.

11. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO)koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

12. Tužiteljici je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (list 78 spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podnesaka od 9.2.2022., 26.6.2024. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 29.2.2024., 4.7.2024., 6.2.2025., 24.3.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.875,00 eura, što je valjalo uvećati za iznos od 330,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije iznos od 2.205,00 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

12.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a slijedom ega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 16. lipnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis