Pn-19/15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Ani Kević Brakus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Kalebić, odvjetniku iz ZOU Kalebić & Kalebić iz Splita, protiv tuženika: BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave dana 7. svibnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a objavljene dana 16. lipnja 2025. godine, bez prisutnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.990,84 eur sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe 6.10.2006. do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 1.1.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime isplate razlike između plaće koju bi primao da je radio i mirovine koju prima iznos od 17.471,80 eur sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos razlike teku od dospijeća do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 1.1.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na iznose i od datuma kako slijedi:

na iznos 565,37 € od 15.02.2004

na iznos 565,37 € od 15.03.2004

na iznos 565,37 € od 15.04.2004

na iznos 565,37 € od 15.05.2004

na iznos 565,37 € od 15.06.2004

na iznos 447,94 € od 15.07.2004

na iznos 447,94 € od 15.08.2004

na iznos 447,94 € od 15.09.2004

na iznos 447,94 € od 15.10.2004

na iznos 447,94 € od 15.11.2004

na iznos 447,94 € od 15.12.2004

na iznos 463,01 € od 15.01.2005

na iznos 463,01 € od 15.02.2005

na iznos 463,01 € od 15.03.2005

na iznos 463,01 € od 15.04.2005

na iznos 463,01 € od 15.05.2005

na iznos 463,01 € od 15.06.2005

na iznos 460,13 € od 15.07.2005

na iznos 460,13 € od 15.08.2005

na iznos 460,13 € od 15.09.2005

na iznos 460,13 € od 15.10.2005

na iznos 460,13 € od 15.11.2005

na iznos 460,13 € od 15.12.2005

na iznos 585,52 € od 15.01.2006

na iznos 585,52 € od 15.02.2006

na iznos 585,52 € od 15.03.2006

na iznos 585,52 € od 15.04.2006

na iznos 585,52 € od 15.05.2006

na iznos 585,52 € od 15.06.2006

na iznos 581,07 € od 15.07.2006

na iznos 581,07 € od 15.08.2006

na iznos 581,07 € od 15.09.2006

na iznos 581,07 € od 15.10.2006

na iznos 581,07 € od 15.11.2006

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 23.365,45 EUR-a sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. listopada 2006. godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je protiv tuženika vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Šibeniku pod brojem K-23/00 radi kaznenog djela protiv života i tijela i to ubojstva u pokušaju, na štetu tužitelja te da je u okviru tog kaznenog postupa tužitelj postavio imovinsko-pravni zahtjev. Tuženik da je pravomoćnom presudom proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu od a sa imovinsko-pravnim zahtjevom da je upućen u parnicu. U navedenom događaju da je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede radi kojih da se liječio te da je bio zaposlen kod Hrvatskim željeznica radi čega da je bio na bolovanju pa da mu je isplaćivana manja plaća od one koju bi dobio da je radio.

1.1. U ovom postupku već je bila donesena presuda broj P-501/06 od 6. listopada 2008.g. koju je Županijski sud u Šibeniku Presudom i rješenjem brojGž- 1667/2008-2 od 7. svibnja 2012. djelomično preinačio, a djelomično ukinuo. Navedena presuda ukinuta je u dijelu kojim je tužitelju na ima naknade štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 eur-a te na ime izgubljene zarade u iznosu od 131.641,31 kn/17.471,80 eur-a te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

1.2. U odnosu na potraživanje s osnova tuđe njege i pomoći tužitelj ustraje u prijedlogu da se kod određivanja visine naknade koriste podatci HZZO-a iz dopisa od 26. rujna 2022.g. koji prileže spisu. U odnosu na potraživanje s osnova razlike plaće i mirovine tužitelj smatra da je iz dokaza priloženih spisu i izvedenih tijekom postupka, posebno financijsko knjigovodstvenog vještačenja i platnih podataka HŽ-a i HZMO-a razvidna osnovanost tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu (l.s. 57) osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev ne poričući da je osuđen za navedeno kazneno djelo ali poriče da je odgovoran za sve vidove štete koju je tom prilikom zadobio tužitelj te da je nastupila zastara potraživanja.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u: presudu Županijskog suda u Šibeniku broj K-23/00, rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Šibeniku od 14.11.1997.g., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Šibenik od dana 6.2.2004.g., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Šibenik od 30.7.2003.g., dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA:501-02/22-01/135, Ur.broj:338-15-03-22-02 od 26. rujna 2022.g., Liste plaće koju primaju komparativni radnici, medicinsku dokumentaciju te je saslušan tužitelj.

4. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

7. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. Predmet potraživanja u ponovljenom postupku je naknada imovinske štete nastale tužitelju zbog ozljeda pretrpljenih činjenjem kaznenog djela od strane tuženika i to na ime tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade razlike u visini plaće i naknadi za bolovanje koju je primao te pravo na naknadu štete u vidu razlike između mirovine koju prima i plaće koje bi primao da nije umirovljen 31.12.2003.g.

8. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Teret dokazivanja osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva leži na tužitelju.

9. Temeljem odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio kako slijedi.

10. U postupku nije sporno da je tuženik zbog učestalih provala u njegov stan i garažu u [adresa], s unutarnje strane vrata garaže postavio ručnu bombu, na način da onaj koji neovlašteno uđe u garažu, nogom povuče postavljeni ribarski najlon, što dovodi do aktiviranja iste, a što se upravo dogodilo tužitelju, kada je s još jednom osobom, dana 16. svibnja 1996.godine oko 23,00 sata provalio istu s ciljem otuđenja predmeta, a uslijed čega je zadobio mnogostruke teške i po život opasne ozlijede, a zbog čega je tuženik pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju (predmet K-23/00 Županijskog suda u Šibeniku).

10.3. Nadalje, kako se štetni događaj zbio u svibnju 1996. godine pa se suglasno čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr. – dalje ZOO/05) na obvezni odnos između stranaka ima primijeniti Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje: ZOO/91).

11. Uvidom u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Šibeniku od 14.11.1997.g. proizlazi da je istim rješenjem tužitelj zbog povrede izvan rada raspoređen 13.11.1997.g. na zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima na kojima nema stalnog rada na otvorenom, stalnog stajanja i na kojima nije izložen opasnostima od ozljeda kod HŽ prijevoz Split. Iz navedenog rješenja proizlazi da je zbog povrede izvan rada kod tužitelja nastupilo smanjenje radne sposobnosti.

12. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Šibenik od dana 6.2.2004.g. (l.s. 46-48, 101-102) proizlazi da je tužitelju tim rješenjem određena invalidska mirovina počevši od 31.12.2003.g. i to zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 631,32kun mjesečno te da mu se umjesto te rješenjem određuje najniža mirovina u iznosu od 916,92kune a isplata na istu da mu pripada od 31.12.2003.g.

13. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Šibenik od 30.7.2003.g. (l.s. 103-105) utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 105,63kun mjesečno počevši od 1.1.1999.g.

14. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA:501- 02/22-01/135, Ur.broj:338-15-03-22-02 od 26. rujna 2022.g. (l.s. 294) razvidno je da je cijena zdravstvene njege u kući u skladu s odredbama čl.14. Odluke o izmjenama odluke o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 63/2022) iz kojeg je razvidno da je zdravstvena njega za izrazito teškog bolesnika u iznosu od 179,90kuna po satu.

15. Među strankama u postupku nije sporna činjenica da se protiv tuženika vodio pred Županijskim sudom u Šibeniku kazneni postupak koji je okončan pravomoćnom presudom broj K-23/00 od dana 19.2.2004.g. kojom je ovdje tuženik proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu kao niti da je zbog počinjenog kaznenog djela nastala tužitelju šteta, među ostalim, zbog izgubljene zarade i tuđe pomoći njege, o čemu je i preostalo odlučiti u ponovljenom postupku.

16. U pogledu zahtjeva za isplatu razlike između mirovine koju tužitelj prima i plaće koju primaju komparativni radnici napominje se da između štetnog događaja i štete koju bi tužitelj trpio za taj vid materijalne štete mora postojati uzročno posljedična veza a za koju je sud u ovom postupku utvrdio da uistinu postoji. Naime, zbog štetnog događaja, a nakon isteka bolovanja, rješenjem Republičkog fonda MIO od 14. studenog 1997. godine, a zbog povrede izvan rada, tužitelju je priznato počevši od 13. studenog 1997. godine pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima (l.s. 17-18), na kojima je radio od konca 1997. godine do prosinca 2003. godine, kako se vidi iz obavijesti HŽ o primanjima tužitelja (l.s. 73), da bi mu to pravo rješenjem HZMO, Područna služba Šibenik od 30. srpnja 2003. godine bilo prevedeno u pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počev od 1. siječnja 1999. godine (l.s.103-105), a rješenjem iste područne službe od 6. veljače 2004. godine tužitelju je određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 916,92 kn počev od 31. prosinca 2003. godine (l.s. 101-102).

17. Prema stavu ovog suda tužitelju pripada pravo na naknadu izgubljene štete zbog razlike u visini plaće i naknadi za bolovanje koju je primao te pravo na naknadu štete u vidu razlike između mirovine koju prima i plaće koje bi primao da nije umirovljen 31.12.2003.g.

18. U odnosu na popravljanje imovinske štete za napomenuti je da je člankom 1085. ZOO/91 koji je važio u vrijeme ovog štetnog događaja, propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.). Ukoliko uspostva prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3.). Naknada u novcu će se dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st.4.).

19. Člankom 1092. st.1. ZOO/91 regulirano je da oštećeni koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu ali obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj kao oštećenik nije pridonio nastanku štete za štetu je odgovoran isključivo tuženik.

U odnosu na tuđu pomoć i njegu.

20. Oštećenik (tužitelj) ima pravo i na troškove liječenja prouzročene štetnim događajem (čl.1093. st.2. ZOO/91) kao i na naknadu drugih potrebnih troškova s tim u vezi (čl.1095. st.1. ZOO/91).

20.1. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete sukladno čl.1086. ZOO-a a odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu se na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu (čl.1106. ZOO/91).

21. Prema nalazu i mišljenju vještaka GD tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe tijekom tri mjeseca po 4 sata na dan te četiri mjeseca po 2 sata na dan, a imajući u vidu da je drugostupanjski sud po žalbi odlučio da doprinos tužitelja šteti iznosi 30% to je tužitelju valjalo dosuditi sveukupno 1.990,84EUR-a kako je to isti i zatražio i to sa pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe odnosno od 6.10.2006.g. radi čega je odlučeno kao pod točkom I.1. izreke presude.

22. Sud je visinu naknade štete za tuđu njegu i pomoć procjenjivao temeljem dopisa HZMO-a od 26. rujna 2022.g. jer za isto tužitelj nije predložio račun (tuženik se tom načinu izračuna nije protivio) pa se pretpostavlja da su to radili članovi njegove obitelji (tzv. nereparirana imovinska šteta).

U odnosu na izgubljenu zaradu.

23. Tužitelj ima pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad odnosno izmakle dobiti za vrijeme liječenja (čl.1093. ZOO/91) dakle zarade koju je mogao očekivati u redovitom tijeku stvari odnosno, u konkretnom, koju je mogao očekivati da do štetne radnje nije došlo. Dakle, postojeća imovina oštećenika je neizmijenjena ali je onemogućeno njezino povećanje u budućnosti, a za postojanje prava na naknadu izgubljene zarade nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobitka nego i namjera i vjerojatnost ostvarivanja koristi. U konkretnom slučaju naknada se dosuđuje jednokratno, a ne u obliku rente.

24. Odredbe čl.1093. do 1097. ZOO-/91 posebno uređuju naknadu imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja te se one primjenjuju kao lex specialis u odnosu na opće odredbe čl.1085. do 1092. ZOO/91.

25. Tužitelj je tužbom zatražio da mu tuženik na ime naknade ovog vida štete plati razliku između zarade koju bi tužitelja ostvario da nije došlo do štetnog događaja zbog razlike u visini plaće i naknadi za bolovanje koju je primao te pravo na naknadu štete u vidu razlike između mirovine koju prima i plaće koje bi primao da nije umirovljen 31.12.2003.g.

26. Činjenica je da se rastom izdataka umanjuje zarada, a da bi se to umanjenje predstavilo kao gubitak zarade uzrokovan predmetnim štetnim događajem potrebno je da porast izdataka bude uzrokovan upravo tim predmetnim štetnim događajem. Neosporna je činjenica da je upravo kao posljedica štetnog događaja zbog počinjenog kaznenog djela od strane ovdje tuženika došlo do izgubljene zarade na strani tužitelja.

27. U postupku je nesporno da je tužitelj bio na bolovanju od 17. svibnja 1996. godine do 18. studenoga 1997. godine. Dakle, trebalo je izračunati izgubljenu zaradu tužitelja (razliku između primanja tužitelja dok je bio na bolovanju i primanja komparativnih radnika i to uzimajući u obzir naknadu plaće koju je isti primao od HŽ- a u netu te primanja tužitelja koja su mu isplaćena na teret HZZO-a te pri tom kod izračuna primanja komparativnih radnika uzeti kao osnovicu neto plaću.

28. Naime, iz obavijesti o primanjima tužitelja i komparativnih radnika (l.s. 73- 75) proizlazi da je tužiteljev tužbeni zahtjev u pogledu visine izgubljene zarade osnovan u ukupno traženom iznosu od 17.471,80EUR-a i to na ime razlike između plaće koju bi primao da nije bilo štetnog događaja i mirovine koju prima, sve to uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i to na iznose od 563,37EUR-a od 15.2.20024., na iznose od 447,94EUR-a od 15.7.2004., na iznose od 463,01EUR-a od 15.12.2004., na iznose od 585,52EUR-a od 15.11.2006. te na iznose od 581,07EUR-a od 15.7.2006., radi čega je odlučeno kao pod točkom I.2. izreke.

29. Dakle, na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, sud je odlučio kao u izreci.

30. Sud je tijekom cijelog postupka, radi ekonomičnosti postupka sadržanog u odredbi čl.10. ZPP-a, nastojao provesti ovaj provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te poštujući načelo koncentracije glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

31. Temeljem članka 1103. ZOO/91 obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, dok je člankom 1086. ZOO/91 propisano da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, slijedom čega tužitelj osnovano postavlja zahtjev za isplatom zateznih kamata na ime naknade za tuđu pomoć i njegu od dana 1. siječnja 2008.g.

32. U odnosu na zastaru napominje se da je naknadu štete s osnova izgubljene zarade moguće potraživati unutar zastarnog roka od 3 odnosno 5 godina sukladno čl. 376. ZOO/91 a obzirom da je tužba podnesena 5. listopada 2006.g. a štetni događaj se zbio 1996.g. to nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

33. Konačno, napominje se da je visina stope zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. st.2. ZOO/91.

34. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem čl.154. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarife).

34.1. Tužitelj je potraživao trošak za sastav tužbe po Tbr.7 toč.1. Tarife u visini 660 bodova, za zastupanje na ročištima održanim dana 13.12.2006., 23.10.2007., 1.9.2008., 22.9.2008., 8.2.2022., 4.6.2024., 12.9.2025. po 660 bodova za svako. Obistinjen mu je trošak za sastav 4 obrazložena podneska od 26.6.2008., 24.1.2021., 6.7.2018., 24.2.2021., 29.4.2025. po 660 bodova za svako, ukupno 9.240,00bodova, uz vrijednost boda od 2,00EUR-a, što iznosi 18.480,00EUR-a, uvećano za PDV od traženih 22% (4.620,00EUR-a), ukupno 23.100,00EUR-a, sve temeljem OT. 34.2. Kad se tome pridoda trošak vještačenja u iznosu od 265,45EUR-a sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 23.365,45 EUR-a, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

34.3. Temeljem čl.15. st.1. toč.5. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) sud je tužitelja oslobodio plaćanja sudskih pristojbi jer ima status invalida pa mu trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu nije niti obistinio jer na plaćanje istih neće niti biti pozvan.

U Kninu, dana 16. lipnja 2025.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke